ni muzej, u koji ga neki hoće da pretvore, ne-
go pravi grob, koji bi prolaznika ispunjao taj-
nim užasom. D4 oni to žele Dubrovniku, teško
nam je vjerovati, premda bi odgovaralo misli,
koju imadu o sebi, kao o zadnjim“ Dubrov-
čanima.
.
Đva pisma.

Rodoljubni prijatelj iz pokrajine šalje nam
ova dva pisma, jedno je od Strossmayera, a
drugo od jednog našeg crkvenog dostojanstve-
nika, još živa, kojemu zbog toga ime ne spo-
minjemo. Evo ih:

" Mili moj gospodine,

Hvala Vam lijepa na knjizi, koju mi po-
slašte.

Što se Vaše želje tiče, da u Rim putujete,
ona je pravedna i plemenita, ali Vam ja u tome
jedva od ikoje koristi biti mogu.

Mi Slaveni svagdje se koljemo, megjusobno
osvadjivamo i progonimo. U tom obziru nijesmo ni
mi popovi bolji od svjetovnjaka. Šest je naših ka-
nonika u.Rimu kod Sv. Jere, a tu šest kanonika
kolju se medju sobom kako bijesni psi. Tako sra-
niote same sebe i narod svoj, crkvu svoju; a ovamo
gladni i oholi Vlah (Talijan) jedva čeka, da pro-
guta našu nadarbinu, da ju u svoju korist obrati.
Tako je naš zavod sad pod upravom tudjih ljudi,
to jest talijanskih prelata, koji nam o glavi rade.

* U takvim okolnostima jedva će Vam hasniti
moja preporuka..,Pokušajte medjutim, pokažite u
Rimu ovu moju preporuku.

Sa ljubavlju i štovanjem
Vaš prijatelj
Strossmayer
29 srpnja 1895. biskup.

Drugo pismo glasi:
Velečasni Gospodine,

Sve prestavke, što se budu makar od koje
strane slati u Rim za Glagoljicu, ostati će uvijek
bezuspješne, dok: se za to nezauzme složno episko-
pat hrvatski. A ovaj ne će se nigda u tomu složiti,
jer, dobio mi je poznato, kada naši biskupi dohode
u Beč, da polože zakletvu, tada im se izričito prepo-
ručiva, da iz svoje biskupije nastoje proćerati sa-
blaznivu Glagolicu, koja vodi na rusizam i pohriš-
ćivanje. U tomu smislu daju neki biskupi i izvješća
Sv. Stolici; a ova zbilja misli da je tako, i da oni,
koji brane--Staroslovenštinu, nijesu nego zanešenjaci
i varalice, koji se služe tim za svoje svrhe, koje su
pogubne vjeri i domovini. Tim se nastoji uništiti
Glagolica, koju u Beču mrze, da se nemože gore i
Rimu je prikaziva kao najpogibelnije sredstvo za
katoličku vjeru; a Sv. Stolica, bez da proučava
sama, vjeruje što se kaže iz Beča, te joj se i ona
protivi.

Svesrdno Vas pozdravljajući ostajem

Vaš
10 srpnja, 1904. N. N.
(Jedan od najviših crkovnih
dostojanstvenika).

Nije potreba ništa da dodavamo. Ova pi-
sma rječito svjedoče, odakle nas grad bije.

vu. :

Sedmični pregled.

ŠVEDSKA I NORVEŠKA. — Otkad se
je Norveška god. 1814 odijelila od Danske, ve-
zana je bila sa Svedskom ugovorom, po komu
su obje države dobile pravo, da jedna nezavisno
od druge uregjuje domaće posle. Kralj je bio i
jednim i drugim jedan, a zajednički su bili i

 

srce, prosto im bilo, što nas toliko muče! Gim-
nazije bi ispunjale sasvim svoju zadaću! To je
naime neprocjenivo blago, koje se ne može,
vazda dovoljno čuvati, ali stari Grei, koji su
došli do klasicizma, nijesu ga učili iz knjiga,
kako ga mi sada učimo, a po gotovo ne iz svo-
jih rimskih epigona, koje se sada nama stavljaj u
uz tvorevine grčkog gonija kao nenatkriljivi
uzori. Kada šu oni počeli proučavati književnost
i ,učiti“ ljepotu, tada su već bili spali do...
aleksandrijske književnosti — grčki je duh bio
na umoru.

