Mea AE. diko S Ed PU PONE RI TJ OT + SLOVINAC Br. STARI DUBROVAČKI PJESNICI. GILRO HIDZA (n 1752 + 1883) priopćio I. A. Kova Porazak ZIME. Eto nami sunce uteče U daleku svjeta stranu, Noć duljinu velju steče I skrati se svijetlost danu ; U oblacih zamućena Nebesa su od svudera, A zemlja je naježena | S dmenja mrazna od s'jevera ; Svud okolo vrsi brda Pod snijegom se bijeli vide, Oćas mora tak je grda Da je gledat strah t obide. Sad kod ognja kopač leži, Uza nj šjede ljubi i djeca, Pomniivo se grije i vr'ježi Kroz zabavu od pričica. Pod krov zimsk'jeh ti haljina, Prijatelju, sad se zavij, Šume, drva i ugljena Bez spornosti u dom stavi, Uždi oganj i s njim gazi Tiho zime mraz ledene, Svud kroz zide ona ulazi I prozore zatvorene ; Pak sad vina izbranoga Izbe vadi iz tamnosti, Ter njim srca nevoljnoga Čeraj, brate, nedragosti. Uživati sad ne krti A došasti odreci se, Ko se u nju vele prti Čestokrati prevari se. Još si zdračan, obilnime Čest te bićem obdarila, Grabi dok mož' zgodno vrime, Kroči k tebi smrt nemila. Kuću i zgrade do brzo će Tvoj nasljednik posvojiti, I razmetan u kratko će Sve što nagje isplaviti Ostav' Španjsku nek u boju Jak žestoki lav se bije, Nek slobodu brani svoju I nebesko što godi je; Glavarom se ti Rimskime Nebrin' gdje se on nahodi, Bog ako je, ko jest, s njime Plović' ulje kak! na vodi ; Nek se u ratu Francuz ljuti Kroz lakomost i silnosti, Neka s nebom, s zemljom muti Pun zasjeda i hinosti, On kada se u svijest vrati (A još mnogo proći neće), Očito će tad spoznati Da* e prevaran posm'jeh sreće, 1809 PTUBOVNA PJESMA Rajski pogled i medeni Tv4a mi najpri Ljubav odkri, Pak r'ječima, Celovima Ti "e potvrdi, gospo, meni, Kad čuh da sam omilio Tak ljupkome Srcu tvome, Plam ljubavi Što me stravi U meni je uzrastio;