KE E e oko > dok gis ki tik“ adi o meR%I Baro 7 ZET SLOVINAC : i NEKE OPASKE 0 ARIOSTU. Poslanica ) PTOJANOVIĆA nekomu učenome Mladiću. Odma iz prvijeh stihova uvigjaš, kako Ljudevit u svome spjevu hoće, da pregrli vašionu narav. A i Dan- te prije našega Ferareza pregue, da nacrta svijet vasio- ni, no se odlikuje u tome, što on išara_unutrnju na- rav. jaliti moralnu, to što bi po školama rekli ,il sog- gettivo,“ dočim ovaj naš izvagja ljudsku narav izvanjsku kakova jest u sebi, to jest, da vrlja meeju krepostima i zloćinstvom, megju junaštvom i osornošću, megju plahošćn i razboritošću. Da ga uprav zacijenimo, trebuje poglavja vredočit tebi jednu temeljnu istinu, koja go- spoduje i knjiženstvom i moralom. Nasilje prema toj istini uzrokuje sve naše tuge i nevolje. Ako zaborav te istine ne brojiš golemijem jadom, onda ga i ne bilo: ta je: da čovjek ima održat dva oblićja, osobno i dru- štveno, i ova dva oblićja tako im»du sastojat, da jedno drugome pripomogne. | * Život društveni jaliti vlada kojamudrago ima bra- nit sposobnosti svakoga čovjeka, razvijat ih do savrše- nosti, i težiti, da drugomu ne škode. No ovdi bi treba- lo mnogo razloženja o tomu, što ćeš ti shvatit najbo- lje, kad pročitaš list kujige male, koju moj Ivan Žaga- rac. onomadne —pošlje Dudilima ; tu ću ti ja poslat do skora 1). Omir najstariji pjesnik, koga_mi u Enropi pozna- jemo, pjeva dakle čovjeka združena, jal narodna u Ili- jadi, i podobnosti čovjeka osobna u Odiseji. Kal Grčka i Latinska dogjoše do ciljka savršenosti, osobnost čovje- ka izbrisa se tako, da obitelj i osoba kod njih vazda imagjahu se žrtvovat domovini, narodu :< vila njihova samo mogla je nadahnut im Kkratkijeh začinaka i popje- vaka, da sebe opjevaju, ali nikad davoriju. Ako biva u Omiru jedna davorija osobna 2), spomenimo se, da su još bila prvašnja vremena, kad svoja osobnost svako- mu vlastita bi u povijesti poglavita dadba 3), a dra- štvenost nebi toliko stisnuta i zatvrgjena, da sačini je- dnu narodnost 4). ovdi na čelo 1) Ovo je jedan opis istoga pisca, i tome opisu je naslov — = Po- slanica J. Žagarca Dudilima. 2) Odiseja 3) Dadba — tal. un dato. 4) Uprav ovo hoće rijet, da megju Grcima i Latinima vlada bila je sredstvo, orugje razvitku spodubnosti osobnijeh, Kad je te- bi vlada sredstvo, to je sloboda politička. Dakle oni uprav služa- pop omg Fre “77 m van Le donne, i cavalier, 1 armi, gli amori Le cortesie, 1" audaci imprese io canto. Za srednjijeh vremena, kako se još nijedna naro- dnost nije bila sastala, nego se_ još svojski o sebi živovalo, pjesnici pjevahu tako osobnosti ljudi. Alighieri ispjeva u trima spjevima sve ljudske spodobnosti, i moralne gile koje svegjer i svukudar su iste, te iste: s toga Dantova davorija jest za sva vremena i pokrajine. O- mirova takogjer slikuje nam vremena, koja nijesu daleko od prvašnjijeh, to jest prvašnjijeh po povijesti, a ti pa- ka ajde i gonetaj, koje je to prvašnje doba po naravi, i kakovo je bilo. Ariosto crta ćud, i navade onijeh polu-divljijeh naro- da, koji ištom kad su se u južnu Europu ustanovili, rim sko carstvo porazili primiše s prvice neki pečat evan- gjelja, 1 latinske te uglagjenosti, i sa tijem novijem sa- stojinam 5) i sa sastojinam, koje oni doniješe iz sjeve- a, skovaše sadašnju zapadnu europejsku uslasjenost. Te su nove sastojine posve sjeverne, koje se u pito- minu latinsku sturiše. I jesu: prvo, velika ćutnja svoje slobode osobne, koju pukovi stari grčko-rimski, kako smo rekli, slobodi političkoj žrtvovahu, i koju sadašnji pukovi teže, da čitavu oživu i priuzmu, jeda š njom, proti svemogujstvu starijeh vlaca u Europi ustanovljenijem, vgrade se novijem moralnijem društvom ,narodnost“ prozvanijem, oli kako našinci zovu je ,slobodom zla- tnom.“ A ti, moj sinko, bolje ćeš to proučit preko re- očenijeh nauka Ivana Baca, 1z ove ćutnje slobode osobne, koju pukovi sredo- vječni doniješe u Europu, izhode dvoboji ,ono često ogledat se sa oružjem u ruci.“ Druga je: štovanje žene: na u njemačkijem narodima, navada sasvijem ureza- koja i sad gospoduje u hu sebi, i razvitku svojijeh podobnosti služeći vladu. A kad po- dobnosti materijalne ljudi, i podobnosti osobne nasuprot služe kao sredstvo vladi, jer vlada je sve, ondar je samosilnost. Naro- dnost je iznos zbrojidbe sviju različitijeh podobnosti, kojijeh mnoštvo čeljadi može imat i to su, da koju rečemo, jezik, knji- ženstvo, kakvoga mjesta ćud prirodnu, koja se ne može promije- nit, ko ni položaj prirodni, običaji domaći, bogastvo, postupanje Života, povijest svoje prošlosti itd. Kad vlada upotrebljava za se- be to sve, koliko i živote podanika, ovi u neko doba,.da samo- vlast šide ne prostre se i na jezik, i na pojmove njima vlastite, i na vjerovanja, ujedno se stisnu, u tomu stisnutomu jedinstvu, da se opriječe, glase narodnost, koja je svukuđar uzbujala u sadašnjemu vijeku, 9) Sastojiua == elemenat.