>: a Crpana 2. ,MY BP OBHH K“ bpoj “. Radničko pitanje. *) Ono je na dnevnome redu uvek, ne- prestano i ne od juče. Ekonomska evolu- cija sveta morala je fatalno da nas dovede do tačke,.na kojoj se sve više i više raz- mimoilaze interesi rada i interesi kapitala. To bolesno stanje našega društva mani- festuje se u svim prilikama i na sve na- čine: počevši od akademskih rasprava pa svršavajući čak na atentatima. I, bilo ne bilo zazorno izvesnim- elementima da pri- znaju važnost toga pitanja, vreme je da se ljudi dobrih namera i neotrovani klasnim egoizmom prihvate ozbiljnog posla, kako bi u zgodnim prilikama pomogli usposta- vljanju poremećene ravnoteže, radeći me- đutim neprekidno da se radničkom pitanju postepeno pripremi definitivno rešenje, što će biti delo jedne generacije srećnije i pa- metnije od naše. Jer ako naše društvo živi u strahu i neizvesnosti, tome je nu dobroj meri uzrok grešna lakoća, kojom se je to kompleksno i delikatno pitanje ostavljalo po strani, na milost i nemilost onih, koji su od njega, a na ogromnu štetu i društva i samog radništva, stvorili sebi uhljebije. Ko ima malo savesti i zdrava razuma, oseća da je nemoguće dići ruke od jednog pitanja, koje ne samo interesuje onu druš- tvenu klasu koja na najmučniji način do- prinosi opštem blagostanju, nego i od čijeg što srećnijeg rešenja zavisi i sam društveni opstanak, No ako je akcija potrebna, još je potrebnije izvršiti izbor elemenata, koji na tome delu treba da rade. Jer veće gre- ške ne bi bilo moguće počiniti, nego po- zvati na saradnju ione malodušue elemen- te, koji bi rado produžili da žive u svom ličnom ili klasnom egoizmu, kad se ne bi bojali da vetar socijalne revolucije ne raz- nese bogatstva stečena ko zna na kakav način. To su najštetnije i naj protudru- štvenije jedinice, s kojima drukčije ne treba računati. Jer u jednom pokretu, koji treba | da ima za zadatak proučavati radničko pi- tanje, nepristrasno, na osnovu zdrava ra- zuma i u interesu celine, da li se što pre x, = pristaju da rade zato što se boje svog ue- > rada i koji će da ga napuste čim osete da osu njihovi lični interesi — makar i privre- meno — u bezbednosti. i * Podići moralni i intelektualni niveau radnika, ne dđ se zamisliti bez prethodnog i *) Francuska je zemlja u kojoj je pitanje radni- štva od mnogo jačeg značaja nego kod nas, koji ni- jesmo industrijska zemlja. Tamo je pitanje radništva problem usko vezan i sa sudbinom i same velike re- publike, i njegovo rješavanje. mora da ima i drugi harakter nego što to treba da bude kod nas. Shva- ćajući ambijenat, u kome živinaš gosp. dopisnik, kao i ideje koje vladaju u rješavanju radničkog problema, puštamo ovaj članak u cjelini i ako se u mnogočem ne slažemo. Op. Ur. ili bar jednovremenog podizanja njegove materijalne podloge. A svaki napredak po: stignut u tome pravcu vraćen je društve- noj celini pod oblikom boljeg, savesnijeg i plodnijeg rada. Jer samo onaj radnik, koji je stigao do višeg stepena intelektu- alne razvijenosti, pristupačan je modernoj tehnici i shvatanju važnosti zadatka koji mu je dodeljen. U vreme