Ako hoćemo da naučimo od Grka, ne
smijemo proučavati njihova remek djela knji-
ževnosti u ludoj namisli, da mi, djeca XX.
vijeka, možemo graditi na onomu, što su već
Grci sagradili, To je u svojoj vrati nenatkriljivo,
a od oponašanja nek nas straši udes rimskih
epigona. Nu primjer Grka može nam koristiti,
što će nam kazati način, kaka su se oni popeli
do one visine, da se i mi popnemo još više,
Oni mijesu «čili ljepotu, oni su je njegovali,
njih nije odgajala škola, nogo božja priroda, i
ljudsko općenje, a da su ta sredstva uspješnija
od naših škola, pokazala je povjest, Nekoliko
milijuna Grka, st7orilo je ramjerno deset puta
više nego nekoliko stotina milijuna Europejaca.

(Svršit će,. Dr. Medini,

 

izvanjski posli, te je njima upravljao švedski
ministar, ali je inače bilo sve podijeljeno. Kralj
ije mogao ni, raspolagati vojskom norveškom
bez odobrenja norveške zastupničke kuće t. zv.
Storthinga, nego samo u slučaju, kad bi ne-
prijatelj navalio na zemlju. Imao je pravo, da
ne odobri zakon, predložen od Storhinga, ali
kad bi Storthing po treći put glasovao isti pri-
jedlog, tada mije bilo potreba privole kraljeve:
prijedlog bi postao ,eo ipso“ zakonom.

Poredili se ovomu stanju odnošaj izmegju
Austrije i Ugarske, sličnost je više u onomu,
što bi moglo doći, nego u tomu, što baš jest.
Izmegju Austrije i Ugarske unija je realna, iz-
megju Švedske i Norveške samo personalna,
ali kad bi se ispunile želje Magjara, realna u-
nija izmegju dvije pole naše države prometnula
bi se u personalnu, te za to nije nikakvo čudo
što javnost u austrijskim zemljama osobitom
napetošću prati dogagjaje na dalekom sjeveru.
U Beču se naime boje, da bi personalna unija
sa Ugarskom dovela do novih nepredvigjenih
konflikta, koji bi svršili po prilici onako kako
su ovih dana svršili sporovi izmegju Švedske i
Norveške.

Daleko smo odviše, te ne poznavajući pri-
like, ne možemo sebi ni stvoriti tačan sud o
onomu, što je potaklo Norvežane, da tjeraju
mak na konac, te traže posvemašnje ocjepljenje
od Švedske. Glavni će biti uzrok svakako an-
tagonizam izmegju jednih i drugih, koji je po-
stojao od vijekova, a u zadnje se doba sve više
oštrio, čim se je norveška individualnost jače
razvijala. Norveška je manja od Švedske, ali je
pristupačnija evropskim utjecajima, a nadasve
engleškim, te su Norvežani prama ovim uzori-
ma uredili i svoju vladu. U Švedskoj je kon-
stitucijonalna, u Norveškoj čisto parlamentarna.
te je i to bio uzrok čestim konfliktima izmegju
kralja i zastupstva. God. 1895. kušalo se ove
nesuglasice izravnati, te je Švedska bila spra-
vna, da u mnogim stvarima popusti, ali je za
to zahtijevala, da kraljevska vlast neima po pri-
lici onaj opseg, koji ima i u Švedskoj t. j. ne-
ka vlada bude kostitucijonalna a neka kralju
bude na raspolaganje vojska ne samo u defen-
sivnonom ratu, nego i kad treba čuvati državnu
neutralnost. Na to Norvežani nijesu htjeli, da
pristanu, te se već tada moglo očekivati nešto
slično onomu, što se ovih zadnjih dana dogo-
dilo.

