>:

a Crpana 2.

,MY BP

OBHH K“

bpoj “.

Radničko pitanje. *)

Ono je na dnevnome redu uvek, ne-

prestano i ne od juče. Ekonomska evolu-
cija sveta morala je fatalno da nas dovede
do tačke,.na kojoj se sve više i više raz-
mimoilaze interesi rada i interesi kapitala.

To bolesno stanje našega društva mani-

festuje se u svim prilikama i na sve na-
čine: počevši od akademskih rasprava pa
svršavajući čak na atentatima. I, bilo ne

bilo zazorno izvesnim- elementima da pri-

znaju važnost toga pitanja, vreme je da se
ljudi dobrih namera i neotrovani klasnim
egoizmom prihvate ozbiljnog posla, kako
bi u zgodnim prilikama pomogli usposta-
vljanju poremećene ravnoteže, radeći me-
đutim neprekidno da se radničkom pitanju
postepeno pripremi definitivno rešenje, što
će biti delo jedne generacije srećnije i pa-
metnije od naše. Jer ako naše društvo živi
u strahu i neizvesnosti, tome je nu dobroj

meri uzrok grešna lakoća, kojom se je to
kompleksno i delikatno pitanje ostavljalo

po strani, na milost i nemilost onih, koji
su od njega, a na ogromnu štetu i društva
i samog radništva, stvorili sebi uhljebije.

Ko ima malo savesti i zdrava razuma,
oseća da je nemoguće dići ruke od jednog
pitanja, koje ne samo interesuje onu druš-
tvenu klasu koja na najmučniji način do-
prinosi opštem blagostanju, nego i od čijeg

što srećnijeg rešenja zavisi i sam društveni

opstanak, No ako je akcija potrebna, još
je potrebnije izvršiti izbor elemenata, koji
na tome delu treba da rade. Jer veće gre-
ške ne bi bilo moguće počiniti, nego po-
zvati na saradnju ione malodušue elemen-
te, koji bi rado produžili da žive u svom
ličnom ili klasnom egoizmu, kad se ne bi

bojali da vetar socijalne revolucije ne raz-

nese bogatstva stečena ko zna na kakav

način. To su najštetnije i naj protudru-
štvenije jedinice, s kojima drukčije ne treba

računati. Jer u jednom pokretu, koji treba |

da ima za zadatak proučavati radničko pi-

tanje, nepristrasno, na osnovu zdrava ra-
zuma i u interesu celine, da li se što pre

x,

= pristaju da rade zato što se boje svog ue- >

rada i koji će da ga napuste čim osete da
osu njihovi lični interesi — makar i privre-

meno — u bezbednosti.
i *

Podići moralni i intelektualni niveau
radnika, ne dđ se zamisliti bez prethodnog

i

*) Francuska je zemlja u kojoj je pitanje radni-

štva od mnogo jačeg značaja nego kod nas, koji ni-
jesmo industrijska zemlja. Tamo je pitanje radništva
problem usko vezan i sa sudbinom i same velike re-

publike, i njegovo rješavanje. mora da ima i drugi

harakter nego što to treba da bude kod nas. Shva-
ćajući ambijenat, u kome živinaš gosp. dopisnik, kao
i ideje koje vladaju u rješavanju radničkog problema,
puštamo ovaj članak u cjelini i ako se u mnogočem
ne slažemo. Op. Ur.

ili bar jednovremenog podizanja njegove
materijalne podloge. A svaki napredak po:
stignut u tome pravcu vraćen je društve-
noj celini pod oblikom boljeg, savesnijeg
i plodnijeg rada. Jer samo onaj radnik,
koji je stigao do višeg stepena intelektu-
alne razvijenosti, pristupačan je modernoj
tehnici i shvatanju važnosti zadatka koji

mu je dodeljen. U vreme specijalizovanja

i podele rada teško je da ljudi nižih inte-
lektualnih spasobnosti mogu da shvate
čemu služi onaj detalj, koji oni već godi-
nama svakodnevno izrađuju i uvek na isti

način. Dakle proizvodnja i opšte blagosta- -

nje mogu samo da dobiju ako društvo pru+
ži radniku ozbiljne mogućnosti da se va-
spita, da upozna i zavoli svoju profesiju,
svoj poziv i svoju ulogu u društvu.