specijalizovanja i podele rada teško je da ljudi nižih inte- lektualnih spasobnosti mogu da shvate čemu služi onaj detalj, koji oni već godi- nama svakodnevno izrađuju i uvek na isti način. Dakle proizvodnja i opšte blagosta- - nje mogu samo da dobiju ako društvo pru+ ži radniku ozbiljne mogućnosti da se va- spita, da upozna i zavoli svoju profesiju, svoj poziv i svoju ulogu u društvu. To je tek jedan od nebrojenih razloga društvene celishodnosti, koji nam nalažu savesnu i energičnu socijalnu akciju. Ali pored njih ima i onih, koje nam savest diktira. | Zar je moguće da naše društvo, koje — hteli ne hteli — nosi na sebi ljagu sramno stečenih bogatstava, trpi ravno- dušno da se milijoni korisnih i dobrih društvenih jedinica dave u bedi i neznanju, dok pored njih nesmetano besni orgija ratnih milijonera ? Zar oni, koji su u ži- votu bili srećniji te uspeli da dođu do potpunog obezbeđenja svog opstanka, a da _ se ničim nisu okaljali, mogu da zapuše uši, na bratski poziv onih za koje je smrt samo počinak i oslobođenje ? Svi oui koji rade i od svoga rada žive, pripadaju ka- tegoriji radnika; ali među tim radnicima ima ogroman broj onih, koji su proleteri u potpunom smisli te reči. Jer dok je izve- san broj radnika ušao u život bar sa iz- i protiv radničkih zahteva, kadkog su ti zahtevi neosnovani i preterani. No — među nama budi rečeno — ako radnici pokazuju danas znakova preteranosti, aljka- | vosti, nesavesnosti, neradnosti, — tim su ih prorocima u velikoj meri proučili oni isti, kojih se mi ne stidimo samo zato, što oko njihova ugleda čuva stražu — Novac. Zatim ne treba preterivati u oceni da- našnjih radničkih najamnica. U izvesnim samo granama proizvodnje i u izvesnim krajevima radnička najamnina prevazišla je, u vrlo skromnim srazmerama, cenu života. Ako pored toga se uzme u obzir jda je to jedan od zahteva radničke klase, koji su ponajopravdaniji i koji je postignut vrlo teškom mukom, prigovori onih koji ne misle kao mi gube neobično mnogo i od. svoje prividne vrednosti. Kad se računa srednja cena života, nikada se ne uzimaju u obzir ni sve materijalne, a kamo li inte- lektualne potrebe savremenog radnika. Pa zar može neko ozbiljno da ustane protiv toga što su radnici ipak bar delomično uspeli da našem egoizmu otmu minimum potreban za uživanje intelektualnih bogat- stava, kojima naše doba ne bi trebalo ni najmanje da se ponosi, kad ona ne bi bila 2 pristupačna svima ? | e Naše skromno ime nema tu čast da bude uneseno u spisak sledbenika bilo koga od naših postojećih političkih pro- grama. No neka nam zato ne bude zame- reno, ako prigovorimo našim strankama odsustvo prave, smišljenje, širokogrude i dosledne socijalne politike. Ma da se u tome 3 MIG koraknulo unapred od oslobođenja, ipak ni dosadnja akcija ni njeni rezultati nisu ni iz daleka ono što bi, prema vremenu i vesnim intelektualnim kapitalom, koji im prilikama, trebadi da budu. Dokaza o ne- je dao mogućnosti da se lakše i povoljnije opredele, dotle je ogromna većina onih koji su ušli u život praznih šaka, oružani samo željom da rade i potrebom da žive. | Taj deo radnoga