Radilo se o potvrdi jednoga zakona, koju
je kralj uskratio motivacijom, da bi se tim po-
vrijedio državni ugovor izmegju Norveške i
Švedske, a da se taj ne smije mnijenjati, nego
samo uz sporazum obiju vlada. Ministarstvo je
na to dalo ostavku, koju kralj nije htio da pri-
mi. Kad je ministarstvo o tomu izvjestilo Stor-
thing, upravio je ovaj na kralja adresu, kojom je
izjavio, da pošto kralj ne može da dade zemlji
zakonitu vladu, njegova vlast isti čas prestaje,
da postoji, jer nije u stanju da je vrši. Kralj je
na ovu adresu odgovorio prosvjedom, a zadnje
su vijesti, da je za 20 o. mj. pozvan švedski
sabor na saborisanje, da odluči, koje stanovište
treba da uzme Švedska prama ovomu koraku
Norveške.

Jesmo li na vidiku kojemu ratu ili će
Švedska priznati položaj, koji je stvorio zadnji
zaključak Storthinga, sve su stvari, koje će na-
stajni dani riješiti. Ako bude rata sva je prii-
ka, da će se ograničiti na poluotok, jer nijedna
evropska država nema uzroka, da se upliće.

FRANCUSKA. — Veliku znamenitost ima
promjena, koja je ovih dana nastala u mini-
starstvu. Ministar vanjskih posala Delcasse pre-
živio je ministarstvo Valdek-Rousoa, i Kombe-
sa, te je 7 godina vladao vanjskom politikom
Francuske. Njegov je cilj bio osamiti Njemačku,
te je u tu svrhu pomno njegovao odnošaje iz-
megju Rusije i Francuke, a nastojao se nago-
diti sa Italijom i sa BEugleškom. Njegova je
glasovita konvencija sa Engleškom, kojom je
Francuska priznala Engleškoj protektorat u E-
giptu, a Eogleška priznala pravo Francuskoj,
da se miješa u nutrnjo poslove Maroka. Nje-
mački je car razumio, za čim ovo ide, te da o-
sujeti namjere Delkaseove, dobro mu je došo
madridski ugovor, kojim su svim državama u
Maroku bila zajamčena jednaka prava. Tražiti
vršenje toga ugovora značilo je osujetiti nami-
sli Francuske u Maroku, a Francuska je bila
stavila predalternativu ili da ustraje na svomu
putu, te dogje u očiti konilikt sa Njemačkom
ili popusti i žrtvuje Deleassea. Ministarstvo se
je odlučilo za ovo potonje, a na ovu odluku,
kažu, da su ga sklonili i porazi Rusijo na da-
lekom istoku, koji su oslabili vrijednost aliance,
Listnicu ministarstva vanjskih posala preuzeo
je sada ministar predsjednik Rouvier.

RUSIJA. Reklo bi se, da će doskora doći
do mira, te da će se sastati na dogovore ruski
i japanski punomoćnici. To treba zahvaliti u
prvom redu predsjedniku američkih država Ro-
seveltu a izgleda, da su ga i druge vlasti u to-
mu pomogle. — U isto doba dolaze vijesti, da
će u Rusiji doći do ustavne vlade. Duma vije-

 

ćat će o predloženim zakonima, a imati će i
pravo iniciative u legislativi. Zastupnici će bit
imenovani na 3 godine a bit će ih od 400-600.
Birat će se u 3 izborna tijela: veleposjednici,
gragjani i seljaci. Zakoni, predloženi od Dume
iznijetyee se na to u višoj kući na pretresanje,
a odobri li ih i ona, caru na sankciju. /
CRNA GORA. — Na granici je došlo do
žestokih borba izmegju Crnogoraca i Turaka u
kojlina je učestvovala i vojska. Arbanasi su
sužbijeni, a palo je 18 Crnogoraca. Obične stvari.

 

Domaće vijesti.

