MEDO zuez PUCIC Romantika koja se je bila u Germaniji izlegla u drugoj polovini pregjašnjeg vijeka i kojoj bješe zada- tak da stare sredcvječne priče iznaša, viteško doba cr- ta. istočno pjevanje crpi, narodnu pjesmu diže i pučke legende objavlja, bješe poluga kasnijem narodnom za- nosu. Braća Schlegel i pjesnici Navalis i Tick htjedoše tim da se odbiju od religioznog osviještenja 1 političke slobodoumnosti, što bjehu po Europi posijali francuski enciklopediste, ali tim putem dopriješe do plemenite Cijelji na koju ne smijerahu jer brzo se pomoliše Ham- mer-Puregstall i Riickert koji svojim prevodima stiše narod, i oba Grimma koji svojim njemačkom narodu otvoriše oči. Te ideje lako prodriješe u Franačku i Englešku a najlakše prevališe Alpe i sidoše u italiju. Da pokra- timo ovaj u?od reći ćemo štogod o Italiji, kao eno ti o zemlji odakle su se te misli u nas presadile. U Italiji dakle te su se ideje lako udomile i rodoljubi se ras- pjevaše da narod iz mrtvila dignu u kome je vijekova očamio, i da ga osvijeste i prosvijetle. U ovo doba spa- daju Leopardi, Pindemonte_ Foseolo, Niceolini i Pellico i mi znanio za čim su svojim rad om težili i što su po- stieli Dapače i Monti i Manzont nijesu se mogli ote- ti toj struji, a najskoli ovi potonji pregne da novu ško- lu podigne te joj stupi na čelo. U Milanu se osnova, književni list ,I! Conciliatore“ komu bješe namjera, ka- ko sam Manzoni 2) osiječe : ,proporsi Y utile per iseopo il vero per soggelto, 1 interressante per mezzo.“ Isti- na da do malo taj list bi od tadašnje vlade ukinut jer da duhove buni i navija, ali ko će ideje ukinut? One se nedaju sapeti ni u pravila ni u zakone; tanje su i zračnije od plina, duha, silfida; one su genij čovje- čanstva. Nije čuda da te ideje, kako i vas književni napu- tak pregjašnjih vijekova, prebrodiše sinje more te na- dahvuše naše Vuka, Branka, Gaja, Vraza, Njegoša, Pre- radovića i ost. da naš narod prekaljuju novim mislima i preporagjaju. Ali ta prekomorska čela najprije doleti na cvijet našeg juga, na Dubrovnik i tu se razroji te razleti se poslije po svemu narodu gdje bješe iolje evi. jeća, velimo pitomine. U Dubrovniku uslijed toga sa- stavi se mala četa ali srčana, na čelu koje stajaše di- Osvije- istraživanjima 1) Pucići su stara vlastela Dubrovačka, a 180g vijeka primiše naslov knezova ot Zagorja (u Ercegovini) od ugarskog Leopolda 1. za zasluge u ratu proti Turcima. 2) v. Alesandro Manzoni, lettera al Marchese d? Azeglio il vecechio. eni —— . m Illum aget penna metuente solvi Fama superstes. Hor. čni pokojnik Medo Pucić koji uz Bana, Kaznačića, Ka- zali, Vodopića i dr. poče neumorno raditi za narodno preporogjenje i osviještenje. U tomu je Medo _ Pucić pravi velikan za Dubrovnik, a kao odsijev i za cijeli naš narod. Otuda i njegov pravac u književnosti ro- mantično-narodni, kako dobro opažaju A. Šenoa u , Vien- cušćeć 1818. str. 3859, tg. S. V.. Popović u ocjeni Pu- cićevih pjesama (v. br. 19 Slovinca 0. g.) da uopće Me- (do stoji na razmegji izmegju romantike i narodne pojezije. | Medo Pucić, vlastelin Dubrovački, knez ot Zago- rja rodi se u Dubrovniku na 12 Marta 21e godine ovo- ga vijeka, drugi sin Marku knezu Puciću i Mandalijeni Bundićevoj. I n našem malom. Dubrovniku gdje su Bo- gu hvala rijetki primjeri domaće nesloge i nežitka, 0- va se kuća odlikovaše domaćim krepostima i zamjenitor ljubavi. Roditeljska ljubav i izgled bi Medu r*!*--, jenje ; zatim prouči klasične nauke u vel mletačkom sjemeništu. Povrati se nakon toga u i— vnik i nače svoju pjesničku žnom pjesmicom u kojoj se krije rodoljubno srce: Uzmi dušo kitu cvijeća Još ostanak pramaljeća, Na prozoru mom je cvala Mojom rukom zalivena Boja joj je još ostala Žuta, modra i crvena ; Ali jada! vjetri smjeli Miris su joj vas oteli, Ti je, dušo, primi milo Sačuvaj je u svo'e krilo... Budeš li je njegovat Ljubav će joj miris dat. Iz Dubrovnika pregje na sveućilište u Padovu, da uči zakone. | Napojen novim mislima u ovom talijanskom gra- du, poče sastavljati niz članaka toliko zanimivih radi sadržaja koliko radi forme ,Studi sugli slavi“ i peča- tat ih u Tršćanski list ,la Favilla“ uregjen od Dal Y Ongaro. U tom je listu radio i naš Kaznačić, pokojnikov na onom sveučilištu. 1) 1) v. Orsatto Conte Pozza“ u dubrovačkoj bibhoteci za povi- jest Dalmatinsku, svezak VII. 0.g. od Iv. Aug. Kaznačića. karijeru g. »840 sa nje- drug