Bo . e Do > cpuamx neza, mujecy Morae yrytuTu uaue * mogu osuditi. — Baš po arnautski! > yjemmecma, HujeCy mMorne pac TPraTu Karunx PS a ds psa AAHAC OCTBAPEHC TOKILE. > Hakon Ayror, MyuHor BpemMena Gop Ko MyKa u xprana, npuGmuxyje ce uać nočjene > COKONCKE BOMBE M COKOACKOT njena. o nika g Ra BRE. Mao , . Zvljerstvo u Albaniji. > Po izveštajima anketne komisije Druš- tva Naroda, vlada je iranska spalila mnoga = miriditska sela, opravdavajući tim, da su. to represalije koje odgovaraju duhu običaja Albaniji i da se zato ne . okoji vladaju u Pregovori Grčke s Italijom, produžuju se, naročito radi Dodeka- neza: isjedne i s druge strane održavaju se primitivna gledišta. Po nekom grčko — italijanskom sporazumu koji je potpisan 1920 g. između, Venizelosa i Ambasadora Italije u Parizu, Italija se obvezuje da će isprazniti Dedeangač, izuzimljući Rodos, za koji ima da reši plebiscit. Međutim stica- jem prilika na Istoku, Italija ne može da isprazni Dedeagač pre nego dobije kom- > penzacije i garancije; a pošto Grčka ne = može da te garancije sama izvrši, Italija se obratila saveznim vladama. Siksto Burbonski i Habžburgovci. Mnogo se komentarišu u političkim krugovima sastanci u Kolmaru prinea Sik- sta, brata ekskraljice Zite, sa francuskim generalom D' Esperey. U isto vrijeme bila su neka dogovaranja i u Beču između prijatelja Karlovih među kojima je najis- taknutiji njegov lični prijatelji agitator biv- papinski nuncije u Beču. | Zita je pred malo dana stigla u Pariz, gdje se je zadržala samo nekoliko sati pa je odmah odmaglila u Švajcarsku. Uza svu tu. njihovu žurbu i komešanje, izgleda da im ne cvjetaju ruže ni u samoj Mađarskoj, jer iz Budimpešte javljaju da je na jednom I 1 prvi min Betlen > dobiju javno mnijenje. a i američkih Irsko pitanje. De Valera je dao ostavku na presed- ništvo irske republike. Irski je parlamenat usvojio sa 64 glasa proti 57 englesko-irski ugovor. / Italijani svuda isti. Iz Pariza javljaju dg je u Šangaju došlo do krvavog sukoba između lalijanških mrnara. Vinovnici su kao uvijek italijani, koji su stali vrijeđati i ——————oeopooooe ooo i popne neee sene - oo e > o nn na ma a a a ram o magoma. dm om >< svom izobilju; a da opet osigura svoja diktiranja, udara nagradu i kaznu, obećaje raj i prijeti paklom. Kad bi | materijalni život bio vjekovit, onda ne bini postojao pojam «Zla i Dobra, jer ne bi imao ko koga da nadživi. 43 A priroda? Ko može da tvrdi, da i ona ne ovisi o nekoj vrsti svog egoizma? Sutra će, možda, da se Političke novosti. rs ovenaca. . izazivati američke _mrnare. Ranjeno je njih nekoliko, a jedan je mrtav. | Daljnji padovi talijanskih banaka, o Stiže ih zaslužena kazna. Drmaju se temelji gospodarskog života države koja u svojoj nezasitnoj ekspanziji hoće da pro- dire i na tuđi teritorij. \ Uza sva uvjeravanja talijanskih služ- benih krugova da pad «Banke italiana di" sconto“ neće imati daljnjih posljedica, ove se ipak “javljaju u padanju daljnjih banaka. U Milanu je najavljen stečaj ,Banke italorumuna, koja je skoro osnovana. Sjednica za saslušanje vjerovnika ure- čena je za 16. januara, a vrijeme za pri- javu tražbina određeno jena mjesec dana. Kraljev dvor u Dubrovniku Na smagnutom pročelju hrama Santa Maria della Passione u Milanu urezan je“ u kamenu latinski natpis koji, za jednu hriš- ćansku crkvu može da izgleda malko ne-. običan, no koji je pun nekog strasnog i bolećivog smisla: Amori et dolori sacrum. (Posvećena ljubavj i bolu). Međutim, kad bi se u tom natpisu izmenila jedna cigla reč i kazalo: Gloriae et dolori sacrum (Po- svećeno slavi