,

PRAVA

RVENA HRVATSKA

 

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN

:
CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. |
,

1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
3

AA er A e rr NA a SAA AM iP DREVNA

 

APR at JA

RI

. IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Ra RSSA Ait SSA Di ISSA MA it PARA MA S PASSA.

PDS NI RN

 

Ae at JSA A

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

AA pm po Rea LJ ES Ap E SES

Br. 428.

Osudna poruka.

Kako nebi da klone i najuvjereniji
rodoljub, kad vidi, da baš onda, kad
Bi se nešto stvarna postiglo, kad bi se
barem dio ideala postigao, kad bi se
narodu moglo kazati: eto si patniče
teške muke izdržao, ali si zato i na-
rodnog dobra barem dio osvojio —
baš onda pukne kakova razmirica, i-
skoče kojekakove osobne nesuglasice ;
istaknu se kojekakovi uskoci, i vas trud,
sve pregnuće, sva nastojanja odu uza-
lud; te se narod razočaran odvrne od
borbe, a ponajbolji ljudi gube svaku
volju da dalje sudjeluju tim neuspje-
šnim borbama?

Kako nebi da klone i gvozdeno sr-
ce, kad ostane razočaran u svemu o-

.,gome što ga je nukalo, bodrilo, sokolilo

na borbu?
Politička je borba po sebi otrov, koji

| podgriza snagu i zdravlje, otrgne ti

najbolje prijatelje, svagja te sa svojtom,
sa milim svojim, čini te odurnim sva-
kome, izlaže te svakdanjem  napasto-
vanju, objedama, osvadama, klevetama;
čini da u očaju podvojiš o značaju, o
poštenju; navodi te da zamrziš na ži-
vot; a što da bude kad te od onuda
mraz bije gdje bi se imao stalne na-
dati da će te blaga toplina pobratim-
stva ohrabriti, oživjeti?

Sa strahom pišemo ove retke, jer
nebi smo željeli tegnuti u osinjak, koji
se je pojavio na veliku narodnu ža-
lost, u našim redovima u pokrajini.
Nećemo da raspravljamo ko ima pravo,
ko krivo; mi smo posve osvjedočeni,
da takove se razmirice ne smijedu iz-
nositi po listovima, dok postoje ljudi,
koji su voljni i kadri doskočiti svakom
nesporazumu; dok imamo vrhovnu u-
pravu, koja bi mogla uspješno ili po-

| sredovati, ili odlučiti. Nadasve sa ža-

losti čitamo takove izreke, da moraju
nemilo se kosnuti svakog onog, koji
se jedino i isključivo posvećuje općem
narodnom dobru.

 

 

 
   
 
 
  

Mi bi najragje, da se razmirica po-

| duši, da ugledni rodoljubi, koji su se

posvadili, prinesu na oltar domovine
žrtvu najblagodatniju, a ta je zatomiti
svoj ijed, svoje pravo žrtvovati na do-
bro naroda i domovine, da se pomiru
i rukuju, posredovanjem dobrih i če-
stitih naših poglavica, te višom gorlji-
vosti i ljubavi da prionu na narodni
rad, na osvješćenje puka, na dobru i
urednu organizaciju, na nove borbe,
koje nas čekaju. Neka ih na to nave-
de nesretno i tužno stanje pretužne
Banovine, osudni časovi za naš narod
u ovom velikom metežu, u očitoj po-
gibiji, da nas bijesni valovi, bilo s je-
dne ili s druge strane zanesu, tako da

prestanemo bitisati kako narod  hrvat-

ski; neka ih ponuka ljuta borba koja

"se vodi u Sarajevu, u izloženim našim

pokrajinama, u Beču i Pešti; nek ih
gane nevoljno naše stanje i unutra i
izvana; a nadasve neka ih prisili na
primirbu i osvješćenje mudra i odvažna,

dapače osudna poruka presjednika svih
pravaških stranaka, Dra. Mile Starčevića.

