Odbijanje mađarskih zahtjeva.
s Ženeve dgbrnod

a pab viii dar se pitanje granic

a: između Kraljevine Srba, Hrvata i_Slove. k

3 naca i Mađarske stavi na dnevni red, sa-
 dašnje sesije Savjela Društva Naroda.
| I pored jasnih odredaba komplemen-

 tarnih instrukciju

> postupak rada na razgraničenju s Ugar-

a iš skom, Mađarska se obratila Konferenciji
> Ambasadora i Savjetu

Društva Naroda,
da kao čuvari međunarodnih ugovora za-

= dovolje njene prohtjeve o izmeni granice

ugovorom određene, koja se kosi sa tim

. ugovorima.

Takav pokušaj mađarske vlade osta-
vio je težak utisak na zvanične krugove,
te je Konferencija Ambasadora sporazumno
sa Društvom Naroda, odbila saradnju u

| cijepanju ugovora i mađarski zahtjev ogla-

sila kao politički tendeciozan i protivan
komplementarnim instrukcijama.

Gredi i vjeridba Nj. Veli. Kralja.

iz Atene izvješčuju: — Štampa pod-
ovlači važnost veridbe Kralja Aleksandra
sa rumunskom  Princezom,  ,Katimerini“
ovom događaju posvećuje članak u kome
kaže da su poznate simpatije prema Kra-
lju Aleksandru, koji se hrabro borio za
> svoju otadžbinu, primivši u najkritičnijim
danima dužnost Kralja i ako još nije kru-
nisan. Ovaj srećan događaj u Sinaji ima
ili bar može imati i politički značaj. Isku-
stvo poučilo je tri balkanska naroda da
im samo njihovo grupisanje može zaga-

.-

dodeoh GNEd: Ib olim da vene
Ona je y cBaKOM  morney
“ Gpamima mecamo Kpasepa, tero m uenor

Konferencije Ambasa- |
> dora od 3. juna 1921. god. koje propisuju

-- Glavni sek kre Poju

žak

nocToji Ha. Ms

nawer napona. HH saro je jon Buuie Kpa+ |
;beBa cpeha u Hapojna.

[IpeMa“ HauiamM tadrogim Fbe-
roso BennuaucTBo Kpa» AJeKćanjiap Heo- |
GuuHo je 3auoBoJbaH. OH je 3a1OBO/baH  y
NpBOM pely 34T0, IITO OBOM  BEpu/iGomM

zacuuBa ojmecTa cpekaH NOpOJIHUHH >KHBOT,
HberoBa u3Gpanuina
oEberosa cpua, a ora u 3aTo, umro je Ona

uro je MaGpanuua

u3aGpauuua u Fberosa Hapoma.

MeijyTuM, Ou_MOxe Guru yBepeH, ia
je u HberoB napoji 3a10Bo.baH 4 y Fbe-
roBoj cpehu cpehaH u za My Hapoj, u 43
sby6aBu npema FbeMy H H3 ;byCaBu_npema
ce6u, eru jou Behy cpeliy, ako je Beha
yornire Moryha. | H.

Hau 3ajaM y Eurneckoj.

OBux gana mMopama Gu

C KOjuMa he BJAala CTYIHTH_y NperoBope

na ce 3ak/byuu y Purneckoj pxKaBHu  3a-
jaM, Koju he u3HOCHTH 8 MMJIHjyHAa (yuru
NOJL VCJIOBHM ZA HAIJA IPKABA

INTEPJIHAFA,
Kynu y  EHr/eCcKkoj »KeIbEBHHUKOT  MATEPH-
jana y sBpujernocTa 6 mMumujyna  (yuru
uurepriuura, KaMara 6%, a pok OTILIATE
25 roJuHa. |

Pa3rpanuueiwe c AgGauujom,

M3 Tlapuša jasmajy na je .kounpepen-
uuja amGacajopa noj npecjenamem Kam-

zuna HBHOIIEIBA,

uHUa FPAJICKOF  3ACTYNCTBA,
 OCOGHTO Oypna.
naueuuka, Te je on usa6pan y očoGu Xaju-

ce je mosuk ca razepnje:

CTHTHYTH yo enaBuja ! I)KuBHo Kpa.b !