Konferencije oporbenih zastupnika u Banovini. —
Na toj su konferenciji zastupnici Dr. M. Deren-
čin i dr. J. Frank predložili nacrt manifesta na
narod. Elaborat manifesta primljen je od kon-
ferencije te je zaključeno, kako ,Obzor“ javlja,
da se ureče sastanak svih hrvatskih i slove-
načkih zastupnika u Zagreb za 4. srpnja. Da
pripravi taj sastanak izabrani su u osobiti pod-
odbor ; zastupnici Dr. Frank, kanonik Ru-
betić i župnik Zagorac.

O svemu ovomu ,Novi List“ ovako sudi:

»Kooperacija narodnih sila, kako ju zamišljaju
Frank, Mazura i Tomašić, ide za tim, da u osudnom mo-
mentu crnožuti imperijalizam madje u Hrvatskoj svoju
veliku i vijernu vojsku, koja će sa zvučnim devizama
(za obsjenjivanje) faktično srnuti, da uzpostavlja dua-
lizam i da politiku monarkije dovede opet u onaj ,sretni*
kolosijek od devedesetih godina prošloga vijeka. 'To je
naprosto Khuenova kooperacija, koju on provagja
preko svojih vjernih, uz blagoslov hrv. klerikalizma, po
planovima bečke kamarile“.

Bojimo se da ne bude pogodio.

Sastanak hrvatskog kluba u Spljetu. — Čujemo
da će se na 24. tek. sastati u Spljetu zastupnici
Hrvatske Stranke, da se izraze o pozivu na-
rodnih oporbenih hrvatskih zastupnika koji ih
zovu u Zagreb na 4. dojdućeg mjeseca, da vi-
jećaju skupa o političkom položaju i zauzmu
stanovište prama istome.

O programu. — U sedmom članku raspravlja
pisae o Bosni i Hercegovini. Stanje sadanje ozna-
čuje zgodno ovim riječima:

Po narodnoj oznaci svi se pravoslavni smatraju
Srbima, pače se pravoslavje i srbstvo istovjetuju, tako da
srbstvo i u inteligenciji i u prostom puku označuje pri-
padnost vjersku i narodnostnu. To daje srbstvu kom-
paktnost i u isto doba neku ekskluzivnost, šslijed česa
srbstvo u Bosni-Hercegovini jest najindividualniji narodni
elemenat.

Hrvati su većinom katolici u Bosni-Hercegovini, a
pošto je katoličtvo, koje je brojno najslabije, po svojem
karakteru universalno, u katoličkom pučanstvu sviest
narodna nije mnogo živa.

U Muslima, koji po broju stoje izmegju pravosla-
vnih i katolika, vjerski je fanatizam absorbirao narodnu
dušu, tako da oni, uz individualne izuzetke, kao masa
nemaju narodnog osjećaja. Njima je bliži Muslim iz Ana-
tolije, nego li Hrvat i Srbin iz Bosne - Hercegovine. 1
ako Hrvati s jedne strane, a Srbi s druge nastoje, da Mu-

slime privuku k sebi, svi njihovi napori ostaju bez znatna
uspjeha. Vjera je u dušu toga elementa utisnula tako
dubok pečat, da se je od njega malo nadati, On je pro-
žet fatalizmom, indifcrentan je za narodnu stvar, te no

posjeduje dovoljno odporne snago proti kulturtregerstvu
i podlijega lako tugjinskoj najezdi“.

Ovakav je narod zadesila vojnička oku-
pacija a posljedice njezine vide se u tomu, što
je u 27 godina njemački jezik postao kulturnim
jezikom zaposjednutih zemalja. "Tomu se ne
opiru ni Hrvati ni Srbi, ali se zato jedni i drugi
natjeću svojim eskluzivizmom: za jedne je Bosna
i Hercegovina čisto hrvatska, za druge čisto
srpska. Hrvatska stranka u Dalmaciji u tomu
ih slijedit ne može, jer je ova borba, narodnoj
stvari i šteta i sramota. U slučaju pak aneksije,
pučanstvo noka samo: odluči, na koju će stranu.
Najpriličnija je kombinacija ona, koja bi osigu-
rala narodu budućnost Bosni i Hercegovini, u
zajednici sa Hrvatskom, Slavonijom i Dalmaci-
jom. Time bi se stvorila politička skupina ze-
malja koje su prirodna cjelina i napućene na-
rodom iste krvi.