sveta zaslužuje naročitu. pažnju, jer on jene samo žrtva društvenih ie S - . i nejednakosti, nego i žrtva svoje sopstvene No na ovake i slične prigovore, “kod nas se sleže ramenima i kao odgovor čuje: se hipokritska žalopojka, kako radnici za- rađuju ,prekomerne“ nadnice i kako ,odi-. ru“ svet. Na žalost takve reči čuju se često. i od onih koji inače nemaju razloga da se stide ni svog uma ni svoje savesti. Ako je istina da radnici imaju prete-. ranih zahteva, to je jedan razlog više da. dobronamerni i nepristrasni ljudi ne ostaju. i dalje indiferentni pred radničkim pita njem, jer mi ne možemo da sebi stvorimo sliku pravičnog rešenja njegovog, ako ono | nema da se izvrši ne samo u prilog nego: im već visim na vješalima, i'od gomile strašljivih prija- telja, koji me se danas drže daleko i tAđe me se kao da me i ne poznaju, bojeć se, da sene kompromituju. Kako su poučni i đijepi ovakovi momenti, koji te do sitnica orazuvjere i uprav uvjere, pokazujuć ti, kć da prstom upiru, i na prave dušmane i na neiskrene i lažne prijatelje ! Odlučih danas više ne silaziti među svjetinu. Ali, eto, dogodilo sesa mnom napokon nešto što se obično svakome u životu događa. Zaručen sam, itoozbiljno zaručen, tako ozbiljno, da sam već utvrdio drugu nedjelju, biva od danas do petnaest dana, kao dan vjenčanja i obligatnog bračnog Br. 289/mob Gospodinu Pozivlje se V, G. da se prijetnjom zakonskih posljedi Ren C. K. Kotarsko Poglavarstvo Dominković Kristo u Hotel Lercha ,Bijeli Dvorac“ i da se tamo predstavite odaslaniku ovoga C. K. Kotarskog Poglavarstva, a to pod C. K. Namjesništveni Savjetnik Pročitah ovaj neobični poziv, u kojem vidjeh vjernu dovoljnosti toga rada, a naročito o odsus- tvu privatne inicijative, ima i suviše. Na žalost najjasniji je u tome, što dobar deo našega radništva s nepoverenjem gleda u našu državu, ma da je ono u kritičnim da- nima znalo da radi i da se žrtvuje za nju. PENA PR “ YexocoBauka NOBOJLOM BjepunGe Ib. B. Kpaba. UgraBa imuramna HexocJoBauKke = BpJo | CuMNaTHuHo nonpaha Bjepuu6y tb. B. Kpa- Jba. CA pyMyIbCKOM nNpunecoM Mapujom. » dexocnoBauka Perny6JuKa“ y CBOM YBOJ- HOM UWJIAHKY KAKE: Kpa;veBuHa Cp6a XpBara u CroBeHana Huje OuJra HH y KAKBOM IHHACTHUHOM CPOJI- cTBy ca EBporom. Hajehu 3nauaj Kapa- hopijesuha je y TOME, IITO Cy Ce y Ip- XKABHOj TIOJIKTHUUH VBHjeEK PYKOBOJIMJIH IIPHH- uunoM zeMokpanuje. TomMe npuHluny ocrTao u Dubrovniku, 26./VII. 1914. u Dubrovniku. bezodvlačno ponesete CA. smijeh. kin OKI : Je, sa Pad skag < es Kadi ika s 20 PJ ia kai AD i zdra FeogE ju Kida A: : B Kk ikoga % X. Ž . Fa SGI 4 g VARIJ kaja a. seze Pgiie aa 3 Za Č ai žNK > > £. x “ZH Kasa 2 La je Bjepau u = Kpab Anekcaunap. 