ga eto na dopust k nama za nekoliko dana. Čemu sve to? Pokušajmo odgonenuti. lld Bogdanov ima jednu malu željicu, kao što ima, Bože moj, svaki čovjek po koju. Du- hovi, u koje maš don Kišot vjeruje.kao spiri- tista, dojaviše mu, da je sad baš čas njenu ispunjenju. Pa zašto ne bi on mogao biti sa- borski zastupnik? Ta to je čedna želja prama njegovim sposobnostima. Neopažen pak neće, da isčezne sa zemaljskog poprišta, nego mora pokazat zemlji, narodu, kako je on velik čovjek. , Junak je; hoće mu se megdana! .E un affar serio* — zanago govori ka- nonik Crnica u sebi. Valja priznat, da mu lako _ može bezbrki prorok oniesti posao. Doduše ugo- voreno je: Crnica zastupnik, grudski (Mašan) načelnik, a vijeće cavtatsko. Zato je i primio dum Jozo svoj obolčić u patriotske izborne svrhe. Ali on m nije zastupnik, dok se drugo dvoje izvršilo. Što se pak hoće, da Cavtaćani zaintače: ,Hoćemo mi našega Ljubića i nikoga nego Ljubića! Kakav Crnica!“ Mašanu tad valja slušat, pa tad lako, da se dogodi čudo od dum Jozova nosa. Je li de, da stvar postaje zanimiva! Dvo- jica su, a mandat jedan. Oba ista, oba čeljad, što su sobom jedino u tomu na čistu, komu moraju služiti. Ko će koga izigrat? Ko će bit zastupnički kandidat ove cavtatske stranke? Hoće li pomoći kanoniku — vitezu njegova intrigna diplomacija ili pak Ljubiću slučaj, što nije Crnica Cavtaćanima sasvim simpatičan? A riješenje izbornih utoka potkrjepljuje nas, što vlada misli u ovom izbornom kotaru. Jasno je, da želi svog čovjeka, pa zvao se on Ljubić ili Crnica. Dalje se neće pačati, jer je uvjerena, e joj se nijedan od ove dvojice ne bi u ničem zamjerio; obojicu je u svojoj službi prokušala odavno. Ali do toga ima još vremena, pa s toga preporučamo takmacima, da se malo strpe, ako ikako mogu. Neka znadu, da se više ne mogu sažaljivati od ozbiljne i čestite čeljadi, nego li se sažaljuju. Po onomu naime, što Crnica radi, vidi se, da on ima svoje posebne nazore o mo- ralu, poštenju, kolegijalnosti i t. d, a u Ljubiću se vidi čovjek, koji sa svojim moždanima ne živi ili bar neće da živi u dobrim odnošajima. oj. Strossmayer i Italija. Milanskomu ,Corriere della Sera“ pišu iz Rima, da će u svojoj prvoj svesci .La Rivista d' Italia" objelodaniti nekoliko neizdanih doku- menata o biskupu Strossmayeru, njegovu dr- žanju u Vatikanskom saboru i njegovim odno- sajima sa različitim političkim ljudima Italije. Dopisnik milanskog lista već je u stanju, da nešto o tomu priopći. Ministar nastave Correnti, kad se je Strossmayer nalazio u Rimu, poslao je k njemu prof. Lignana sa službenim nalogom, da pita u njega svjeta, koga bi se moglo ime- novati kao učitelja slavenskih jezika na uni- versi u Padovi. Strossmayer ga je uputio na prof. Budmani, ističući ujedno, koliku bi korist imala Italija i južni Slaveni, kad bi se na sve- učilištu učio jezik hrvatski. Osim ovog javnog naloga prof. Lignana imao je i tajni nalog, da ispita mišljenje Stros- smayerovo o nepogrešivosti pape. .La Rivista d' Italia“ donijet će neizdana pisma izmijenjena u tom pogledu između Strossmayera, Correnti i Ligoana, a nama se je sada zadovoljiti kratkim izvadcima, priopćenim u ,Corriere della Sera“. a ne bi skrenule s puta, makar im blato i voda do ušiju dopria — one svejednako ostaju na kolnome putu. Mlagje i jače potežu sprijeda i pjevaju svoje slavenske vesele pjesme. Kada se primaknu selu, zakriče od veselja, potežu ravno k mjestu, na kojemu je stalo prijašnje drvo, ovoga nace i prodadu komu za 2 for., što će ženama dobro doći za piće, Sada postave novo drvo, ovjenčaju ga vijencem i evijećem i — bla- goslove pivom. Blagoslov stoji do 12 vrčeva piva, ako ne i više. Pogi. 3. Slaveni — ljute pijanice. |. šlaveni časte blagdane apostola više i do- stojnije nego obične nedjelje Kažu: Svaki je blagdan samo jedan put na godinu, a nedjelja je svaki sedmi dan; pravedno je dakle, da se blagdani apostola poštuju više nego nedjelje. 