 

ato onamo mt otimao ed

Ako naše iskrene, bratske riječi mo-
gu doprijeti do čestite njihove duše,
neka poslušaju naš savjet, neka ostva-
re našu želje, i tako uklone od stran-
ke i naroda ponovnu groznu nemilu
nesreću, ponovnog rascijepljenja na-
rodnih redova. Sve braćo žrtvujte za
ljubav mile Hrvatske! Poslušajte Dra.
Milu, koji je sam pokazao kako rodo-
ljub zna sve pregorjeti, sve zaboraviti,
sve oprostiti kad domovinska sveta
ljubav to ište. Izvršite ono što vam on
poručuje. A i mi svi okoristimo se nje-
govim značajnim riječima. Evo poruke:

Dalmatinskim pravašem :

Poslie velikih napora, hvala Provi-
dnosti, pošlo nam je za rukom, uz ve-
like osobne, moralne i materijalne žr-
tve, pokriti velom zaboravi svu bližu i
dalju prošlost, ter ujediniti u jedno or-
ganičko tjelo sve pravaše iz svih hr-
vatskih zemalja. To je bio prvi korak
okupljanju hrvatskih narodnih redova.
Dokle smo to naše djelo protegnuli
na planinske Hrvate, braću Slovence,
dotle smo nastojali, mi ovdje u Bano-
vini, s paktom sa hrvatsko-srpskom
koalicijom, u Bosni s braćom musli-
manima, a u Dalmaciji s poznatim za-
jedničkim izstupom svih općina i po-
litičkih narodnih stranaka, da se u na-
šoj otačbini stranačko-političke borbe
svedu na najmanju mjeru, a time da
se utre put onom idealu, za kojim je
god. 1871. čeznuo Ante Starčević, kad
je u svojih poznatih naputcih člano-
vom stranke prava napisao: »Treba na-
rod naučiti, da se do tjelesnoga dobra
ne dolazi van kroz dobro duhovno,
kroz slobodu i prosvetljenje. Priprava
k slobodi i k prosvetljenju jest radnja,
štednja i sloga .. . Za sklonuti narod
na slogu, treba mu pokazati na složnu
i nesložnu obitelj, zadrugu, općinu.
Kada se on tu osvjedoči o blagoslovu
sloge i o prokletsvu nesloge, valja ga
uputiti, da narod naprama narodu stoji
u veliko, kako u malo obitelj napra-
ma obitelji . . .«

Ideal dakle Ante Starčevića bijaše,
da savkolik narod hrvatski, u koliko
je ikako moguće, bude složan sa oni-
mi ljudi u saboru, koji rade o sreći
naroda. Jer jedino se tim putem mo-
gu prisiliti oni, od kojih ovisi, da po-
vrate narodu njegova prava.

Kad smo prevalili velik put konač-
aom cilju, kad smo namjeravali po-
duzeti shodne korake, da se sloga me-
dju Slovenci i Hrvati učvrsti, da  me-
djusobnim češćim dogovorom, bistre-
njem pojmovah provedemo podpunu
duševnu fuziju naroda hrvatskoga, eto
nam dopiru žalostni glasovi iz one iste
Dalmacije, koja je s nama na ovom
djelu okupljanja narodnih sila, zamjer-
nom požrtvovnošću radila, glasovi o
razmiricah, unutarnjih trzavicah, koje
bi bile kadre uzdrmati sgradom, koju
smo težkom mukom podigli

Ako je ikada hrvatskomu narodu
trebalo sloge, jedinstva u javnih iz-
stupih, to mu ona treba sada, kada mo-
gu svaki čas nastupiti obstojnosti, koje
o nama ne ovise, ali koje mogu o-
dlučiti za nedogledno vrieme sudbinom

hrvatskoga naroda.
Naša sloga i ujedinjenje izazvalo je
u svih hrvatskih zemljah čine, koji do-

kazuju, da bi usljed naše narodne so-
lidarnosti biti kraj svim dosa-
danjim nevia Hrvatske.

Radi toga bi dušmanom našim o-

m
0
svanuo vedar dan, kad bi ova naša

 

RaJa At pom JR etto JE pa

U DUBROVNIKU, (10. MAJA (913.

sloga posve ili dielom morala pre-
stati.

