En a A ik A nij 1 sk pi “ “ 3 \ se < k r 4 - S 2 T mn k.1 dva “ - ndash ke i VL MIRE: ite < # 2 KRR zona ._ “ - Be_ > na š #4 u.“ 3% re I. — A ona. š m + a a se Ka Ko JE oč šalova Šid seu Seksi i č sasić o ž ar d aka VARATI di as > nk x os. sA, Ž sa < S _ ke o. , g dr h- miss ir i rai Pg oprarac“ " š 3 MI, PE čiča - dos DE — =: a JV jo o O RV : mm g sići s : ' aii : i ona ii: Ska Sd doša, pusi za KC M . \ Bi >; m >> , Z kam , F tI SLOVINAC Br 11 NANDA KRALJICA POLISKA. Tragedija M. BANA u 5 činova. Čin peti. Pojava. 1. (Bašta' u zamku; na dnu vidi se uzvišen. brežuljak s kamenitim žrtvenikom na sri- jedi. Tamo vode kamenite stepeni. Ulaze Bogomil i Vlatko, komu visi o ramenu mala arfa.) Bogomil. Ljekovite trave što ti dadoh Jesi li jim previo na rane ? Vlatko. Sinoć odma. Njihovim su sokom Bolovi jim dosta uminuli, A životom zablistale oči. Čim su mogli nogom koraknuti Jedan drugom dršćuć pristupiše, Pa plakahu dugo zagrljeni: Šutala je riječ na usnama, Nu pogledi n'jemi molili su Uzajamno za oproštaj. Bogomil. | B'jedni ! Strah me da jim posljednji ne bješe To zagrljaj: na njin život slabe 1! nikakve ne polažem nade, Ako bi se, Vlatko, ispunila Moja crna slutnja, ti ćeš krišom Pogrepsti jim u zamku tjelesa, I zatajit njinu smrt od Leha. Je li Vanda k njima išla ? Vlatko. Nije. U kutac se najmračniji zamka Uklonila sama, i tu stoji Udubljena u žalosti svojoj, Više slična kamenomu kipu Nego živom stvoru. Bogomil. Napregnuto Sve oko nas stoji, napregnuto Kao snažnom rukom luk stegnuti Kad strijelu hoće da izbaci, Tamo Lesi jako uzrujani Dogogjajem kobnim na mogili, Njih dvojica ovdje na samrti, A kraljica do njih pritisnuta Krajnjim stidom, očajnošću pravom. Oh! velikih nesreća se bojim ; Vazduh njima miriše mi kao Munjavinom pred olujem. — Vlatko, Je |P oružje svako uklonjeno Ispod ruku njenih ? Vlatko. Još izdata I naredba u čitavom zamku Da za glavu niko joj ga da Ako bi ga pod izvjetom kakvim Zahtjevala. Ja pak nosim arfu Da bih duh joj zvukovima njenim Razgalio, Ako mi se za to zgoda desi, Bogomul. Nut! pogledaj tamo? je P to ona? | Vlatko. Previjenim rukama na prs'ma, I pogledom uprtim u zemlju Amo stupa. Bogomil. Spazila nas nije. Sakrijmo se za te stare lipe ; Na nju ćemo motriti odatud. (odlaze) Pojava 2. Vanda. | Kad ranjene prijatelje gradom Proniješe sakupljeni Lesi \ Videći jih u glas zakukaše, Pa buknnvši gnjevom odjuriše Na mogilu, i za čas je nesta ! Sad sramota Vandina je javna : Za nju znaju sve djevice moje, Svi dvorani, staroste, sva šljahta! Odavdje se po svoj Leškoj širi, Pa i tamo preko leških megja Kod naroda teutonskih svuda, Svud se širi po prostranom svjetu! Oh! bolove raskinuta srca Sve izdržah, sramotu ne mogu. Zar bih mogla popeti se opet Na taj presto da plemići leški U me upru pogled svoj i vide U očima mojim potuljenim - Poniženje zbunjene mi duše ? Nikad, nikad... Kraj je sudbi mojoj. Pravedni ste, o bogovi! Evo