ni muzej, u koji ga neki hoće da pretvore, ne- go pravi grob, koji bi prolaznika ispunjao taj- nim užasom. D4 oni to žele Dubrovniku, teško nam je vjerovati, premda bi odgovaralo misli, koju imadu o sebi, kao o zadnjim“ Dubrov- čanima. . Đva pisma. Rodoljubni prijatelj iz pokrajine šalje nam ova dva pisma, jedno je od Strossmayera, a drugo od jednog našeg crkvenog dostojanstve- nika, još živa, kojemu zbog toga ime ne spo- minjemo. Evo ih: " Mili moj gospodine, Hvala Vam lijepa na knjizi, koju mi po- slašte. Što se Vaše želje tiče, da u Rim putujete, ona je pravedna i plemenita, ali Vam ja u tome jedva od ikoje koristi biti mogu. Mi Slaveni svagdje se koljemo, megjusobno osvadjivamo i progonimo. U tom obziru nijesmo ni mi popovi bolji od svjetovnjaka. Šest je naših ka- nonika u.Rimu kod Sv. Jere, a tu šest kanonika kolju se medju sobom kako bijesni psi. Tako sra- niote same sebe i narod svoj, crkvu svoju; a ovamo gladni i oholi Vlah (Talijan) jedva čeka, da pro- guta našu nadarbinu, da ju u svoju korist obrati. Tako je naš zavod sad pod upravom tudjih ljudi, to jest talijanskih prelata, koji nam o glavi rade. * U takvim okolnostima jedva će Vam hasniti moja preporuka..,Pokušajte medjutim, pokažite u Rimu ovu moju preporuku. Sa ljubavlju i štovanjem Vaš prijatelj Strossmayer 29 srpnja 1895. biskup. Drugo pismo glasi: Velečasni Gospodine, Sve prestavke, što se budu makar od koje strane slati u Rim za Glagoljicu, ostati će uvijek bezuspješne, dok: se za to nezauzme složno episko- pat hrvatski. A ovaj ne će se nigda u tomu složiti, jer, dobio mi je poznato, kada naši biskupi dohode u Beč, da polože zakletvu, tada im se izričito prepo- ručiva, da iz svoje biskupije nastoje proćerati sa- blaznivu Glagolicu, koja vodi na rusizam i pohriš- ćivanje. U tomu smislu daju neki biskupi i izvješća Sv. Stolici; a ova zbilja misli da je tako, i da oni, koji brane--Staroslovenštinu, nijesu nego zanešenjaci i varalice, koji se služe tim za svoje svrhe, koje su pogubne vjeri i domovini. Tim se nastoji uništiti Glagolica, koju u Beču mrze, da se nemože gore i Rimu je prikaziva kao najpogibelnije sredstvo za katoličku vjeru; a Sv. Stolica, bez da proučava sama, vjeruje što se kaže iz Beča, te joj se i ona protivi. Svesrdno Vas pozdravljajući ostajem Vaš 10 srpnja, 1904. N. N. (Jedan od najviših crkovnih dostojanstvenika). Nije potreba ništa da dodavamo. Ova pi- sma rječito svjedoče, odakle nas grad bije. vu. : Sedmični pregled. ŠVEDSKA I NORVEŠKA. — Otkad se je Norveška god. 1814 odijelila od Danske, ve- zana je bila sa Svedskom ugovorom, po komu su obje države dobile pravo, da jedna nezavisno od druge uregjuje domaće posle. Kralj je bio i jednim i drugim jedan, a zajednički su bili i srce, prosto im bilo, što nas toliko muče! Gim- nazije bi ispunjale sasvim svoju zadaću! To je naime neprocjenivo blago, koje se ne može, vazda dovoljno čuvati, ali stari Grei, koji su došli do klasicizma, nijesu ga učili iz knjiga, kako ga mi sada učimo, a po gotovo ne iz svo- jih rimskih epigona, koje se sada nama stavljaj u uz tvorevine grčkog gonija kao nenatkriljivi uzori. Kada šu oni počeli proučavati književnost i ,učiti“ ljepotu, tada su već bili spali do... aleksandrijske književnosti — grčki je duh bio na umoru. Ako hoćemo da naučimo od Grka, ne smijemo proučavati njihova remek djela knji- ževnosti u ludoj namisli, da mi, djeca XX. vijeka, možemo graditi na onomu, što su već Grci sagradili, To je u svojoj vrati nenatkriljivo, a od oponašanja nek nas straši udes rimskih epigona. Nu primjer Grka može nam koristiti, što će nam kazati način, kaka su se oni popeli do one visine, da se i mi popnemo još više, Oni mijesu «čili ljepotu, oni su je njegovali, njih nije odgajala škola, nogo