, PRAVA RVENA HRVATSKA NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN : CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. | , 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. 3 AA er A e rr NA a SAA AM iP DREVNA APR at JA RI . IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Ra RSSA Ait SSA Di ISSA MA it PARA MA S PASSA. PDS NI RN Ae at JSA A PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. AA pm po Rea LJ ES Ap E SES Br. 428. Osudna poruka. Kako nebi da klone i najuvjereniji rodoljub, kad vidi, da baš onda, kad Bi se nešto stvarna postiglo, kad bi se barem dio ideala postigao, kad bi se narodu moglo kazati: eto si patniče teške muke izdržao, ali si zato i na- rodnog dobra barem dio osvojio — baš onda pukne kakova razmirica, i- skoče kojekakove osobne nesuglasice ; istaknu se kojekakovi uskoci, i vas trud, sve pregnuće, sva nastojanja odu uza- lud; te se narod razočaran odvrne od borbe, a ponajbolji ljudi gube svaku volju da dalje sudjeluju tim neuspje- šnim borbama? Kako nebi da klone i gvozdeno sr- ce, kad ostane razočaran u svemu o- .,gome što ga je nukalo, bodrilo, sokolilo na borbu? Politička je borba po sebi otrov, koji | podgriza snagu i zdravlje, otrgne ti najbolje prijatelje, svagja te sa svojtom, sa milim svojim, čini te odurnim sva- kome, izlaže te svakdanjem napasto- vanju, objedama, osvadama, klevetama; čini da u očaju podvojiš o značaju, o poštenju; navodi te da zamrziš na ži- vot; a što da bude kad te od onuda mraz bije gdje bi se imao stalne na- dati da će te blaga toplina pobratim- stva ohrabriti, oživjeti? Sa strahom pišemo ove retke, jer nebi smo željeli tegnuti u osinjak, koji se je pojavio na veliku narodnu ža- lost, u našim redovima u pokrajini. Nećemo da raspravljamo ko ima pravo, ko krivo; mi smo posve osvjedočeni, da takove se razmirice ne smijedu iz- nositi po listovima, dok postoje ljudi, koji su voljni i kadri doskočiti svakom nesporazumu; dok imamo vrhovnu u- pravu, koja bi mogla uspješno ili po- | sredovati, ili odlučiti. Nadasve sa ža- losti čitamo takove izreke, da moraju nemilo se kosnuti svakog onog, koji se jedino i isključivo posvećuje općem narodnom dobru. Mi bi najragje, da se razmirica po- | duši, da ugledni rodoljubi, koji su se posvadili, prinesu na oltar domovine žrtvu najblagodatniju, a ta je zatomiti svoj ijed, svoje pravo žrtvovati na do- bro naroda i domovine, da se pomiru i rukuju, posredovanjem dobrih i če- stitih naših poglavica, te višom gorlji- vosti i ljubavi da prionu na narodni rad, na osvješćenje puka, na dobru i urednu organizaciju, na nove borbe, koje nas čekaju. Neka ih na to nave- de nesretno i tužno stanje pretužne Banovine, osudni časovi za naš narod u ovom velikom metežu, u očitoj po- gibiji, da nas bijesni valovi, bilo s je- dne ili s druge strane zanesu, tako da prestanemo bitisati kako narod hrvat- ski; neka ih ponuka ljuta borba koja "se vodi u Sarajevu, u izloženim našim pokrajinama, u Beču i Pešti; nek ih gane nevoljno naše stanje i unutra i izvana; a nadasve neka ih prisili na primirbu i osvješćenje mudra i odvažna, dapače osudna poruka presjednika svih pravaških stranaka, Dra. Mile Starčevića. ato onamo mt otimao ed Ako naše iskrene, bratske riječi mo- gu doprijeti