> m Br. 12. U Dubrovniku dne 16 Oktobra 1875. God. I. VJERA IANENADA. Komedija u tri ata Marka Bruere Derivaux (Nastavlja se) Šena treća. Melko sam. Koji je čovjek ovi Kristo! koja vučija koža! Do- bro se ono govori: zlato sve može! Ove peset ce- kina što sam obećao, imaju mi služiti za vjerenicu moju dragu Jelu pridati. Ali to nije još dosta: ho- će se da se uzumijem vladati i Kristu put rašči- stiti. Potom vidim Vala, pitat ću mu hoće li me za zeta: i ako se stavim da mi bježi, umjet ću ga staviti u sumnju suproć ženi, i ako bi meni i ne vjerovao, kad mu Kristo tu istu žicu dotegne, spo- imenut će se mojijeh riječi, ine će ni one biti met- nute uzalud .... Ali eto mi baš Vala! ga sreća ovdik dovela. Šena četvrta. Melko € gospar Vulo. Melko. Dobro jutro, gosparu Valo! kaka ste? g. Valo. Majdek nijesam nešto najbolji. Teška mi j» glava, pun sam, kako se zove, nahlade. Melko. To nije velika stvar, ali zašto se ne čuvaš? g. Valo. Da što ću doma? Žena mi sve govori, koga vraga, kako se zove, ne izideš? Ako se naučiš do- ma sidjet, do malo se veće ne ćeš moć ni krenut. A, kako se zove, hoćeš da ti rečem moju? čini mi se da opet i ona ne govori rgjavo. Dobra * Melko. Jest i ta; ma kad se ne ćutiš dobar, ne bih re- ko da je za tebe po gradu hoditi. g. Valo. Ne će mi ovo ništa nauditi. Da reci mi, molim te, kud si se ovo uputio ? Melko. Hodio sam u tebe, nešto bo sam imao s tobom. govoriti. : g. Valo. U mene? Melko. E u tebe. Ali pokle sam te susreo, inožemo se ovdik više tega posla razgovarati, g. Valo. Da pripovigji mi koji su to posli. Melko. Opet sam ti htio više Jele govoriti. g. Valo. Više Jele? Reci . . . Melko. Ti znaš koliko su se naši stari vazda dobro ho- tjeli. Pokojni mi ćaće nije imao boljega prijatelja do tebe. g. Valo. Istina je: naše se kuće nijesu nigda razdijeli- le, i kako se zove, jedan put, imaš znati, da tije dundo Frano bio, kako se zove, na Konsulimal); a ja sam bio lit intavolo (počeo se pravdati) neko- mu, kako se zove, Maku Bužmeluku, koji je sto- j6 pod zvonikom. za neki poso od jednijeh 40 ali- ti 50 dukata; a Frano, kako se zove, osudio je suproć meni; i hoj mi vjerovati, ja se nijesam za- to ni š njime ni s nikijem od vaše kuće, kako se zove, svadio! Melko. Znam, znam, i spominjem se kad je to bilo. Nu pokle je to tako, ja bih žudio da ima pomegju nami ovo prijateljstvo slijediti i unaprijed. . 1) Zbor od četiri sudca.