božja priroda, i ljudsko općenje, a da su ta sredstva uspješnija od naših škola, pokazala je povjest, Nekoliko milijuna Grka, st7orilo je ramjerno deset puta više nego nekoliko stotina milijuna Europejaca. (Svršit će,. Dr. Medini, izvanjski posli, te je njima upravljao švedski ministar, ali je inače bilo sve podijeljeno. Kralj ije mogao ni, raspolagati vojskom norveškom bez odobrenja norveške zastupničke kuće t. zv. Storthinga, nego samo u slučaju, kad bi ne- prijatelj navalio na zemlju. Imao je pravo, da ne odobri zakon, predložen od Storhinga, ali kad bi Storthing po treći put glasovao isti pri- jedlog, tada mije bilo potreba privole kraljeve: prijedlog bi postao ,eo ipso“ zakonom. Poredili se ovomu stanju odnošaj izmegju Austrije i Ugarske, sličnost je više u onomu, što bi moglo doći, nego u tomu, što baš jest. Izmegju Austrije i Ugarske unija je realna, iz- megju Švedske i Norveške samo personalna, ali kad bi se ispunile želje Magjara, realna u- nija izmegju dvije pole naše države prometnula bi se u personalnu, te za to nije nikakvo čudo što javnost u austrijskim zemljama osobitom napetošću prati dogagjaje na dalekom sjeveru. U Beču se naime boje, da bi personalna unija sa Ugarskom dovela do novih nepredvigjenih konflikta, koji bi svršili po prilici onako kako su ovih dana svršili sporovi izmegju Švedske i Norveške. Daleko smo odviše, te ne poznavajući pri- like, ne možemo sebi ni stvoriti tačan sud o onomu, što je potaklo Norvežane, da tjeraju mak na konac, te traže posvemašnje ocjepljenje od Švedske. Glavni će biti uzrok svakako an- tagonizam izmegju jednih i drugih, koji je po- stojao od vijekova, a u zadnje se doba sve više oštrio, čim se je norveška individualnost jače razvijala. Norveška je manja od Švedske, ali je pristupačnija evropskim utjecajima, a nadasve engleškim, te su Norvežani prama ovim uzori- ma uredili i svoju vladu. U Švedskoj je kon- stitucijonalna, u Norveškoj čisto parlamentarna. te je i to bio uzrok čestim konfliktima izmegju kralja i zastupstva. God. 1895. kušalo se ove nesuglasice izravnati, te je Švedska bila spra- vna, da u mnogim stvarima popusti, ali je za to zahtijevala, da kraljevska vlast neima po pri- lici onaj opseg, koji ima i u Švedskoj t. j. ne- ka vlada bude kostitucijonalna a neka kralju bude na raspolaganje vojska ne samo u defen- sivnonom ratu, nego i kad treba čuvati državnu neutralnost. Na to Norvežani nijesu htjeli, da pristanu, te se već tada moglo očekivati nešto slično onomu, što se ovih zadnjih dana dogo- dilo. Radilo se o potvrdi jednoga zakona, koju je kralj uskratio motivacijom, da bi se tim po- vrijedio državni ugovor izmegju Norveške i Švedske, a da se taj ne smije mnijenjati, nego samo uz sporazum obiju vlada. Ministarstvo je na to dalo ostavku, koju kralj nije htio da pri- mi. Kad je ministarstvo o tomu izvjestilo Stor- thing, upravio je ovaj na kralja adresu, kojom je izjavio, da pošto kralj ne može da dade zemlji zakonitu vladu, njegova vlast isti čas prestaje, da postoji, jer nije u stanju da je vrši. Kralj je na ovu adresu odgovorio prosvjedom, a zadnje su vijesti, da je za 20 o. mj. pozvan švedski sabor na saborisanje, da odluči, koje stanovište treba da uzme Švedska prama ovomu koraku Norveške. Jesmo li na vidiku kojemu ratu ili će Švedska priznati položaj, koji je stvorio zadnji zaključak Storthinga, sve su stvari, koje će na- stajni dani riješiti. Ako bude rata sva je prii- ka, da će se ograničiti na poluotok, jer nijedna evropska država nema uzroka, da se upliće. FRANCUSKA. — Veliku znamenitost ima promjena, koja je ovih dana nastala u mini- starstvu. Ministar vanjskih posala Delcasse pre- živio je ministarstvo Valdek-Rousoa, i Kombe- sa, te je 7 godina vladao vanjskom