Strana 2. rugajući se natukli maršal Golzpašine najmilije gojence i učenike, a Bo- sanci jadni nijesu kadri da među djecom nađu jednoga sekcionšefa, već treba da im i njega očinska vlada bečka ili peštanska ispod svog krila posudi ! Da nije za plakati, bilo bi da se nasmiješ! A sad pomislite, u takovu stanju — nevolja i zlovolje naše čemerne, dogodilo se nešto što se bez pretje- ranosti može da nazove jedno od naj- epokalnijih događaja u svjetskoj histo- riji. U trideset dana udružene balkan - ske vojske zbrisaše Tursku iz Evrope. izgleda kao basna, tako je veličans- tvena tako čudesna ta divna ostva- rena sanja. I ko je to čudo učinio? Naša braća, ona naša dojučeranja raja, onaj naš dojučeranji prezreni, dragi, mili opanak bratski: srpski i bugarski. I mi, koji s guslarom našim če- kamo preko petstotina godina gu- tajuć suze, kojim roditelja nema i jedemo crni hljebac poniženja, mi, kad se krv naše braće naša krv na potoke lijeva za najuzvišeniji, za božanstveni idejal slobode, mi bi smo morali zar da prekrštenih rukn sve to gledamo, ili u najboljem slučaju da odmjerno i hladno, zar po ko- mandi viknemo samo ono i onoliko kako i što je stanovitoj gospodi drago da viknemo? Naša braća i to sama ili tačnije osamljena nam braća počinjaju ta- * »CRVENA HRVATSKA“ kovih čudesa, da se cijeli svijet sne- biva, divi i udara pa bilo i protiv volje u urnebesno pljeskanie trium- fatorima, koji sami i jedini pobijediše u tren oka nepobjedivu tursku ar- meju; — Bratska se Srbija, bratska Crna Gora, bratska Bugarska ne ja- čaju, podvostručuju se, a u konfe- deraciji će im se snaga, ako Bog da, podeseterostručiti, i od raje, od naše raje bit će, da rečem tako, preko jedne same noći, jedna nova velesila evropska — i to jedna velesila prave- dna, narodna naše krvi, a mi, znate li, mi ne smijemo ni da se veselimo, mi kojima su bratske sjajne pobjede po- vratile vjeru u sebe, mi moramo da pomno, grčevito a na svijetlu baju- neta brojimo broj dozvoljenih pokliča, jer će inače očinska vlada da nam raspusti općine...... a možda i još čimgod da nas obraduje . . .. * Eto vam, gospodo draga, poda- taka za vašu enquetu; — kako vi- dite mi vam ih dobrovoljno nudimo, bez patente, bez proćesa, bez raspu- sta općina, bez zatvorenih sabora, bez da nam dadete željeznica, bez Cuvaja i bez bajuneta. Još jedno: ako se vi čudite nama i našim čustvima u ovom našem žu- dno izgledanom ali nigda tako slu. ćenom velebnom slavlju, uhvajmo da će vas još više začuditi iskrena, mu- ževna i auktoritativna riječ svih na- ših narodnih zastupnika i ostalih prvaka. Naši zastupnici imadu riječ. Broj 94. Rat na Balkanu. Dubrovnik, 22. novembra. Veliki rat saveznih balkanskih dr- žava za svetu slobodu približuje se kraju. Pobjeda srpske vojske kođ Bi- tolja i zauzeće njegovo prešla je svo- jom veličinom sve dojakošnje bojeve srpsko-turske. O detaljima donosimo u vijestima s bojišta. Srpska je voj- ska dospjela na Jadransko more. Cr- nogorci su zauzeli Sv. Ivana Medi- vanskoga i skupa sa srpskom voj- skom zauzeše Liješ. Srpska vojska je blizu Drača. Srbi su u osvojenim krajevima na moru osnovali Primor- sku oblast i imenovali svoju upravu. Turske vijesti o pobjedama kod Čataldže nikako se ne potvrđuju, dok bugarske vijesti dementuju svaki to- božnji poraz svoje vojske, Posljednje vijesti donose, da je primirje već gotovo, a da ni mir po tom nije daleko. Turska se je obra- tila direktno Balkancima za mir i usljed toga Balkanci su otklonili me- diaciju sa strane velikih sila, U Carigradu i u blizini njegovoj nemilosno hara kolera. Bugarl odbijaju Intervenciju velevlasti. Bugarska je sa zahvalnošću odbila in- tervenciju velevlasti izjavivši, da je ona već imenovala svoje zastupnike koji će da vije- ćaju sa Nazim-pašom o uvjetima primirja. Neistinite vijesti o porazu Bugara. Iz Sofije dementiraju sve vijesti o ne- kim tobožnjim turskim pobjedama na Čatal- džinoj liniji. Još o zauzeću Bitolja. O bitci kod Bitolja javljaju nam iz Skoplja ovo: Pojedinosti još nema, jer se je borba vodila na liniji od 50 kilometara, te ..