i bolu), taj bi natpis, svojom dvostrukom namenom, potpuno dolikovao palači dubrovačkih rektora (knezova), koja se ovih dana — prema najnužnijoj potre- bi — opravljaiu svojoj unutrašnjosti tako udešavay da bi u izvesnom času mogla da dostojno primi svog novog sopstvenika, Aleksandra, Kralja Srba, Hrvata i Slo- prozni pesnik, koji je ujedno i istoričar du- januara 1814, kad ono austrijski general E a os neznanog vojnika na straži pred mrtvom slobode, bude najzad otet svojoj nepri- “Dvor će biti dvor! oicrne dane austrijske vladavine, dane pune tuge i čemera, kad su u njemu sedeli iz- rođeni bečki baroni, kojima je zadaća bila | da guše narodnu svestiu Dubrovniku po- dižu tzv. austrijsku“ Rivijeru. Jedan nam | nik prestolja, današnji Kralj Aleksandar, brovačkog pada, Dr, Lujo Vojnović, priča | u svojim Dubr. Elegijama kako su jednog | dana ispod Orsinijevog interkolumnija (stu- | opovlje na _ kom počiva stari Dvor) izneli lešinu mrtvog Dubrovnika, a to je, u pe- snikovoj zamisli, verovatno bio dan 14. oglušio. Pe pogađa, odmah dao pojam Zla i odredio mu je isti čas i kaznu. A kazna? Zar je to nešto drugo već osveta oštećenog egoizma; čisti pojam Zla uvijen u koprenu pojma Dobra. S toga je i razumljiva filosofija našeg prostog na- roda u riječi, a možemo slobodno kazatiu djelu: osveta — posveta; osvećen — posvećen. a s Bpoj 9. Put ojjaki 23 o magask A) VE Ze ma Bo ma (oakdni ZN gi U Fa > di E a Y Ž, # ukrašene državne palače, u kojoj se danas sačuvala još samo jedna slika : Venus i Adonisod Mlečića Parisa Bordona, Za ovaj mah, kako rekoh, vrše se u Dvoru samo najnužniji opravci, a posle Kraljeve posete pristupiće se definitivnom uređivanju unu- ie — naše gore list“ — skide časnog mesta republikansku zastavu x Vlaha i mesto nje istače erno-žuti steg sa dvoglavim orlom. ,Nema-- e koga da čuvaju, dvorska se vrata še ne zatvoriše, i od toga časa dnevi, kao za mrtvo čeljade, ne broje se više. trašnjosti i nameštaja, u s h Kad se mesečina razlije na Grad, a ku- vremena u kom je ista ponikla, Dubrov- polu ,Gospe* poplavi rastopljeno srebro, čani jedva čekaju da se ove prve radnje polažajnik može videti sred otvorene ka- dovrše, pa da svoga novog iQspodara pije, u polutami začkiljelog7žiška: bajonet dočekaju sjajem i pompom, kojom su nji- hovi pretci nekad dočekivali strane vladare. I nek naš omiljeni Vladalac što pre sađe u lepi Grad, koji je svetskoj nauci kućom“*. Ita mrka Mika plašila je dubrovačke stanovnike čitav jedan ljudski vek. Potomci - stare vlastele i imućniji građani hitali su rado u beli svet, ponajradije u Pariz i u Italiju, samo da ne bi gledali remek-delo Onofrija i Mikelocija oskrvnjeno krečom i unakaženo poluvojničkim natpisima austrij- ske “birokratije. Divna _i svojim spretnim razmerama tako otmena i elegantna zgra- da, izgledaše im, u toj nedoličnoj i uvred- ljivoj nameni, crnja i strašnija od Filipo- vog Eskurijala. Oni su od nje većma za- zirali no što su podjarmljeni Nizozemci nekad zazirali od mrkog. konaka besnog vojvode od Albe u kraljevskoj varoši Hagu. “> Dok naiđe dan kad se sve to izvrši: nad dverima Kneževog Dvora razvi svoja krila beli orao s Kumanova, Bregalnice i Kajmakčalana. [ kad se u slavni od sta- rine Grad useli pobednička srpska vojska te razna nadleštva nove države stupiše na diiskog. mesta oborene tuđinske vlasti, stari Dvor, simbol i svedok dubrovačke pitomosti i lića. Nek _ sađe i nek se uveri da je onaj na- rod, unatoč stranim kulturama koje su kroz vekove na njega uticale, divno očuvao .svoj jezik i svoja slavenska predanja. Prohte li se visokom