politikom Francuske. Njegov je cilj bio osamiti Njemačku, te je u tu svrhu pomno njegovao odnošaje iz- megju Rusije i Francuke, a nastojao se nago- diti sa Italijom i sa BEugleškom. Njegova je glasovita konvencija sa Engleškom, kojom je Francuska priznala Engleškoj protektorat u E- giptu, a Eogleška priznala pravo Francuskoj, da se miješa u nutrnjo poslove Maroka. Nje- mački je car razumio, za čim ovo ide, te da o- sujeti namjere Delkaseove, dobro mu je došo madridski ugovor, kojim su svim državama u Maroku bila zajamčena jednaka prava. Tražiti vršenje toga ugovora značilo je osujetiti nami- sli Francuske u Maroku, a Francuska je bila stavila predalternativu ili da ustraje na svomu putu, te dogje u očiti konilikt sa Njemačkom ili popusti i žrtvuje Deleassea. Ministarstvo se je odlučilo za ovo potonje, a na ovu odluku, kažu, da su ga sklonili i porazi Rusijo na da- lekom istoku, koji su oslabili vrijednost aliance, Listnicu ministarstva vanjskih posala preuzeo je sada ministar predsjednik Rouvier. RUSIJA. Reklo bi se, da će doskora doći do mira, te da će se sastati na dogovore ruski i japanski punomoćnici. To treba zahvaliti u prvom redu predsjedniku američkih država Ro- seveltu a izgleda, da su ga i druge vlasti u to- mu pomogle. — U isto doba dolaze vijesti, da će u Rusiji doći do ustavne vlade. Duma vije- ćat će o predloženim zakonima, a imati će i pravo iniciative u legislativi. Zastupnici će bit imenovani na 3 godine a bit će ih od 400-600. Birat će se u 3 izborna tijela: veleposjednici, gragjani i seljaci. Zakoni, predloženi od Dume iznijetyee se na to u višoj kući na pretresanje, a odobri li ih i ona, caru na sankciju. / CRNA GORA. — Na granici je došlo do žestokih borba izmegju Crnogoraca i Turaka u kojlina je učestvovala i vojska. Arbanasi su sužbijeni, a palo je 18 Crnogoraca. Obične stvari. Domaće vijesti. Konferencije oporbenih zastupnika u Banovini. — Na toj su konferenciji zastupnici Dr. M. Deren- čin i dr. J. Frank predložili nacrt manifesta na narod. Elaborat manifesta primljen je od kon- ferencije te je zaključeno, kako ,Obzor“ javlja, da se ureče sastanak svih hrvatskih i slove- načkih zastupnika u Zagreb za 4. srpnja. Da pripravi taj sastanak izabrani su u osobiti pod- odbor ; zastupnici Dr. Frank, kanonik Ru- betić i župnik Zagorac. O svemu ovomu ,Novi List“ ovako sudi: »Kooperacija narodnih sila, kako ju zamišljaju Frank, Mazura i Tomašić, ide za tim, da u osudnom mo- mentu crnožuti imperijalizam madje u Hrvatskoj svoju veliku i vijernu vojsku, koja će sa zvučnim devizama (za obsjenjivanje) faktično srnuti, da uzpostavlja dua- lizam i da politiku monarkije dovede opet u onaj ,sretni* kolosijek od devedesetih godina prošloga vijeka. 'To je naprosto Khuenova kooperacija, koju on provagja preko svojih vjernih, uz blagoslov hrv. klerikalizma, po planovima bečke kamarile“. Bojimo se da ne bude pogodio. Sastanak hrvatskog kluba u Spljetu. — Čujemo da će se na 24. tek. sastati u Spljetu zastupnici Hrvatske Stranke, da se izraze o pozivu na- rodnih oporbenih hrvatskih zastupnika koji ih zovu u Zagreb na 4. dojdućeg mjeseca, da vi- jećaju skupa o političkom položaju i zauzmu stanovište prama istome. O programu. — U sedmom članku raspravlja pisae o Bosni i Hercegovini. Stanje sadanje ozna- čuje zgodno ovim riječima: Po narodnoj oznaci svi se pravoslavni smatraju Srbima, pače se pravoslavje i srbstvo istovjetuju, tako da srbstvo i u inteligenciji i u prostom puku označuje pri- padnost vjersku i narodnostnu. To daje srbstvu kom- paktnost i u isto doba neku ekskluzivnost, šslijed česa srbstvo u Bosni-Hercegovini jest najindividualniji narodni elemenat. Hrvati su većinom katolici u Bosni-Hercegovini, a pošto je katoličtvo, koje je brojno najslabije, po svojem karakteru universalno, u katoličkom pučanstvu sviest narodna nije mnogo živa. U Muslima, koji po broju stoje izmegju pravosla- vnih i katolika, vjerski je fanatizam absorbirao narodnu dušu, tako da oni, uz individualne izuzetke, kao masa nemaju narodnog osjećaja. Njima je bliži Muslim iz Ana- tolije, nego li Hrvat i Srbin iz Bosne - Hercegovine. 