Beorpaji Tpu  mpecrasuuka #3 EuHrjecke,

bpoj. b.

šatby u ii oo dam čy,. na je
tauemM janom IKHBOTY  OBJAJLAJA OTy-

 IGEZHHHM  ZAKIbYUNHMA, MH JIHUHA OCJET/BH-
 BOCT UaCTH NpPEMA IbEZHHMM  HANAJIUMA.
rrasuome ocraje camo jedruHa 34HHM.bH-

BOCT 34 NOKBAPEHH VKYC IIHPOKE UHTAJIAUKE
omyGauKke # BpNo cKyna ycryra naum npo-
TUBHMIHMA H HETIpijaTO/bUMA ZLA,
MA M3 HAIIHX  HOBHHA,
BOJeBATH NpOTHB HAMe ApKABe H HalleTA

HABO/IH-
MOry  ycnjemuuje

Hapojta.
M360op rpajonaueJIHuKa y 3Jarpe6y.

y: cy6ory je oupxana y 3ZarpeG6y cje/-
koja je Ouma
Hmano ce 6HpaTu_rpao-

ueT-a, apxurekra. OjiMax mo #360py uyo
)KuBuna Jyro-

 Mnrepnsenucama je nosiuuja, jep je Ha
rajepnjaMa /IONIO /LO TYHIbABE.

Bjenuaie Ib: B. Kpajba.

Kako Georpancke HoBune noHoce, BjeH-

uaie HberoBor Be/muancrBa Kpa.ba umMajio
Gu ce H3Bpuiuru oimax no Kckpcy, 4 TO
y Beorpa/iy. IIpama oBome BHjeCTH  HeKHX

HOBHHA, KAO Ma Gu Bjeduamwe HMAJIO GuTH

y JlyOpoBuuKy, HROCHOBAHE CY.

Cynap BO30Ba.
Henameko 3eMyna, koji Barajuunue no-

.roJwa ce necpeha_cyzapa 41Bajy NyTHHu-

0 npeMa. JLEjČTBY Hatue IITAMIIE  VUH-
H cy na ce usry6u u BjepoBaie y we- pov
HM IPHNABAHbe BAIKHOCTH —

ovehčane prestonice ne samo državne nego
“i narodne. Razdragan do krajnjih granica

zadovoljstva i radosti, on je spontano i u

celokupnosti svojoj, tako reći bez izuzetka,
bujicom najlepših svojih osećaja, pozdravio
vratak svog mladog i srećnog Kralja,

Visokog Verenika, želeći da Mu time po-
svedoći, da nčestvuje svom dušom svojom
u Njegovoj sreći i da je Njegova sreća
isto toliko i sreća prestoničkih građana,
sreća celog našeg naroda od Jadrana do
Timoka i od Triglava tamo do Soluna. Sa
više iskrenosti, topline, radosti i zadovolj-
stva teško da je ikada prestonica pozdra-
vila svog mladog i viteškog Kralja! |
Verovatno, da je to stoga, što Beo-
grad, jače i silnije no ijedna druga naša

= yaroš, razume i saoseća sve radosti svog

prvog građanina; a svakojako je to i zato,
što on, gordi i beli Grad, potpuno poima
veličinu i značaj veridbom utvrđenih veza,
što, kao mozak i sree naroda i države,
svojstvenom mu pronicljivošću i izrađenom
pravilnošću pogleda, velikim iskustvom ste-
čenom umetnošću, uočava, kao malo ko
ili bolje niko u našoj prostranoj Otadžbini,
svestranu njihovu vrednost i važnost-i za
Dinastiju i za državu i za narod. Beograd
je progovorio i iskreno i toplo, i svesno i
spontano! Naš mladi Kralj može da se
ponosi, ne samo po tome, što je prestonica

manifestovala tako izrazito svoju bezgra-

ničnu ljubav prema Njemu, nego i zbog
toga, što u toj manifestaciji nalazi naj-
cklatantniju potvrdu, da je Njegov korak
praćen i blagoslovom i najlepšim željama
narodnim. A vladalački postupci samo su

Svog junaka, branioca i oslobodioca, svog.

