Strana 2.

Br. 3.

SLOGA

Turci međutim oteše i Klis, a iza Klisa pade im

u ruke čitava današnja Dalmacija do Nere-
tve, osim gradova pri moru.

Ovako se podnio Ferdinand Habzbur-
ški, a njegovi nasljednici, sve do cara Karla
I. s kojim se rastadosmo na svojem saboru
u Zagrebu dne 29 oktobra prošle godine,
kršili su sve više i više prava i povlastice
kraljevstva hrvatskoga, tako te je u zadnje
doba Hrvatska u Austrijskoj monarhiji jed-
va živjela slabunjavim i teškim životom,
premda je svaki Ferdinandov nasljednik, pa
i Franjo Josip a i Karlo, polagao najsveča-
nijim načinom zakletvu, da će hrvatska pra-
va štititi i čuvati. |

Eto kako su nas prevarili i kako je
svaki od njih bio krivokletnik.

Al kako su radili, tako su i obršili.

Ludo su mislili da se i Boga može
varati.

Sta je nova po svijetu.
Mirovni uvjeti Madžarskoj.

Konferencija mira u Parizu odredila je,
da će Madžarska imati da plati, u roku od 25
godina, 18 milijarda ratne odštete (jedna mili-
. jarda ima tisuću milijona), a osim toga mora
da preuzme na sebe petinu državnog duga biv-
še Austrougarske monarhije. Kakav će biti o-
blik države, odrediće se pučkim glasovanjem.
Ali ako bi narod glasovanjem odredio, da Ma-
džarska bude kraljevina, tada tačka 126. miro-
vnih uvjeta zabranjuje da bude kraljem koji
Habzburgovac.

Ode

Čehoslovačka.

Između Čehoslovačke i Madžarske nešto
se muti. Čehoslovačka dobila je slovačke zem-
lje, koje su prije bile pod Ugarskom. To Ma-
džari teško mogu da pregore, pa su skupili
vojsku na granici i prijete. Radi toga je Čeho-
slovačka odredila mobilizaciju od 18 do 32 go-
dine.

U Italiji.

Bili su ovo dana silni nemiri između so-
cialista i nacionalista. Nacionaliste je pomagala
vojska, pa su zato socialisti proveli trodnevni

Bilo je mrtvih i ranjenih.
bilo je:12 mrtvih 1 pre:
dna djevojčica Maria
a bratom, kad li

štrajk u cijeloj Italiji.
U samom gradu Torinu
ko 100 ranjenih. Jedna ja
Motta izađe na ulicu u brizi S |
je pogodi tane u zatiljak i sruši se mrtva. u

I po svim drugim gradovima bilo Je si
tvih i ranjenih. Mnogo je dućana razoreno. s |
bijen je i jedan socialistički zastupnik, Soclali
sti lijepili su oglase : » Nećemo Rijeku, nećemo
Zadar — hoćemo mir*!*“ | Pi

U cijeloj Italiji vlada velika skupoća 1
glad.

U New-Yorku

su crnci osnovali parobrodarsko društvo Block.
Star-Line na komu su kapetani, strojari, mor-
nari i poslužnici svi sami crnci.

U Parizu |

potpisali su naši poslanici Trumbić, Pašić
i Žolger neki dan konačno mir sa Austrijom.
Druge su vlasti potpisale taj mir još pred dva
mjeseca, ali naša država nije htjela a evo za-
što: Velevlasti su bile odredile da Srbija ima
da primi odštetu za to što je u ratu bila opu-
stašena. Ali istodobno su odredili da ostale jugo-
slavenske zemlje plate odštetu za to što su se
oslobodite. [| ta dva iznosa, ono što je imala
Srbija da primi, i ono što smo mi ostali imali
da platimo, odredilo se jednako, pa niko niko-
mu i naša država ne bi bila dobila ni pare.
Na tomu je najviše radila Italija.

