GRINTAVAČ Diskovas mjesto uvodnog članka Šena na Luži . TONI: Bon đorno, karismo, ke nova? Kako si? NIKŠA: Sekondo mar e vento. Evo san ti se kalo mrcu u grad dopo i tanti đorni. Ne možeš se fidat u ovo naše bri- jeme. Para febrar. TONI: Jesi li vidio porkarije. Eto, kažu da je premaljeće, a mi još nijesmo svukli tabare i galoše. NIKŠA: Tako ti je to. I u temu smo ti nekako pošli nase. Ma se menf para da svi nijesmo od istoga parera. Neki ti držu, da je i ovo neka modernitat, i da je prema temu dobro. A ovo brijeme ti đusto simila evropskoj politici, koja je puna gromova, oklaka, kiše, trešnje. Nego, reci ti meni: ke nova? Ti si stari lanternista i umjet ćeš mi pripoviđet novitati iz ovega našega gra- da, koji nekako svaki dan mijenja fizio- nomiju i diventava... TONI: ...Čaršija. Razumijem te. Imaš dobro oko. Nijesmo ti, moj Nikša, daleo od Trebinja i Mostara po svemu što se odika događa. NIKŠA: To vidi i ćoravi. Nego, spje- gaj mi ti ko su ona čejad onamo isprid kafetarije TONI: On?o su ti foresti in đenerale. Nije hi lako pripoznat ko prije. «Eno, među njima su i neki naši mladići obu- čeni a penelo po ultimoj modi. Ko su i - što su to ti baš ne umijem rijet, a ni što činu. Vidim hi svaki dan kako mar- ćaju priko Place.zalizani i inkašani, a4 s njima vazda foreste face i to većinom muške. NIKŠA: Ma da, sad se ne zna ko je muško a ko žensko. TONI: Jes i to. Vaja dobro zavirit, a ni onda nijesi sikur. Tu ti ne pomaže oko, nego bi hi tokalo provat. NIKŠA: Kako provat? TANI: Kako da ti kažem, a da me dobro razumiješ... tokalo bi hi provat viđet što činu jedni s drugijem, da li lijepo prijateljski ćakulaju oli gustiža- ju u teneracama i u... NIKŠA: Toni, ti si mi divento enig- matiko, ja te ne hitam. TONI: Ne hitaš? Vjerujem ti da je jakom teško to za nas normalu čejad, ali ako te interesa prošetaj se mrcu po kantunima oli poviri po betulama od Prijekoga, Porporeli, Gracu, Banjama, Lokrumu i na druga mjesta pa ćeš vi- đet, kvadara kakvijeh ne možeš ni po- mislit. O', ako imaš dobru konošencu, poviri po nekijem kućama i uređenijem salunima, pa ćeš viđet i doznat, da je Dubrovnik jakon progrediško i da se i u naske voltalo ono što je bilo sprijeda odizada i da se na temu zarađivaju sol- di. .NIKŠA: Sodoma i Gomora! I ovo ti je oni grad delle belle arti e poetici, mu- zeo skladnosti, morala i poštenja. TONI: Nekad bilo sad se spominjalo! O temu ti se još, moj Nikša, samo piše —— o Pi grada i: po fojima i reklamama, o temu se pri- povjeda na predavanjima, a u stvari ni- jesu nam partili samo gospari nego i gospodstvo. NIKŠA: Mal tempo... Nego reci ti meni sad, Toni, koja su ono čejad što su montali iz ulice od Šunje i nešto — para mi se — jakon sekreto diskoraju. TONI: Ono su ti stari i novi redatu- ri foja »Dubrovnik«, serbi-catolici, i quali rimassero dopo la grande gvera. Sve velike šijence i čejad erudita u svi- jem znanostima, spećalmente u koloni- jalnoj politici. NIKŠA: Koji su to? : TONI: Da ti i rečem, ne bi hi svijeh pozno. Eno ti samo ona dva da destra parte, ono su ti dva stara kapuriona, što su glorifikali »Slovinsku Atinu« nel anno miile novecento dieciotto, dopo la guera... NIKŠA: Biće da su diplomatici? TONI: Diplomatici? Aitroke diploma- tici, ma per suo c..., kon rispeto par- lando. Centralne velevlasti su izgubile gveru, Antanta je dobila manje od ni- šta, a jedino ko je aprofito od rikcuga »neprijateljskih armija« to su ti bili ne- ki naši »patrioti« della kamera skura e dei boni bokoni. Oni