PO ara a Pa

rantovati zajedničke interese i potrebe.
Samo tim načinom ove tri države mogu
ravnopravno  diskutovati sva pitanja sa
Velikim Silama. Srbija se već nalazi u
“ savezu sa Grčkom ; raspoloženje pak Ru-
munije prema Grčkoj i Srbiji takođe je
08% poznato i ovim postaje još izrazitije. Pri
| kraju završava da ovim savezom i tesnom  *
> saradnjom tri balkanske države mogu
 obezbediti svoja Mae. i steći potreban
ša MbKitet: TE, 2

 Gona 3ak/byumna, zra he «omneuja sa pa3-
rpanuueibe u3MeHy Hame upaaBe -u AjGa-
Huje, 3anoueTu cyrpa cBoj pan “u ja he)
najnpuje KpeuyTH y Dupeniy, /1a TaMO
npoyuu rajmjancka JIHNJIOMATCKA AKTA, f

“Kux BO30Ba. Cyzap je OMO IKECTOK, AJH onda dobri i pravilni, kad ne odstupaju ni
.cpehom Huje OHIO /bYJICKHX xpraBa. O6e od narodne volje ni od narodnih želja. To
. JIOKOMOTHBE CY. TEIIKO  OWITEKeHE, 4 HE- je istorija nebrojenim primerima utvrdila!
. KOJIHKO NyTHHKA noGuo | OBJEJLA — JIAKIIEC | lju N.

 napaBu. | —

KpaJbeB npujor 3a KATOJANKY UpKBy. Ve  Hapojna CKYNIHTUHA. g ag e e
| sa a naseg primorja.

Ha Crapy Vojuny_ OJLpIKAJIO je Jlpyur- Y nonenjeak je Hapojua CKymuT4Ha
TBO 34 fpajuby KaTOJMuKe upkBe y Beo- | S dvora pam nakoH Goxatiuux depuja. Iz Makarske javljaju splitskom ,Novo
rpany KOHuepar, mjau npuxoji 6uo je na- "Ha JIHEBHOM: ey ds BPJIO BAXKHA IIMTAIA Doba“, da su radi silnih snijegova u Bosni |
> mujemeH a rpauiby KATOJMuKe. UDKBE VO .Gyijerv Tv. Te o. norpes« Nu: HVTADIBET dod e ri prije pi veo iu Dadmaćiju. |
— > Beorpany. Fberoao BennuaucrBo KpaJ» npu- > mmay i  BAHBEKOF aja. u 'fako se. ovih dana jedan čopor zaletio sve |
_— s Za RME do komšiluka Briksa ispod najvišeg vrha

onowuo je u cBoj nupuror om 5000 Janapa,
Rilić| planine: nad Živogošćem: te sun poči-

ani Me nawe > Kpamesune. Pororpauja no6por nujena Haure ; |
Peko nili veliku štetu. na marvi. Ako potraje

BucoKa BepeHnua. JiTaMNE. e či |
ovako slabo vrijeme, bojati se je i goreg zla.

“Hamm JLOTIHCH.
Pismo iz Beograda

Kraljev povratak. — Beograd u svojoj slici. —

Vrane GeorpajicKu , TPFOBHHCKH Todos
HHK“ OoHOCH y Opojy OL Cy6oTe, Ha_np-
BOM MJeĆTy, UIAHAK Y. KOME Ce XKEČTOKO.
oGapa ua cBe one «akTOpe_ KOju cy KPHBH
34 decpeljeHocT HALIET 2KEJBEZHHUKOF cao-
Gpahaja. Tlouerak unauka npaBa je boro-
rpaduja Beher  ujema naume iuraMne, a

o Hau GeorpajicKH nonucHuK nume HAM:
> V sepnnću Hb. B. Kpasma uma u jean ueo-
CIIOpHO M BAKAH M KPYNAH MOMEHAT, MOJA

oBaxtinju O cBujy apyrux,  Baxuuju no

TOME HITO M3 IBETA H3BHPY CBH APYTH, y
NpBoM: peny cpeha Ilunacruje u cpehuu

 omuocu Jlunmacruje u napona: Bucoka Be-
> penuua, nauma 6ynylia_Kpasbnila, uma Baj-