do čestite njihove duše, neka poslušaju naš savjet, neka ostva- re našu želje, i tako uklone od stran- ke i naroda ponovnu groznu nemilu nesreću, ponovnog rascijepljenja na- rodnih redova. Sve braćo žrtvujte za ljubav mile Hrvatske! Poslušajte Dra. Milu, koji je sam pokazao kako rodo- ljub zna sve pregorjeti, sve zaboraviti, sve oprostiti kad domovinska sveta ljubav to ište. Izvršite ono što vam on poručuje. A i mi svi okoristimo se nje- govim značajnim riječima. Evo poruke: Dalmatinskim pravašem : Poslie velikih napora, hvala Provi- dnosti, pošlo nam je za rukom, uz ve- like osobne, moralne i materijalne žr- tve, pokriti velom zaboravi svu bližu i dalju prošlost, ter ujediniti u jedno or- ganičko tjelo sve pravaše iz svih hr- vatskih zemalja. To je bio prvi korak okupljanju hrvatskih narodnih redova. Dokle smo to naše djelo protegnuli na planinske Hrvate, braću Slovence, dotle smo nastojali, mi ovdje u Bano- vini, s paktom sa hrvatsko-srpskom koalicijom, u Bosni s braćom musli- manima, a u Dalmaciji s poznatim za- jedničkim izstupom svih općina i po- litičkih narodnih stranaka, da se u na- šoj otačbini stranačko-političke borbe svedu na najmanju mjeru, a time da se utre put onom idealu, za kojim je god. 1871. čeznuo Ante Starčević, kad je u svojih poznatih naputcih člano- vom stranke prava napisao: »Treba na- rod naučiti, da se do tjelesnoga dobra ne dolazi van kroz dobro duhovno, kroz slobodu i prosvetljenje. Priprava k slobodi i k prosvetljenju jest radnja, štednja i sloga .. . Za sklonuti narod na slogu, treba mu pokazati na složnu i nesložnu obitelj, zadrugu, općinu. Kada se on tu osvjedoči o blagoslovu sloge i o prokletsvu nesloge, valja ga uputiti, da narod naprama narodu stoji u veliko, kako u malo obitelj napra- ma obitelji . . .« Ideal dakle Ante Starčevića bijaše, da savkolik narod hrvatski, u koliko je ikako moguće, bude složan sa oni- mi ljudi u saboru, koji rade o sreći naroda. Jer jedino se tim putem mo- gu prisiliti oni, od kojih ovisi, da po- vrate narodu njegova prava. Kad smo prevalili velik put konač- aom cilju, kad smo namjeravali po- duzeti shodne korake, da se sloga me- dju Slovenci i Hrvati učvrsti, da me- djusobnim češćim dogovorom, bistre- njem pojmovah provedemo podpunu duševnu fuziju naroda hrvatskoga, eto nam dopiru žalostni glasovi iz one iste Dalmacije, koja je s nama na ovom djelu okupljanja narodnih sila, zamjer- nom požrtvovnošću radila, glasovi o razmiricah, unutarnjih trzavicah, koje bi bile kadre uzdrmati sgradom, koju smo težkom mukom podigli Ako je ikada hrvatskomu narodu trebalo sloge, jedinstva u javnih iz- stupih, to mu ona treba sada, kada mo- gu svaki čas nastupiti obstojnosti, koje o nama ne ovise, ali koje mogu o- dlučiti za nedogledno vrieme sudbinom hrvatskoga naroda. Naša sloga i ujedinjenje izazvalo je u svih hrvatskih zemljah čine, koji do- kazuju, da bi usljed naše narodne so- lidarnosti biti kraj svim dosa- danjim nevia Hrvatske. Radi toga bi dušmanom našim o- m 0 svanuo vedar dan, kad bi ova naša RaJa At pom JR etto JE pa U DUBROVNIKU, (10. MAJA (913. sloga posve ili dielom morala pre- stati. Iz novinskoga pisanja nije lahko to- čno razabrati uzroke trzavicah nasta- lih u krilu dalmatinske organizacije stranke