Iz novinskoga pisanja nije lahko to-
čno razabrati uzroke trzavicah nasta-
lih u krilu dalmatinske organizacije
stranke prava. Ali jedno mogu pono-
sno konstatirati, da se stranka ni u
svojoj ukupnosti ni preko pojedinih
svojih ustavnih predstavnika, nije ja-
vno ogriešila o vrhovna načela stran-
ke prava.

Uvjeren sam, da nema nijednog čla-

na stranke prava, kojega bi nedavni
dogogjaji na Balkanu tako zaveli, da
bi za dlaku odstupio od našim svetom
predajom posvećenih načela izključi-
vog hrvatstva, od načela naše cjelo-
kupnosti hrvatske državnosti. Jedinstvo
i državna samostalnost hrvatskih  ze-
malja, kako ih označuje prva točka na-
šega programa, moraju biti sveta sva-
komu osvjedočenomu pravašu. Prosu-
djivanje pako najnovijih dogogjaja na
Balkanu, stvar je posve subjektivna, a
eventualne posljedice za Hrvate u ovoj
monarkiji, spadaju u konjekturalnu po-
litiku, radi koje se ne smiju ciepati
sile u stranci prava. Baš sada držimo
se čvrsto našega hrvatstva, ako želimo
očuvati naš narodni individualitet u
ovoj domovini, matopljenoj krvlju i
suzama djedova naših.
. Pogotovo pako. vjersko. nazironje
jednoga ili drugoga člana stranke pra-
va ne smiju davati povoda bilo kojim
smutnjama u krilu stranke, kojoj je
glavna zadaća: ujedinjenje i sloboda
hrvatskoga naroda.

Uvjeren sam, da se odlični muževi
stranke prava u Dalmaciji nisu ogrie-
šili o programatička načela stranke pra-
va. Pogotovo pako ne mogu ni po-
misliti, da bi bilo tko pokušao rovariti
u redovih siranke iz nizkih, sebičnih
razloga, bilo po čijoj naručbi ili iz vla-
stitog koristoljublja. S toga mislim, da
nema mjesta ovim trzavicama, koje
mogu, ako potraju, zahvatiti i ostale
djelove našeg jedinstvenog narodnog
organizma.

Zato dozivljem u pamet pravaškoj
braći u Dalmaciji, 29. točku spomenu-
tog naputka Ante Starčevića; ,Dobro
A triezno življenje, medjuso-

no prijateljstvo, razložno štovanje, ra-

zumna priklonost naprama vriednih i
pretenka osobama, to su biljege, po
ojih treba, da se odlikuju članovi
stranke prava“.

Nu, ako se medjutim nešto dogo-
dilo, što bi opravdano imalo za po-
sljedicu, da pošten čovjek izgubije »pri-
jateljstvo, razložno štovanje i razumnu
priklonost“, prama bilo kojem članu
organizacije, neka se stvar iznese pred
obranički sud stranke prava, u smislu
ustrojstva vrhovne uprave stranke, te
neka izmedju članovah vrhovne upra-
ve, svaka stranka izabere po jednog
člana, a ova dvojica trećega. A onda
neka se povjerenjem i duhom  strana-
čke discipline pokore pravorieku toga
obraničkoga suda.

Nitko u jednoj, na zdravom temelju
osnovanoj stranci, ne može biti tako
velik, da se ne bi morao pokoriti pra-
vorieku ponajboljih svojih drugova.

Uz to neka se obustavi svaka dalja
borba u javnosti.

Ovo je moja bratska

poruka  pra-

Više svijetla !"

Iskra megjusobnog nepovjerenja, koja je
od duljeg vremena tinjala megju nekim iz-
razitijim i istaknutijim ličnostima stranke
prava u Dalmaciji, a koja onamo od za-
darskog megjustranačkog istupa sve širi
plamen potpiruje, u zadnje vrijeme najoz-
biljnije prijeti, da čitav požar u stranci prava
zapali.

Ako se mora požaliti i osuditi svako zlo-
namjerno cijepanje narodnih sila, najnoviji
pokušaj, koji na to ide, da jednim ma ve-
liko zamišljenim udarcem poruši velikim
žrtvama i zamjernim osobnim pregaranjem
polučenu pravašku slogu, ne može se dru-
gačije označiti nego narodnim izdajstvom.