Putniku da tom pri- morja, narod će ga svuda dočekati kao -Pobede. A to je sasvim prirodno. | Mladi heroj koji je u teškim danima, skupa sa svojim narodom, proživeo čitavu jednu odiseju — odiseju pada i vaskrsenja otadžbine — oličava za nas jedan svetli ideal, o kom smo celog veka sanjali. Nek nain, dakle dođe i nek se na svoje oči uveri da je duša primorskog naroda, u suštini, jedno isto što i dnša naroda šuma- Marko Car. Američki diplomata o našoj kraljevini. kladnoj i ponižujućoj nameni ina njegova vrata udareni državni pečati. Dubrovačke: babe međutim, videći da se na gotskim biforama ućutalog Dvora za dugo vremena ne otvaraju okna, pitale su radoznalo : si So — A što će bili s Dvorom ? lodanio je u engleskej reviji ,Contempo- rary Review“ značajan članak o našoj kra- ljevini pod naslovom ,The prospect in Ju- goslavia“. Članak zaslužuje osobitu pažnju mnogih naših ljudi koji nijesu sposobni da a vide istinu, stoga iznosimo njegov kratki A Na to su neki, još dobro neotrežnjeni sadržaj. Pisac iznosi istorijat naše kralje- poklonici usnule prošlosti, davali svako- vine od oslobođenja. Opširnije;se bavi srp- jake odgovore, samo ne onaj pravi i je- sko-hrvatskim pitanjem, te nalazi uzrok ini mogući odgovor, koji se svakom raz- nesporazumu između Srba i Hrvata u ra- vz — Dvor će biti ono što je uvek bio: f% ujedinjenje pod narodnom junačkom di- | = nastijom Karađorđevića, a Hrvati pod Habz- U tome, jednog lepog dana zakoniti burgovcima. Ujedinjenjem Srba, Hrvata i predstavnici dubrovačkog građanstva sa- dvoru dubrovačkih knezova očuva njegova međa Srba i Hrvata odgovara antipatiji istorijska namena, i da se Nj.-Kr. V. nasled- — Prusa i Bavaraca. 3 zamoli da u njemu udesi svoju dubrovačku. rezidenciju. ik e z [ mladi Vladalac se toj molbi nije koputnosti Zagreba. Današnje se genera- | cije neće možda pomiriti, ali buduća po- koljenja neće isticati bestemeljne suprot- nosti. Kraljevina je Srba, Hrvata i Slove- naca stvorena orijaškom moći srpske voj- Već od duže vremena drvenarski i ćilimarski čekić odjekuje po praznim oda- jama stare, nekad majstorskim živopisima oka Naći će se, možda, koji čitalac, da pri posljednoj tački stane, pa da reče: a što si mi, dragane, udrio u nekakvo filosofiranje, gdje mu nije mjesta, i što mi ovo tvoje mudrovanje dovodiš u vezu sa udarenim objavama mobilizacije ?! | Ž likom poseti i ostale krajeve našeg Pri- tt sam po sebi -nametao: “— zličitoj kencepciji-uj edinjenja. Srbi sn htjeli > Slovenaca odigrao se isti proces kao i u staše se na zbor i donese odluku da se Njemačkoj godine 1866-1872. Antipatija iz- Ali, eto, u početku rekoh, da čovjek u nevolji mudruje. A Dobro? Koliko se egoizam boji i čuva Zla, tako da se od njega opet Zlom brani, toliko mu je s druge > zakrvi cio svijet, a ko zna, da nije to jedan prirodni proces, . posljedica egoizma prirode! Zar sa sutrašnjim ratem i sama priroda, iz svog egoizma, ne vrši ulogu Iruda, koji je strane, potrebno Dobro. A što je Dobro? To je svako dao da se pokolje onoliko hiljada, nejačadi samo da ubije ono djelo što zadovoljava egoizam, te s toga Maechiavelli Hrista ? Možda se i u prirodi rađa nešto ili neko, ko će, nema krivo u svojoj nauci, poznatoj pod imenom makija- možda, biti kadar da riješi samo jedan od onog grdnog | velizam. Kolikogod je Dobro potrebno egoizmu, toliko je broja problema u prirodi, a to riješenje moglo bi . pore: | sgoižam prama njemu i mnogo manje osjetljiv, gotovo, = o metili onu ravnotežu, koja je potrebna za opstanak svijeta, može se kazati, indiferenat. S toga se Dobro, ma kako