1 ako Hrvati s jedne strane, a Srbi s druge nastoje, da Mu- slime privuku k sebi, svi njihovi napori ostaju bez znatna uspjeha. Vjera je u dušu toga elementa utisnula tako dubok pečat, da se je od njega malo nadati, On je pro- žet fatalizmom, indifcrentan je za narodnu stvar, te no posjeduje dovoljno odporne snago proti kulturtregerstvu i podlijega lako tugjinskoj najezdi“. Ovakav je narod zadesila vojnička oku- pacija a posljedice njezine vide se u tomu, što je u 27 godina njemački jezik postao kulturnim jezikom zaposjednutih zemalja. "Tomu se ne opiru ni Hrvati ni Srbi, ali se zato jedni i drugi natjeću svojim eskluzivizmom: za jedne je Bosna i Hercegovina čisto hrvatska, za druge čisto srpska. Hrvatska stranka u Dalmaciji u tomu ih slijedit ne može, jer je ova borba, narodnoj stvari i šteta i sramota. U slučaju pak aneksije, pučanstvo noka samo: odluči, na koju će stranu. Najpriličnija je kombinacija ona, koja bi osigu- rala narodu budućnost Bosni i Hercegovini, u zajednici sa Hrvatskom, Slavonijom i Dalmaci- jom. Time bi se stvorila politička skupina ze- malja koje su prirodna cjelina i napućene na- rodom iste krvi. S osmim člankom savršuje pisac ovako: Hrvatska stranka u Dalmaciji mora uspjeti, jer se je postavila na naravne i čvrste temelje. Fuziju su pri- hvatili ne samo narodni zastupnici, nego ju je prihvatio i narod. Ako ima onih, koji to patriotsko djelo ometaju nije se čuditi, jer i najbolja stvar nalazi protivnika, Tako će biti uvijek, dok megju ljudima, uz dobre, bude i opa- kih i sebičnih*. + Dr. Adolfo Musafia. — U Firenci je umro profesor na bečkom sveučilištu Dr. Adolf Mu- safija. Rodio se je u Spljetu god. 1835, a s po- četka je učio medecinu. Kasnije je batalio, te već god, 1855. postane učiteljem talijanskog je- ziku na bečkoj universi, a kasnije redovitim profesorom romanske filologije. Bavio so je oso- bito staro-italskim narječjima, to su neke nje- gove radnje poznate učenom svijetu. Bio je od- riješit taljanaš, a mrzio je Hrvate. Talijanski su se gjaci u svakoj potrebi na njega obraćali, a on im je često i poinogao, jer je bio dobro vi- gjen u bečkim višim aristokratskim krugovima. Nedavno bio je, imenovan članom gospodske kuće, a mnogo se je govorilo i o njegovom zau- zimanju za talijansko sveučilište. ,Rara_avis*. — 'To je profesur Luigi Pavia. On je stavio sebi za zadaću, da objasni svojem narodu pravo stanje hrvatskih stvari, te je i pri- godom zborovanja biskupa u Rimu napisao u Italia Nuova“ članak o pravu hrvatskog naro- da na glagolicu. Ostale novine talijanske, pa bilg4 klerikalne ili liberalne pišu sve u istom tonu hoteći da djeluju na Rim, da nam staro pravo ne potvrdi. Dok se u nas gleda na sva- ki način zapriječiti da javnost reče svoju, a u -obzirima prednjače klerikalni listovi, talijanska Slampittih obzira nema. Rim pak mjeri dvoja- kim laktom: članci, koji nam nijeću to pravo dopuštaju se, a kad je nedavno jedan list donio niz članaka u obranu glagolice, morao ih je po višem migu obustaviti. Hrvatski jezik u uredima dalmatinskim. — Po izvještajima iz Beča ministar unutarnjih posala Byland-Reindt obećao je zastupniku Biankiniu, da će pozvati doskora dalmatinske zastupnike na dogovor, e da se jednom riješi ovo pitanje. Poslije nesretnog pokušaja Handelova, koji je išao za tim, da na uštrb talijanskog jezika proširi upetrebljavaaje hrvatskog i njemačkog, ali tako da njemački budi gospodski jezik, koji mora da znadu svi — evo se opet nešto iza brda valja. Vrijeme je više, da nestane današnjeg sta- nja, da se u ovoj zemlji, gdje skoro isključivo stanuju Hrvati i Srbi, ureduje jezikom, koji na- rod ne razumije. 