Br. 8

U Dubrovniku na 11 Marta 1882.

God. V

NANDA KRALJICA POLISKA.

Tragedija M. BANA u 5 činova.

Čin drugi.

Pojava. 1.

— Dvorana okićena štitovima, oklopima i

svakojakim oružjem. Ulaze:

Bogomil i Mlada.

k Bogomil.
Ovdje neće prekidat nas niko.

Zbori, Mlado.
| Mlada.

Već su tri dni kako
U zamku nam gostuju Tevtonci,
I ja vidim svaki dan da Vanda
Vedrijim jih predusreta licem,
I ljupkijim glasom s njima zbori.
Bogomt«.
a je tako? nije mi se
inilo dakle.
Mlada.
a Ljubopitno
O djelima njinog kralja sluša;
Raspituje za tevtonsku zemlju
Kakvi su jej stari običaji,
> Koji su joj na glasu junaci,
Kolika je vojnička joj snaga;
Pa pošto jih sasluša do volje,
I ljubazno otpusti od sebe,
Zanosi se u duboke misli.
Rok je danas presudnomu njenom
Odgovoru, pa s' nadajmo dobrom.

Bogomil.
Da bi, d'jete, bogovi te čuli!
Nu neznaš li ništa izvjesnije
Da mi kažeš o aamjeri njenoj
Pa da tvojom i ja dahnem nadom ?
Mlada.
O namjeri njenoj! Ne reče li
Da će samo u vijeću je punom
Izjaviti, a sve dotle da se
Ne usudi niko živ o istoj
Zapitat je? Tim je ona riječ
Zauzdala na svačijim usnam.

Bogomil.

Nije meni ; ja upitah j' ipak.
Mlada.

Pa?
Bogomul.

Nijema okrenu mi legja.
Vanda, vidim, sasvim zaboravlja
Da sam glavni Lesima sveštenik ;
Al boga mi, čijem hramu služim,
Samo ako postidi m? i dunas
Dati ću joj tako osjetiti
Moć ovoga dostojanstva moga
Da će ga se sjećati do groba.
Tako ćeš joj reći.

Mlada.
Neću, oče,
Prijetnja bi je samo razdražila,
A opasnost stavljena u izgled,

Potaknula da uporstvom većim

Te