Na velike prigovore naših, nekako su pri-
stajali, da će nam nešto dati, ali docnije, na-
kon nekoliko godina i to vrlo malo. Kad se to
nije moglo nikako da razmrsi, pošao je naš re-
gent Aleksandar u Pariz. I njemu je uspjelo
da izradi, te će naša država odma dobiti veli-
ku odštetu. Svi veliki svjetski listovi pišu o
tome i ističu kako naš regent uživa u Parizu

veliki upliv i ugled. Predsjednik francuske re- |

publike Poincarč (Poankarč) primio ga u poho-
de pa se razgovarao s njime čitavu uru, a su-
tradan mu vratio posjetu i opet se razgovarali
debeli sat. Svi poslanici svih velevlasti, pa i
onaj od Italije — kučji sine — pošli su da se
našem regentu poklone. Njemu u čast bio je
priređen banket (svečani objed), a i veliki lov
u okolici Pariza. |

Doprinosi. U fond ,Sloge“ darovaše g0-
spoda Juraj Sessa i Dr. Orlić po 50 K. Zahva-
ljujemo. Ugledali se i drugi.

NE E askuss mao Kia“

Jedno pismo:

Primili smo ovo pismo, pa ga donašamo
na pažnju inteligenciji. 1 ako nijesmo uoblašte.
ni da ga objelodanimo, nadamo se, da nam pi-
sae ne će zamjeriti. Pismo glasi :

Ugledno Uredništvo.

evala Vam, da ste se primili sretnog i za.
hvalnog posla u umnoj i moralnoj pustoši du.
brovačke okolice. U Vašemu plemenitom nasto-
janju moraju Vas poduprijeti najprije oni sve.
ćenici, učitelji, učiteljice, profesori i slični na.
rodni kulturni radđenici, koji su moralno dužni
da se oduže časnom pokorom prama Narodnoj
Misli, kojoj su za vrijeme i prije rata skrivili,
Austrijsko naukovno birokratsko pedagoško na-

čelo bilo je: školska obuka, učenje iz školskih |

knjika i slično; naukovno pedagoško načelo
naše narodne kulture je prirodna  samouka.
Skolsku obuku treba ograničiti na najnuž-:
niji minimum, jer takozvana školska zorna o-
buka je tek kržljavo dijete prirodne samouke,
Prirodna samouka je kategorički imperativ na-
še narodne kulture dosljedno naše narodne pe-
dagogike. Način kako da se ovo naše veliko
narodno pedagoško načelo provodi u znastve-
nim i popularnim disciplinama ljudskog duha
prepušten je isključivo inteligenciji nastavnika,
nastavnica i uopće kulturnih naših radenika.

Naš je seljački puk potreban i željan li-
jepog pučkog znanja; u drugu ruku naš današ-
nji nastavnik, t. j. svaki naš javni kulturni-ea-
denik, koji narod uči, je ne samo moralno već
i pravno dužan da doprinosi k pučkoj prosvje-
ti, jer ga faktično puk plaća i hrani.

Saljem Vam, molim Vas, ovaj člančić (o
voćarstvu) za ,Slogu,,. Poštovanjem
prof. Pavo Burić
LAPAD 7 deceimbra 1919. “

PROMETNO, INDUSTRIJSKO | TRGOV, dion. DRUŠTVO

U DUBROVNIKU.
Potpuno uplaćena glavnica K 3,000.000:—

Bavi se svim prometnim, industrijskim i
trgovačkim poslovima na veliko.

dg IZVOZ i UVOZ ali
Brzojavi: PROMETNO DRUŠTVO Dubrovnik.

alistodunišjeu

Složna braća.
Piše Vid Vuletić Vukasović.

