pu bpoj 10. pe zeka jea e LSE: e a tie CrpaHa 2. ma >> Zita u Španjolskoj. idu, te sva ona pažnja koja joj se sa ane Španjolske poklanja, izazivlje u ja- osti komentare, koji su opravdani. Avan-. re Karlove i Zitine, kolikogod nijesu u- jele, pa i ako su bile izvedene uz tajnu radnju nekih sila, mogle bi se opet da nove i da u Srednjoj Evropi prave po- vni haos, koji ne ide nimalo u prilog ru i mirovnom konsolidovanju. Velika žnja, koja se ovo dana poklanja Ziti i >noj djeci, ne daje nikakve garancije, da se sa koje strane ne pruža pomoć za novnu kakvu avantnru. & Kolikogod američke Sjedinjene Drža- skreću na sebe pažnju zbog njenog »stvovanja na internacijonalnoj konfe- ciji u Genovi, ne manju pažnju pokla- «i sovjetskoj Rusiji. Učestvovanje Ru- > je utvrđeno, ali i ona ipak unapred će uslove, pod kojima bi došla na kon- encu u Genovu. Svaki glavni i najjači ov. je taj, da vlasti priznaju de jure i facto sovjetsku vladu, Prisustvovanje sije na konferenciji ima jakog i politi- g i ekonomskog značaja, pa će, izgleda, toga priznanja, ako i k doći. š ix EA = se e bmanjivanja. Prošli su dani žalosti za Benediktom . Placa _ Kralja Petra nije više zastrta inom, skinute su koprene s fenjera koji goreli u podne kao u sred noći, a bru- je zvon& ne oglašava više svakog časa rebu da se uzdižu molitve Bogu za u- oj duše rimskog pape. Zak Pa kad su se već umirili duhovi i sve bilo i prošlo, a do malo se dana oče- e veseli znak s Vatikanskoga dimnjaka je svršen izbor novoga pape, nastaje mje: čemu svi oni prekomijerni izlije- uge i žalosti? | e aka ega Ga o". ke EE Kraša s : a a roda “4 ue E Bai borba za slobodu bila poznata ? Možda nao za našu kosovsku pogibiju, za ko- ške junake, divio se našim narodnim mama koje su opjevale junačka djela koga naroda, onoga istoga naroda koji oslje neiskazanih patnja što je snosio »akosnog, zavidnog i nezasitnog susje- junački digao dobačenu rukavicu i pre- vši svoju državnu samostalnost i svo- obodu, uhvatio se isto onako odvaž- đo i prije u koštac S neprijateljem u su podlegli u borbi i brojniji i moć- narodi; koji je opet zadivio svijet svo- unačkim djelima i u toj neravnoj borbi O za uvijek starog krvnika, raskinuo ..-—nr-—-— om času, vidim u teškoj borbi raznih: boli, ! previjaju na takav način, ima kao da vabi i prizivlje. Netom nam je naš la še protiskivali kroz opet su se oni oboje odmah, ti netom su došli na dohvat oka. špazih je i ja. Nešto je gledam | ' ja sam na njoj opazio grdnu kao da joj je taj zdrava, utrnuo sve one boli ranja kombinuju i u jedno slij u kojem se nije - Kako: \o sve nešto čujem, - Da, Da! To će biti, joj Đorđo brzo u rije |L ajka zamuknu i mješte da se umiri, * podišla još neka jača zla slutnja, / lance svojoj braći i ujedinio čitav svoj Zadržavanje eks-kraljice Zite u Ma-| gRarod na raja Fa > Strašni rat indirektno, ali i M. deer giidic id Ra “Rej, nar U. Mg a.s. , Pa: “ea 1. m . Po rakije da od nje stvaraju čak i t pun hipnotične i sugestivne snage, jer, eno je, čeka Svog jedinca, a voljom kao da ga nan Prijatelj kazao : ,idem da se javim *> ON ju je taj čas i ugledao a i ona njega i ako iakisk: gustu svjetinu. I ako majka nije da će joj sin tada stići, niti je znala s koje će strane preko sve Svjetine, doza i hipnoze i sugestije : iči tanko oi gestije sa majčine strane. kida shvaćam je. Ide nu u Susret, a kad i nas spazi, stade. I dok dođosmo j koje. se kod majčina | sebe ooo du, a mješte njih kao onamo gdje i on; počne majka, otežući glasom i kao ipila_gotovost, pri kojoj se majčino srce pokazuje nekako ubijena, pokazujuć