prava. Ali jedno mogu pono- sno konstatirati, da se stranka ni u svojoj ukupnosti ni preko pojedinih svojih ustavnih predstavnika, nije ja- vno ogriešila o vrhovna načela stran- ke prava. Uvjeren sam, da nema nijednog čla- na stranke prava, kojega bi nedavni dogogjaji na Balkanu tako zaveli, da bi za dlaku odstupio od našim svetom predajom posvećenih načela izključi- vog hrvatstva, od načela naše cjelo- kupnosti hrvatske državnosti. Jedinstvo i državna samostalnost hrvatskih ze- malja, kako ih označuje prva točka na- šega programa, moraju biti sveta sva- komu osvjedočenomu pravašu. Prosu- djivanje pako najnovijih dogogjaja na Balkanu, stvar je posve subjektivna, a eventualne posljedice za Hrvate u ovoj monarkiji, spadaju u konjekturalnu po- litiku, radi koje se ne smiju ciepati sile u stranci prava. Baš sada držimo se čvrsto našega hrvatstva, ako želimo očuvati naš narodni individualitet u ovoj domovini, matopljenoj krvlju i suzama djedova naših. . Pogotovo pako. vjersko. nazironje jednoga ili drugoga člana stranke pra- va ne smiju davati povoda bilo kojim smutnjama u krilu stranke, kojoj je glavna zadaća: ujedinjenje i sloboda hrvatskoga naroda. Uvjeren sam, da se odlični muževi stranke prava u Dalmaciji nisu ogrie- šili o programatička načela stranke pra- va. Pogotovo pako ne mogu ni po- misliti, da bi bilo tko pokušao rovariti u redovih siranke iz nizkih, sebičnih razloga, bilo po čijoj naručbi ili iz vla- stitog koristoljublja. S toga mislim, da nema mjesta ovim trzavicama, koje mogu, ako potraju, zahvatiti i ostale djelove našeg jedinstvenog narodnog organizma. Zato dozivljem u pamet pravaškoj braći u Dalmaciji, 29. točku spomenu- tog naputka Ante Starčevića; ,Dobro A triezno življenje, medjuso- no prijateljstvo, razložno štovanje, ra- zumna priklonost naprama vriednih i pretenka osobama, to su biljege, po ojih treba, da se odlikuju članovi stranke prava“. Nu, ako se medjutim nešto dogo- dilo, što bi opravdano imalo za po- sljedicu, da pošten čovjek izgubije »pri- jateljstvo, razložno štovanje i razumnu priklonost“, prama bilo kojem članu organizacije, neka se stvar iznese pred obranički sud stranke prava, u smislu ustrojstva vrhovne uprave stranke, te neka izmedju članovah vrhovne upra- ve, svaka stranka izabere po jednog člana, a ova dvojica trećega. A onda neka se povjerenjem i duhom strana- čke discipline pokore pravorieku toga obraničkoga suda. Nitko u jednoj, na zdravom temelju osnovanoj stranci, ne može biti tako velik, da se ne bi morao pokoriti pra- vorieku ponajboljih svojih drugova. Uz to neka se obustavi svaka dalja borba u javnosti. Ovo je moja bratska poruka pra- Više svijetla !" Iskra megjusobnog nepovjerenja, koja je od duljeg vremena tinjala megju nekim iz- razitijim i istaknutijim ličnostima stranke prava u Dalmaciji, a koja onamo od za- darskog megjustranačkog istupa sve širi plamen potpiruje, u zadnje vrijeme najoz- biljnije prijeti, da čitav požar u stranci prava zapali. Ako se mora požaliti i osuditi svako zlo- namjerno cijepanje narodnih sila, najnoviji pokušaj, koji na to ide, da jednim ma ve- liko zamišljenim udarcem poruši velikim žrtvama i zamjernim osobnim pregaranjem polučenu pravašku slogu, ne može se dru- gačije označiti nego