Domalo me pošalju u Budvu, pa eto i tu
jada i čemera. Svud se dižu tanka vješala,
svud pucaju i cijuču mušketi, da ne možeš
slobodno ni dihati. A ko bi ih izbrojio * znam
kao da je sada, a ko bi ga zaboravio 2 Dove-
doše dva mlada kapetana Hadžiju Filipa i Sr-
zentića Dušana, tobože da su uhode, pa ih
osude i mušketaju ... I meni je tu valjalo
biti, srce mi je pucalo od žalosti, ali valjalo je
dati volju za nevolju . .. Pucao sam u zrak,
kao što sam gledao Popovića Onizima, kojega
su nepravedno osuditi, pa mu onda, nakon ne-
koliko doba, pjevali na grebu ,Bože živi“ i
dali počasti vojničke, kad su ga ubili, njega
nema da kruha jede i da motri sunce žarko.
.. . Pjan se drži plota, ali su Švabe i Magjari
bili opojeni krvi, pa nijesu znali šta rade, nigdje
ne bi prostili Srbinu, pa bio on i vojnik. Bio
sam i u Tirolu, u brdima, gdje čovjeku prizebe
krv, pa ne zna što će od života . . . Tu nijesu
opraštali ni svojim vojnicima, pa evo čuda:
vojnik turne narednika, a on ga tuži da je

neposlušan. I za to ga strijeljaju... I tu mi

i

je duša čista,
pucali ia?
Presiječe mu riječ Matija :
»Ali nam nijesi pričao : zašto su Srbi tako
junaci ?“
»A kako ne ćeš? Kad su Švabe prešli
u Srbiju, Kralj Petar, onako staračac, došao
on glavom u vojnički jarak, pa dohvatio pušku
u redova i izmetnuo više od desetak hitaca na
Svabe, pa hoćeš da se ne izgledaju vojnici ?
Gdje sam ostao ? Bio sam ti, kad je ono
nabujala rijeka u Italiji, tu ih je više radovala
pusta voda, nego ubio top . .. Vele ti ge ma-
jaka u crno zavilo . , . Tu sam se o dlaci spa-
sio, fala Bogu i Bogorodici I“
»Kad si nam živ došao
gorodici!“ Svi će u jedan glas

A Ivo će, a neka je umoran od duga

što sam trnuo, kad su u nj

lala Bogu i Bo-

puta :

»A sad sam naučio što je rod
kuća ti ne može bez sloge i ljubavi:
je jedna velika kuća, koja nikako ne
sloge i ljubavi, pa mi je žestok duš
narodu ne da mira ni sloge. Mi smo
kući, pa smo se, Bogu fala pomogli i uzdioli
a tako će biti i u našoj državi: tri su kha
ali valja da budu sposobna te da slušaju ia
maćina: gdje on okom, tu oni skokom i. i

i narod,
a narod
može bez
manin ko
trojica u

a; o
aaa >
o _— > om >

I biće tako, moj Ivo, ti nijesi zaludu, lu-
tao po krvavim poljanama, dosta si naučio, a
nami si večeras lijepo pred oči stavio, što je
život, da je teško bez Svoga: svoj svoga na
jamu vodi, ali u jamu ne baca, ja sam ti za
slogu.“

> Ovako reče kaznanac Pavo, a ostali će:
= »Pebi iz usta, a Bogu u uši!“

Družba će u selo, a braća da se založe,
pa na počinak u miru božjemu . ..
e
Ovo je priča o slozi, pa je i danas sloga
u Ivovoj kući, sve se trostručilo u ovo mučno
vrijeme, samo nije lihvarstvo . ..

i O dlaci nijesam zaboravio. Ivo se lani
oženio za prikladnu djevojčicu i ove mu je go-
dine, onomadne, povila muško čedo. Džive,
neka je pod prstenom, još stoji s braćom, dobro
se paze jetrve, dapače Džive najvoli pjevati
malome Luci :

» lindiri, tindiri —
Moj Martin,
Sirja je Pulja,
Neg? Jakin ;
Ni u Jakinu bobice,
Ni u Pulji pšenice.“
U DUBROVNIKU, na 16. Novembra 1919.