sinu na mene. 0 neizmjerno prazno i neizmjerno puno. | h - Sta je Đorđo?; pita ga majka nekim tihim i drhta-!d Asom;: pri kojem se čelo pomalo mršti a usnice se ri rastežu kao na smijeh samo da suzdrže plač. | - Nije ništa!; odgovara joj Đorđo, sa nekim podsmi- e moglo vidjeti iskrenosti. nije ništa!; ubrza majka nekako zbunjeno ; Sto mi nimalo nije milo čuti? a me imaju objesiti, je li?; jatnosti. Nijesam rđ ć, glasno se smijuć i izvodeć izgledalo mi rai do s e izdržao do » Pod ik dns Potika u ; +, ZRILA *, kore GE a Saev Para Ništa od svega toga nije moglo da bi potrese dušu Benedikta XV. i da nađe za _ | vrijedno da se zauzme, da nam pomogne nad m n otvore1 u našem uzvišenom i mučnom poduzeću, | | Gi da je A međutim cijela je žurnalistika jednog dijela našeg naroda neprestano ovih dana punila stupce omeđene crnim rubom, ku- jući u zvijezde rimskog papu, kako nije najčestitijeg i najzaslužnijeg sina naše o- tadžbine. Treba reći da štampa zaista vrlo sla- bu uslugu pravi svome narodu, kad hoće da mu priča neistinu, da ga neprestano obmanjuje, da ga uči kako će se klanjati raznim nekim veličinama, mjesto da mu otvori oči, da ne bude uvijek bijedan u svom rasuđivanju, da ne bude uvijek sku- čen i ograničen u svojim “idejama, koje ne idu dalje od ispovijedaonice. I mi smo po kroničarskoj dužnosti donijeli kratku bilješku o Benediktu XV. kao o poglavici rimske crkve, ali u gra-: nicama pristojnosti, držeći se uvijek po- znate izreke: de mortuis nihil nisi bene. Jer ko je najposlje bio Benedikt XV. ? U: sudbonosnim danima za čitav svi- jet, kad je Evropa plivala u krvi, zasio je na Petrovu stolicu. 1, ma da je došao go- tovo neopažen u momentu kad je čitav svijet imao prečeg posla nego da se po- zabavi njegovim imenovanjem, sva je pri- lika. da je i Njemačka i Austrija po svom starom običaju zavlačila i tada još jače svoje prste i nametnula svoju volju u izbo- - ru pape, kome bi one — da je rat svršio | kako su zamišljale — bile namijenile ulo- gu da osvešta po razboju. milijone žrtava koje je njemački rat pokosio, a ko je još u životu ostao, da ga privede kao roblje pred noge pobjedonosnog kaisera. [u malo da se tako ne dogodi. Germanofil u duši, on je mirno gledao pokolj svijeta i nije ni prstom maknuo da se utre put miru, dok god nije nazreo-da Njemačku i Austriju ostavlja bojna sreća i stoprvo onda, kad. pena oso. te i A kagA nm Bacayjtr 1. n anjae+: : 5 srodnika. ree a O O TIA ZL Po e No sti a PRN djeliva narodna cjelina. Prema nasem narodu pak;on'je bič .T naše narodne. himne. dekaz su da odlučni neprijatelj. Protivio se le ujedinje-. osmo mi jedan, nedjeljivi narod. Peaseinig Naše Narodne Himne prilog su dokazu našeg narodnog jedinstva. U uzvitlanoj protivnosti prema Vidov- danskom Ustavu naročito se ističu razlike između raznih dijelova naše zemlje i na- roda, razlike naslijeđene od prošlog na- šeg Života, razlike velike, vrlo velike, o kojima bi trebalo voditi velikoga računa se te razlike počinju obilježavati i obilje- žavaju se kao. da prave od našeg naroda tri zasebna naroda. Mi mislimo da je ta zabluda — osta- tak onoga što nam je tuđinsko gospodar- stvo u naše starinsko, od iskona sloven- sko ili južno-slovensko osjećanje nametalo : da se braća jedne domovine mogu pro- glasiti kao nekakva tri naroda. Nema istorije, nema nauke koja bi mogla utvr- diti posebne pretke i njihova posebna sta- ništa, odvojena i ograničena jedna od dru- gih. Ne zna se da je iko iznio jednu crtu koja bi bila karakteristična za Srbe, a da nije karakteristična za Hrvate. | g Ni u pogledu