SLOVINAC VARDA ARALJICA POLJAKA, Tragedija M. BANA u 5 činova. Čin treći. Pojava. 1. — Ravnica sa šumom u daljini. — Ulaze Bogor i Strojimir. Bogor. Strojimire, predjeli su ovi Koljevka ti bili, pa ćeš znati Koliko se prostire ti šuma. > Strojimir. Kako sunce sad na nebu stoji, Ono već bi zašlo A mi jošte ostražnjega kraja Nebi smo joj uhvatili. Bogor. | Onda Nek nam vojska stane. Ovdje ćemo Noć provesti. To kraljici javi. D.rojimir. Nestrpljiva da suzbije Nijemca Te zakloni od haranja zemlju, Zahtjevaće da se napr'jed stupa. Bogor. Ovdje ćemo nođiti, ja rekoh. Vojska leška predata je meni. Pa tim moram smotreniji biti Što je u njoj Vanda, a još neznam Ni dokle je kralj u zemlju prodro. To joj reci, i jo$ tomu dodaj Da ne mislim ni stupati dalje Dokle god se natrag ne povrati Izaslani s uhodama Vojko. (Odlazi Strejimir.) Pojava 2. Bogor. Ulazi Gostovit. Gostovit. O, već jednom nalazim te sama. Moj Bogore, u desnici tvojoj Stap etmanski vidim, a hoću li Vidjet ikad i kraljevsko žezlo ? Najviše je tvojom odvažnosti Pobjedila u vijeću Vanda, Pa će, uhvam, i sad na bojištu ; Al usluge take hoće I ona Nagraditi kao što se nadaš? Bogor. A upravo nadam li se čemu ? Mili druže, to nemogu reći. Ja tek sanjam, tek sanjati smijem, Al je ovaj sanak moj tol sjajan, Ispunjen je tolikom milinom Da i kad se ne bi nikad imo Ostvariti, volio bih ipak Sanjati ga do vijeka. Ja ću Ili krajnom mojom odanešću Najposlije tronuti joj srce, 1! istrošiv život u zaludnim Naporima podleći bez tužbe, I sa sankom ugsrsit se mojim. | o Gostovit. Žušto tvoja sva viteška svojstva Da ti tako meko sree svlada ? Zašto strašna u bitkama lava Pred. Vandinim nogama da gledam Gdje ponizno ko pas vjeran leži ? O Bogore, pred njom ispravi se Sa ponosom junačkog ti duha : Tim ćeš prije ugodit joj, vjeruj. Bogor. I sam često na sebe se srdim, Te ponosom planuti bih htio ; Nu zar gromom na grom da udarim ? To mi razum ne da: iP ovako Mogu joj se doviti do srca, I nikako. Gostovit. Ne, nikada tako. Al ozbiljno može 1 mislit Vanda Da djevuje dov'jek na _prestolu ? bogova mi, na bezumlje tako: Ustali bi napokon svi Lesi. Bogor. | Šta to veliš? zar bi kogod smio Sa nasiljem na nju udariti ? Ja bih prvi odupro «e tomu. S njom nasilje! da li. joj slobodu Sa svom šljahtom n'jesmo podjamčili? | Gostovit. Jesmo samo naspram Ritigera. Bogor. Naspram svakog potpunu slobodu, Pa svetog mi žrtveničkog ognja Dok ja dišem i uživaće je. O tom dosta.