1 zato se svaki praznik svetkuje. A svetkovati znači — žderati i lokati. 2. Svaka župa ima svoga apostola, i to te kovim redom, da svaka župa ima drugoga. — Najveći im je praznik Velika Gospojina. U ne- kim predjelima, kao u Župi Predohl, ima pače svako selo svoga apostola ili sveca: jedno svet- kuje spomen Marijin ili kojega drugoga sveca ili apostola, Marije spomen Ivanov, Petrov, Pavlov i t. d. Za takovih se praznika doduše mnogo propovijeda, ali glavna je po- U jednom pismu, upravljenom Correnti iz Napulja na 10 februar 1870, pisao je Lignana o držanju biskupa Strossmayera u pitanju ne- pogrešivosti : Mons. Strossmayer, u koliko sam raza- brao po njegovim riječima i po onomu, što sam čao od biskupa i diplomatičara dviju njemačkih legacija u Rimu, pruske i austrijske, kolovođa je opozicije. On je voda onoga dijela episkopata, koji hoće, da ostane vjeran historičkim princi- pima katoličkog kršćanstva te ne misli popu- stiti zahtjevima papata, dapače bi htio odrediti granice vremenitom i dukovnom suverenstvu. ,Strossmayer pripravlja opoziciju u dva različita skupa biva, kod austrijskih biskupa i u skupu t. zv. internacijonalnom, kojemu pri- padaju biskupi francuski, a izmegju talijanskih nekoliko pjemontskih prelata, o kojima ću u svoje doba govoriti u mojim pismima. Biskup Strossmayer više nego teolog prikazao mi se je čovjek politički i praktičan. ,U drugom razgovoru govorili smo skoro uvijek njemački ........ Kazao je: Konflikt iz- među države talijanske i papata jedan je od najtežih, ali ako ga se me kompromituje neu- strpljivošću, u koliko se bude sa talijanske strane raditi moralnom svijesti, uspjeh nije su- mnjiv. Italija mjesto da se žalosti i čuti poni- žena sadašnjim poteškoćama, u koje je dovađa koncil, treba da se veseli i da bude zadovoljna. Ljudi najnepristraniji i najvjerniji katoličkoj crkvi uvjerili su se već; da papatu, kako je predstavljen u Italiji, nedostaje razumijevanja i moralne snage te svakog predvidenstva svoje budućnosti. Papat u ltaliji ne predstavlja više universalnost kršćanske savjesti, nego stranku, koja hoće u svrhe, svima poznate, te nemajući nikakova opravdanja, nametnuti se hinjenjem, a ako uzmogne i silom, religijoznom čustvu i naj- plemenitijim i najpravednijim težnjama evrop- ske obrazovanosti. .Ovo iskuštvo, ponovio je više puta Stros- majer, nije samo moje, nego najboljeg dijela episkopata. A recite Vašemu ministru da Pro- vidnost, koja je sjedinila Talijance, sa sadašnjim + koncilom pomaže ih, da riješe poteškoću, koja se je do sada cijenila majtežom za definitivuo uređenje talijanskog kraljevstva. Kurija rimska odviše je računala na slijepu pokornost episko- pata. Pozvani u Rim, da branimo i utvrdimo erkvu u pogibli, mnogi od nas smo se sjetili, da najviša pogibao dolazi od onih, koji hoće da sobom zamjene pravu crkvu, utemeljenu od Isu- krsta. Crkva nije papa ni kolegij kardinala, ni jezuiti, nego cijela katolička savjest, prosvjetljena milosti i zaslugom božanskoga otkupitelja. A, kako Vam kažem, najbolji dio episkopata znade za položaj, koji drži u crkvi, te je odlučio ne ostaviti ga nego ga braniti sa svim ugledom svoga historičkog i božanskog poslanja.