S osmim člankom savršuje pisac ovako:

Hrvatska stranka u Dalmaciji mora uspjeti, jer se
je postavila na naravne i čvrste temelje. Fuziju su pri-
hvatili ne samo narodni zastupnici, nego ju je prihvatio
i narod. Ako ima onih, koji to patriotsko djelo ometaju
nije se čuditi, jer i najbolja stvar nalazi protivnika, Tako

će biti uvijek, dok megju ljudima, uz dobre, bude i opa-
kih i sebičnih*.
+ Dr. Adolfo Musafia. — U Firenci je umro

profesor na bečkom sveučilištu Dr. Adolf Mu-
safija. Rodio se je u Spljetu god. 1835, a s po-
četka je učio medecinu. Kasnije je batalio, te
već god, 1855. postane učiteljem talijanskog je-
ziku na bečkoj universi, a kasnije redovitim
profesorom romanske filologije. Bavio so je oso-
bito staro-italskim narječjima, to su neke nje-
gove radnje poznate učenom svijetu. Bio je od-
riješit taljanaš, a mrzio je Hrvate. Talijanski su
se gjaci u svakoj potrebi na njega obraćali, a
on im je često i poinogao, jer je bio dobro vi-
gjen u bečkim višim aristokratskim krugovima.
Nedavno bio je, imenovan članom gospodske
kuće, a mnogo se je govorilo i o njegovom zau-
zimanju za talijansko sveučilište.

,Rara_avis*. — 'To je profesur Luigi Pavia.
On je stavio sebi za zadaću, da objasni svojem

 

 

 

narodu pravo stanje hrvatskih stvari, te je i pri-
godom zborovanja biskupa u Rimu napisao u
Italia Nuova“ članak o pravu hrvatskog naro-
da na glagolicu. Ostale novine talijanske, pa
bilg4 klerikalne ili liberalne pišu sve u istom
tonu hoteći da djeluju na Rim, da nam staro
pravo ne potvrdi. Dok se u nas gleda na sva-
ki način zapriječiti da javnost reče svoju, a u

-obzirima prednjače klerikalni listovi, talijanska
Slampittih obzira nema. Rim pak mjeri dvoja-

kim laktom: članci, koji nam nijeću to pravo
dopuštaju se, a kad je nedavno jedan list donio
niz članaka u obranu glagolice, morao ih je po
višem migu obustaviti.

Hrvatski jezik u uredima dalmatinskim. — Po
izvještajima iz Beča ministar unutarnjih posala
Byland-Reindt obećao je zastupniku Biankiniu,
da će pozvati doskora dalmatinske zastupnike
na dogovor, e da se jednom riješi ovo pitanje.

Poslije nesretnog pokušaja Handelova, koji
je išao za tim, da na uštrb talijanskog jezika
proširi upetrebljavaaje hrvatskog i njemačkog,
ali tako da njemački budi gospodski jezik, koji
mora da znadu svi — evo se opet nešto iza
brda valja.

Vrijeme je više, da nestane današnjeg sta-
nja, da se u ovoj zemlji, gdje skoro isključivo
stanuju Hrvati i Srbi, ureduje jezikom, koji na-
rod ne razumije. 'To je u interesu i same uprave,
a tako bi se svršila jednom ova borba, koja se
svako malo vremena ponavlja. Ali da to bude
treba, da se pitanje konačno uredi na taj način
pa prestane svakoga uzroka tužbama, a da se
onemogući pojedinim činovnicima, da na svoj
račun tjeraju osobitu jezičnu politiku vrijegja-
jući čuvstva čitave zemlje.

