stsknijia

  

sidi

DUBROVNIK
O
SVETOMU
VLAHU 1940

  
  
   
 

 

t
;
4
ž t
s
Y

FOJ OD PAZARA

  

2

DINARA

 

 

Tko što pjeva u Dubrovniku?

Ante Suđa:
»Tko je srce u te dirno,
Da si tako sad nemirno ?a

Ivo Kolić:
»Na te mislim, kada zora sviće,
Na te mislim, kad se svrši dan,
Na te mislim, kad se svako biće,
Sprema tihi da prosniva san«.

Buconjić:

»Sjećaš li se onog jada,

Kad glas dođe iznenada
Ko iz vedra neba grom,
Da ja moram odlaziti

I općinu ostaviti

I svoj mili meki tron«.

Dr. Tadić:
»Na što meni moja majka,
Na što li mi ženica,
Kad mi zađe kraj oblaka
Institutska zvjezdica«.

Nikola Miloš:

»Kada pođem sutra zorom
Nemoj za mnom tužiti,
Kojim putem, kojom gorom
Tebi ću se javiti, :
Anko moja nadu goji

O ljubavi ne dvoji«.

Đuro Veramenta:
»Na lijevoj strani kraj srca
leži mi teška ranica. . .«

Stijepo Barbieri:
»Lepe so Pemkinje
Laške od in Turkinje
Zvestno pa samo je
slovensko dekle!«

Meštar Baća Niko:
Smirite se moje misli
Ostanite sad tu
Ako ona dođe amo
Pozdravite tada nju.

= Marko Baničević i Vlado Kovačević:

»Kad prvi traci proljetnog sunca
Pozdravljahu nas čara proljetnog

Mi osamljeni, življasmo presretni

Daj recimo sami sebi, dal se sjećamo

tog.
Novak Bukvić:
»8 Bogom nehamrna dušo
Moramo se dijeliti

Mato Skansi:

Lule

 

šta ću ja jadan činiti
Daleko od tebe«.

Mala Marinica iz Gruža:
»Jedno momče plava oka
Nausnica malih,
Omiljelo srcu mome
Ali neznam znali«.

Sinjorina Nada:
»Veselte se mlađani
Kraj pehara fina,
Ovaj život ne traje
Hiljadu godina«.
Bošnjaković:
»Za čašicom umrijet ću
U hladan grob ja leći &u«.

Pustić kap.:
»Ah, što sam ti učinio
Ako sam te roljubia
I to neće nitko znati
Već ti ja i zemlja mati«.

Martin: :

Pred oltarom ja ću svetim
Zakleti se Bogu svom,

Da te nikad prestat neću
Ljubit srcem, dušom svom!

Antun Medo:
Cvate Ruža rumena
Posred vrta bajna,
Kako mi je ljuvena
Kano zora sjajna.

Niko Nunić:
Golubice siva
Budi milostiva
Gdje tvoj Golub toli
Pazite i voli.

»Goro, goro visoka si,
Draga moja daleko si,
-Daleko si međ gorama
Ljubav vene među nama«.

Rusić:
»A ja ću i dalje sa cvijeta na cvijet
produžiti burno svoj započet lijet«.,

Ide dika; ide dika,
Ozdol od zvonika«.

 

Hasanović:
Sinoć kad se vratih iz topla hamama ,
Prođoh pokraj batšte staroga imama, |

Kad tamo u bašti u hladu jasmina
S tbrikom u ruci stajaše .. Rmina.

Mirko Šapro:
»Svake noći, svakog dana
Brojim sate mislim na te
Dunjo moja umrjeh zate,
Bježi k meni, ne čekaj jeseni,
šalaj...«

Šeparović:
Natoči mi čašu vina
Iz podruma tvog
Poljubi me, zagrli me,
Pomogo ti Bog!

Ing. Vuletić:

— Moja noći kad ćeš mi proći,
Moja zora kad ćeš mi doći,
Moja srećo kad ćeš mi se javit,
Moje nebo kad ćeš mi zaplavit?

šilić Tomo:
Ej gine, vene srce u menika
što mi moja ne dolazi dika,
Kad mi dođe, onda srce prođe
Da znaš diko, kako je ovodje.

Luko Koprivica:
»Bećar jesam bećar me zovedu,
Opet mene sve cure voledu. a

Pero šapro:
Ljupka boja, oh premili stes,
»Za lovce to najveća slast«.

Ugo Koznačić:
»Kukuruzi već se beru
što mi radiš, moj dilber«
što čekaš, što misliš
Da se ne ženiš!«

Krilanović:
Volim smeđu, volim plavu,
Dušu dajem za garavu
Od te tri, od te tri
Cele i ja znamo koju bi!

Vruticki:
»Hajd, junaci, napred žurno
Vojevati sad je čas,
'Topi ore, tutnje burno
Našem rodu sviće spas«.

Melko Čingrija:
»Živila Hrvatska
I njezina prava,
Čuvala se izroda
Izdajničkih glava!«