Kome je poznato, kako se je neugodno
dojmilo pravaško ujedinjenje vjekovnih za-
tornika hrvatskog naroda; ko znade, kako
su kiselo bili primljeni u stanovitim kru-
govima odlučni i muževni nastupi ujedinje-
nog pravaštva, za toga nije nikakova tajna,
kako »nečiji prsti« sustavno i neumorno
rade, da skrše posljednju otpornu snagu
hrvatskog naroda, koju danas prestavlja u-
jedinjena i čvrstom organizacijom opasana
stranka prava.

Zla kob hrvatskog naroda, koji je u svim
osudnim časovima u vlastitoj djeci bolno
gledao najgadnije svoje janjičare, i danas
nalazi mnoge hrvatske sinove pripravne, da

makar i prekć desete ruke izvedu djelo+is-\

daje prema vlastitoj majci-domovini.

U Banovini podmetnula je zatornička ruka
megju pravaške redove crva podgrizavca,
koji ne prestaje da podjeda ono blagoslov-
ljeno stablo — pakt izmegju stranke prava
i hrvatsko-srpske koalicije —, pod čijim
hladoin ima stalne nade, da će jedan dan
odahnuti i otpočinuti najiskušaniji i naj-
napačeniji dio našega naroda.

Iz Bosne dopiru do naših uši sve tužniji
glasovi, zloguki vijesnici hrvatske nesloge,
i razdor megju bosansko-hercegovačkim
pravašima, koji sve veće dimensije i sve
izrazitije oblike poprima, dosta jasno kaže,
da ni onamo »nečiji prsti« ne miruju.

Niti Istra sirotica, taj majizloženiji kraj
naše domovine, nije posve prosta od na-
rodnih iskušenja i trzavica, pak je teško
vjerovati, da nijesu i ondje makar zadnje
niti pogubnih pokušaja za »nečije prste«
privezane.

Dalmacija pak, ta srčika čiste hrvatske
misli, to žarište hrvatskog patriotizma i fa-
dikalizma, svikla?se je već gledati, kako se
u njoj sa stanovitih strana namještaju sva-
kojaki niski eksperimenti i odurne opera-
cije, pak se ne treba čuditi, ako su se i u
najnovije vrijeme uprav nad strankom prava
u Dalmaciji »nečiji prsti« na poseban način
ispružili,

Poznata je stvar, da se je baš Dalmacija
za pravašku slogu i jedinstvo najviše izlo-
žila i založila, pak odatle i nužda, da se
glavni i odlučni juriš baš stranci prava u
Dalmaciji namijeni. Kad glavna diga po-
pusti — ovo su računi —, ostali će obruči
već od sebe popadati, i otporna je snaga
hrvatskog naroda za neko vrijeme opet pre-
lomljena.

Treba priznati, da su uloge vrlo vješto,
uprav majstorski porazdijeljene, pak stoga
i strepimo kod pomisli, da bi glavni juriš
mogao i uspjeti.

Najnovije pojave u stranci prava u Dal-
maciji davaju slutiti, da su »nečiji prsti«
preveć duboko u stranku zadrli, a da bi
stranka iz juriša mogla posve neozlegjena

vašem iz Dalmacije na današnji žalo-|izge;

stni dan glavosjeka Petra Zrinjskoga i
rste Frankopana.

Dr. Mile Starčević.
«u

 

Ne trebamo se varati, niti se smijemo
opsjenjivati. Juriš je na stranku prava u
Dalmaciji dekretiran, odlučni udarac jedva

Krasni članak donašamo; neka svijetla, ali ne
traži sudbonosni
naša svete stvari (Op. U) id

 

 

Mesta RAMA zat PSOM

NATA AJ ESB AJE GSS Ari Ep

će izostati; a mi se bojimo, da će rane na
stranci biti i daleko teže i daleko kobnije,
nego li se možda misli.

Javnost je uskolebana, pristaše su u o-
gromnoj svojoj većini u tajne ciljeve »ne-
čijih prsta« posve neupućeni, pak se treba
bojati, da se vojska u odlučnom času na
sve strane ne razbjegne i da se nikada više
ne sabere.

