< t4 P ase >< SLOVINAC Br. 24 MARKO KRALJENIC u narodnim umotvorinama. studija Vatroslava Jagića (preveo Miroslav prof. Alačević dozvolom pisca). M. K. u narodnih pjesmah. S tumačem manje poznatih rieči i izraza uredio Jovan Filipović. | Zagreb 1880. 16.2 XVIII. 470. Ova skromna knjižica provigjena i opskrbljena jednom vrlo slabo uspjelom izmišljenom prilikom toga junaka) vrijedna je obzira u različitom pogledu. Bilo je već pokušaja i u srpskom i u drugim jezicima, sveu- kupnu narodnu predaju svrhu kog jedinstvenog pred- meta urediti sustavno n. p. krug pjesama što se tiču kosovske bitke, ili štoje malo ne istovjetno, pjesme koje opijevaju zadnjega srpskoga cara Lazara. Marko Kra- ljević, znak, kako se njim bave narodne pjesme po Vu- kovom gradivu, bio je već god. 1836 objelodanjen ka- ko posebna knjiga (poradi česa isti se Vuk tuži u 1I knjizi na st. 384 i slj) a kašnje vrlo često opetovano. (najzadnje kako mi se čini u Naknadi Braće Jovanovi- ća u Pančevu), dali nijedna od ovih izdanja (koja inače ja sada pri sebi na ruci nemam) ne ciljaše na znan- stvene svrhe (vec jedino na spekulaciju). Premda se ono nemože tvrditi ni o sadašnjoj knjizi, ipak ona stoji na nešto uzvišenoj tački prama ostalim sličnim izdava- njima s toga, što se nije jedino ograničilo na Vuka nego i na ostale zbirke, pak i na pjesme rasijane po razli- čitim novinam, da bi iz svega toga gradiva pružila pje- sničku sustavnu sakupljenu priliku junaka, kako on upravo živi u uspomeni i u narodnom mišljenju i maštaniji. U knjižici poprimljena_su 62 komada, koja prate junaka sa tačke zenitke njegovog oca (t.j. po Vuku II. B. 25) pak sve do njegove smrti (po Vuku II, B. 74) te nam prikazivaju u našarenoj promjeni nje- gov vrlo djelatan život. Izmegju ove 62 pjesme, samo su 27 iz Vuka, ostale 35 uzete su iz različitih zbiraka i objelodanjenja i upravo _B. 2, 27. 35. 42, 52, iz bivše sedmične novine ,Neven“ B. 3, 16, 19, 41 iz bosanskih pjesama Jukića, B. 4 i 57 iz bira od B. M. B. 6, 12, 21, 22, 25, 30 iz bivše biogradske sedmične izdanja ,M. Kralj.“ naklade Jovanovića, B. 10 iz Plohla. B. 14 iz dalmatinske (matičine) pjesmarice, B. 15, 26, 28 iz bira Marjanovića, B. 20 iz Zadarskog Koledara, B. 31i34iz Slovinskih Običaja Ilića, B. 32 i 35 iz zbirke Petranovića, B. 44 iz bivše novosadske sedmi- čne novine ,Matica“ a B. 56 iz Čopolovićevih , Tambu- raša“. Premda se rado mora priznati trud uložen u ovoj kompilaciji, dali sasvijem tim nemože se tvrditi fa Pen < 4 novine Vila“ B 9,28296, 37, 53 1 59. iz . da je time iserpljeno cijelokupno gradivo pučkoga pje- sništva svrhu Marka Kraljevića, ovo bo bi se moglo jedino steći s jednim vrlo trudnim biografičkim nagjeni- kom, koji zbog bogatog gradiva bivših već dosada obje- lodanjenih pjesama biva već vrlo _ mučna stvar, i to je zadaća, kojoj se izdavač barem kod one prigode nije mogao podložiti. Možda će njegova knjiga navesti koga drugoga na tu misao. Ja. prihvaćam ovu | prigodu, da podam jednu crtu življenja tog junaka na temelju narodnih srp- skih umotvorina, koju sam ja već god. 1875 u Berlinu počeo prigodom jednog predavanja i koju sam kasnije dopunio u njekim tačkama; vidiće se iz Ćitata, da sam ja upotrebio i njeke izvore, koje nisu bile upotrebljene u knjižici Filipovića, dočim mnogo je ostalo neupotrebljeno objema. Možda će drugi nadopuniti praznine. (M. K. u kratko nacrtan po. srpskim narodnim umo- tvorinama.) Marko je bio sin Vukašina * i Jevrosime ** se- stre Monmčilove, rogjenu Skadru ua Bojani (Vuk II. B. 29 st. 303-305), u onoj istoj kuli, koja je bila sagra- gjena u vrlo osobitim prilikam (vid. Vuk II Br.26) isp. Miladinovci B. 98. Kind, Antholog. 91, BEcTHHEB Esponu 1870, B. 12b. 564). Njegovo kraljevo pokoljenje biva dokazano vsim od naziva Kraljevića i drugdje često pokazano (isp. Vuk II. 1, 407. Mažuranić hr. n, Dj. f. 31.) >Ni rogjenje ni prvo djetinjstvo jednog tako mogućeg junaka nemogaše poći bez osobi- * Isporedi istorično o Vukašinu Glasnik X XVII. 266, 267 a najskoli X X XV. 150 i sljd. On je bio Dušanov logotet već god. 1851, kasnije vladalac jednog dijela Macedonije okolo Prilipa Po Hopf-u, Chron grec-rom. 270, bili bi ,Vočasion, Andrea, et Coico“ sinovi njekog ,Juvan Andrea aitram Stephano re di Apo- lo et Illiria,“ * * Momčilo * 1361 cf. Hopf. Gr. Gesch, 42 aus Orbini 273. Deno Momčilo, i sumnji a njem Ghin Mausacbi, dali isporedi Ji- reček, bug. Povj. (Odesa izd: 1. 398, 400). ti sb : m usrijnbr saso Ta o o bal sn jača ze Banko te e MEA : “ u i — m lab osli s. ZA ki I DE e dasa ze SEE Nikica e TRENT leš x ja € = moai < EE pi