To je tek jedan od nebrojenih razloga
društvene celishodnosti, koji nam nalažu
savesnu i energičnu socijalnu akciju.

Ali pored njih ima i onih, koje nam
savest diktira. |

Zar je moguće da naše društvo, koje
— hteli ne hteli — nosi na sebi ljagu
sramno stečenih bogatstava, trpi ravno-
dušno da se milijoni korisnih i dobrih
društvenih jedinica dave u bedi i neznanju,
dok pored njih nesmetano besni orgija
ratnih milijonera ? Zar oni, koji su u ži-
votu bili srećniji te uspeli da dođu do
potpunog obezbeđenja svog opstanka, a da _
se ničim nisu okaljali, mogu da zapuše
uši, na bratski poziv onih za koje je smrt
samo počinak i oslobođenje ? Svi oui koji
rade i od svoga rada žive, pripadaju ka-
tegoriji radnika; ali među tim radnicima
ima ogroman broj onih, koji su proleteri
u potpunom smisli te reči. Jer dok je izve-
san broj radnika ušao u život bar sa iz-

i protiv radničkih zahteva, kadkog su
ti zahtevi neosnovani i preterani. No —
među nama budi rečeno — ako radnici

pokazuju danas znakova preteranosti, aljka- |

vosti, nesavesnosti, neradnosti, — tim su
ih prorocima u velikoj meri proučili oni
isti, kojih se mi ne stidimo samo zato, što
oko njihova ugleda čuva stražu — Novac.

Zatim ne treba preterivati u oceni da-
našnjih radničkih najamnica. U izvesnim
samo granama proizvodnje i u izvesnim
krajevima radnička najamnina prevazišla je,
u vrlo skromnim srazmerama, cenu života.
Ako pored toga se uzme u obzir jda je to
jedan od zahteva radničke klase, koji su

ponajopravdaniji i koji je postignut vrlo

teškom mukom, prigovori onih koji ne

misle kao mi gube neobično mnogo i od.

svoje prividne vrednosti. Kad se računa
srednja cena života, nikada se ne uzimaju
u obzir ni sve materijalne, a kamo li inte-
lektualne potrebe savremenog radnika. Pa
zar može neko ozbiljno da ustane protiv
toga što su radnici ipak bar delomično

uspeli da našem egoizmu otmu minimum

potreban za uživanje intelektualnih bogat-

stava, kojima naše doba ne bi trebalo ni
najmanje da se ponosi, kad ona ne bi bila
2

pristupačna svima ? |
e

Naše skromno ime nema tu čast da
bude uneseno u spisak sledbenika bilo
koga od naših postojećih političkih pro-
grama. No neka nam zato ne bude zame-
reno, ako prigovorimo našim strankama
odsustvo prave, smišljenje, širokogrude i

 dosledne socijalne politike. Ma da se u tome

3 MIG
koraknulo unapred od oslobođenja, ipak
ni dosadnja akcija ni njeni rezultati nisu
ni iz daleka ono što bi, prema vremenu i

vesnim intelektualnim kapitalom, koji im prilikama, trebadi da budu. Dokaza o ne-

je dao mogućnosti da se lakše i povoljnije
opredele, dotle je ogromna većina onih
koji su ušli u život praznih šaka, oružani
samo željom da rade i potrebom da žive. |
Taj deo radnoga sveta zaslužuje naročitu.
pažnju, jer on jene samo žrtva društvenih

ie S - . i

nejednakosti, nego i žrtva svoje sopstvene

No na ovake i slične prigovore, “kod
nas se sleže ramenima i kao odgovor čuje:
se hipokritska žalopojka, kako radnici za-
rađuju ,prekomerne“ nadnice i kako ,odi-.
ru“ svet. Na žalost takve reči čuju se često.
i od onih koji inače nemaju razloga da
se stide ni svog uma ni svoje savesti.