“ U drugim razgovorima sa Lignana mons. Strosmayer borio se je za omiljelu misao, spo- razum između Talijanaca i južnih Slavena. .Talijanci i Slaveni moraju se razumjeti, govorio je ou, dapače je prijeka potreba da se razumiju. Dokaz je tomu u raspravi, koju smo jučer imali sa biskupima Ugarske. Nijesam iz- gubio svaku nadu, da će se Slaveni i Talijanci naći skupa prigodom kojeg pitanja, koje može nastati od časa do časa. Nalog, koji ste primili od Vašeg ministra jača me u ovoj nadi i u ovoj borbi, koju valja da uzdržim ovih dana, jer ju traži moja apoštolska služba i budućnost krš- ćanske crkve... božnost u tome, da žderu i loču. Sami govore, kad ne bi svetkovali svojih praznika, t. j. kad ne bi jeli i pili, da ne bi imali sreće pri marvi. Tuj valja da se do grh naliju, -; i ti žedni i mokri seljaci misle, kad se na dan svoga sveca no bi opili, da ne bi druge godine doživili. — Koliko je veći praznik, toliko više piva. Počne se odmah prvoga dana, pa se tako potjera kroz cijelu sedmicu. — Pastor u Krumahselu kazi- vao mi, da u njegovoj župi seljaci popiju do 200 sudova. Seljaci u Biilitzu zapiše čitavu je- dnu šumu, zvanu Grumuimode, U Predohlu sva- koga se sveca iza propovijedi skupe u krčmu i tu se junački gone i piju. Župa Trebel nekoliko je bolju. Tu opet ne piju toliko, nego svake godine skupa ispiju 2 suda domaćega piva. A pri tome se pristojno ponašaju. Najprije se cijelo selo skupi u izbi —/ma javno sred sela — župan stupi pred stol, pokucka i progovori ovako: ,Mi smo se eto po starome običaju sakupili, da pijemo naše pivo. Ako je između vas ko, — pa ma ko on bio — te bi rado započeo kavgu, neka odmah plati dvije marke u blagajnici našega kneza, a ovoj družbi sud piva — kako su radili naši stari!" Sada župan napije svim seljacima i na to se počne piti. Niko ne smije odatle, dok se vas .okisnut“ na svali pod sto. A sada pustimo ove .okisnute" seljake, neka se prospavaju do 7. pogl. .O pirovanju“. Kultura talijanska, koja je preobrazila Eu- ropu u XVI vijeku bila je naravno i u Poljskoj; imala je dapače i neke pogubne posljedice, koje se ne mogu izbjeći u velikim krizama. Ali ima jedna slavenska zemlja, čija je povjest mnogo uže vezana s Italijom, nego ona Poljske. Ima jedna literatura slavenska“ koja nije samo rasvijetljena od talijanske svjetlosti, nego je na njoj rasla i gojila se, a to je književnost ilirska. Pjesnici i historičari Ilirije, pjesnici su i historičari, koji pripadaju dvjema jezicima i dvjema zemljama. Literatura ilirska izgleda kao cvijet, kojega je lišće dvojako oličeno. Naša Cvijeta Zuzerić vaša je Floria Zuzzeri, a njezino pjesničko nadahnuće provaljuje bez sile sada u jednom, sada u dru- gom jeziku. Ali ne samo ona nego i druge žene naše domovine slijedile su plemeniti primjer, kako Katarina Pozzo di Borgo i Lukrecija Bo- gašinović. Cijela naša poezija odgojena je u školi Vašega Tasa, mi imamo ne jedan, nego neko- liko prijevoda .Gerusaleme“. Od druge polovine XVI. vijeka sve do zadnjih vremena najzname- nitija štamparija južnih Slavena nalazi se u Mletcima. Premda Vam kažem stvari, koje znate ponavljam ih, jer cijenim znamenito, da se ne zaboravi ova povjesna činjenica pri ustroju prve katedre slavenskih jezika u ltaliji. Osim toga jasno je, da, ako u vezama literalnim : znan- stvevim, koje su potakle Vašeg ministra ma sličnu odluku, treba računati i drugim motivima, biva političkim, nijedan savez sa Slavenima nije u ovomu času tako uputan kako sa južnom po- rodicom ovih naroda.