MEDO zuez PUCIC

Romantika koja se je bila u Germaniji izlegla u
drugoj polovini pregjašnjeg vijeka i kojoj bješe zada-
tak da stare sredcvječne priče iznaša, viteško doba cr-
ta. istočno pjevanje crpi, narodnu pjesmu diže i pučke
legende objavlja, bješe poluga kasnijem narodnom za-
nosu. Braća Schlegel i pjesnici Navalis i Tick htjedoše
tim da se odbiju od religioznog osviještenja 1 političke
slobodoumnosti, što bjehu po Europi posijali francuski
enciklopediste, ali tim putem  dopriješe do plemenite
Cijelji na koju ne smijerahu jer brzo se pomoliše Ham-
mer-Puregstall i Riickert koji svojim prevodima
stiše narod, i oba Grimma koji svojim
njemačkom narodu otvoriše oči.

Te ideje lako prodriješe u Franačku i Englešku
a najlakše prevališe Alpe i sidoše u italiju. Da pokra-
timo ovaj u?od reći ćemo štogod o Italiji, kao eno ti
o zemlji odakle su se te misli u nas presadile. U Italiji
dakle te su se ideje lako udomile i rodoljubi se ras-
pjevaše da narod iz mrtvila dignu u kome je vijekova
očamio, i da ga osvijeste i prosvijetle. U ovo doba spa-
daju Leopardi, Pindemonte_ Foseolo, Niceolini i Pellico
i mi znanio za čim su svojim rad om težili i što su po-
stieli Dapače i Monti i Manzont nijesu se mogli ote-
ti toj struji, a najskoli ovi potonji pregne da novu ško-
lu podigne te joj stupi na čelo. U Milanu se osnova,
književni list ,I! Conciliatore“ komu bješe namjera, ka-
ko sam Manzoni 2) osiječe : ,proporsi Y utile per iseopo
il vero per soggelto, 1 interressante per mezzo.“ Isti-
na da do malo taj list bi od tadašnje vlade ukinut jer
da duhove buni i navija, ali ko će ideje ukinut? One
se nedaju sapeti ni u pravila ni u zakone; tanje su i
zračnije od plina, duha, silfida; one su genij  čovje-
čanstva.

Nije čuda da te ideje, kako i vas književni napu-
tak pregjašnjih vijekova, prebrodiše sinje more te na-
dahvuše naše Vuka, Branka, Gaja, Vraza, Njegoša, Pre-
radovića i ost. da naš narod prekaljuju novim mislima
i preporagjaju. Ali ta prekomorska čela najprije doleti
na cvijet našeg juga, na Dubrovnik i tu se razroji te
razleti se poslije po svemu narodu gdje bješe iolje evi.
jeća, velimo pitomine. U Dubrovniku uslijed toga sa-
stavi se mala četa ali srčana, na čelu koje stajaše di-

Osvije-
istraživanjima

1) Pucići su stara vlastela Dubrovačka, a 180g vijeka primiše
naslov knezova ot Zagorja (u Ercegovini) od ugarskog Leopolda
1. za zasluge u ratu proti Turcima.

2) v. Alesandro Manzoni, lettera al Marchese d? Azeglio il vecechio.

eni —— . m

Illum aget penna metuente solvi
Fama superstes.
Hor.

čni pokojnik Medo Pucić koji uz Bana, Kaznačića, Ka-
zali, Vodopića i dr. poče neumorno raditi za narodno
preporogjenje i osviještenje. U tomu je Medo _ Pucić
pravi velikan za Dubrovnik, a kao odsijev i za cijeli
naš narod. Otuda i njegov pravac u književnosti ro-
mantično-narodni, kako dobro opažaju A. Šenoa u , Vien-
cušćeć 1818. str. 3859, tg. S. V.. Popović u ocjeni Pu-
cićevih pjesama (v. br. 19 Slovinca 0. g.) da uopće Me-
(do stoji na  razmegji izmegju romantike i narodne
pojezije. |

Medo Pucić, vlastelin Dubrovački, knez ot Zago-
rja rodi se u Dubrovniku na 12 Marta 21e godine ovo-
ga vijeka, drugi sin Marku knezu Puciću i Mandalijeni
Bundićevoj. I n našem malom. Dubrovniku gdje su Bo-
gu hvala rijetki primjeri domaće nesloge i nežitka, 0-
va se kuća odlikovaše domaćim krepostima i zamjenitor
ljubavi. Roditeljska ljubav i izgled bi Medu r*!*--,
jenje ; zatim prouči klasične nauke u vel
mletačkom sjemeništu. Povrati se nakon toga u i—
vnik i nače svoju pjesničku
žnom pjesmicom u kojoj se krije rodoljubno srce:

Uzmi dušo kitu cvijeća
Još ostanak pramaljeća,
Na prozoru mom je cvala
Mojom rukom zalivena
Boja joj je još ostala
Žuta, modra i crvena ;
Ali jada! vjetri smjeli
Miris su joj vas oteli,
Ti je, dušo, primi milo
Sačuvaj je u svo'e krilo...
Budeš li je njegovat
Ljubav će joj miris dat.

Iz Dubrovnika pregje na sveućilište u Padovu, da
uči zakone. |

 Napojen novim mislima u ovom talijanskom gra-
du, poče sastavljati niz članaka toliko  zanimivih radi
sadržaja koliko radi forme ,Studi sugli slavi“ i peča-
tat ih u Tršćanski list ,la Favilla“ uregjen od Dal
Y Ongaro. U tom je listu radio i naš Kaznačić,
pokojnikov na onom sveučilištu. 1)

1) v. Orsatto Conte  Pozza“ u dubrovačkoj  bibhoteci za povi-
jest Dalmatinsku, svezak VII. 0.g. od Iv. Aug. Kaznačića.

karijeru g. »840 sa nje-

drug