Strana 2 GRINTAVAČ Dveagi moji letuvi ša san bez ećecijoni, mrvicu dubitat zašto san izišo. Ma, za da vas ta vaša dubitat (a ja jon se ni malo ne čudim, a i razu- mjen je, perke okle bi tolika naša čejađ živjela toliko ne disturbava) ja ću van odma in poche parole i sinćero spjegat. Durikve atenti! Nemate se čemu ilu- davat. Izišo san jerbo me uhitila voja grin- tat, onako, kako što piu g meno svaki od vas zagrinće onđe, đe ga niko ne može čut, samo kako se al primo col- po d' ocehio vidi, s ton diferencom, da ću ja bit nešto sinćeriji od vas. Znate, ne čudite se temu, taki je moj tempe- ramenat, karater, a spećalmente mo- ja edukacijon. A baš radi ovakoga mo- . ga karatera i ovake moje edukcijoni sikur san, da će mi rebuškat, da van glmeno svakoga mjeseca jedanput za- grinćen, jerbo, sikome se neću prtit u stvari, u koje se skladna i poštena če- jad ne smiju pačat, sikur san, da neću doć u okazijon nikomu, zvo se gospar Pavo oli gospar Kiko, da me svojijem ručicama poškakujaju po faci, pa da ta- ko od mene učinu, kako se ono reče, gmetlište i da se onda o meni po fami- jama i kafetarijam svega i svačesa go- vori. Dio liberi, nije moja faca od pr- deljusaka! Dunkve stavite atencijon pa mi reci- te vaš parer, jesan li u diritu što grin- ćem na ovo, što van san deskrivavam. Naturalo, sve se je ovo događalo u di- ferentijem okazijonima i na dvoru, a što je bilo u kućama, reko sna, da se neću prtit u ti osinjak a i vjerujte mi, sve me to ni malo ne interesa. Insoma! INCIPIT GRINTATIO GRINTAVCI RHAGUSEI Jedne okazioni (padala je kiša), ču- jen kako mladi Taranta, stisnut ispod volata Dogane, u čentru svojijeh pri- jatelja, a piena voce, govori ove testu- ale riječi: »ša znadem šta vi znadete, ali vi ap- solutno nijeste u stanju znati ono što ja znadem, uostalom svak to zna, da niko nezna onoliko koliko ja zna- dem. Neka se konačno i moj misterij znade«. Za mene finalmente nije nikakav mi- sterij da je on proprio enćiklopedista. Druge okazioni, sutradan po jednom balu, šetajući po Stradunu, čujen kako u ehie persuaso, da ćete svi, mlada Tonja vodenica, u diskorsu s jed riom svojom intimom prijateljicom, iz- govara ove testuale riječi: »Permetim, da je na'balu figurala bolje od mene, ma san ja zato bo- gatija od nje, a del resto beleca je stvar svačijega gusta!« Tamo-amo konkludo san, da jon nije ova argumentacijon baš tako luda. Apunto u pobje na svetoga Vlaha ovega godišta, iza tombule, bio san bli- zu biskupova palaca, a zala mene su bili u diskorsu dotur Nesti i dum Paše. Ma kako sve tačke starodrevnog pro- grama ovega godišta nijesu koinćidale (a ko bi van zna rijet zašto), čuo san dotura Nesti, kako nekako beato e con- tento izgovara dum Paši ove svoje te- stuale riječi: »Ride ben, chi ride ultimo, a dum Paše njemu: »Ta ti je đusta, moj doture.« Do danas nijesan arivo spjegat, za- što su oni dvojica tako govorili. Spominjem se, da je jedne okazioni u sali od komune gospar Arturo držo onu svoju prelijepu parlatu i da je fra le altre reko, persvaz, da će ga oni, ko- jima je to govorio, lijepo razumjet, da je Dubrovnik ko jedna tenera pjanta, koju treba s puno ljubavi i prekauci- juni koltivat. Ovo mi je došlo na pa- met, kad je neki dan fermo gospara Artura prid Orlandom jedan drugi go- spar, pravi Dubrovčanin, pa san tako imo okazijon čut ga, kako govori go- sparu Arturu ove testuale riječi: »Moj Arturo, oni su ti uhitili da je ta ezotika i tenera pjanta kupus, ko- jemu se oće puno gnoja, jerbo im se ne može rijet da su u temu