Ako je istina da radnici imaju prete-.
ranih zahteva, to je jedan razlog više da.
dobronamerni i nepristrasni ljudi ne ostaju.

i dalje indiferentni pred radničkim pita

njem, jer mi ne možemo da sebi stvorimo
sliku pravičnog rešenja njegovog, ako ono |

nema da se izvrši ne samo u prilog nego:
im već visim na vješalima, i'od gomile  strašljivih  prija-
telja, koji me se danas drže daleko i tAđe me se kao da
me i ne poznaju, bojeć se, da sene kompromituju. Kako
su poučni i đijepi ovakovi momenti, koji te do sitnica
orazuvjere i uprav uvjere, pokazujuć ti, kć da prstom upiru,
i na prave dušmane i na neiskrene i lažne prijatelje !
Odlučih danas više ne silaziti među svjetinu. Ali, eto,
dogodilo sesa mnom napokon nešto što se obično svakome
u životu događa. Zaručen sam, itoozbiljno zaručen, tako
ozbiljno, da sam već utvrdio drugu nedjelju, biva od danas
do petnaest dana, kao dan vjenčanja i obligatnog bračnog

Br. 289/mob
Gospodinu

Pozivlje se V, G. da se

prijetnjom zakonskih posljedi

Ren

C. K. Kotarsko Poglavarstvo

Dominković Kristo

u Hotel Lercha ,Bijeli Dvorac“ i da se tamo predstavite

odaslaniku ovoga C. K. Kotarskog Poglavarstva, a to pod
C. K. Namjesništveni Savjetnik

Pročitah ovaj neobični poziv, u kojem vidjeh vjernu

dovoljnosti toga rada, a naročito o odsus-
tvu privatne inicijative, ima i suviše. Na
žalost najjasniji je u tome, što dobar deo
našega radništva s nepoverenjem gleda u

našu državu, ma da je ono u kritičnim da-

nima znalo da radi i da se žrtvuje za nju.

PENA
PR

“ YexocoBauka NOBOJLOM BjepunGe
Ib. B. Kpaba.

 UgraBa imuramna HexocJoBauKke = BpJo |

CuMNaTHuHo nonpaha Bjepuu6y tb. B. Kpa-
Jba. CA  pyMyIbCKOM nNpunecoM Mapujom.
» dexocnoBauka Perny6JuKa“ y CBOM YBOJ-
HOM UWJIAHKY KAKE:

Kpa;veBuHa Cp6a XpBara u CroBeHana
Huje OuJra HH y KAKBOM IHHACTHUHOM CPOJI-
cTBy ca EBporom. Hajehu 3nauaj Kapa-
hopijesuha je y TOME, IITO Cy Ce y Ip-
XKABHOj TIOJIKTHUUH VBHjeEK PYKOBOJIMJIH IIPHH-
uunoM zeMokpanuje. TomMe npuHluny ocrTao

u Dubrovniku, 26./VII. 1914.

u Dubrovniku.
bezodvlačno ponesete

CA. smijeh.

kin

OKI : Je,
sa Pad skag < es Kadi ika s 20 PJ ia kai AD
i zdra FeogE ju Kida A: : B Kk ikoga
% X. Ž . Fa SGI 4 g VARIJ kaja
a. seze Pgiie aa 3 Za Č ai žNK
> > £. x “ZH Kasa 2 La

je Bjepau u = Kpab Anekcaunap. 360r
Tora KpaseBa Bjepunoa uma jou BeliH
anauaj, uuje TO CAMO CTBAP CPOJCTBA,
NOTOMCTBA MH jauaia nunacTuje.  Ba«xHocT
je y NOJIHTHUKOM  MOMEHTY. KpasbeBuna

Cp6a, XpBara u CroBenana uuje umMaJa Hu-

KAKBHX IpyrHux  CumMnaruja y CBujeTy, ocum

JIHUHO CTeU&HHX CBOjHM jYHAIITBOM H CBO-

;

jom noGjemomM. Huaue je Oua ycamspeHa u

OTIKOJbBEHA  HEIIPHjATEJBHMA,
MyHujoM pa36uo je Ty OCAMJBEHOCT, A BjE-

YroBop c Py-

punGa KpabeBa naje camkuujy TOMe yro- |

BOpy, H TuMEe AJeKkcanjap paziu y uurepecy
3eM.be. ŽKenuzi6oM Kpajb AJeKCaHnap .cKH-

Hyhe C JIH&BHOT pena H CBE HECyrTACHIE
Koje Cy nmpousuije y nuraipy bamara. HH
3a Many AHnraHTy Bjepujića 3HauH: HOBy

jauuHy M OCBje)KeI€e.

Bynyhu 6pak umahe 4 y yHyTpanioj: |
M Y CNOJPANIHOj IIOJIHTHLIH BEJIHKHX IIOCIBE- |

IHUua H MH, KOjH HCKPEeHO KEJIHMO KpaJbe-
BuHu Cp6a, XpBara u_CrnoBenana najBehu
ycrnjex, MOXKeMO CaMO C pazomly nosnpa-
BHT Taj BaxHH Zorakaj.

