PRETPLATA NA, GODINU. 60 K ili 5 K MJESE ČNO. TEŽACI, RADNICI i UČENICI NA GO. DINU 36 K ili 3 K MJESEČNO. | OGLASI, ZAHVALE i PRIOP- | ĆENA PO POSEB. CIJENIKU | PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. — - POJEDINI BROJ 1 KRUNU. - SLOGA :*; NOVINA ZA PUK-:-: PRETPLATA 1 RUKOPISI ŠALJU SE RAVNO URE- DNIKU .- RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. VLASNIK IZDA VAČ i UREDNIK PROF. I. B. LOVRIĆEVIĆ a --- - - Godina la. one - _-—- m=_ < Dubrovnik 14. ianuara 1920. —_— a > oo omoooma— Narodno jedinstvo Narodno jedinstvo znači, da je narod hrvatski jedan sa narodom srpskim i sloven- skim. Svi govore jednim jezikom pa su zato braća. Jedan se od njih zove Hrvat, drugi Srbin, treći Slovenac a svi zajedno Jugo- slaveni. To vam je isto kao kad neko ima: tri imena. Zove se recimo, Ivo Matov Vu- ković, a jedan je čovjek. Nije Ivo jedan čovjek, Matov drugi, a Vuković treći, nego je to isti čovjek za tri imena. Tako je eto i naš narod jedan čovjek sa tri imena. Zove se Srbin, Hrvat i Slovenac a da svako zna da to nisu tri naroda nego jedan narod najbolje je da se i zovemo jednim imenom: Jugoslaveni. | Srbin je Jugosloven; Hrvat je Jugosloven ; naša država -— kraljevina Jugoslavija. Pto, to se zove narodno jedinstvo. | Pitaće mnogi od vas, pa zašto da ne bude. posebna srpska, posebna slovenska država. Ne, to ne valja, a evo zašto ne_ valja: Nas svih Hrvata, Srba i Slovenaca skupa ima preko 12 mi- lijuna. Dake će naša jedinstvena država, biti velika i jaka država. Nije šala dvanaest milijuna ljudi koji svi za jedan štap drže ; to je sila. Vidili smo to onomadne, gdje se u ovoj novini pokazalo da je Jugosla- vija veća od 15 drugih država u Europi. Stoga će nas i ostale države poštovati i neće nas tek ma kakva šuša smjeti da dira. Dvanaest milijuna složne braće nije mačji kašalj, to je veselila. A kad bi Srbi imali samo svoju državu, Hrvati svoju a Slovenci opet samo svoju, a ne svi+ zajedno, onda bi svak po sebi bio tako malen i slab, da nas se ne bi niko bojao, nego bi svak radio s nama što bi htio, isto kao i do sada. A_i življenje bi nam slabo bilo. Mi smo u ovoj novini također vidili sve bogatstvo što imamo u Jugoslaviji. Ali treba da upam- timo da ćemo sve to imati samo onda, Slovenac je Jugosloven a posebna hrvatska _i. ako budemo svi zajedno, jer svaki za se ima samo po nešto. Vi ćete kazati ,Pa možemo biti svi u jednoj državi, ali Hrvati po sebi, Srbi po sebi a Slovenci opet pe. sebi“ — Ne, ni to ne valja. Jer svaki zid na štetu je livadi, koju je onda teže i poorati i obraditi, a osim toga našlo bi se uvijek smutljivaca, koji bi sijali razdor između jednih i drugih, na veliku štetu svih nas. Zato je bolje da budemo svi jedno. Prošlo je vrijeme kad smo se dijelili po imenu. Sad se ljudi udružuju po staležima, činovnici na jednu stranu, radnici na drugu, gospoda na treću, težaci na četvrtu i t. d, Ne će se tu pitat ko je Hrvat ili Srbin ili Slovenac nego ko je težak, radnik ili go- spodin. Eto za sve te razloge je bolje, korisnije i pravednije da bude jedan narod i jedna država. Zato, braćo, pamet u glavu i zahtije- vajmo svi jedinstvenu našu državu, našu Jugoslaviju, sa našim narodnim kraljem Pe- trom na čelu. Upamtite braćo : Složna braća kuću grade a nesložna je razgrađuju. Ko ne će brata za brata, taj će Talijana za gospodara. Naš kralj. Riječ hrvatskom seljaku. Mila braćo! Svi vi znate, da smo se oslo- bodili i da nam od sada više neće zapovijedati ni Švabo ni Madžar, ni Beč ni Pešta, nego će- mo od sada biti gazde mi sami na svom domu, u svojoj domovini. Pa kada znate, da sada ne- mamo više ni Švabu ni Madžara za gospodara, da imamo svoju slobodu, treba da znate i to kako je do naše slobode došlo. Zato ću vam, hrvatska braćo, da kažem svu istinu, onakovu, kakova jest. Prije nisu dali Madžari i Švabe, da narodu hrvatskomu istinu kažemo. Kroz če- tiri godine rata morao je naš svijet — hoćeš nećeš — lagati hrvatskomu narodu. Jer znali su Madžari i Švabe, ako hrvatski narod bude saznao istinu, onu