Strana 2. Br. 3. SLOGA Turci međutim oteše i Klis, a iza Klisa pade im u ruke čitava današnja Dalmacija do Nere- tve, osim gradova pri moru. Ovako se podnio Ferdinand Habzbur- ški, a njegovi nasljednici, sve do cara Karla I. s kojim se rastadosmo na svojem saboru u Zagrebu dne 29 oktobra prošle godine, kršili su sve više i više prava i povlastice kraljevstva hrvatskoga, tako te je u zadnje doba Hrvatska u Austrijskoj monarhiji jed- va živjela slabunjavim i teškim životom, premda je svaki Ferdinandov nasljednik, pa i Franjo Josip a i Karlo, polagao najsveča- nijim načinom zakletvu, da će hrvatska pra- va štititi i čuvati. | Eto kako su nas prevarili i kako je svaki od njih bio krivokletnik. Al kako su radili, tako su i obršili. Ludo su mislili da se i Boga može varati. Sta je nova po svijetu. Mirovni uvjeti Madžarskoj. Konferencija mira u Parizu odredila je, da će Madžarska imati da plati, u roku od 25 godina, 18 milijarda ratne odštete (jedna mili- . jarda ima tisuću milijona), a osim toga mora da preuzme na sebe petinu državnog duga biv- še Austrougarske monarhije. Kakav će biti o- blik države, odrediće se pučkim glasovanjem. Ali ako bi narod glasovanjem odredio, da Ma- džarska bude kraljevina, tada tačka 126. miro- vnih uvjeta zabranjuje da bude kraljem koji Habzburgovac. Ode Čehoslovačka. Između Čehoslovačke i Madžarske nešto se muti. Čehoslovačka dobila je slovačke zem- lje, koje su prije bile pod Ugarskom. To Ma- džari teško mogu da pregore, pa su skupili vojsku na granici i prijete. Radi toga je Čeho- slovačka odredila mobilizaciju od 18 do 32 go- dine. U Italiji. Bili su ovo dana silni nemiri između so- cialista i nacionalista. Nacionaliste je pomagala vojska, pa su zato socialisti proveli trodnevni Bilo je mrtvih i ranjenih. bilo je:12 mrtvih 1 pre: dna djevojčica Maria a bratom, kad li štrajk u cijeloj Italiji. U samom gradu Torinu ko 100 ranjenih. Jedna ja Motta izađe na ulicu u brizi S | je pogodi tane u zatiljak i sruši se mrtva. u I po svim drugim gradovima bilo Je si tvih i ranjenih. Mnogo je dućana razoreno. s | bijen je i jedan socialistički zastupnik, Soclali sti lijepili su oglase : » Nećemo Rijeku, nećemo Zadar — hoćemo mir*!*“ | Pi U cijeloj Italiji vlada velika skupoća 1 glad. U New-Yorku su crnci osnovali parobrodarsko društvo Block. Star-Line na komu su kapetani, strojari, mor- nari i poslužnici svi sami crnci. U Parizu | potpisali su naši poslanici Trumbić, Pašić i Žolger neki dan konačno mir sa Austrijom. Druge su vlasti potpisale taj mir još pred dva mjeseca, ali naša država nije htjela a evo za- što: Velevlasti su bile odredile da Srbija ima da primi odštetu za to što je u ratu bila opu- stašena. Ali istodobno su odredili da ostale jugo- slavenske zemlje plate odštetu za to što su se oslobodite. [| ta dva iznosa, ono što je imala Srbija da primi, i ono što smo mi ostali imali da platimo, odredilo se jednako, pa niko niko- mu i naša država ne bi bila dobila ni pare. Na tomu je najviše radila Italija. Na velike prigovore naših, nekako su pri- stajali, da će nam nešto dati, ali docnije, na- kon nekoliko godina i to vrlo malo. Kad se to nije moglo nikako da razmrsi, pošao je naš re- gent Aleksandar u Pariz. I njemu je uspjelo da izradi, te će naša država odma dobiti veli- ku odštetu. Svi veliki svjetski listovi pišu o tome i ističu kako naš regent uživa u Parizu veliki upliv i ugled. Predsjednik francuske re- | publike Poincarč (Poankarč) primio ga u poho- de pa se razgovarao s njime čitavu uru, a su- tradan mu vratio posjetu i opet se razgovarali debeli sat. Svi poslanici svih velevlasti, pa i onaj od Italije — kučji sine — pošli su da se našem regentu poklone. Njemu u čast bio je priređen banket (svečani objed), a i veliki lov u okolici Pariza. | Doprinosi. U fond ,Sloge“ darovaše g0- spoda Juraj Sessa i Dr. Orlić po 50 K. Zahva- ljujemo. Ugledali se i drugi. NE E askuss mao Kia“ Jedno pismo: Primili smo ovo pismo, pa ga donašamo na pažnju inteligenciji. 