oj rao e ao a E da zlo radi, čemu onda smrtnici, opet zbog . sališ hoka eu = radia ii mama šo Ki broj lako? aca y“opet:z : sebe, zvane, ali u isto doba i vrlo osjetljive, neblagodarnosti ne bi isli uporedo sa prirodom, koja je za nas najsavr- Dobro u sebi nema one snage i efekla prama egoizmu šeniji zakon, te radili po njenom primjeru? kao što to ima Zlo, ali pošto mu je Dobro ito pada Određenost ili pojam Zla vrlo je uzak, uprav je|potrebno, egoizam ga je nametnuo prvo kao dužnost pa ograničen, gotovo potpuno opredijeljen i označen. tako da|ga zatim gladi, miluje, upravo zavarava se nagradom. > u neku ruka približuje apsolutnosti, i onda nije čudo Proti Zla udara samo i jedino kaznu; prama Dobna NIKI S Pazagkus< <!) a Šaban u sebi samo jedno Zlo. nagradom meće još i dužnost, a to je stoga što je kazna ; | e je neodređen, vrlo širok, od mnogo jačeg efekta nego nagrada. o xa. Hea nebulozan, tako da se često vidi Dobro Pa ipak, i ako ne postoji apsolutnog Dobra i Zla : kh Nadir“ em ka na dao živa pojam-žla, Ima ih moralo ia je prvo živo biće da izmisli i stvori, samo da | ŠT pjaskoe vezuitat obra, i onda je tim održi svoj vijek. Stvaranje tih dvaju pojmova bilo ije ijudima OVAJ svijet savrseno dobro u sebi. potrebno jedino za to, da se_.na taj način osigu d o | a e ma : ra Pa izvija iz sebe nevjero-\i posljednje granice I oj + paši mia . jatnu snagu 1 efekt, a to jes toga, što je egoizam u s (nije bi f znači ' Sack tak: oštećenju vrlo osjetljiv, i u moralnom : : belčtjein aja ot jede gs Zo a ajeta dne # smislu, pa je i on i najmanjoj sitnici koja ga na štetu Kad: “iga j Jutros uranih kao što obično u ljetno doba radim. Nešto radi zdravlja, a nešto i radi zabave, obično svakog tihog i vedrog dana izvozim se ranim jutrom sa svojim Bilo je tek prošlo četiri sata u jutro. Sunce več iskočilo i svojim prvim zrakama okitilo vrhove visokih borova po Lokrumu, divnom malenom ostrvu pred samim Dubrov- nikom. Netom izađoh na polje iz kuće, vidjeh da je, iako rano, življe nego obično. Naročito seljački svijet vrvi sa prtljagom, a mnogo i seljanaka. Sjetih se odmah i mobili- zacije. Vidim, rat je na pragu. Seljaci se spuštaju niza ćute i na ništa se ne obaziru, a neki se junače pa viču; već zamišljaju kako i glave osijecaju, a to više da utole mora da su nešto još kod kuće, a nešto svraćajuć uz put a grdne kukavice pred ozbiljnošću, a jedina je rakija kakvim krupnim prtljagom na glavi, sustižu ih, sve opla- kane, a iz izraza turobnog im lica lako se čita jasni strah sa neodređenom nadom. Mnoge od njih kao da jedva čekaju, kad će se otvoriti crkva ,Male Braće“, da kiipe, kome su već kod kuće ili uz put namijenile, sa molbom da ne bude krvi, ili, ako je baš. mora da bude, da im # sačuva njihove u životu, (Nastaviće se), > # čamcem, da se sunčam, kupljem i da pomalo lovim ribe. Tako uradih i danas, na katoličku.Sv. Anu, 26. jula 1914. stranu u grad, gotovo u buljuke. Neki zamišljeni pa strah što ga već osjećaju nego iz junaštva. Poneki, opet, po mehanama, već popili prilični mjeru rakije, jer vičući i junačeći se, zapliću svaki čas jezikom i kao da ponekad i posrću. To su vam oni te su najveći junaci u sigurnosti, kadra da ih pred zbiljom ne izda. Ženske, sa košem ili. što prije, svijeću i da ju metnu na oltar pred kojeg sveca, | tilu zgrade i. f odnjihao Boškovića, a Slovenstvu Gundđu- što je dočekao njegovu vojsku prvih dana. Neki američki diplomata O. de L. obje-: 1 po A u pitanju su i razlike temperamenta, | vjere i kulture. Zagreb se smije primitiv- nosti Beograda, a ovaj zatvorenosti i me- \ \