Mea AE. diko S Ed PU PONE RI TJ OT +

SLOVINAC

Br.

STARI DUBROVAČKI PJESNICI.

GILRO HIDZA (n 1752 + 1883)

priopćio I. A. Kova

Porazak ZIME.

Eto nami sunce uteče
U daleku svjeta stranu,
Noć duljinu velju steče
I skrati se svijetlost danu ;

U oblacih zamućena
Nebesa su od svudera,
A zemlja je naježena |
S dmenja mrazna od s'jevera ;

Svud okolo vrsi brda
Pod snijegom se bijeli vide,
Oćas mora tak je grda
Da je gledat strah t obide.

Sad kod ognja kopač leži,
Uza nj šjede ljubi i djeca,
Pomniivo se grije i vr'ježi
Kroz zabavu od pričica.

Pod krov zimsk'jeh ti haljina,
Prijatelju, sad se zavij,
Šume, drva i ugljena
Bez spornosti u dom stavi,

Uždi oganj i s njim gazi
Tiho zime mraz ledene,
Svud kroz zide ona ulazi
I prozore zatvorene ;

Pak sad vina izbranoga
Izbe vadi iz tamnosti,
Ter njim srca nevoljnoga
Čeraj, brate, nedragosti.

Uživati sad ne krti
A došasti odreci se,
Ko se u nju vele prti
Čestokrati prevari se.

Još si zdračan, obilnime
Čest te bićem obdarila,
Grabi dok mož' zgodno vrime,
Kroči k tebi smrt nemila.

Kuću i zgrade do brzo će
Tvoj nasljednik posvojiti,
I razmetan u kratko će
Sve što nagje isplaviti

Ostav' Španjsku nek u boju
Jak žestoki lav se bije,
Nek slobodu brani svoju
I nebesko što godi je;

Glavarom se ti Rimskime
Nebrin' gdje se on nahodi,
Bog ako je, ko jest, s njime
Plović' ulje kak! na vodi ;

Nek se u ratu Francuz ljuti
Kroz lakomost i silnosti,
Neka s nebom, s zemljom muti
Pun zasjeda i hinosti,

On kada se u svijest vrati
(A još mnogo proći neće),
Očito će tad spoznati
Da* e prevaran posm'jeh sreće, 1809

PTUBOVNA PJESMA

Rajski pogled i medeni
Tv4a mi najpri
Ljubav odkri,
Pak r'ječima,
Celovima
Ti "e potvrdi, gospo, meni,

Kad čuh da sam omilio
Tak ljupkome
Srcu tvome,
Plam ljubavi
Što me stravi
U meni je uzrastio;