narodnih običaja, u ko- liko ih je narodna duša izradila, nema takvih crta. Dugo zasebno življenje, duga istorijska sudbina nijesu nas odvojile. Mi i ako smo pod različitim gospodarima ži- vjeli, nijesmo živjeli odvojeno jedni od drugih, nego smo se uslijed silnih kretanja raznih dijelova našega plemena tako iz- miješali, da bismo, čak da smo u početku i bili tri različita plemena, postali jedno. nju Srba-Hrvata-Slovenaca i nastavio se je. iz. ,Muzičkog Glasnika :“ Kompozitor srp- > bio da se pod svaku cijenu održi Austrija, | ske. narodne himne bio je Slovenac — . osuđujući na taj način naš narod na robo- | Davorin. Jenko. Kompozitor hrvatske na- vanje Nijemcu i Madžaru, dok nas kroz rodne himne bio je Srbin-Josif Runjanin, kratko vrijeine nestane sa lica zemlje. | to a: Benedikt XV. oh ia ; * = kaz koliko smo mi Srbi, Hrvati i Slovenci \euumitna historija ne stedi nikoga, jedan narod, kad u časovima inspiracije ona ce ocijeniti svačija djela po zasli pa ako bude spominjala i njegovo: ime, jedan drugoga. U ostalom tome. se ne djete da zabilježi što je za nas radio | treba ni čnditi: naši su ideali isti i zajed- . . nam je dobro pripravljao. Kazaće _nički, i u pjesničkim trenutcima mi izra- | to, da je naš narod preturio mnoge crne žavamo samo ono što je isto i zajedničko. Eto To nije prosta slučajnost, To je samo do- . ————— — I nije ništa, u hotel ; Poe U kakav hotel, jadi vas ne zadesili ?! upita naglo, | Sigurno cijeneći, da pod imenom hotel“ dubrovačke tamnice, — Pa, eto, u najnoviji i najmoderniji hotel; u Lercha u Lapadu. Ako ne Vjeruješ, a evo ti invit (poziv) pa čitaj ; navali Đorđo jednako se smijuć i pružajuć joj poziv, las Sta ćeš tamo?; Pita majka još jače zbunjena, jer nikako ne može da složi: hotel prve klase, uljudni čka) |! na svrhu nekakve zakonske posljedice. — Kako što ću tamo? Pozvani smo na odgovara Đorđo i jednako se podsmjehuje. koje ju = ćašćenje ; — Pa da; odgovorih kratko. — Jadno ti tvoje čašćenje, moj Đorđo, kad si pozvan | Ova nenadna upadica izvede kod nas takav smijeh, a se sva trojica počnemo glasno smijati. Suviše, ove riječi, na koje nijesam bio Pripravan, izazvaše u meni « jedne strane osjećaj zadovoljstva zbog nekog priznanja kog sam u njima vidio, a s druge strane odjekivale su mi okao nekakva vrst proricanja, da će me nekom naročitom ćasti da časte, a ta čast ne bi imala biti osobito prijatna, Jutros mi seljaci proriču vješala, a sada gospođa nepri- AVO počeo mislim u sebi. U to Đorđo sa majkom pođe kući, koja je bila odmah i kod nas za nekoliko koraka, Mi pričekasmo, i oni se brzo povrališe, Oprostismo se sa gospođom i uputismo. Počesmo (da kombinujemo kako ćemo do hotela. Tramvajem ne, jer! i kojima bi trebalo dati izraza u ustavnim : propisima. Stoga: se ide tako daleko da. DJ RARI ULAN ta Iži, tačno osećamo i tačno izražavamo ideale | x gospođo, već samo što smo pozvani dje taj dan vozio vrlo m počnem ja, ne bi li je nekako i ikoliko umirio. našlo njih koji bi uživa : omanje, jer su kočijaši poznati krijemo poznate ,;normalno doba, pješice, i odosmo. ja se okrenem i vidjeh majku svog Prijatelja i druga, kako Još stoji na onom mjestu domet ligi Mirno, nepomična, kao okamenjena staj Su J0| oči išle za sinom. Kako ju tako čisto žao, što sam, ostaje onako uznemirena, a u pliiću hiljade raznih kombinacij — Jeste li i Vi pozvani u hotel ?; pita me gospođa Pak ga ko a maas gia aa ime promjenu. Izgledalo nekako čudno tiho, gotovo više povjerljivo. zi za tI momenat kad je ugledala sina ine slagah makar sto, već joj kazah istinu pozvani. A pravo da rečem, samo da sam znao za sebe, i kod svog prijateljskog društva a ne samo 1 vlasti. Ali ipak, mi je ona pomogla da brzo i tačno rasudim danas neki moji ,veliki »patriote“ bježe od mene, gotovo kao da me ne poznaju, Bilo mi Jasno; a to znači da nešto naučih, i to,n koraku put tamnice. A kad se nešlo nauči voljstvo, a i zahvalnost. 