514 >< SLOVINAC sE DA ZAGLANIMO. G. L. Tomanović, u svojoj replici ,Radi spora- zumljenja,“ ne će nipošto da se dade razlogu, nikako da položi oružje. Ta je upornost s njegove strane po- hvalna, ali — donekle. Meni se u opće dopadaju ljudi, koji imaju da brane jednu misao, jedno načelo, jednu teoriju, te koji se za istu, bilo i beznadežno, bore ; to pokazuje u njima neku nezavisnost duha, neku sepstve- nu volju, neku individualnost. Ali, modus in rebus. Kad ja n. p. vigju g. T., gdje se drvlja i kamenja hvata, da obrani svoje pregjašnje mnjenje, naime da je on poje- dine kitice iz prevoda Foskolovijeh Grobova izostavio Zato nšto su u srpskom prevodu nerazumljivi i suvi- šni“ ; kad on hoće da u tom pogledu još svoja goni, € I ne mogu već njegovu upornost samo žaliti, jer je to za mene, kad se radi o djelima kao što je pje- sma O Grobovima, opet velju, pravo zločinstvo veleiz- daje prama svetosti genija. Bolje šćaše učiniti g. T. da je — poput g. Bu- zolića — svoje grijehe priznao, pa makar i on krivnju bario na ono famozno izdanje Foskolova spjeva, o kom nam priča g. Buzolić. O tome se dakle ne ćemo više prepirati. Druga je stvar onaj pjesnikov per me, što: je“, g. | T. preveo rad mene, pa bi hotio da svoje postupanje opravda izgovorom, da to znači isto Što i za mene, ne- go da ovaj zadoji oblik nije htio upotrebiti, jer. nije narodan, već tugj. Prije svega, da ove dvije rečenice jedno te isto znače, to je prazna riječ, ničijem nedokazana. Po obi- čnom gramatikalnom pojmu, rad mene to je predlog s genitivom, koji označuje uzrok nekog čina, dočim je za mene predlog u akuzativu, koji označuje osobu, ko- joj neku korist ili štetu donosi. Što se tiče svojstveno- sti oblika za mene, ja mnim da on nije ništa manje narodan od oblika mene. Primjer (a kud ćete boljega ?) stihovi narodne pjesme, koji glase: Gdje ja nagjem za mene djevojku, Ondje nema za te prijatelja. (Vuk, Rječnik, str, 162). Ni ovaj izgovor g. T. nema dakle temelja. Da je g. T, u nekijem stvarima posve naivan, to su čitaoci mogli kroz ovu našu raspravicu višeput opa- Ziti; ali zadnji dokaz njegove nevinosti prevršuje SVa- ku mjeru. Čovjek bi čisto promislio da se g. T. “šnji- | me podruguje. Foskolove stihove : E una forza operosa le affatica Di moto in moto; e 1 uomoe le sue t.mbe E Pestreme sembianze e le reliquie Della terra e del ciel traveste il tempo — oda da je njegov prevod bolji, u preveo je Buzolić kako slijedi: I neka ih neumorna sila Sa vrtloga u vrtlog obara; Ter i ljude i ljucke grobove, I potonji oblik i ostanke Tla ineba preobraža vr'jeme. A g. T. ovako: . i sve ueumorna Snava njeka svegj muči, ter ceka (sic) I njegove grobove, i zemlje I nebesa potonje oblike I ostatke vrijeme mijenja. Ele, ko god ima dva oka u glavi da ove prevode sravni, uvidjeće od prve kako je g. T. iz ovog kratkog ulomka, skojim se on tobož diči, izostavio sasvijem značajnu frazu ,di moto in moto“, ne samo, nego i susljednu lokuciju ,e /' estreme sembianze“ premjestio ; dočim je g. Buzolić, kog bi g. T. htio s ovijem uspore- gjenjem da porazi, znao sačuvati i jednu i drugu, a uz to i cijelu tačku plastičnije ponašiti. Pa hajte vi s ovakom čeljadi raspravljati! Da dokažem artističnu prednost Buzolićeva pre- i. ja sam naveo dva prva stiha pjesme O Grobovi- ma u prevodu ovoga gospodina, pa ih sravnio sa doti- čnijem iz prevoda g. T. — Ali kao da g. T. nije ni u tome moga mišljenja, Šta više, on je uvjereniji n6 ika- svakom pogledu, i na dokaz toga citira izvornu frazu Al ombra dei cipressi, koju je Buzolić preveo: U zakrilju sjenastih čempresa, dočim po mnjenju g. T., čempresi niti su sjenasti, niti all! ombra znači u zakrilju. Siromah g. T., lijepo mi grehotu čini! Razumijem i ja, da se 1 mačka čapcima brani, ali, doduše, neke su zakučice posve majušne. Ako igda na svijetu, ovdje bi red bio doviknuti: de minimis non curat praetor! Nego, i kad bismo dopustili da je njegov prevod, što se vjer- nosti tiče, bolji od Buzolićeva, zar bi ta okolnost stva- rala prevodu g. T. naslov prednosti nad Buzolićevim ? G će T. imati stotinu razloga da o mom ,umjetni- čkom ukusu“ sumnja, ali se meni čini da ga nema ni on. U Buzolića, i ako ćeš gdjekad naići (ali posve ri- jetko) na koju za naše uho neprirodnu rečenicu u po- gledu konstrukcije, kto n. p.: | Sumrtnik st zavidi obsjenu ili : | Na žalih te Elesponta stavno — ne ćeš nikada susresti stihova poput ovijeh g. T.: Uživanje sa kukavičlukom LJ a . , . KI