| IZLAZI SVAKE SRIJEDE

1 zarana NA
bii 5 K MJESEČNO. TEŽACI |
J-RADNICI i_ UČENICI NANA nba
= | DINU 36 K ili 3 K MJESECNO. |
“| OGLASI, ZAHVALE i PRIOP. |
| ĆENA PO POSEB. CIJENIKU |

> # PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. — 4
| - POJEDINI BROJ 1 KRUNU. - €

s

nae pie dak i
PR a tja NJA: kr Bt a3 t KK + i : KS:
s ae sja PR Jr : Li
be ja , KLARČILNI rai A VI O
Č > Prag E < M “

o

«Godina 1.

* *
kb aa pRA i +

..._
a Ž sa s “s

mlina čposšinog

"Naš jezike |
: Razgovor megju

momkom Vulom.“ | MR E
: Vule: Onomadne sam čitao u Slozi,
da smo mi Hrvati, Srbi i Slovenci jedan na-

seoskim učiteljem i

rod. Kaži mi i ti, “učo, jelito baš tako ;
jer meni to sve, što piše u našim novinama,

ne ide u glavu. A ja ću tii ovo reći: o

i vidio više vojnika, i to uprav iz Srbije.
Čuo sam ih i kako govore. Oni nekako
drukčije zanose te. mjesto: lijepo, vjera,

djevojka, djelo, kažu: lepo, vera, devojka,

delo. Pa kako

smo jedno?! Mi nemamo
isti jezik

Uo: Bog bio s tobom, kako to čudno -

zboriš! Gdje ti je pamet, kad mi veliš, da
mi, Hrvati-i Srbi nemamo - isti materinski
jezik. Nego, saslušaj me, ja ću te poučiti te
sam uvjeren, da ćeš me pri ivo: razumjeti.
- Ta poznajem ja tebe odavn:
stvari lijepo razumijevaš,

poučljiva glava, usvojit će
našem jeziku. Dakle, slušaj !
Istina je, što tl reče, da Srbi (t. j.

Srbi iz Srbije ili Srbijanci) ponešto drukčije
zanose te kažu, naprimjer, mjesto : lijepo
dijete: lepo dete. Gdje mi rečemo: pjeva-
mo lijepe pjesme i popijevke, Srbi govore:
pevamo lepe pesme i popevke. U nas je:
bijelo, svijetlo, bijedno, dok je njima: belo
 svetlo, bedno. Ali molim te, Vule, kaži mi
pravo: je li ovo velika razlika, je li tako
golema, da Srbe stoga sasvim ne možeš
Razumjeti? NT |
Vule: Nije, dobri i pametni moj učo!
Ali nijesu ipak pomenute razlike ni tako
male. Ja bih volio da ih čujem da govore
kao mi, u Konavlima. 2

Kid

li ti razumio

2 PM S e dtaju?
pravoslavnom Božiću bio sam u Dubrovniku

dio di mnoge“

. Dubrovnik 21. januara 1920.

Učo : Ali, Vule, ja te opet- pitam : Jesi
i ti Srbijance, kad si s njima go-
Vorio u Dubrovniku? <

sia Vule : Hej, brate, ne mogu reći, da
nijesam, ali mi je bilo malo neobično.

. Učo: Dakle si priznao, da si ih razu-
mio, samo što ti je malo neobično ono nji-
hovo često e mjesto tvoga: je ili rje. Ali
kaži ti meni: jesi li kad bio u Splitu i u
Vule: Jesam, gosparu! Dobro si mi
t0 napomenuo. Ja se sjećam, da oni opet
nešto drukčije govore i od nas Konavljana
i od poznatih mi vojnika iz Srbije. Oni ka-
žu: lipo, mliko, «vira, sime, jist it. d.

Učo: A, tu sam te htio! Eto vidiš,
meni je dragocjeno ovo tvoje priznanje. A
evo zašto: sada se; zanago, ne ćeš čuditi,
što si u Srbijanaca opazio.neke male razlike
u govoru, kad si malo prije, spomenuo, da
i Spljećani (oni vele: Splićani) i Sinjani,

koji su ,od nas malo udaljeni, govore opet .

malo drukčije. Dakle, spoznaj i nauči: mi

dr kto bistra i Svi, Hrvati, Srbi i Slovenci osobito Hrvati i
š lovu nauku o «i Srbi, gdjegod bili rođeni, govorimo istim

jezikom, koji se dijeli na razne govore, na-
rječja ili dijalekte, kako bi to rekli učeni
ljudi. Ali znaj, da su ovi govori szsvim
bliski, srodni i svakom, i neukom Srbinu i
Hrvatu, posve dobro razumljivi. Ali, razu-
mije se samo po sebi: više milijuna ljudi
ne može da uvijek i svugdje govori , po-
svema isto. < :

Ja ti moj, Vule, ne ću lagati, jer sam
vičan, već od malih nogu, da ljubim istinu.
Usto prođoh više škola, obađoh mnoge

krajeve naše velike domovine. U tebi sam-.

upoznao čestita i razumna momka, koji je,
željan znanja, Zato“tvoj stari učo, netom se

opet sastanemo, hoće još jednom da neg-
.dašnjeg svoga učenika pouči o našem je-

ziku. (Slijedi).

baš rana ki

—  DNIKU
| RUKOPISI SE NE VRACAJU.

# Po
j + "a. * Ad HK ie
; ROF. L B. LO RIĆEVIĆ daš ka a:
ta. Sva ju. pra še

NS

Naš kralj
Riječ hrvatskome seljaku.