1 ja ostadoh i osl gospođi, majci mog druga i prijatelja, | Idući putem sretamo dosta narod domobranaca. Žure u grad, jedni, sjetiše da će im biti biti nikako u stanju da dobiju Eto zbog čega je Runjanin, i ako Sr- bin, komponovao hrvatsku himnu, onako kao što bi je Hrvat komponovao, a Jenko, i ako Slovenac, komponovao je srpsku himnu. onako kao da je Srbin kompo- novao. | | E o Rana p. pukovnika: Stankovića. Rano u zoru 7. septembra 1917. go- dine, kada se-u Dobrudži, prvi put izme- šala saveznička rumunsko-srpska krv, na položaju Karasinana, pao je prvi naš ra- njenik, pešadijski potpukovnik Aca Stan- ković, na čelu bataljona dobrovoljačke di- vizije u Dobrudži, kojim je on komando- vao. Devetog decembra sanitetski voz do- neo je sa bojišta u Bukurešt prvog teškog ranjenika srpskog potpukovnika' Iz poča- sti i ljubavi prema srpskim herojima, ra- njeni oficir bio je tada prvi smešten u. Kraljevski dvorac kod Bukurešta (palata Kortečeni) koji je tih dana po želji kra- ljevske porodice bio ispražnjen i pretvo- ren u bolnicu... Kraljica Marija, sa svoje dve kćeri Jelisavetom i Marijom, počela je tada da neguje teškog ranjenika, posve- -ćujući mu posvednevno čitave časove. Dve. mlade princeze, Jelisaveta i Marija, učinile su takođe sve, da ranjeniku olakšaju u bolu za domovinom, koja je tada grcala pod neprijateljskim jarmom, ida mu pruže utehe u bolu za kućom svojim milim i dragim. | Posle nekoliko dana t \i ranjenik je izdržao operaciju. Lekari “| mu izvadili, parče šrapnela, koje mu = bilo zarilo u glavu. Kraljica Marija dala e tada to parče da se umetne u jedan me aljon od pla- tine. Taj medaljon podaril: > kraljica ra-. njeniku za večni spomen n: orolivenu krv, i na nju kao njegovu drugu 'najku u teškim trenutcima. A kada je pošao iz bolnice, Kraljica mu je podarila svoju fotografiju sa svojeručnim potpisom. | KI Ali to nije bilo sve Princeza Jelisaveta, izjavila je tada želju da se slika sa njim, sa srpskim vitezom, kako je sama rekla. " NIM UuVUje su svonkaMj zajedno rane uz rame kao brat i sestra. E > Potpukovnik g. Stanojević čuva i da- nas kao najveću svetinju |“ dve fotogra- tije kao dva dokaza bezgr.inične ljubavi prema njemu — srpskom oficiru, koji je prvi natopio svojom vre! .. herojskom krvlju grudu junačke save:ničke zemlje. (»IlonaTuKka“.) # M3 nauwe Kpan e8une. lluGencku uHuuncuqr, H3 IluGeuuka ce je NOBpATKO. y Beo- "Pau uucnekrop MuH. YuyrTp. Iljena KocTHKh, *OJH JE NO HAJOTY TOra MuHHCTAPCTBA OTH- pa bi se sigurno mogo naroda, ali da nas zajedaju. Kočijom još kako vole zadirkivati i u a kamo li sada, Odlučismo da idemo Taman da zamaknemo za jedan zid, a gdje se sa njome oprostismo.. ala je, a samo što O Spazih, meni dođe ako i nehote, ponajviše ja kriv, te ona: glavi joj se sigurno ispre- a i eventualnih mogućnosti, na sama sebe, što ne izmislih ah , da smožzajedno to bi bio _ vrlo lako udesio, da sam tako strašan i ern još : Cod austrijskih gospodina upadica vrlo mi je prijala, jer » zašto ono a još veći narodni kao da me ne vide je sada potpuno aučih na prvom: osjeća se zado- ostajem zahvalan, prijatelji“ Praveći se 4, ponajviše vojnika, | da nabave ono čega se najpotrebnije, a što možda ne će onamo kamo ih pošalju. (Nastaviće Se).