1 ako nijesmo uoblašte. ni da ga objelodanimo, nadamo se, da nam pi- sae ne će zamjeriti. Pismo glasi : Ugledno Uredništvo. evala Vam, da ste se primili sretnog i za. hvalnog posla u umnoj i moralnoj pustoši du. brovačke okolice. U Vašemu plemenitom nasto- janju moraju Vas poduprijeti najprije oni sve. ćenici, učitelji, učiteljice, profesori i slični na. rodni kulturni radđenici, koji su moralno dužni da se oduže časnom pokorom prama Narodnoj Misli, kojoj su za vrijeme i prije rata skrivili, Austrijsko naukovno birokratsko pedagoško na- čelo bilo je: školska obuka, učenje iz školskih | knjika i slično; naukovno pedagoško načelo naše narodne kulture je prirodna samouka. Skolsku obuku treba ograničiti na najnuž-: niji minimum, jer takozvana školska zorna o- buka je tek kržljavo dijete prirodne samouke, Prirodna samouka je kategorički imperativ na- še narodne kulture dosljedno naše narodne pe- dagogike. Način kako da se ovo naše veliko narodno pedagoško načelo provodi u znastve- nim i popularnim disciplinama ljudskog duha prepušten je isključivo inteligenciji nastavnika, nastavnica i uopće kulturnih naših radenika. Naš je seljački puk potreban i željan li- jepog pučkog znanja; u drugu ruku naš današ- nji nastavnik, t. j. svaki naš javni kulturni-ea- denik, koji narod uči, je ne samo moralno već i pravno dužan da doprinosi k pučkoj prosvje- ti, jer ga faktično puk plaća i hrani. Saljem Vam, molim Vas, ovaj člančić (o voćarstvu) za ,Slogu,,. Poštovanjem prof. Pavo Burić LAPAD 7 deceimbra 1919. “ PROMETNO, INDUSTRIJSKO | TRGOV, dion. DRUŠTVO U DUBROVNIKU. Potpuno uplaćena glavnica K 3,000.000:— Bavi se svim prometnim, industrijskim i trgovačkim poslovima na veliko. dg IZVOZ i UVOZ ali Brzojavi: PROMETNO DRUŠTVO Dubrovnik. alistodunišjeu Složna braća. Piše Vid Vuletić Vukasović. Domalo me pošalju u Budvu, pa eto i tu jada i čemera. Svud se dižu tanka vješala, svud pucaju i cijuču mušketi, da ne možeš slobodno ni dihati. A ko bi ih izbrojio * znam kao da je sada, a ko bi ga zaboravio 2 Dove- doše dva mlada kapetana Hadžiju Filipa i Sr- zentića Dušana, tobože da su uhode, pa ih osude i mušketaju ... I meni je tu valjalo biti, srce mi je pucalo od žalosti, ali valjalo je dati volju za nevolju . .. Pucao sam u zrak, kao što sam gledao Popovića Onizima, kojega su nepravedno osuditi, pa mu onda, nakon ne- koliko doba, pjevali na grebu ,Bože živi“ i dali počasti vojničke, kad su ga ubili, njega nema da kruha jede i da motri sunce žarko. .. . Pjan se drži plota, ali su Švabe i Magjari bili opojeni krvi, pa nijesu znali šta rade, nigdje ne bi prostili Srbinu, pa bio on i vojnik. Bio sam i u Tirolu, u brdima, gdje čovjeku prizebe krv, pa ne zna što će od života . . . Tu nijesu opraštali ni svojim vojnicima, pa evo čuda: vojnik turne narednika, a on ga tuži da je neposlušan. I za to ga strijeljaju... I tu mi i je duša čista, pucali ia? Presiječe mu riječ Matija : »Ali nam nijesi pričao : zašto su Srbi tako junaci ?“ »A kako ne ćeš? Kad su Švabe prešli u Srbiju, Kralj Petar, onako staračac, došao on glavom u vojnički jarak, pa dohvatio pušku u redova i izmetnuo više od desetak hitaca na Svabe, pa hoćeš da se ne izgledaju vojnici ? Gdje sam ostao ? Bio sam ti, kad je ono nabujala rijeka u Italiji, tu ih je više radovala pusta voda, nego ubio top . .. Vele ti ge ma- jaka u crno zavilo . , . Tu sam se o dlaci spa- sio, fala Bogu i Bogorodici I“ »Kad si nam živ došao gorodici!“ Svi će u jedan glas A Ivo će, a neka je umoran od duga što sam trnuo, kad su u nj lala Bogu i Bo- puta : »A sad sam naučio što je rod kuća ti ne može bez sloge i ljubavi: je jedna velika kuća, koja nikako ne sloge i ljubavi, pa mi je žestok duš narodu ne da mira ni sloge. Mi smo kući, pa smo se, Bogu fala pomogli i uzdioli a tako će biti i u našoj državi: tri su kha ali valja da budu sposobna te da slušaju ia maćina: gdje on okom, tu oni skokom i. i i narod, a narod može bez manin ko trojica u a; o aaa > o _— > om > I biće tako, moj Ivo, ti nijesi zaludu, lu- tao po krvavim poljanama, dosta si naučio, a nami si večeras lijepo pred oči stavio, što je život, da je teško bez Svoga: svoj svoga na jamu vodi, ali u jamu ne baca, ja sam ti za slogu.“ > Ovako reče kaznanac Pavo, a ostali će: = »Pebi iz usta, a Bogu u uši!“ Družba će u selo, a braća da se založe, pa na počinak u miru božjemu . .. e Ovo je priča o slozi, pa je i danas sloga u Ivovoj kući, sve se trostručilo u ovo mučno vrijeme, samo nije lihvarstvo . .. i O dlaci nijesam zaboravio. Ivo se lani oženio za prikladnu djevojčicu i ove mu je go- dine, onomadne, povila muško čedo. Džive, neka je pod prstenom, još stoji s braćom, dobro se paze jetrve, dapače Džive najvoli pjevati malome Luci : » lindiri, tindiri — Moj Martin, Sirja je Pulja, Neg? Jakin ; Ni u Jakinu bobice, Ni u Pulji pšenice.“ U DUBROVNIKU, na 16. Novembra 1919.