> emua csojersa noTpe&ua 3a TAKO | BHCOK
> nonoxaj. Ona je 1 CKPOMHA M zeno Bacnu+.
< Tana u ymua, Ona je u pasuje, npe Mo-

Princ Đorđe dolazi u Dalmaciju. U
splitskim listovima čitamo, da će nastajnog
proljeća doći u Dalmaciju princ Đorđe.
Zadržat će se neko vrijeme u Splitu a
onda polazi na Hvar, kamo će, izgleda, i
princesa Jelena sa djecom. |

U Beogradu, 14. januara

Od oslobođenja na ovamo Beograd nije
progovorio tako toplo i iskreno, iz dubine
svoje predratne patriotske! duše, kao što
je progovorio pri povratku Njegovog Ve-
ličanstva Kralja Aleksandra iz Sinaje. Prvi
put, može biti, sada Beograd je počeo po-
novo da se javlja u svojoj staroj slici pot-
puno nacionalnog grada, u ulozi slavne i

Trumbić i Smodlaka kako novine do- — '
nose, uskočiše u zemljoradnike. Trumbića
su čak svečano dočekali u Sibeniku.

JIACH OBAKO: V.HALIEM HOBHHAPCTBY. HEOJI-
MjepeHtocT y uanajwMa; ne6pura 0 rpauu-
uaMa u3meljy onryx6e u KJeBeTe, cynep-
JIATHBHO. NpeTjepuBatbe o cBakoj phjaBiuru-

čamca ne sretoh se više s nikim, ko bi mogao naći uži-
. vanja u zadirkivanju. I za čas. mi dođu na pamet dani
pred dvije neđelje, kad se ono služio requiem za dušu

osi : vno

Evo nabrojih svojih sedam smrtnih grijeha, koji me
osuđuju u pak6, i meću me u listu zatočenika. Ali uz ove
moje grjehove ima još nešto jače što mi je odredilo kaznu.
To doista nije moj grijeh, jer to dolazi sa druge strane.
To je ljudska zloća. Došlo je zgodno vrijeme, koliko mojim
ličnim: dušmanima toliko i onim mdje narodnosti, imena i
mog vjerovanja. Mojih sedam smrtnih grijehova dobra im
je podloga, a još bolji razlog da sa mnom po volji rade,
možda jednako kao i sa bremenom drva, da s njime gdjegod
tresnu o zemlju ili da ga odmah uvale u vatru. |

Uvidjeh, da mi je položaj na svaki način težak. Da
se iz njega izvučem za me nema načina, već jedino kad
bi bacio obraz pod noge kao što će ga sigurno mnogi
baciti. Na tu pomisao uzavre mi krv proti samom sebi,
te ne htjedoh da o tome dalje ni mislim, već sve gledam,
da mi se misli okrenu na koju drugu stranu.

oteglo se u beskrajnost, nekako lijeno povaljeno kao da ine
vodi brigu što se je sitni crv, čovjek, razjogunio da vodi
rati da se među sobom kolje. IT kad se krvoločni ratnici
poginulog prestolonasljednika i kada ono udesiše hajku budu dušili na njegovoj površini i topili u njegovoj tajin-
ona Srbe Dubrovčane, te kad je rulja stranih radnika na-|stvenoj utrobi, ono će ih hladno da primi, a ne će se
- valjivala na srpske domove sve lomeći i rušeći, a to isto smesti ni u tihom i stravstvenom  ljubakanju sa obalom,
htjela da izvede i na mojoj kući. Iskrsoše mi pred oči ti/ni u svojoj veličanstvenoj beskrajnosti. Pa gdje bi se more
događaji nekako u jasnijem svijetlu, pa kao nehote opazih, (i osvrtalo na takove sitnice, kad ono u sebi hrani miljarde
oda su sada suvišna ona pitanja: čemu je sve ono bilo ?, stvorova koji se vječito među sobom. kolju, a veći živi
Koji im je glavni uzrok i razlog ? zašto je policija sve ono | "4 račun manjega !?
mirno dopuštala i pasivno posmatrala ? Vozeći se tiho u ovoj društvenoj. samoći, dadoh se
Odvezah čamac, namjestih vesla, zavčzem te izadem * misli o sebi.

