255 | SLOVINAC Br.21 MUK 00 ZEMA At peti Šena prva. Lambro. Trojan i Maruša. Lambro. Obješenjaci, što ste učinili ? a sada? Trojan. Mi smo te služili, kako si zapovidio. Lambro. Zaludu se cijeniš s tezijem opravdat, ja sam bio naredio da ga se izbije, ma ne da ga se pri- bije; da ga lupate po legjima, ma ne po glavi. Ah nebesa u što sam sad upo, i što da učinim i- za kako je ovi ubijen ? Uljezite u kuću i da nije- ste vi nikomu o ovemu pisnuli ni odušili. Reko bih da će veće brzo zora, zato valja da promi- slim, i da se otidem s kijem svjetovat, šte imam učinit u ovoj nesreći što mi se dogodila. Ajmeh, kakav se će nać i što će rijet njegov ćaće kad iz- nenadne čuje ovi elas! Šena druga Maro 1 Lambro. Marv. Poću malo obonjat, ko je vvo ? Lambro. Bi li se mogo igda iko nadat 2..... ko je ovo, ako vam je drago. Maro. Ti si, gosparu Lambro ? Lambro. Ja, ma ti? Maro. Ja sam Maro, išo sam u tebe doma za molit te Za jednu milost, ma ti izlaziš prem rano. Lambro. (sam sobom) Koju smeću ćutim u meni? ali su ovo koje čari, ali se ja ovo varam ? Maro. Bio sam u istinu u jednoj muci ne malahnoj Zahvaljivam nebesima, koja su imala dobrote više mene, da vas nagjem ovdi baš u najvećoj potrebi. Dohodim pripovidjet ti kako _ mi je sve izišlo ne samo kako sam hotio, nego vele veće nego sam ja isti mogo žudjet, i to sve po putu jedne prigode koja mi je imala sve smesti, Ja nexnam kako je vraški bio obazno oni stari, da imam otit u Ani- ce kako smo se bili dogovorili; ma kad sam bio veće jur uzišo uza skalu za doprijet do funjestre, vidim bez da sam se igda nado njekoliko čeljadi prema meni, koji dižući ruke i štape, za udrit me činili su da mi oslabu tako noge od straha, da sam po svrh skale na tle i s tezijem sam se sa- čuvo od štapa, koji su bili za mene. Ta čeljad Komedija u 5 Ata. (megju kojijem mislim da je bio i ovi moj gjelozi starežina) cijenili-su da sam ja na tlima pribjen od njihovijeh bata, i kako bolest koju sam oću- tio, što sam po, činila mi je njekoliko vremena ostat na mjestu, bez da sam mogo ičijem krenuti, oni su držali za sikuro da su me ubili, svi su se ončas smeli, čuo sam kako je bila tiha noć sve što su govorili, jedau je krivio drugoga, zašto me su ubili, pak su sišli bez svijeće tužeći se sami sobom, kakva im se dogodila, došli su polako pitat me jesam li mrtav, ali sam još u životu ? Možeš promislit jesam li u tminam od noći umio učinit koliko da sam nazbilj ubijen. Kad su to vi- djeli, uklonili su se puni straha u kuću, u isto do- ba sto sam i ja za dignut se od tole, kad Anica sva žalosna cijeća ove moje cijenjene smrti dotr- čala je prema meni biuši dočula ončas sve što su ona čeljad govorili, a u ovoj smeći nshodeći se da nije saviše čuvana, lasno joj je bilo izit iz kuće ; ma kad je našla da meni nije ništa, veselje. koje se vidjelo u njoj, trudno je moć ga riječiv o /,z- rijeti. Što ćeš da ti rečem ? na svrhu ovo ljublje- no čeljade slijedilo je ono, što je je ljubav“ učila, nije se htjela veće vratit doma po ništa, i sve svoje sreće pridala je mojoj vjernosti 1: mojoj ljubavi, Promisli malo po ovemu nje prohog&=jenju u svemu pravednu, na što je dovodi savišnja bezsa čnost mahnica, i koliko bi mogla propatit, da ja nijesam čeljade koje je ljubim onoliko, koliko je ljubim, ali moje srce ćuti za nju pravu ljubav, da bi prije obro smrt, nego joj ikakva kriva učinio, ali je privario. Nahodim u njoj dragosti dostojnijeh bolje sreće, i ništa me ne bi moglo osvem smr- ti od nje razlučiti. Privigjam kad se ovo obazna, rasržbu moga oca, ma ću čekat da vrijeme i nje- ga smiri. Ja nemogu od manje nego pustit se za- nijet od ljepote u kojoj nahodim sve što najdraže mogu žudjet. Sadara što ištem od vas, jest da sa svom tajnosti i vjernosti dopustite mi, da mogu pridat u vaše ruke moju lijepa, da pomožete mo- ju ljubav i da postoji dan dva uklonjena u vas u kući. Osvem što valja da nastojim, da niko nezna da je pobjegla, i osvem što bi mogla bit iskana znaš veoma dobro, da djevojčica, kako onu, kad kod bi se obaznalo da je bila s mladijem čovjekom, dalo bi uzroka da se zlo sumnji o njoj, a biuši ti komu sam još iz početka na uzdano spovidio svu moju ljubav, ti si sam, u čije ruke ko bla-