194 SLOVINAC NAUK OD ZENA“ Komedija u 5 Ata. Imena koja ulaze: Gabro prijatelj Lambrov « Maro Lambro vjerenik Kangjilijer Trojan djetić (sluga) Dinko Maruša djevojka (službenica) Jero Anica vjerenica — Lambrova At prvi. Šena prva. Jesu opeta drugi malo srećniji ma ništa manje nepošteni, koji gledaju po vas dan gdje im žene primaju darova i časti, i zato ne uzimlju nikakve sumnje niti ih išta smeta, u koliko vjeruju što im one govoru, da je to sve za njihov trud i službu. In somma jedni se karaju i čine tresku bez ika- kve koristi, drugi opet u savišnjemu miru, i po- koju puštavaju, neka poso ide, i kad vidu doć u njih u kuću njihova — Belzovina (milića) sa svom skladnosti primu mu jošter ferauo (plašt); svuku rukavice. Njeka ko pravi listić vd žena uzme za priprodat se i stane pripovijedat, i tuži se mužu, ma inako, nego je, na onega istoga ljubovnika s ko- jijem se ona razumije. Muž siromah tako se rastopi, i opije se u tomu, da veće spi mirno ko pečen, i ne samo da se ne straši od ničesa, nego joštera uzima milosti na trude, koji temu ljubovniku ne uzidu ni malo zaludu. Njeka opet za zalijepit svo- je camižole, gjupice, galune 1 conciere1) na pro- Gabro i Lambro. Gabro. Tot si doš6, kako govoriš, za dat joj ruku ? oLambro. Jesam i hoću je dospjet do sutra najdalje. Gubro. Ovdje smo mi sami megju nami, i možemo ko- liko mi se čini bez strašit se, da nasne bi ko čuo, prorazgovorit se malo zajedno. Hoćeš li mi do- pustit, da ti ko prijatelj rečem_ono što ćutim ? Ta tvoja ženidba čini mi se tresti ne malo za tvoj konat, i možeš činit, što hoćeš; uzet ženu koliko ti, to je htjet se uzdat saviše i koliko se ti nebi imo uzdat. Lambro. Ja ti vjerujem, sig. amico, er ti, može bit, sva- koga mjeriš s tvojijem laktom, i ono od česa imaš uzroka za strašit se u tvojoj kući, strašiš se u mojoj. i tvoje čelo cijeni, da svaka ženidba nosi sobom rog» koliko i prćiju zakonitu Gabro. To su njeke stvari, koje stoju u samoj sreći, od koje nije načina da se možemo asikurat, i za me- ne je isprazna i luda svaka pomnja, koja se za- to uzimlje. Ma ja kad se strašim za te, ovi je strah Cijeć onega podrugiv.nja, od koga su sto jadni- jeh muževa podnijeli silu kojom bi na njih na- valio; zašto znaš veoma dobro da nije maloga ni velikoga komu si je prostio, jeli iko ko se je sačuvo, da ga ne protreseš kako ide. Tvoje je naj- veće uživanje razbučit i raznijet štogod se je naj- potajnije dogodilo, ili od koje mladice, ili... Lambro. Imaš razlog. Ma reci mi molim te, jeli gdjegod u svemu svijetu mjesta, gdje se počelo živjet, ka- ko ovdje gdje su muževi ustrpjeni na ovi način, ka. ko se vidu dan današnji, i svi mirni, ko bubrezi u loju na sve što im se dogagja i klopoće ? Jesu njeki koji trude i dobivaju a žena im rasipje, i dijeli onezijem koji nastoju, kako će ih okrunit, mjenu, u koje izvanjštine idu toliki dinari, govori da sve to čini na svomu trudu i rukami. Siro- mah. muž o blagosivlja da ima taku trudnicu u kući, bez da mu dohodi na pamet, od koje su vrste ti trudi, na kojijem nebesima zahvaljiva. Na svrhu ovo su stvari, koje na koju mu drago stra- nu obrneš bodu ti oči, a ja koji ovo stojim i gle- dam mogu li se ne smijat? mogu li od_ ovezijeh našijeh ludorija.... Gabro. Tako je; ma ko se drugijem smije, ima se stra-- šit da mu se opet isto ne odvrati, i da _ se ne u- smiju na isti način s njime. Čujem i ja da se mr- moši, i jest čeljadi koja šnjure za obaznat, sve što se gdje dogedi, ma ja gdjegod sam se namje- 1) Ženska moda pregjašnjega vijeka po talijanskome. *) I ova je Molijereva komedija ,L? ecole des femmes“ preragjena dijalektom Dubrovačkim za Dubrovnik pregjašnjega vijeka od poznatoga Tudizića i družine. Rukopis nam je poklonio sv. g. N. grot Pucić a priredio nam ga za štampu g. Luko prof. Zore.