Naš elemenat u mornaci. Povodom izjave en-
gleskog časnika o osobitim sposobnostima dal-
mantinskih mornara, ,Nar. List“ navagja po
službenoj statistici neke brojke, koje najbolje
osvjetljuju, kako se s našim ljudima postupa.
Mornara iz Dalmacije na ratnoj mornarici ima
1.933 a samo 20 oficira iz Dalmacije, naprotiv na
377 njemačkih mornara iz Gornjei Donje Austrije
ima 120 oficira iz tih zemalja. Naši mladići ne
primaju se u akademiju jčr tobože ne znadu
njemački.

Zastupnik Biankini kod knjaza Nikole. Na po-
vratku iz Berlina zaustavio se je knjaz Nikola
u Beču. Tom prigodom primio je na saslušaj
zast. Biankinia. U razgovoru s njime dotakao
se jo spora izmegju Hrvata i Srba, u koji su
i njega htjeli uplosti, a da za to nije dao povoda.
On je prijatelj Austrije, a što mu se prigovara
da je težio na Hercegovinu, nije istina. Do
ugovora izmegju Austrije i Crne Gore, nada se
da će doći, jer su se odnošaji promjenili, inače bi
Crna Gora bila prisiljena upotrebiti represalia.

Žalosne pojave. — Zagrebačke profesorske
krugove u velike zanima afera prof. (iolika. To
je rogjak odjelnog predstojnika Chavraka, te se
je usljed toga regbi nadao, da će zasjesti na
sveučilišnu stolicu, koja se je ispraznila smrću
neprežaljenog prof. Šrepela. Nu za to se traži
znanstvene spreme, a dokaz tomu imala bi pru-
žiti kakva veća znanstvena ragja, gdje pisao
treba da pokaže i poznavanje predmeta i sa-
mostalan rad. Ovo posljednje rekbi da je prof.
Goliku bilo teško, pa se utekao prostomu pla-
giatorstvu, kako mu je to dokazao Dr. Korber,
jedan njegov kolega. Preveo je iz talijanskoga
jednu knjigu, te je predao kao svoju.

Ovo je drugi sličan slučaj u zagrebačkom
književnom svijetu, te pokazuje, koliko tu ima
truleža. U drugim zemljama ovo bi bilo dosta,
da Golika zakopa za uvijek, nu u zemlji pro-
tekcionizina, kao što je naša Banovina sve je
moguće, pa se no bi čudili, da unatoč svemu
ovomu Golik se dočepa onoga, što želi. Uprav
žalosno!

Dokaz izdajstva. — Čitamo u ,Nov. Listu",
kako. je nekakav pop Miroslav Babić tužio g.
Frana Supila urednika ,Nov. L.* s izdajstva
narodne stvari, što je od gosp. Andrije Ossoi-
naka dobio krasni zlatni sat. Uzroci tomu daru.
kako je gosp. Supilo potanko razložio odboru
za organizaciju riječkih Hrvata, bili su sasvim
privatni, a gosp. Supilo je za taj dar rovanširao
drugim sličnim darom. Nu to nije priječilo pre-
časne zastupnike prečasnog Mira Babića, da
ostanu pri svojoj, te odbiju dapače i časni sud,
koji je Supilo predlagao.

U eri kleveta, kroz koju mi sada prola-
zimo, ovakovi slučaji nijesu osamljeni, premda
io dolaze u javne novine, nego se šapću po ka-
vanarskim kutovima, nu ovaj dogogjaj osobito
je zanimiv obzirom na začetnika klevete. To je
naime onaj isti Miro Babić, koji se je ulagivao
jednomu magjarskomu zastupniku, da dobije
unosniju župu, a poslije se kleo Bogom i po-
štenjem, da toga nije činio,

Ribarski kongres. — Prošle sedmice bio je u
Beču ribarski kongres, na komu je gosp. N. 2.
Bjelovučić govorio o gojidbi kamenica i prepo-
ručio, da se pozove vlada, da popravi komuni-
kacione sveze sa Trstom. Članovi su kongresa