Br. 8 U Dubrovniku na 11 Marta 1882. God. V NANDA KRALJICA POLISKA. Tragedija M. BANA u 5 činova. Čin drugi. Pojava. 1. — Dvorana okićena štitovima, oklopima i svakojakim oružjem. Ulaze: Bogomil i Mlada. k Bogomil. Ovdje neće prekidat nas niko. Zbori, Mlado. | Mlada. Već su tri dni kako U zamku nam gostuju Tevtonci, I ja vidim svaki dan da Vanda Vedrijim jih predusreta licem, I ljupkijim glasom s njima zbori. Bogomt«. a je tako? nije mi se inilo dakle. Mlada. a Ljubopitno O djelima njinog kralja sluša; Raspituje za tevtonsku zemlju Kakvi su jej stari običaji, > Koji su joj na glasu junaci, Kolika je vojnička joj snaga; Pa pošto jih sasluša do volje, I ljubazno otpusti od sebe, Zanosi se u duboke misli. Rok je danas presudnomu njenom Odgovoru, pa s' nadajmo dobrom. Bogomil. Da bi, d'jete, bogovi te čuli! Nu neznaš li ništa izvjesnije Da mi kažeš o aamjeri njenoj Pa da tvojom i ja dahnem nadom ? Mlada. O namjeri njenoj! Ne reče li Da će samo u vijeću je punom Izjaviti, a sve dotle da se Ne usudi niko živ o istoj Zapitat je? Tim je ona riječ Zauzdala na svačijim usnam. Bogomil. Nije meni ; ja upitah j' ipak. Mlada. Pa? Bogomul. Nijema okrenu mi legja. Vanda, vidim, sasvim zaboravlja Da sam glavni Lesima sveštenik ; Al boga mi, čijem hramu služim, Samo ako postidi m? i dunas Dati ću joj tako osjetiti Moć ovoga dostojanstva moga Da će ga se sjećati do groba. Tako ćeš joj reći. Mlada. Neću, oče, Prijetnja bi je samo razdražila, A opasnost stavljena u izgled, Potaknula da uporstvom većim Te