“ OR DGOAT Sedmični pregled. UGARSKA. — [Iza zadnjih audijencija Fejervaryjevih kod kralja, kriza je Ugarskoj stupila u novi stadij. Rekbi da predstoji imeno- vanje privremenog ministarstva, koje bi imalo riješiti pitanje kompromisa 's Austrijom kao i trgovačke ugovore. Čim budu riješena ova pi- tanja, preći će se na pitanja vojnička i nastojat će se imenovati definitivno ministarstvo, kojemu bi po svoj prilici imao biti na čelu grof Andrassi. U sjednici upravnog odbora koalicije, koja se je obdržala na 12. o. mj. podastro je presje- dnik Franjo Košut pismo na riječkoj konferen- ciji odabranih lirvatskih delegata za pregovore s Mađarima. Pismo je npučeno odboru za pre- govaranje s Hrvatima: i vodawa koalicije. SRBIJA i BUGARSKA: < O srpsko- bugarskom carinskom savezu razgovarao se je ovih dana glavni urednik ,Dubrovnika* sa g. Žujovićem, bivšim ministrom vanjskih posala kraljevine Srbije. Po njegovu kazivanju prije nego su samostalci došli na vladu, radili su srpski i bugarski delegati trgovinski ugovor, na osnovi ideje o earinskom savezu. Potpunu carinsku uniju nije moguće bilo odma ostvariti jer su Srbija i Bugarska bile zapriječene mno- gim unutarnjim uredbama i ustanovama, koje se nijesu mogle od jednom odstraniti. Kad su samostalci došli na vladu nastavili su prego- vore na istoj osnovi, zahtjevajući neke pogodbe kao i pravo odstupa od ugovora, ako on ili njegove pojedine tačke budu oduzele mogućnost sklapanja ugovora s drugim državama. FRANCUSKA. — Na 9 o. m. otvorena je u Parizu nova sjeditba parlamenta. U komo- ni se je velikim interesom išćekivao izbor pre- sjednika, jer su radikali i socijalisti bili napeli sve sile da sruše Doumera, kandidaia protu re Pogl. 4. O stanovitim dnevima. Pe čitavome Draveyu ne rade četvrtkom ni subotom. Nijedna djevojčica ne smije presti Četvrtak je časniji od subote. — U nekim pre- djelima djevojčica ne smije vas dan ništa radi- ti, ako jeiz jutra pustila ovce. Ovo je čisto zgo- dno izmišljeno za lijene djevojke. Župa Liichov blagoslovi svoje živo na ve- liki četvrtak. Na dan sv. Ivana upale na nekim mjestima oganj. U opće brižno kriju svoje obi- čaje. Tako nijedan Slaven ne bi za živu glavu proustio pred duhovnikom ama niti cigle sla- venske riječi. U župi Bergen časte osobito Mariju Mag- dalenu, jer je nekoć oganj udario u stog «sije- na, što ga toga dana bijahu sabrali, Marija se Magdalena osvetila, . misle oni, pa kada \oga dana ne bi praznikovali, opet bi ih kaznila. Stanovnici Riebsana i Giilldena neće toga dana da rade, jer kažu, da je to nesretan dan. Od davnina im je zabranjeno žnjeti na dan Marije Magdalene. U Schnegi svake četvrte godine škrope pivom sva četiri ugla kuće, a tako so čini uopće po cijelome Draveyu ; misle, da će time odalečiti od kuće svaku nesreću. Kada čiste vodnjak, po- stave polag sud piva, pa kada se nečista voda išlije, uliju nekoliko piva; prvom vodom, što se opet nabrala, napune sud i piju dok se ne opiju. puplikanskih stranaka. Međutim je Domer iza- bran sa 18 glasqva većine. Dva dana kašnje obavljen je i izbor presjednika francuskog se- nata. Bio je izabran današnji presjednik Fallie- res, ali je dobio 23 glasa manje nego lani. Tim su se u velike umanjile njegove nade, da će biti bez borbe izabran presjednikom francuske republike, dok se pristaše Doumera raduju, mi- sloći, da će ipak podrijeti sa svojim kandidatom. _ Sva je prilika, da neće prodrijeti ni jedan ni drugi kandidat nego, da će u zadnji čas primiti kandidaturu Loubet, koji bi sigurno bio izabran. MAROKO. — Jučer se u Alge- siras, malenom gradiću južne lske, ma- ročka konferencija, kojoj je svrha, d& otkloni pri- jepore, koji su u pitanju Maroka nastali između Francuske i Njemačke. Sva je prilika, da će konferenciji presjedati zastupnik Italije markez Viseonti Venosta miroljubivi starac od 76 godina. . .. k Domaće vijesti. Pregovori između Hrvata i Mađara. O njima pi- še Novi L.