Običaji, obredi i basnovjerje koje i dandanas po Boki Kotorskoj, Crnoj-Gori i Ercegovini (s nekom malom razlikom) u narodu postoje. (piše Vuk Vrčević.) (Nastavak) Suvišnje veselje pred noć. Polaznik Jovaš ućeifio, nikad tako. Traži gusle : »Kume Vujadine! gusle mi, nešto mi ih srce i duša i- štu. 1) Doniješe mu gusle i započe pjevati. Svak ga ra- do sluša : Sve povrzi a Bože pomozi! Sve za slavu Boga i Božića, A za zdravlje domu domaćina, I ko mu se u dom namjerio, Ove ovdje i druge ostale. Na zdravlje nam noćea omrknula A na bolje jutro osvanulo, Svakoga nam dobra donijelo, A najviše zdravlja junačkoga. Pa sad braćo da vam pjesmu pričam Od starine što je za družine: Polećela zvijezda danica Od istoka pro neba vedroga, Od istoka pravo put zapada, Pa u nakrst zemlje i svijeta, Obasjala svijet vaskoliki, Kao jarko sunce ispred podne ; To ne bila zvijezda danica, No krilati s neba arandio, Nosi knjigu od Bogorodice, Spustio je nad Jerusalimom, Navješćuje rodu rišćanskomu : Veselte se staro i nejako, Po poljima umorni težaci, Po gorama mučeni pastiri, Po crkvama oci duhovnici, Evo vama na istoku sunce, Moga sina, vašeg spasitelja.... 2) * 1) A da za svu igru bez gusala Ja ti nebi tursku paru dao. Gdje se gusle u kući ne čuju Ondje nije ni kuće ni ljudi. Gors. Vijen. 2) Ovu sam pjesmu. kav mnoge druge pobožne i prastare, čuo i zapisao od oglašenog starca i vrijednog vidara empirika pok. oJefta Dučića s Nadluga iz Trebivjskog okružja, oca poznatog nam u knjiženstvu Arhimandrita Nikifora. Prekida pjesmu, a svi ga jednoglasice zamoliše : ne prekidaj Jovaše današnjeg ti Božića ! nego napreduj. — Lako je vama, odgovoriće im u šali Jovaš, ali nije meni nadimati punan trbuh, i sušiti grlo. Znate da se sušnoj zemlji hoće kiše; da praznu mješinu treba napu- vati, i kad se rasadnik sije valja ga okropiti vodom. Ja grlo sušim i žaglijere natežem a vi iz bardaka prisrkivate..., Ha-ha-ha svak se smije a pop najviše, govoreći : »dobro je Car David u jednom psalmu zapjevao :-i vino veselit srce čelovjeka.“ A_ baš i jest o pravi junak i prava ljucška zob; blažena loza koja ga ragja, a prosta i blagosoyljena para koja se zanj dava! Jovaš će ovo potvrditi jednom sho“nom pri- povjetkom. Kad sam bio, veli, podavno u Dubrovniku, upoznadoh se s jednim uglednim dalmatincem iz Kota- r&, koji je, reče mi, bio pod Mlečićima na _Emovoj ar- madi, zvaše se kapural Mijat. Pa kako su jednom kota- rani pred božić kupovali vino u Zadru, pa se onamo svi izopijali, i dok su do jedne vode došli, gdje su rastova- rili konje i prenoćili, nijesu prestali pjevajući iza glasa. Sutri dan, veli mi Mijat, uranili da tovare konje, pa jedan od njih upre očima u svoj mijeh viva, pa ga poče gurkati s nogom veleći mu ,pivaj, sviću ti ljubim ! — Nećeš sad da pivaš jeli? a kad u me ugješ kao da tri- sta vragova u me ugju.“ Svak da popuca od smijeha. Ovo je braćo k večeru noć, reći će pop Komnen, Dosta je ovdje sjednice i razgovora. Danas je svakomu božić, kao i kumu Milutinu, a veli se ,da je Božo do- bar bio, na božić bi doma bio,“ nego dajte da pijemo, pa da se razlazimo. Svak se diže pa i polaznik. Domaćin mu povraća njegov bardak punan vina, a domaći mu dariva (obi- čno) vezenu maramu ili ličnjak s resama i na uzvode ili gatnjik na oba kraja izvezen svilom, podveze od ša- rene vune opletene s kiticom, ili šarene čarape, a na bardak vina stavi mu slatki ili parovni šipak. Domaćin ih do pred oborna vrata isprati i svaki od njih reče ,0- stavaj na zdravlje domaćine i fala ti na časti ina ljuba- vi“ pa puškom ta-a-an. Najposlei domaćin njih pozdra- vi“ i vi zdravo pošli, i doma zdravo našli“ pa meće iz puške. Ono pleće u koje je polaznik gatao, mnog domaćini ospreme za kutnje šljeme, ako je pola- znik u pieću našao sve povoljno; ama ako je išta ne-