'To je u interesu i same uprave, a tako bi se svršila jednom ova borba, koja se svako malo vremena ponavlja. Ali da to bude treba, da se pitanje konačno uredi na taj način pa prestane svakoga uzroka tužbama, a da se onemogući pojedinim činovnicima, da na svoj račun tjeraju osobitu jezičnu politiku vrijegja- jući čuvstva čitave zemlje. Naš elemenat u mornaci. Povodom izjave en- gleskog časnika o osobitim sposobnostima dal- mantinskih mornara, ,Nar. List“ navagja po službenoj statistici neke brojke, koje najbolje osvjetljuju, kako se s našim ljudima postupa. Mornara iz Dalmacije na ratnoj mornarici ima 1.933 a samo 20 oficira iz Dalmacije, naprotiv na 377 njemačkih mornara iz Gornjei Donje Austrije ima 120 oficira iz tih zemalja. Naši mladići ne primaju se u akademiju jčr tobože ne znadu njemački. Zastupnik Biankini kod knjaza Nikole. Na po- vratku iz Berlina zaustavio se je knjaz Nikola u Beču. Tom prigodom primio je na saslušaj zast. Biankinia. U razgovoru s njime dotakao se jo spora izmegju Hrvata i Srba, u koji su i njega htjeli uplosti, a da za to nije dao povoda. On je prijatelj Austrije, a što mu se prigovara da je težio na Hercegovinu, nije istina. Do ugovora izmegju Austrije i Crne Gore, nada se da će doći, jer su se odnošaji promjenili, inače bi Crna Gora bila prisiljena upotrebiti represalia. Žalosne pojave. — Zagrebačke profesorske krugove u velike zanima afera prof. (iolika. To je rogjak odjelnog predstojnika Chavraka, te se je usljed toga regbi nadao, da će zasjesti na sveučilišnu stolicu, koja se je ispraznila smrću neprežaljenog prof. Šrepela. Nu za to se traži znanstvene spreme, a dokaz tomu imala bi pru- žiti kakva veća znanstvena ragja, gdje pisao treba da pokaže i poznavanje predmeta i sa- mostalan rad. Ovo posljednje rekbi da je prof. Goliku bilo teško, pa se utekao prostomu pla- giatorstvu, kako mu je to dokazao Dr. Korber, jedan njegov kolega. Preveo je iz talijanskoga jednu knjigu, te je predao kao svoju. Ovo je drugi sličan slučaj u zagrebačkom književnom svijetu, te pokazuje, koliko tu ima truleža. U drugim zemljama ovo bi bilo dosta, da Golika zakopa za uvijek, nu u zemlji pro- tekcionizina, kao što je naša Banovina sve je moguće, pa se no bi čudili, da unatoč svemu ovomu Golik se dočepa onoga, što želi. Uprav žalosno! Dokaz izdajstva. — Čitamo u ,Nov. Listu", kako. je nekakav pop Miroslav Babić tužio g. Frana Supila urednika ,Nov. L.* s izdajstva narodne stvari, što je od gosp. Andrije Ossoi- naka dobio krasni zlatni sat. Uzroci tomu daru. kako je gosp. Supilo potanko razložio odboru za organizaciju riječkih Hrvata, bili su sasvim privatni, a gosp. Supilo je za taj dar rovanširao drugim sličnim darom. Nu to nije priječilo pre- časne zastupnike prečasnog Mira Babića, da ostanu pri svojoj, te odbiju dapače i časni sud, koji je Supilo predlagao. U eri kleveta, kroz koju mi sada prola- zimo, ovakovi slučaji nijesu osamljeni, premda io dolaze u javne novine, nego se šapću po ka- vanarskim kutovima, nu ovaj dogogjaj osobito je zanimiv obzirom na začetnika klevete. To je naime onaj isti Miro Babić, koji se je ulagivao jednomu magjarskomu zastupniku, da dobije unosniju župu, a poslije se kleo Bogom i po- štenjem, da toga nije činio, Ribarski kongres. — Prošle sedmice bio je u Beču ribarski kongres, na komu je gosp. N. 2. Bjelovučić govorio o gojidbi kamenica i prepo- ručio, da se pozove vlada, da popravi komuni- kacione sveze sa Trstom. Članovi su kongresa