—————————————————< <<< Embros! Na Prevesu! Kroz stoljeća i stoljeća trpjela je bal- kanska raja zulum i muke azijskog osvajača, trpjela je dok joj nije kuenuo čas, da zbaci sa sebe okove ropstva i tmine i da se po- slije toliko nesretnih vijekova užije svoje prvašnje slobode. Izvršile su se riječi na- rodnog guslača. Ujedinjeno oružje balkanskih naroda, onih naroda, koji su se do nazad malo izmeđa sebe ljuto mrsili i ubijali, jer ih u takove bijaše pretvorilo tirjanstvo bar- bara, zablistalo je ispod slavnog Olimpa, tog negdašnjeg sjedišta neumrlih bogova ; povrh krševitih, gudurastih brda junačke Crnegore ; uz dolinu bučne Marice i Morave i zazveketalo pred vratima gordog padišaka, nej), muči, Mehmede, kucnuo je naš čas“. I dok su konji bugarskih junaka htjeli put Drinopolja pa Čataldže, predstraže Ca- rigrada a Priština, Kosovo, Prizren, Kuma- tiovo i Skoplje otvarali vrata slavodobitnoj srpskoj vojsci i dok su se junački Crnogorci ušaučivali pod Tarabošem dotle je epirska grčka vojska uzimala Lauroš i Filipjades i spremala se, da juriša Prevezu. Osvanula je subota 2. studenog. Sunce se pomolilo iza akarnanijskih gora i pozla- tilo epirske vrhunce kao da se i ono veseli događaju, koji će njegove oči sad da vide. Tamo dolje s jedne strane ispružilo se jon- sko moro a s druge strane ambrački zaliv n spokojnoj mirnoći. Ni ćuška vjetra. Sve je mirno, regbi da i priroda naslučuje ve- ličanstveni momenat, koji će se odigrati te šuti i očekuje. A tu, u dolini, koče se mrko ruševine starog Nikopolisa i sjećaju se slavne bitke Avgustove i njegovih zlatnih vremena. Sjećaju se pada nekad moćnog rimskog car- stva i u mašti viđaju slavenske junake iz seobe naroda, vidaju Bizantince, pa lakome Mlečane i... al njihova se pamet ukoči pred takovom pomisli; oh, kako se spominju onog dana, kad su se sa bližnjih vrhunaca spustili nekakvi do sad neviđeni ljudi i od tada se nijesu više povukli, ostali su do danas. Bijahu to turci. Danas i one slute nešto: t& zadnjih su dana epasile nekakvo živo komešanje, vidjelo se turske vojnike, gdje nešto potežu, trče, viče pa po noći ne- kakve junake sa drugim puškama, gdje bo- jasljivo i tajno se skupljaju ali nijesu mogle razumjeti, što se sve to zbiva, Oko 9 sati opaze nekakvo micanje gore na vrhuncu Kelifi povrh rimskog amfiteatra malo zatim razabraše jasno nekakve junake i blistanje pušćanih cijevi i sabalja na sun- čanom svijetlu. Bile su to grčke čete, na broju 2000 junaka, pod zapovjedništvom majora Spiliadisa, negdašnjeg upravitelja na- rodne škole u Ateni i marljivog radenika na književnom polju. Uz njih vrstalo se 300 Krećana u narodnoj nošnji pod kape- tanom Sahturisom. Srce im bije živo u ju- načkim grudima e će i oni, da se svete Turcima. Pobjegli su iz domovine, — oh kakva im je to domovina; potlačena i mu- čena — preplovili more, koje ih dijeli od majke Grčke i sjatili se evo, da se bore. Kušali su toliko puta — t& povjest jedva može da nabroji — da zbace sa sebe turski jaram, poškropili vlastitom krvlju pragove svog doma i vjerovali u uspjeh — al Ev- ropa, kojoj je malo stalo do puka mučeničke raje, svaki put im bacila klin pod noge i potjerala ih kući. Nu ,,ma to Teo“ !) ovaj put računaju oni sami bez Europe, sada ili nigda Krećani moraju bit slobodni. Pri ruci im je 200 Epitoćana pod zapovjedništvom Koste Georzisa. Divno je pogledati tu ma- lenu četu junaka. Crne oči na opaljenom licu ajevaju im nekakvim dirljivim žarom, ta oto su pred kućom, da iz nje tjeraju 1) Tako mi Boga.