u refali s skontom sve ono što je »Siovinska Atina« žrtvo- vala u borbi za preporod. NIKŠA: Pa što sad činu? TONI: Dvadesti godišta spali su u ob- mani da se zemlja ne vrti i da će kad se probudu nać sve na starim pozicio- nima. Pa su se privarili isto ko i mi, da ćemo in ultima dočekat bolja bre- mena i smirit se na suncu slobode i jed- nakosti. Pinjata se obrnula i sad nam je kjaro, da smo privareni. Obrnuli smo se i vratili na stare pute, a oni sad ne mogu nikako razumjet, da sve ima svoj konfin i da se ne može živjet od lijepih riječi i obećanja. NIKŠA: Pa što radu sad TONI: Sad su pod stare dane naoštri- li lapise i zabročili pene i pišu kontra spijunima — od prije rata. NIKŠA: Kontro onezijeh bestija, što su nam prikopavali kuće i što su nasla- njali uho na travature i pisali denunci- je. Spijun? što je to — spijun? Je li to oni gad, oni kimak, što se smuče oko tuđijeh kuća i bavi se tuđijem poslima, pa onda... TONI: Muči, nemoj vikat! NIKŠA: Zašto ga mučim? Oli nas ko sluša ? TONI: Tako, muči i obrnimo disko- ras. reporučijem ti da ne mjentuješ ne- ke imenice, koje imadu trajnu vrijed- nost. NIKŠA: Jes, imaš pravo, zaboravio sam. Mi nijesmo sp&li dvadesti godišta. TONI: Da, da... Broj 2 NIKŠA: Ko ono ulazi u Doganu? TONI: Tamo su ti espozicioni od pi- tura in kontinuo. O NIKŠA: Ajme meni, i to sam zabora- vio deboto. Tamo je bila ono lani, pri- kolani mi par tamnica od pulicije? TONI: Dobro si mi spomenuo. Koji e danas dan? NIKŠA: Srijeda. TONI: A data? NIKŠA: Peti mađ. TONI: Vidiš, kako smo i mi rebambi- škali! Spominješ li se od nase dva godi- šta? : NIKŠA: Nase dva godišta? Spomi- njem, bio je dan ko i danas! TONI: A voti, a strađi, bulikani i svi oni mirakuli! NIKŠA: Jes, Toni, jes, rebambiškali smo i zaboravili puno tega. TONI: To ti je stara hrvacka boles. Možeš ti po Hrvatu hrdat ko po mazgi sedam godišta pa ga onda puštit mrcu libera, on će ti zaboravit sve što je bilo i oprostit će ko da ništa nije bilo. NIKŠA: I opet se uvalit u napas. TONI: Meno mal. Ne samo to, nego će ti se perikulaju poklat između sebe isto ko kuški oko gole kostolete. NIKŠA: Spominješ li se onezijeh až- daja, kad su sve Hrvate proglasili za pitomce Janka Puste, pa tolike tr- ke automobila, pestanja i prosipanja pamfleta sa kupjerte od Ton-kina? Spo- minje, se Dobričine s Komune, žZivon- ka, diretura od pulicije Koče, ađenata kalibra šerloh Holmes, ećetera? TONI: Kako se ne spominjem! Pa se onda voltala pađina. Njihovi Napoleoni Jeftić, Živković, Maksimovic, Ljotić, Ho- džera sa svijem onezijem prirepinama sroncali su se i onda... NIKŠA: Onda su puštali uzdu per forca i dali nam libertati u malom ožici od kafe, najavili sporazum i sad se vr- timo... vrtimo ka u mlinu. Ne razumi- jemo se. TONI: Jes, tako je. Ma se opet sad radi o temu kako će oni na nas opet zajahat i to sve što kontaju, da ćemo se mi svadit među se i razvalit ono što smo tisuću godišta čekali. Tu hi razumi- jemo. NIKŠA: Hrvati su zajedno. To je fat, TONI: Jes. Ne daj bože uroka, dobro smo i da podura. NIKŠA: Podurat će! TONI: Hoće, ako se ne intrameza konkorenca ko će što bit, a ti znaš što to hoće rijet. Ako bude svak ćio per forca bit ovan zvonar oli vođa kako se kaže, onda ćemo brzom pofrajat ovo što smo priko gole skine akvištali. A onda — adio baraka, _ NIKŠA: Iman ti puno sperance u dvi- je stvari: u forcu naroda i u Mačeka! TONI: I ja! Drago mi je da smo se našli dakordo. Sad ti idem kontent do- ma. Adio! NIKŠA: Adio, Toni, arivederći!