žguravi«. Baš dokle su oni dvojica ovako disko- rali, čuo san na megafonu poviše ko- mune, kako neko rećitava verse gospa- ra Orsata »Dubrovniče malo mjesto, ala si mi drago..... « Kako mi je nekako aćenat tega rećitavanja bio čudan, in- tereso san se, pa su mi spjegali, da je to radio na komuni prenosio s Cetinja akademiju soćetati prijatelja Dubrov- nika. Sve san razumije. Moji leturi, e tanto basta. Arivederći na petoga mađa, a intanto Čestit van Uskrs! GRINTAVAC Ilijade Istinite anedote Ilijine prošlosti Bilo je to godine 1882. Dubrovački diletanti davali prestavu u sali Bačića u korist komika Ilije. To su onda u Du- brovniku zvala »serata«. Davala se ko- medija »Gospođe i husari«. Ile igra par- tu kapelana, a pokojni Antun Fabris »ritmajstora«. A konto te prestave Ili- jina kumpanija počela je festižat đa u pobje i do u veče je finuo potenti ba- lun. Sala Bačića krcata čejadi. Prestava počela i sve kuri manjifiko. U drugome atu Antun Fabris ima monolog, a onda Broj i to da uđe Ilija i da zajedno kontinua- ju. Finuo Antun svoj monolog a Ilije nema. Đuntava Antun, muči se, vrti i đirava po palku šeniku, suđeritur mu pomaže, repetiškavaju ono što su đa re- kli, a Ilije nema i nema. Stislo i Antu- nu i suđerituru i svijem, a režisera pro- fesura Kalika umalo nije uhitio kolap. Trču po palku, ištu Iliju, a Ilije nema. Ko da je propo u zemlju. I publika vi- di da se nešto dogodilo pa počela ono solito šaptanje, čakulanje i nervozitat. Oni na palku zmahnitali išteći Iliju. Perikuo je da se prestava ne profunda i da ne fine teribili fjasko. Najedanput nakon dugijeh deset mi- nuta bulikan iza palka. Vodu »kapela- na« Ilu, a on onako a meza nave drži se rukama za stomak. I u ultimi mo- menat ga tisli na palak i tako salvali situacijon. Ilija je bio pošo u toaletu u šufit, sio i zaspo ko kanjuo. I da ga nijesu našli i probudili on bi bio prespo i prestavu i »seratu«. Za tu faćendu doznala je su- bito i publika, pa su a konto tega i Ili- ja i svi doživjeli grandiozi aplauz. +. 1926 Ilijina kompanija je bila na vr- huncu slave. Onda se fatigalo dan i noć pod upravom Ilije a režijom Božene Be- gović. Prove su se držale u soterenu Hotel Imperijala. Svaku veče prvi je bio na provama Ilija, kojega su svi od ru- žine zvali samo »pape«. Jedne večeri nema »pape«. Čekaju ga, a njega nema. Dolazi londiner od hotela i kaže da ne- ko zove na telefon nekoga od kompa- nije. Pošo Peko i Supičić i nakon malo se vraćaju ustreseni i pripovjedaju, da se Iliji dogodila dizgracija u Lapadu tj. da ga je privalio i sprsnuo auto i da su ga ranjenoga prinijeli u »Petku« na pr- vo rekuperavanje. O provama nije više bilo ni govora. Subito se našla dva au- ta i intjera družina odlećela u Gruž, da vidi što se to jadnom »papi« dogodilo. Apena su montali u salu od hotela pre- zento im se kvadar: na srid sale velika trpeza i na njom peču kuhanoga den- tala i drugijeh manjarola. Pape zasijo u vrh trpeze, a oko njega rinomana so- četat što »nemože« izjesti i popit. Fe- stižaju nečiji imendan. »Pape« se altro- ke rekuperava. Dočekala družinu od- mah s vrata pjesma, bulikan i smijeh. O kakvoj dizgraciji ni govora. — Pape, kako ste ? — pitaju oni od kumpanije. — Kako sam, kad sam bio mali — odgovara Ilija. »Sad sjedite, jedite i pijte!« Nije tokalo repetiškat komandu. Osim ono ženskijeh, koje su pošle nakon ma- lo doma, intjera ganga je finula u tre- mendom balunu i rusvaju do zore. Svi su bili »mrtvi« pod tavolinima, jedino je »pape« još sjedo i godio u krugu svoje »djece«.