Br. 14. U Dubrovniku dne 16 Novembra 1878. God. I. ILDEGUNDA. (Balada iz tragedije , Vanda“) M. Bana iz god. 1873. P o dvoranam pustim Očinoga grada ž Šeta i uzdiše Ildegonda mlada. Pred oč'ma joj uv'jek Divna muška glava ; Š njom na javi zbori, Zbori š njom kad spava. Duša joj je ipak Tužnih misli puna, Jer na glavi miloj Sja vladarska kruna; A ona, ma da je Stare krvi dične, Na djedovskom grbu Nema krune slične. Šta se na jedan put Ko iza sna trgla? Oruža se hitno! Na konja se vrgla! Leti tamo gdje se Oluj boja vije, Da umre, il' krunu Slavom zadobije. Tu stješnjena spaziv Ljubljenog vladara, Ko lavica bjesna Put si k njem otvara ; Od udarca smrtnog Zaklanja mu glavu ; AP i sama pada Ranjena na travu. Kom dugujem život ? Kralj Ritiger viče ; Sjahuje, čelenku S obraza joj smiče ; A tad oko njeno Upre mu s' u lice, Pa s nad okom vječno Sklope trepavice. "e