Naša je namjera, da takovu napast pre-
dusretnemo; naša je želja, da stranku od
poraza spasimo i stoga osijećamo i pravo
i dužnost, da doviknemo onima, kojih se
najbliže tiče: gospodo, više svijetla!

Razlike u stranci prava u Dalmaciji, koje
su se od zadarskog istupa stale sve jače
isticati, mogle su se tek za neko vrijeme
tumačiti od pristaša kao razlike sporedne
naravi, Moglo se je za neko vrijeme i mi-
sliti i vjerovati, da tu »nečiji prsti« nika-
kova udijela nemaju.

Nakon izmjeničnih polemika, koje su se
neposredno poslije sjednice upravnog od-
bora od malog Uskrsa javnosti namijenile,
za svakoga postaje i preveć jasno, da se
tu ne radi o njekakovim tek sporednim raz-
likama, nego da je i samo strankino na-
čelo najosjetljivije krenuto. Sada se dakle
smije i misliti i vjerovati, da u stranci »ne-
čiji prsti« i ter kako jako djeluju.

A pošto se je sa zvanične strane priznalo,
da su se te razlike i na sjednici upravnog
odbora od malog Uskrsa ispostavile, red je
zaključiti, da je odnosni komunikej, koji
najlašnje »kompaktnost stranke u shvaćanju
načela i provagjanju taktike« izdan samo
zato, da »ex necessitate« stvori »virtutem«.
Htjelo se je onim komunikejem uskolebane
duhove pristaša umiriti, a mi gledamo, kako
su se sada duhovi još više uskomešali.
Htjelo se je vreću na jednome mjestu za-
krpati, a mi gledamo, kako vreća sada i
na više mjesta propušta.

Nama se čini, da nije niti »Hrvatska Kruna«
najsretnije uspjela svojim člankom »Nevolje
u stranci«, koji je imao da bude popratnica
k poslanici upravljenoj Dr. Drinkoviću od
Dr. Alfirevića. Može proći, što se u tomu
članku opet ponavlja, kako se je prigodom
sjednice uprave ispostavilo, da nesuglasice
u stranci nijesu onoliko principalne naravi,
koliko se je od mnogih držalo. Razumijemo,
da se nije smjelo drugačije niti kazati, ako
se nije htjelo posve diskreditovati sami zva-
nični komunikej od malog Uskrsa. Napro-
tiv se mora vrlo čudno i sumnjivo dojmiti
pristaša, što taj isti članak, čak i poslije
svega onoga, što je iz polemika u javnost
prodrlo, nastoji nesuglasicama u stranci
svaki karakter principalnih razlika otkazati,
Rekli bi smo, da je presjednik stranke skupa
sonim članovima uprave, čiji je savjet za
»quid agendum« saslušao, prem daleko po-
šao u svojoj plemenitosti, kojom je na sebe
preuzeo neharnu ulogu, da ublažuje opreke
i da miri, kada svi znaci govore za to, e
je nastupio čas, da se bez milosrgja pali
i siječe. Neka nam ne zamjeri dični Don
Ivo Prodan, ali pristaše stranke od njega u
prvome redu imaju prava zahtjevati, da baš
on unese nešto više svijetla u tamne odno-
šaje, što rastaču stranku, i da nam onda
kaže, da li, u kolikoj mjeri i u kojemu prav-
cu »nečiji prsti« u stranci djeluju.

S upućene se je strane javno ustvrdilo,
kuko u stranci postoji struja, koja ima za-
daću, da pod izlikom obrane vjerskih sve-
tinja skrene stranku prava u tugjinsku —
izmećarsku službu. S druge dosta obavije-
štene strane takogjer jevno se je reklo, ka-
ko u stranci postoji struja, koja ima svrhu,
da pod krinkom hrvatskog radikalizma od-
vede stranku prava u službu liberalstva i
bezvjerstva.

Treba naglasiti, da su obje te tvrdnje,
svaka sa svoje strane, i najvećom samosvje-
šću iznešene i najvećom odlučnošću podr-