stsknijia sidi DUBROVNIK O SVETOMU VLAHU 1940 t ; 4 ž t s Y FOJ OD PAZARA 2 DINARA Tko što pjeva u Dubrovniku? Ante Suđa: »Tko je srce u te dirno, Da si tako sad nemirno ?a Ivo Kolić: »Na te mislim, kada zora sviće, Na te mislim, kad se svrši dan, Na te mislim, kad se svako biće, Sprema tihi da prosniva san«. Buconjić: »Sjećaš li se onog jada, Kad glas dođe iznenada Ko iz vedra neba grom, Da ja moram odlaziti I općinu ostaviti I svoj mili meki tron«. Dr. Tadić: »Na što meni moja majka, Na što li mi ženica, Kad mi zađe kraj oblaka Institutska zvjezdica«. Nikola Miloš: »Kada pođem sutra zorom Nemoj za mnom tužiti, Kojim putem, kojom gorom Tebi ću se javiti, : Anko moja nadu goji O ljubavi ne dvoji«. Đuro Veramenta: »Na lijevoj strani kraj srca leži mi teška ranica. . .« Stijepo Barbieri: »Lepe so Pemkinje Laške od in Turkinje Zvestno pa samo je slovensko dekle!« Meštar Baća Niko: Smirite se moje misli Ostanite sad tu Ako ona dođe amo Pozdravite tada nju. = Marko Baničević i Vlado Kovačević: »Kad prvi traci proljetnog sunca Pozdravljahu nas čara proljetnog Mi osamljeni, življasmo presretni Daj recimo sami sebi, dal se sjećamo tog. Novak Bukvić: »8 Bogom nehamrna dušo Moramo se dijeliti Mato Skansi: Lule šta ću ja jadan činiti Daleko od tebe«. Mala Marinica iz Gruža: »Jedno momče plava oka Nausnica malih, Omiljelo srcu mome Ali neznam znali«. Sinjorina Nada: »Veselte se mlađani Kraj pehara fina, Ovaj život ne traje Hiljadu godina«. Bošnjaković: »Za čašicom umrijet ću U hladan grob ja leći &u«. Pustić kap.: »Ah, što sam ti učinio Ako sam te roljubia I to neće nitko znati Već ti ja i zemlja mati«. Martin: : Pred oltarom ja ću svetim Zakleti se Bogu svom, Da te nikad prestat neću Ljubit srcem, dušom svom! Antun Medo: Cvate Ruža rumena Posred vrta bajna, Kako mi je ljuvena Kano zora sjajna. Niko Nunić: Golubice siva Budi milostiva Gdje tvoj Golub toli Pazite i voli. »Goro, goro visoka si, Draga moja daleko si, -Daleko si međ gorama Ljubav vene među nama«. Rusić: »A ja ću i dalje sa cvijeta na cvijet produžiti burno svoj započet lijet«., Ide dika; ide dika, Ozdol od zvonika«. Hasanović: Sinoć kad se vratih iz topla hamama , Prođoh pokraj batšte staroga imama, | Kad tamo u bašti u hladu jasmina S tbrikom u ruci stajaše .. Rmina. Mirko Šapro: »Svake noći, svakog dana Brojim sate mislim na te Dunjo moja umrjeh zate, Bježi k meni, ne čekaj jeseni, šalaj...« Šeparović: Natoči mi čašu vina Iz podruma tvog Poljubi me, zagrli me, Pomogo ti Bog! Ing. Vuletić: — Moja noći kad ćeš mi proći, Moja zora kad ćeš mi doći, Moja srećo kad ćeš mi se javit, Moje nebo kad ćeš mi zaplavit? šilić Tomo: Ej gine, vene srce u menika što mi moja ne dolazi dika, Kad mi dođe, onda srce prođe Da znaš diko, kako je ovodje. Luko Koprivica: »Bećar jesam bećar me zovedu, Opet mene sve cure voledu. a Pero šapro: Ljupka boja, oh premili stes, »Za lovce to najveća slast«. Ugo Koznačić: »Kukuruzi već se beru što mi radiš, moj dilber« što čekaš, što misliš Da se ne ženiš!« Krilanović: Volim smeđu, volim plavu, Dušu dajem za garavu Od te tri, od te tri Cele i ja znamo koju bi! Vruticki: »Hajd, junaci, napred žurno Vojevati sad je čas, 'Topi ore, tutnje burno Našem rodu sviće spas«. Melko Čingrija: »Živila Hrvatska I njezina prava, Čuvala se izroda Izdajničkih glava!«