KOMYHHCTHUKH IIOCIAHHUH pujelleHH.
OBo nana Bomuo ce je y Beorpa/y

nponec npoTu GuBnNIHx KOMYHHCTHUKHX IIO- |
cjrauka Tpuue KansjepoBuha, Kocre Ho-
BaKOBHlia Te TproBaukor areHnTa [lymuha, |

PAJIH NPOTYIPKABHOT I>HXOBOF ljeJOBAIa.

Hsa NOBPINeHHX TOBOPA  TyxKHOLA H
GpaHHTEIBA CY] Ce NOByKAO HA BHjekiatbe, |
Te je usa TOra npencjezuuKk cyza usjaBuo, |

na Cy CBa Tpojuna pujeniena_onryxx6e, Te
CY OAMAX NYIITEHH HA CJIOGOJIJ.

Hakiuuii 3ercka OGgacrT.

. Ha 13 os. mj. ozpxan je y_Huxuuhy |
BCJIHKH MHTHHT, HA KOME je GuTO MHOrO |

HApoja #3 okpyra u_Bapomu Hukuiuha, Te
BeJIuK 6poj XepueroBana. Ca Tor _MuTuHFA
nocnara je Hapolnoj CKYTIITHHH NpeJ-
cTaBKa y Kojoj ce Tpaxu, zna ce Hukmuh
Nporacu_3a ueHTap 3eTcKe OGJIACTH, IIOLITO
OH 3a TO jemuHH HMA CBE yC1lOBe, reorpad-

CK€, CKOHOMCKE, IIPHpOlHe 4 CaoGpahajne. |

Y npecraBuu ce ucruue za je ILerne

Kao OGJacHu IeHTap Bpo Henojecno, a

 ycnoMeHy Ha crpanimu pexuM pasa Hu-
KOJIE, a 34 NeHTAP OGJLACTH HEMA Gani HHu-.
KAaKBHX YCJIOBA. TIpencraBKka ucruue jenmuo-

NJIIHOCT MHTUHFA, KOju, aKO Ce Hukriuh

77

:
3
i
S

ž

* 8 osi ur ii La i; g | ša i J vu ; A ) ' ; č 1 de | 0: ti. nog go za dh JUKA a KA RV IRA LIJE e a pa Pap de RR as a BOGA RE krr KAZE ES ŠKKA KAKE JE ADL SA KES VEST E DERI
a osig nnije: gio njegovom pravnom < SAUMNi > E RA A RA za OHO naHaC He IIPEJCTABIBA HETO “Camo_
> rešenju, ne može da bude mesta onima, koji Pa S dia ab = sA

SL:

rem

a Jr vre A

He NporJacu NeHTPOM 3eTcke OGJIACTH KAO
jegmuuu npuponuu 4 Moryhu neHTap, Tpaxu |
NpuKI6YUEIE MOCTAPCKOj OGJACTH, CA KO-
jom cauuwaBa ermorpacky u reorpadeky |

UjevI4Hy. |
 HOBa IBOPCKA KOJA.

Hs beorpana jaBibajy, za je Beh pa-
uuje napyueHo u nouerKom be6pyapa cruhnu |
he y beorpaz 36 1yKCY3HHX IBOPCKHX KOJA |
(kouuja). Koja ce paze y Beuy a xamMoBn |

——————-

— A što će tada biti s tobom ?; pita kao u čudu.
— Ništa, poslaće me na bračno putovanje svoje vrsti,
| petnaest dana prije nego smo mi odlučili; odgovorim joj i
i odmah su oprostim, te joj na rastanku priglavim: Ne boj
se, ali podnosi i trpi zajedno sa mnom. I odoh. mes

Putem uzeh ponovo da čitam poziv. Čitajući ga,
odjednom me obuze nekakav neobuzdan, gotovo nervozan |

d
a
:

;
E

— Pozivlje se V. G. da se bezodvlačno ponesete...
i ovdje zastadoh, jer udari smijeh. |

| :
— Kako ću sad da seponesem ?; sve mislim i.smijem

i

i
'

putovanja. Zaručnici sam sinoć zakazao, da ću je večeras
posjetiti u sedam sati. A to sam, razumjećete, morao da

