Br. 18 U Dubrovniku dne 16 Septembra 1880. Noć pritužna, noć nemila Ka j' ugodno pribivanje Moje u Rimu savišila 1 čestito uživanje: Noć, tolike skom naslade Moje ostavih i dragosti ; Kad na pamet meni pade Suze točim od žalosti. Dan udesni bligu prigje U ki Česar s me krivine, Da ostavim zapovidje Talijanske pokrajine. Ni vremena bi ni svjesti Za uredit put mrzeći, Srce trne u bolesti, Gubi mi se duh u smeći. Ni se brinem ku dvorbu ću, Kulisa mnom družbu obrati; Ni mom putu pobjeguću Što trebuje, pribavljati. PUB UVIDIJA NABJAA Žalosnijeh knjiga H[ 1) Priopćio L. Z. Zapanjen sam tako bio Jakno jedan, kojega je Trjes iz neba dohitio, Žive, a živ ne zna da je. Nu pokli mi bolest ista Zapanjeni duh povrati, 1 ćućenje moje prista U trude se skončavati ; Obraćam se da bih reko Napokonje pozdravljenje Pr'jateljima, k& sam čeko Na pohodno požaljenje ; Nu i bez njih još osto sam Radi veće mć nezgode, Pokli od mnozih, k& imo sam Tad me samo dva pohode. Cvili uza me jače od mene I drži me ljubi draga ; Veselo joj lice vene, Sveej suzami pol'jeva ga. bješe u strane od Libije Kćerca prije dijelila se, Gdje još čuti mogla nije Mog udesa tužne glase. Kroz nesrećnu taku zgodu Po mom domu svud se čuju Cvili i tužbe, ke€ sprovodu Uglašenu prilikuju. Svak nezgodu moju žali Do djeteta nejakoga, Pun je suza i pečali Kut svakoji stana moga. Kad bi mogle tuge moje Raspu onakom bit prilika, Užežene njegda Troje Ovaka je bila slika. Polunoćne sred tišine Jur bez glasa svak miruje, A nebeske sred visine Jasni mjesec još putuje. I) Ovaj je prijevod iz rukopisa Gjnra Hidže dubrovčanina, koji bješe liječnik i obično življaše n& svome dobru u Zatonu kod Du- brovnika Rodio se je u dragoj polovini pregjašnjeg vijeka a umro u prvoj našega Bavio se je latinskom književaošću i preveo je nešto iz Horacija, Vergilija, pak evo i iz Ovidija što danas iznosimo (V. Program c. k, Dubrovačkog gimnazija g. 1874 gdjeje g.l. A. dr. Kaznačić opisao mu život.)