— Što ć s 9
iz pristaništa i odvezem prama Lokrumu. e bili sa mnom? ........ . Egoizam mi
je zavrgao u mislima prvo ovo pitanje. Dali sei na mene

kid ai bilo vedro i tiho. More mirno, gotovo nepo- | odnosi objava mobilizacije ili sam prost vojničke dužnosti?
E omično a glatka površina odsijevala je kao da je premazana Svakako, o tome ću kasnije biti na čistu. Ali, akg"moram
2 zejtinom. Držeći vesla li ruci ; nagibljuć se napred i I natrag, un vojsku, ko Zna kakva mi je smrt, možda Ka namije-
a“ tiho i odmjereno zapirem S njima a ona za sobom ostavljaju | njena: ako ne moram, ko zna kakvo su mi učenje već
o & moru malene vrtloge, a ovise brzo izjednačuju sa tihom | odredili ?. Znam da sam u spisku onih Srba i Hrvata,
> površinom i nestaje ih. Čamac odmiče i kljun mu, ona kojima je sigurno namijenjena tamnica u slučaju rata. A
u .
ravnoj i kan površini, razdvaja more i sa strana čamca kako da i ne budem u toj listi, kad sam tako pun grijeha!
pravi malene valove, načičkane sitnih bijelih '
i oni se siču kao j ki brci kakvog : | napona Najprvi mi je grijeh što sam Srbin; (izdajica ! izdajica !)
: e ono og g & ka s: starca, Osjećam. da drugi je, što sam urednik » Dubrovnika“; (bezobrazna
nekako |: dnije disem. Prija mi jutarnji zrak, \q | E
slsaokjei ' rskost!) treći je, što sam toliko puta išao u Srbiju i
| ak" A ge Srbiju i
sia og . bajta zrake, prija mi ova, u neku ri ruku, Srbiji; (to je strašno!) četvrti je, što sam sjeni 28
oljedkasiu dite do nt red ti nježno . Besa Kralja Petra; (aha, zašto ?) peti je što su austrijske: vlasti
eliki broj raznih riba koje! gi ji ia. ž
sigurne, da mi Srbija daje grdne pare; (et |
&e nijemo, hitr , je g l o(eto, tu smo
I hitro premeću i izvijaju u vodi kojoj se. dna (šesti je, što. sam tim: istim. vlastima «grdno o '
one vidi, ili pred čamcem vješto se poviju i zarinu u POmr-' luk | ri e Brig Plepredsn.!
a “\lukav, jer imam dosta veze i poznanstva sa srps .
činu dubine. Milo_mi je to veliko i nijemo društvo, jer ciriina:.te sam sa niima i me P des jaa dii oi
one pokazuje pakosti, ne prijeti vješalima. A more, divno I rop IR slot
> mor6! Dok s jedne strane stoji kao u nekom stidnom (ua vješal a oi TR RO Op la sana
ka ljubavnom MP ooiki : na vjesala sa izdajnikom !) sedmi je, što sam se odrekao
b i govoru sa krše vitom obalom, s druge strano | našega cara, (U more s izdajicom !)

Uz lako pljeskanje vesala dođoše mi pred oči jutrošnji
seljaci, njihov razgovor, te napokon zadirkivanje onih
građana na Placi. Vidim uzavrelo sve, ali se niko ne nalazi
da misli o nekom djelu, kog egoizam krsti moralnim,
krjeposnim i dobrim, već bi svak samo vješao, ubijao i u
tome uživao, dakle radio jedno Zlo. — Dobro i Zlo, Zlo
i Dobro!? A što je to? I, da ne mislim samo o sebi, 4
predadoh se nekoj vrsti mudrovanja, na svoj način, o
tim pojmovima. A zašto da ne mudrujem, ne razmišljam?
Priroda mi je dala razum baš za to, pa kad to ne bi
radio, bio bi sličan vrlo bogatom tvrdici koji umire. od
gladi jer ne će da potroši za hranu. Predati se prosto
fatalizmu značilo bi preveć podleći svom egoizmu, jer
fatalizam i nije ništa s. nego mlohavost duha, škrtost
razuma i ljenost misli; a sve ovo plod je egoizma, jer se
ovako komodnije živi. (Nastaviće Se),