narodnim izdajstvom. Kome je poznato, kako se je neugodno dojmilo pravaško ujedinjenje vjekovnih za- tornika hrvatskog naroda; ko znade, kako su kiselo bili primljeni u stanovitim kru- govima odlučni i muževni nastupi ujedinje- nog pravaštva, za toga nije nikakova tajna, kako »nečiji prsti« sustavno i neumorno rade, da skrše posljednju otpornu snagu hrvatskog naroda, koju danas prestavlja u- jedinjena i čvrstom organizacijom opasana stranka prava. Zla kob hrvatskog naroda, koji je u svim osudnim časovima u vlastitoj djeci bolno gledao najgadnije svoje janjičare, i danas nalazi mnoge hrvatske sinove pripravne, da makar i prekć desete ruke izvedu djelo+is-\ daje prema vlastitoj majci-domovini. U Banovini podmetnula je zatornička ruka megju pravaške redove crva podgrizavca, koji ne prestaje da podjeda ono blagoslov- ljeno stablo — pakt izmegju stranke prava i hrvatsko-srpske koalicije —, pod čijim hladoin ima stalne nade, da će jedan dan odahnuti i otpočinuti najiskušaniji i naj- napačeniji dio našega naroda. Iz Bosne dopiru do naših uši sve tužniji glasovi, zloguki vijesnici hrvatske nesloge, i razdor megju bosansko-hercegovačkim pravašima, koji sve veće dimensije i sve izrazitije oblike poprima, dosta jasno kaže, da ni onamo »nečiji prsti« ne miruju. Niti Istra sirotica, taj majizloženiji kraj naše domovine, nije posve prosta od na- rodnih iskušenja i trzavica, pak je teško vjerovati, da nijesu i ondje makar zadnje niti pogubnih pokušaja za »nečije prste« privezane. Dalmacija pak, ta srčika čiste hrvatske misli, to žarište hrvatskog patriotizma i fa- dikalizma, svikla?se je već gledati, kako se u njoj sa stanovitih strana namještaju sva- kojaki niski eksperimenti i odurne opera- cije, pak se ne treba čuditi, ako su se i u najnovije vrijeme uprav nad strankom prava u Dalmaciji »nečiji prsti« na poseban način ispružili, Poznata je stvar, da se je baš Dalmacija za pravašku slogu i jedinstvo najviše izlo- žila i založila, pak odatle i nužda, da se glavni i odlučni juriš baš stranci prava u Dalmaciji namijeni. Kad glavna diga po- pusti — ovo su računi —, ostali će obruči već od sebe popadati, i otporna je snaga hrvatskog naroda za neko vrijeme opet pre- lomljena. Treba priznati, da su uloge vrlo vješto, uprav majstorski porazdijeljene, pak stoga i strepimo kod pomisli, da bi glavni juriš mogao i uspjeti. Najnovije pojave u stranci prava u Dal- maciji davaju slutiti, da su »nečiji prsti« preveć duboko u stranku zadrli, a da bi stranka iz juriša mogla posve neozlegjena vašem iz Dalmacije na današnji žalo-|izge; stni dan glavosjeka Petra Zrinjskoga i rste Frankopana. Dr. Mile Starčević. «u Ne trebamo se varati, niti se smijemo opsjenjivati. Juriš je na stranku prava u Dalmaciji dekretiran, odlučni udarac jedva Krasni članak donašamo; neka svijetla, ali ne traži sudbonosni naša svete stvari (Op. U) id Mesta RAMA zat PSOM NATA AJ ESB AJE GSS Ari Ep će izostati; a mi se bojimo, da će rane na stranci biti i daleko teže i daleko kobnije, nego li se možda misli. Javnost je uskolebana, pristaše su u o- gromnoj svojoj većini u tajne ciljeve »ne- čijih prsta« posve neupućeni, pak se treba bojati, da se vojska u odlučnom času na sve strane ne razbjegne i da se nikada više ne sabere. Naša