Vi znate, braćo Hrvatl, da je u Srbiji pri-
je kralja Petra bio kralj Aleksandar i kraljica |
Draga. Kralj Aleksandar Obrenović nije bio uz

osvoj narod, uz seljake, nego je radio sve po
volji kraljice Drage. A kraljica Draga volila je
da igra na karte po Beču i Pešti, nego da se
brine za narod. Nije ona _ marila, što _svi-
jet govori da ženskoj glavi a pogotovo kraljici
ne priliči takova šta, nego se ona u Beču i
Pešti sprijateljila sa madžarskom i švapskom
gospodom, grofovima i barunima, pa kako je
za svoje pijanke trebala mnogo novaca, a ona,
ajd, uzajmi u te gospode. Narod je u Srbiji
morao da plaća sve veći porez, a da je to bar
išlo na hasnu narodu, ali da, sve je to išlo na
pijanke kralja Aleksandra i kraljice Drage. Bog-
me od takovog gospodarstva pošlo u Srbiji sve
po zlu. Narod osiromašio a porez sve veći. Pu-
tevi gadni, sačuvaj bože, po njima voziti, a ne
grade se novi. Porez velik, a narod mora da
prodaje zemlju, da namakne porez. A zemlju

pokupovala sve madžarska i švapska gospoda, | 5 Saki

prijatelji kraja Aleks&ndra i Drag
u rukama madžarske i švapske barunske go-
spode, a narode, ti plaćaj porez! Dojadila. to
narodu srpskomu, dosta mu bješe toga zuluma -
i narod srpski smakne svoga nepoštenoga kralja |
Aleksandra i kralju Dragu, koji su doveli srp- |
ski seljački narod pod švapsko i madžarsko
gospodarstvo. sI |

Kralj Petar — seljački kralj!

Sastao se iza toga narod u Srbiji u Na-
rodno vijeće, da se dogovori, koga da izaberu
za kralja: Rekoše, dosta nam je takovih kra-
ljeva, koji su bili uz madžarsku i švapsku go-
spodu, mi hoćemo jednog seljačkog kralja. A
bilo ih je opet u vijeću, koji su htjeli repu-
bliku. To su bili oni, kojima je bilo dobro pod
Aleksandrom i Dragom. Ai bistri um seljaka
reče : ,Šta će nama, braćo, neka švapska re-
publika, u kojoj će opet svako da krade, pa se

a __ _——-

>=

SE none

Narodno zdravlje.

: Dr. Orlić — Dubrovnik.

* Tuberkuloza (sušica)

Ali netom u najnovije vrijeme upoznala

je nauka tačno tu bolest. Godine 1882 profe- |
sor Koch (Koh), nakon neumornog rada, otkrije

klicu tuberkuloze. |
od tog doba do danas, neprestano i ne:
umorno se trude ljudi od nauke, da što bolje
upoznadu tu klicu, te su pronašli način da je
sa bolesnog mjesta prenesu i presađe zasebno,
kao što vrtlar presađuje povrće, pa da je tako
bolje prouče. Tako danas poznamo sasma dobro
“tu aždaju što davi svijet. Ona se može vidjeti
samo ako je povećamo 500 puta i omastimo
crvenom bojom. Tad nam se pokaže kao mali
stvonj štapići. I ako tako mala klica, ona je
ke

Ea z
Kona ;

vrlo ubojita, a kao svaka zloća, voli mrak i

tminu. Zato ona, ako je zaštićena od svjetlosti,
može živjeti duže vremena i izvan bolesnog

“ čeljadeta i zadržati, svoju snagu, samo što se

tad ne može umnožavati. Ona može napr. ži-

* vyjeti u vodi 8 do 10 pa čak i 12 mjeseci. Prema

studeni je ta klica dosta žilava, te podnosi jaku
zimu a da ne vgine. Vrućina od 70 stupnjeva
ubija je u 20 minuta, a veća vrućina, napr.
vrijuća voda, još i prije. A i neki otrovi, kao
5 djelova karbolne kiseline ili lizola u 95 dije-
lova vode, unište je u nekoliko sati.

Najveći dušmanin ove klice jest sunce i
njegova svijetlost, jer ako na nju pada sunča-
na zraka ubije je za malo sati, a već u dosta
svjetloj prostoriji nemože živjeti više od neko-
liko dana.

Klice se ne nalaze slobodne u prirodi,
nego samo na bolesnom čeljađetu ili životinji,
gdje živu kao biljke nametnice, osobito u plu-

ćima. Tu se silno rasplođuju te s kašljem
dolaze na milijone i milijone u okolinu bolesnika.
Kao što rekosmo, tu se ne mogu rasplođivati,
ali mogu i dalje živiti. | |

Kad se pljuvotine osuše, klice, pomoću
prašine, dolaze u zrak ili na predmete, a
odavle mogu dospjeti u pluća zdravog čovjeka
te ga okužiti. |

Tako je jedan naučenjak ispitivao prašinu |
uzetu sa zidova i postelja prostorija gdje
su stanovali ili prolazili sušičavi. Tu je pra-
šinu uštrcao pod kožu od 118 životinjica (mor-
skih prašćica). I gle — 40 od ovih se razbo-
ljelo od sušice. de |

U jednoj sobi, gdje je. umrla jedna suši-
čava, našao je još poslije 6 sedmica žive tu-
berkulozne klice.

ŠALJU SE RAVNO URE: | |

VLASNIK IZDAVAC i UREDNIK |