> izvršim. Tačno u sedam sati uputih se njezinoj kući, sve
misleći kako ću izabrati najzgodniji put, da se ne sretnem
oni sprijateljem, ni s neprijateljem. I bio sam doista sretne
ruke; jer baš ne sretoh nikoga s kim bi se raspoloženo
ili neraspoloženo poznavao. Kad, na zavijutku, iza jednog
ćoška, gotovo licem u lice sudarih se na jednog poznatog,
inače vrlo mirnog i učtivog detektiva,

— O, ipak sam sretan !; oslovi me on. Ima, gosparu,
ovdje nešto za vas; nastavi premećući u ruci neke hartije
kojih je bio priličan broj, a sve su jednako izgledale.

— Oprostite da čekate ovdje na putu; — izvinjuje se
detektiv, jer nešto nikako da nađe ono što je tražio. Okrene
ponovo da premeće hartije, a ja čekam i međutim mislim:
timeo Danaos et dona ferentes.

— Aha, evo!; reče naglo, našavši bartiju, te predavši
mi je u ruke, podnese mi jednu drugu, na koju sam morao
udariti svoj potpis za potvrdu primanja. Uradih i to, te
on se uljudno javi i ode. |

oJa, krećući dalje, otvorih hartiju i pročitah ovo:

fotografiju naših vlasti. Počinje sa uljudnim pozivanjem
Moga Gospodstva, a svršava sa mrkom prijetnjom zakon-
skih posljedica. Ako ništa, a ono ovaj uljudni poziv ima
svoj jasni duleis in fundo, kojićui ja sigurno okusiti,
— Dakle, ipak je došao na mene red!; pomislim u
sebi, znajući što ovaj poziv znači. Mješte da odmah odem
k svojoj zaručnici, ostavih je da me kratko vrijeme nestr-
pljivo čeka, a ja odmah pođoh u uredništvo, te napisah
dvije jednake prijave vlastima, u kojima im stavljam do
znanja, da ,Dubrovnik“ privremeno prestaje izlaziti. Suviše
napišem na jednom komadu hartije što se sa mnom dogo-
dilo, da tako stavim do znanja svome bratu, sa kojim
zajedno živim, gdje sam, i da me je snašlo ono što mene
a i njega nije moglo iznenaditi. Izaberem još iz biblioteke
neke knjige i ponesoh ih sobom, te tada pođoh do zaru-
čnice. Ona me, već nekako nestrpljiva zbog čekanja i zbog
neke zle slutnje, dočeka više uplašena.
.. > Da se nije što dogodilo? odmah mi upravi upit
vidjevši me da se žurim u hodu,a to mi baš nije običaj.
Ja joj samo pružih poziv.
— A što ovo znači? pita me jer nije shvatila.
— Vidiš da moram u Hotel; odgovorim smijući se.

se. Lijepo zamislih sebe k& breme drva uprćeno na svoja
rođena ramena, kako stižem pred Hotel ,Bijeli Dvorac“,
jebnem bremenom pred noge izaslanika C. K. Kotarskog |
Poglavarstva, te mu se sa svom ozbiljnošću predstavljam.

Ali nema šale, jer su tu i zakonske posljedice, te se
odlučih, da se ponesem, | i

— A možda me sada i drže kao prosto breme drva,
sa kojim možeš svaki čas da tresneš o zemlju, samo ako.
hoćeš i ako ti dosadi; mislim nešto držeći poziv otvoren.
u ruci. U isto vrijeme iskače mi pred oči jasan cinizam.
u tom pozivu, ikao da gledam blaženo uživanje činovnika, |
koji ga je na mašini otkucavao, a ne krije mi se ni onaj |
zadovoljni posmijeh, kad je moje ime pisao. Čini mi se.
kao da ga čujem, kako u tome momentu, sav blažen, u.
sebi šapće: Tako......, i ova je tičica gotova za kavez.

Ali što ću da mislim o ovim sitnicama, kad imam
mnogo ozbiljnijeg i prečeg posla, biva da izvršim nalog.
poziva. Pročitah ponova poziv s kraja na kraj, zametnuh
se Mojim Gospodstvom preko leđa, tese ponesoh, koliko
sam dug i širok, u — tamnicu ,Bijeli Dvorac“.

(Nastaviće se)

m

Ve
j

“M