18 | pm gAMONAH ta, RUGIJER" BOŠKOVIĆ: bež Prije. nego s dona ruka ae Europom preleti | početkom našega vijeka, bivalo je stotinu malijeh puko- va punijeh života, i dičnijeh u slavi, u uspomenama i privelegijama ; skaliko su uže granice bile njihove do- movine, toliko više u nju su bili oni zaljubljeni. Taj zanvs za rodnim mjestom nigdje ne bješe ra- zložitiji što u Dubrovniku, maloj općini, podignutoj na razvalinama drevnoga Epidaura, koja . općina odoljevši susjednim pukovima, uredi se kao: republika na mle- tački način, laskajuć u zboru slabim Carigradskim go- spodarima, da bude u tvoru slobodnija; u moru ištući bogastvo koga na škrtoj im zemlji ne bješe,i opiruć se Turcima. Premda je Dubrovnik graničio s Turcima, ne samo je umio steći njihovu prijatnu obranu trgovačkim .danjkom, i bezbjedno mirovanje ugovorima uglavljeno, nego uzdržat imunicipalnu vladu, čije uredbe i zgode vrijednije su opažanja i bilježenja nego kojekakvog ve- likog carstva, koje se osnovalo samo za rasap i uni- štenje prosvjete, te je i Dubrovnik udarilo i rasulo. Ostaci drevne prosvjete u Dubrovniku zrcale se u * aristokratičnoj uredbi, i u liubavi za naukama s kojih naš Dubrovnik steče ime Slovinske Atine. No uz rodno slovo gojio je svegj Dubrovnik latinski i grčki jezik o- sim talijanskoga koji je bio u našemu gradu kao u sebe doma. Tako naš Dubrovnik premda malen odnjihao je velikana, kojim se Europa pravo diči, i kojim inostrani parodi digoše spomenike, kako našemu Boškoviću 3), ko- mu eto naumismo da se ako i slabo odužimo u našemu Slovincu. Rugje Bošković jedi se u Dubrovniku na 18 Maja 1711, bi odgojen u rodnom gradu, zatim u Rimu u Jezuita, u bien je društvo uljegao g. 1725 i bio Jezuitom sve dok ovaj red bi ukinut. | Kako mnogi njegovi gragjani, u latinsku se pje- smu zaljubi, te razabiruć spjeve svoga učitelja O. Kar- la Noceti o Digi i Sjevernoj Zori, pokaza se bistrou- man u pjesmi i ljubimac fizike. Vještinu u pjesmi i zanos za fizikom očitova on kasnije u spjevu ,o Pomr- ćanju“ 4) u komu u priličnim stihovima razloži o teoriji 1) U Dubrovniku su ga zvali Rugje. 2) V. sliku u pregjašnjem broju, koju je Bošković napraviv kad je bio u Engleskoj, zato nije u Jezuitskoj haljini. — Ove su crte izragjene po učenom vjekopisu našega Boško- vića od čuvenog C. Gantu, koji i akoje malo oštro procijenio Bo- škovićev rad, nije mu mogao oteti. svijetskog zamašaja. Taj vjeko- pis je talijanski štampan u ,Galleria di Ragusei celebri, Ragusa Pier-Francesco Martecchini editore, tipografo e librajo, 1841.4 3) U Milanu pod svodovima edo znanosti i umjetnosti, iu Britiskom Muzeju u Londri. 4) De solis ac lunae defectibus. _————————————— svjetlosti, dijelu fizike ; ali kod nije vješt toj Kishdati, ne razumije ništa ; ko joj je vješt, ne nauči ništa. Na drugome polju čekala je njega slava. Geome- trija ga je od dietinjstva privlačila, te je otac Oracij Borgondio njegov učitelj njegda kazao: ,Ovaj nastavlja gdje ja prestajem.“ Skoro zamijenivši ga, sasvim se po- sveti toj znanosti i dokaza kako se ona plemenito pri- klada mostovima, putovima, vodovalima a navlaš pod- bočivanju kube sv. Petra u Rimu koja se bješe nagnu- la da pade, napokon pitanju koje se često potaklo a nikad poravnalo, kako da se prečiste Pontijska blata. U ovim radnjama poriječivši se, odluči ostavi- ti Rim, te se ponudi ministru Portugalskog kralja da će poći još s kojim Jezuitom u Brazilj predizati tipove onih zemalja, koje je Portugal imao primiti u zamjenu od Španjolske, i u isto doba izmjeriti stupanj meridi- jana i uzporediti ga sa Quintovim, što su skoro učili Akademici u Parizu. Benediktu XIV bješe žao izgubiti ovaj ures rimskog kolegija, zato ga zadrža i naredi mu da promjeri meridijan izmegju Rima i Rimini. Tu je radnju on svršio u dvije godine i po, skupa s Engle- zom Majerom ; opisao je pak suprotive podnesene od prirode i od brgjana koji su im se opirali misleći da su ovješturci, te je naglasio što bi bilo zgodno da se učini. 1) U to doba pozva ga Lukeška Republika da pora- vna neku vraždu s Toskanom; on se odazva i ode za- to u Beč. Posjeti 1 Pariz i London, a bješe se zaputio u Carigrad da opazi prijelaz Venerin, ali se zakasni. Znamenito bješe njegovo doba za napredak mate- matičnih znanosti, jer se umovi bjehu okrenuli da iz- viju skrajnje istine iz uzvišenih pronalazaka Newtono- vih, Leibnitzovih, Huyghensovih, t. j. da označe na dla- ku oblik zemaljski, orbitu i brzinu repatica; da usavr- še optiku i tim da pomnože motrenja, da uhode oba- šašće jednog novog planeta, a megjutim matematična analiza se je prikladala stanju stvari na nebu i na zemlji. | Kao da je Boškoviću zavidan bio glas koji bješe pukao, uslijed tih učenja, o Maupertuis-u, Bernouilli-u, De Lejour-u, Baldley-u, Euleru, Clairant-u, Bourger-u, d' Alembert-u, Cassini-u, Manfrediu i Zanotti-u, jer su- ne se na ta učenja sa onim pouzdanjem u sebe, što, ka- ko može biti klica velikih djela, tako i zabluda u dje- tinju taštinu. 1) De litteraria_expeditione per pontificiam ditionem ad dime- tiendos duos meridiani gradus. s“ kia Br. 2 '