360r Tora KpaseBa Bjepunoa uma jou BeliH anauaj, uuje TO CAMO CTBAP CPOJCTBA, NOTOMCTBA MH jauaia nunacTuje. Ba«xHocT je y NOJIHTHUKOM MOMEHTY. KpasbeBuna Cp6a, XpBara u CroBenana uuje umMaJa Hu- KAKBHX IpyrHux CumMnaruja y CBujeTy, ocum JIHUHO CTeU&HHX CBOjHM jYHAIITBOM H CBO- ; jom noGjemomM. Huaue je Oua ycamspeHa u OTIKOJbBEHA HEIIPHjATEJBHMA, MyHujoM pa36uo je Ty OCAMJBEHOCT, A BjE- YroBop c Py- punGa KpabeBa naje camkuujy TOMe yro- | BOpy, H TuMEe AJeKkcanjap paziu y uurepecy 3eM.be. ŽKenuzi6oM Kpajb AJeKCaHnap .cKH- Hyhe C JIH&BHOT pena H CBE HECyrTACHIE Koje Cy nmpousuije y nuraipy bamara. HH 3a Many AHnraHTy Bjepujića 3HauH: HOBy jauuHy M OCBje)KeI€e. Bynyhu 6pak umahe 4 y yHyTpanioj: | M Y CNOJPANIHOj IIOJIHTHLIH BEJIHKHX IIOCIBE- | IHUua H MH, KOjH HCKPEeHO KEJIHMO KpaJbe- BuHu Cp6a, XpBara u_CrnoBenana najBehu ycrnjex, MOXKeMO CaMO C pazomly nosnpa- BHT Taj BaxHH Zorakaj. KOMYHHCTHUKH IIOCIAHHUH pujelleHH. OBo nana Bomuo ce je y Beorpa/y nponec npoTu GuBnNIHx KOMYHHCTHUKHX IIO- | cjrauka Tpuue KansjepoBuha, Kocre Ho- BaKOBHlia Te TproBaukor areHnTa [lymuha, | PAJIH NPOTYIPKABHOT I>HXOBOF ljeJOBAIa. Hsa NOBPINeHHX TOBOPA TyxKHOLA H GpaHHTEIBA CY] Ce NOByKAO HA BHjekiatbe, | Te je usa TOra npencjezuuKk cyza usjaBuo, | na Cy CBa Tpojuna pujeniena_onryxx6e, Te CY OAMAX NYIITEHH HA CJIOGOJIJ. Hakiuuii 3ercka OGgacrT. . Ha 13 os. mj. ozpxan je y_Huxuuhy | BCJIHKH MHTHHT, HA KOME je GuTO MHOrO | HApoja #3 okpyra u_Bapomu Hukuiuha, Te BeJIuK 6poj XepueroBana. Ca Tor _MuTuHFA nocnara je Hapolnoj CKYTIITHHH NpeJ- cTaBKa y Kojoj ce Tpaxu, zna ce Hukmuh Nporacu_3a ueHTap 3eTcKe OGJIACTH, IIOLITO OH 3a TO jemuHH HMA CBE yC1lOBe, reorpad- CK€, CKOHOMCKE, IIPHpOlHe 4 CaoGpahajne. | Y npecraBuu ce ucruue za je ILerne Kao OGJacHu IeHTap Bpo Henojecno, a ycnoMeHy Ha crpanimu pexuM pasa Hu- KOJIE, a 34 NeHTAP OGJLACTH HEMA Gani HHu-. KAaKBHX YCJIOBA. TIpencraBKka ucruue jenmuo- NJIIHOCT MHTUHFA, KOju, aKO Ce Hukriuh 77 : 3 i S ž * 8 osi ur ii La i; g | ša i J vu ; A ) ' ; č 1 de | 0: ti. nog go za dh JUKA a KA RV IRA LIJE e a pa Pap de RR as a BOGA RE krr KAZE ES ŠKKA KAKE JE ADL SA KES VEST E DERI a osig nnije: gio njegovom pravnom < SAUMNi > E RA A RA za OHO naHaC He IIPEJCTABIBA HETO “Camo_ > rešenju, ne može da bude mesta onima, koji Pa S dia ab = sA SL: rem a Jr vre A He NporJacu NeHTPOM 3eTcke OGJIACTH KAO jegmuuu npuponuu 4 Moryhu neHTap, Tpaxu | NpuKI6YUEIE MOCTAPCKOj OGJACTH, CA KO- jom cauuwaBa ermorpacky u reorpadeky | UjevI4Hy. | HOBa IBOPCKA KOJA. Hs beorpana jaBibajy, za je Beh pa- uuje napyueHo u nouerKom be6pyapa cruhnu | he y beorpaz 36 1yKCY3HHX IBOPCKHX KOJA | (kouuja). Koja ce paze y Beuy a xamMoBn | ——————- — A što će tada biti s tobom ?; pita kao u čudu. — Ništa, poslaće me na bračno putovanje svoje vrsti, | petnaest dana prije nego smo mi odlučili; odgovorim joj i i odmah su oprostim, te joj na rastanku priglavim: Ne boj se, ali podnosi i trpi zajedno sa mnom. I odoh. mes Putem uzeh ponovo da čitam poziv. Čitajući ga, odjednom me obuze nekakav neobuzdan, gotovo nervozan | d a : ; E — Pozivlje se V. G. da se bezodvlačno ponesete... i ovdje zastadoh, jer udari smijeh. | | : — Kako ću sad da seponesem ?; sve mislim i.smijem i i ' putovanja. Zaručnici sam sinoć zakazao, da ću je večeras posjetiti u sedam sati. A to sam, razumjećete, morao da > izvršim. Tačno u sedam sati uputih se njezinoj kući, sve misleći kako ću izabrati najzgodniji put, da se ne sretnem oni sprijateljem, ni s neprijateljem. I bio sam doista sretne