je namjera, da takovu napast pre- dusretnemo; naša je želja, da stranku od poraza spasimo i stoga osijećamo i pravo i dužnost, da doviknemo onima, kojih se najbliže tiče: gospodo, više svijetla! Razlike u stranci prava u Dalmaciji, koje su se od zadarskog istupa stale sve jače isticati, mogle su se tek za neko vrijeme tumačiti od pristaša kao razlike sporedne naravi, Moglo se je za neko vrijeme i mi- sliti i vjerovati, da tu »nečiji prsti« nika- kova udijela nemaju. Nakon izmjeničnih polemika, koje su se neposredno poslije sjednice upravnog od- bora od malog Uskrsa javnosti namijenile, za svakoga postaje i preveć jasno, da se tu ne radi o njekakovim tek sporednim raz- likama, nego da je i samo strankino na- čelo najosjetljivije krenuto. Sada se dakle smije i misliti i vjerovati, da u stranci »ne- čiji prsti« i ter kako jako djeluju. A pošto se je sa zvanične strane priznalo, da su se te razlike i na sjednici upravnog odbora od malog Uskrsa ispostavile, red je zaključiti, da je odnosni komunikej, koji najlašnje »kompaktnost stranke u shvaćanju načela i provagjanju taktike« izdan samo zato, da »ex necessitate« stvori »virtutem«. Htjelo se je onim komunikejem uskolebane duhove pristaša umiriti, a mi gledamo, kako su se sada duhovi još više uskomešali. Htjelo se je vreću na jednome mjestu za- krpati, a mi gledamo, kako vreća sada i na više mjesta propušta. Nama se čini, da nije niti »Hrvatska Kruna« najsretnije uspjela svojim člankom »Nevolje u stranci«, koji je imao da bude popratnica k poslanici upravljenoj Dr. Drinkoviću od Dr. Alfirevića. Može proći, što se u tomu članku opet ponavlja, kako se je prigodom sjednice uprave ispostavilo, da nesuglasice u stranci nijesu onoliko principalne naravi, koliko se je od mnogih držalo. Razumijemo, da se nije smjelo drugačije niti kazati, ako se nije htjelo posve diskreditovati sami zva- nični komunikej od malog Uskrsa. Napro- tiv se mora vrlo čudno i sumnjivo dojmiti pristaša, što taj isti članak, čak i poslije svega onoga, što je iz polemika u javnost prodrlo, nastoji nesuglasicama u stranci svaki karakter principalnih razlika otkazati, Rekli bi smo, da je presjednik stranke skupa sonim članovima uprave, čiji je savjet za »quid agendum« saslušao, prem daleko po- šao u svojoj plemenitosti, kojom je na sebe preuzeo neharnu ulogu, da ublažuje opreke i da miri, kada svi znaci govore za to, e je nastupio čas, da se bez milosrgja pali i siječe. Neka nam ne zamjeri dični Don Ivo Prodan, ali pristaše stranke od njega u prvome redu imaju prava zahtjevati, da baš on unese nešto više svijetla u tamne odno- šaje, što rastaču stranku, i da nam onda kaže, da li, u kolikoj mjeri i u kojemu prav- cu »nečiji prsti« u stranci djeluju. S upućene se je strane javno ustvrdilo, kuko u stranci postoji struja, koja ima za- daću, da pod izlikom obrane vjerskih sve- tinja skrene stranku prava u tugjinsku — izmećarsku službu. S druge dosta obavije- štene strane takogjer jevno se je reklo, ka- ko u stranci postoji struja, koja ima svrhu, da pod krinkom hrvatskog radikalizma od- vede stranku prava u službu liberalstva i bezvjerstva. Treba naglasiti, da su obje te tvrdnje, svaka sa svoje strane, i najvećom samosvje- šću iznešene i najvećom odlučnošću podr-