“: ,Ovi se pregovori vode pismeno. Sada se kod mađarskog odbora za sporazum sa Hrvatima nalazi zadnji spis predan od presje- dništva hrvatskih delegata, kojim je odgovoreno na jedan predhodni spis mađarske koalicije. Kada mađarski odbor odašalje svoj odgovor na ovaj spis onda će se odlučit o zajedničkom sastanku mađarskog i hrvatskog odbora, koji bi se imao držati na Rijeci, kako je sporazumno s obje strane privoljeno. Dr. F. Potočnjak u Kotoru. — U petak razve- selio nas je svojim posjetom požrtvovni i neu- morni narodni borac Dr. Potočnjak. Došao je da se upozna s našim političkim prilikama. U tu svrhu poveo je oduži razgovor sa predsje- dnikom srpske nar. stranke zastupnikom Vu- kotićem i sa zastupnicima Verona i Radimiri. Na večer su mu prijatelji i znanci priredili ve- čeru, gdje su u prijateljskom razgovoru ostali do kasne noći. Na odlasku u subotu dopratilo ga je građanstvo do parobroda a dvije glazbe svirale su rodoljubne koračnice. Kad se je Go- doli počeo odmicati od kraja, začu se iz stoti- na grla: Živio Potočnjak. Veseli nas, što je dr. Potočnjak odnio sa sobom lijepih uspomena, pa želeći mu najbolji uspjeh u njegovu te- škom radu, želimo ga čim prije opet među na- mi vidjeti. Sa istim parobrodom otputovao je i ma daronski zastupnik Josipovich u društvu sa sveučilišnim profesorom Kriškovićem, pa ih je sakupljeni narod pozdravio sa glasnim : Abeug. 1 ovamo je bio onaj pop, o kom ste pisali da je i Vas svojim posjetom počastio. Kaže da je došao sa ' Dunava, da kupi novce za škole. Kako nam sa Đunava svako dobro dolazi, tako i to nije falilo. Čujemo, da su se njegovim pri- povijedanjem dali neki zavesti, pa s toga upo- zorujemo dotične, da drugi put budu oprezni, koma i zašto davaju novac, jer i mi imamo dosta potreba. Eto nam tužne Istre, pomozimo nja, a ne kojekakve Jezuite sa Dunava. Izbori trgovačko-obrtničke komore u Spljetu. — Oporba je u ovim izborima pobijala gosp. Vita Morpurga, koji je od mnogo godina presjedni- kom trgovačko-obrtničke komore u Spljetu. Od 10 novih članova, koje je trebalo birati, prodrlo je 9 oporbenika i to velikom većinom. Deseti je zast. Vuković, koji je biran u četvrtom iz- borništvu Sinja -Vrlike - Imotskoga jednoglasno sa 98 glašova. Po nekim mjestima, osobito u okružju Dannenberg, love pijevca sve dotle, dok ne klo- ne, onda ga ubiju, skuhaju i pojedu. Svak u selu dobije po komadić; pa dok se to jede, ni- ko ne smije iz sela. Uz to zgotove veliku po- gaču, od koje opet svak u selu dobije po ko- madić. I župa Rosche, koja već prvo spadaše pod Liineburg, čisto je slavenska. U nekim njezi- nim selima vlada slijedeći običaj: svake godine u određeni dan zakolju jare pa ga žrtvuju. Jare se cijelo godište tovi navlaš za to. Nedav- no htjede jedno selo, vlasništvo nekoga pleme- nitaša, da obnovi taj običaj i zamoli plemeni- taša za dozvolu. Plemenitaš ne samo ne dozvo- li, nego još zabrani pod tešku kazan. Seljaci se nijesu za to brigali, nego rekoše, ako ne zakolju jure, da će im sve živo pocrkati, i zato da do- bro promisli, jer da ni njegovoj marvi neće biti dobro. Plemenitaš ipak ostade pri svojoj, pače im zaprijeti, da će im sva dobra oduzeti, ako ga ne poslušaju. Pa što se dogodi? Netom su- tra zora opučila, stade seljaka dreka i vika — plemenitaš valja da popusti, jer svo ovce u se- lu, izuzam pl&menitaševe, šepaju i idu na tri noge. Uza sve to plemenitaš ponovno zabrani, na što se seljaci mrmljajući raziđoše. Drugoga jutra ovce opet osvanuše na četiri noge i od tada uspijevaju valjda bolje nego prvo. (Seršiće se)