ruke; jer baš ne sretoh nikoga s kim bi se raspoloženo ili neraspoloženo poznavao. Kad, na zavijutku, iza jednog ćoška, gotovo licem u lice sudarih se na jednog poznatog, inače vrlo mirnog i učtivog detektiva, — O, ipak sam sretan !; oslovi me on. Ima, gosparu, ovdje nešto za vas; nastavi premećući u ruci neke hartije kojih je bio priličan broj, a sve su jednako izgledale. — Oprostite da čekate ovdje na putu; — izvinjuje se detektiv, jer nešto nikako da nađe ono što je tražio. Okrene ponovo da premeće hartije, a ja čekam i međutim mislim: timeo Danaos et dona ferentes. — Aha, evo!; reče naglo, našavši bartiju, te predavši mi je u ruke, podnese mi jednu drugu, na koju sam morao udariti svoj potpis za potvrdu primanja. Uradih i to, te on se uljudno javi i ode. | oJa, krećući dalje, otvorih hartiju i pročitah ovo: fotografiju naših vlasti. Počinje sa uljudnim pozivanjem Moga Gospodstva, a svršava sa mrkom prijetnjom zakon- skih posljedica. Ako ništa, a ono ovaj uljudni poziv ima svoj jasni duleis in fundo, kojićui ja sigurno okusiti, — Dakle, ipak je došao na mene red!; pomislim u sebi, znajući što ovaj poziv znači. Mješte da odmah odem k svojoj zaručnici, ostavih je da me kratko vrijeme nestr- pljivo čeka, a ja odmah pođoh u uredništvo, te napisah dvije jednake prijave vlastima, u kojima im stavljam do znanja, da ,Dubrovnik“ privremeno prestaje izlaziti. Suviše napišem na jednom komadu hartije što se sa mnom dogo- dilo, da tako stavim do znanja svome bratu, sa kojim zajedno živim, gdje sam, i da me je snašlo ono što mene a i njega nije moglo iznenaditi. Izaberem još iz biblioteke neke knjige i ponesoh ih sobom, te tada pođoh do zaru- čnice. Ona me, već nekako nestrpljiva zbog čekanja i zbog neke zle slutnje, dočeka više uplašena. .. > Da se nije što dogodilo? odmah mi upravi upit vidjevši me da se žurim u hodu,a to mi baš nije običaj. Ja joj samo pružih poziv. — A što ovo znači? pita me jer nije shvatila. — Vidiš da moram u Hotel; odgovorim smijući se. se. Lijepo zamislih sebe k& breme drva uprćeno na svoja rođena ramena, kako stižem pred Hotel ,Bijeli Dvorac“, jebnem bremenom pred noge izaslanika C. K. Kotarskog | Poglavarstva, te mu se sa svom ozbiljnošću predstavljam. Ali nema šale, jer su tu i zakonske posljedice, te se odlučih, da se ponesem, | i — A možda me sada i drže kao prosto breme drva, sa kojim možeš svaki čas da tresneš o zemlju, samo ako. hoćeš i ako ti dosadi; mislim nešto držeći poziv otvoren. u ruci. U isto vrijeme iskače mi pred oči jasan cinizam. u tom pozivu, ikao da gledam blaženo uživanje činovnika, | koji ga je na mašini otkucavao, a ne krije mi se ni onaj | zadovoljni posmijeh, kad je moje ime pisao. Čini mi se. kao da ga čujem, kako u tome momentu, sav blažen, u. sebi šapće: Tako......, i ova je tičica gotova za kavez. Ali što ću da mislim o ovim sitnicama, kad imam mnogo ozbiljnijeg i prečeg posla, biva da izvršim nalog. poziva. Pročitah ponova poziv s kraja na kraj, zametnuh se Mojim Gospodstvom preko leđa, tese ponesoh, koliko sam dug i širok, u — tamnicu ,Bijeli Dvorac“. (Nastaviće se) m Ve j “M