Br. 14.

U Dubrovniku dne 16 Novembra 1878. God. I.

ILDEGUNDA.

(Balada iz tragedije , Vanda“)

M. Bana iz god. 1873.

P o dvoranam pustim

Očinoga grada

ž Šeta i uzdiše
Ildegonda mlada.

Pred oč'ma joj uv'jek

Divna muška glava ;
Š njom na javi zbori,
Zbori š njom kad spava.

Duša joj je ipak
Tužnih misli puna,
Jer na glavi miloj
Sja vladarska kruna;

A ona, ma da je
Stare krvi dične,
Na djedovskom grbu
Nema krune slične.

Šta se na jedan put
Ko iza sna trgla?
Oruža se hitno!
Na konja se vrgla!

Leti tamo gdje se
Oluj boja vije,

Da umre, il' krunu
Slavom zadobije.

Tu stješnjena spaziv
Ljubljenog vladara,
Ko lavica bjesna
Put si k njem otvara ;

Od udarca smrtnog
Zaklanja mu glavu ;
AP i sama pada
Ranjena na travu.

Kom dugujem život ?
Kralj Ritiger viče ;
Sjahuje, čelenku
S obraza joj smiče ;

A tad oko njeno
Upre mu s' u lice,
Pa s nad okom vječno
Sklope trepavice.

"e