pravu božju istinu, da se neće više tući ni boriti uz njih, uz Madžare i —;———a emo onom oo o o oo o o e o o o voska ao Švabe, uz dušmane svoje a proti Srbima, braći svojoj. Ali Madžari i Nijemci trebali su naše hrvatske krvi za sebe, za svoje grofove i ba- rune, zato su vas, mila hrvatska braćo, grdno varali! Sve štogod su vam tada novine pisale proti Srbima i kralju Petru, sve vam je to bra- ćo bila grdna laž. Novine su morale lagati za- to, jer je tako zapovjedio novinama car au- strijski, car Vilim njemački i grof Tisza, Mad- žar. Ova tri narodna krvnika poslali su u sva- ku novinu žandara, koji bi rekao onome što piše u novine: tako i tako piši! A kada bi mu onaj, koji je u novine pisao, rekao: ,Ne mogu tako kako kažeš, grdna je to laž, što ti hoćeš da napišem“ žandar bi mu zaprijetio: imam nalog od cara, da te odvedem u tamnicu pa i na vješala tanka, ako ne budeš pisao, kako ti velim. Pa šta je preostalo drugo, neko šuti pa piši. Gadno su bili nasilni, grozni siledžije. I tako ste vi, moji Hrvati, kroz sve ovo prošlo vrijeme madžarskog i švapskog gospodstva mo- gli u novinama da čitate samo ono, što je išlo u prilog Madžaru i Švabi, a sve je to bila sa- ama laž. Ako se ipak ko našao, ko bi pokušao istinu napisati u novine, to su zaplijenili, pa bi ono mjesto u novinama ostalo bijelo, prazno. Nije čudo, “kada se u novinama tako gomilala | laž do laži, da su te švapske i madžarske laži pomutile vama, hrvatska braćo, vaš, inače bis- tri razum -—— ta tko bi se živ i snašao medju tolikim lažima — 1 vi ste, braćo, mislili, da dobro činite, ako se borite uz Švabu i Madža- ra a proti braći Srbima i Hrvatima iz Amerike, koji su se tukli i borili uz braću Srbe a protiv Austrije: Kolike grehote da ide brat na brata, Hrvat na Hrvata, Srbin na Srbina! Sada je slo- boda i novine sada smiju pisati slobodno sve onako, kako je u istinu bilo. I zato čujte, braćo Hrvati, potpunu i pravu istinu. Kralj Petar — osloboditelj! Kralj Petar donio je nama Hrvatima našu slobodu. U prvi mah možda mnogi od vas neće htjeti pravo u to vjerovati. — jer do sada čita- li ste samo glupe švapsko-madžarske laži o kralju Petru — ali je to živa istina, proklet ja bio, ako nije, da je kralj Petar donio hrvatskim se- ljacima i hrvatskom narodu slobodu. Da vam, braćo Hrvati, najprije ispripovjedim, kakav je to čovjek, kralj Petar, pa ćete onda i sami zna- ti da rasudite, da li je istina ovo, što vam ka- žem ja, ili je istina ono, što su Vam dosada o njemu lagali Švabe i Madžari a po njihovoj ko- mandi ćivutske i neke naše novine. (Slijedi). 7B BLKEENISI a —-——— — -— -- Narodno zdravlje. ; Dr. Orlić — Dubrovnik. Tuberkuloza (sušica) Nekad je zemlja bila puna gorostasnih ču- čudovišta ; riječnih, morskih i suhozemnih iz roda zmajeva i aždaja o kejima danas djeci pričamo priče, a čije kosture okamenjene gle- damo u muzejima. Nema ih više, čovjek ih je utamanio. Pa ipak nije čovjek ni sada potpuni gospodar na zemlji. Kao nekad aždaje i zma- ————————————— —-_—. = po jevi, tako mu danas ugrožavaju život drugi neprijatelji; nevidljivo maleni ali jednako opasni. To su nevidljiva čudovišta, beskrajno sitna živa bića, mikrobi, uzročnici teških i opasnih bolesti. Od bolesti prouzrokovanih takim nevidljivim klicama, najstrašnija je tuberkuloza (sušica ili sičija). Kakva je to bolest? To je bolest od koje umre više ljudi nego od svih ostalih kuž- nih bolesti skupa; više nego od tifa, griže, - škarlatine, difterije i toliko drugih bolesti za- jedno. Tuberkuloza je bolest raširena u svim djelovima svijeta, u žarkom i hladaom pojasu; samo neki prijedjeli Arapa i Anda, su donekle od nje posteđeni. = To je bolest naročito velikih gradova, gdje od svih slučajeva smrti '/, do '/, njezina su žrtva. Tuberkuloza je bolest koja tamani i naše potrebne i korisne životinje: goveda, pse, ko- koši i dr. To je bolest ne današnjeg modernog doba, već poznata od najstarijih. vremena. U staroj Grčkoj književnosti opisana je tačno i utvrđena kao prenosna bolest, koja se zrakom širi. (Slijedi).