SR primjesom. | Bečka Crpana 2. NY BPOBHHK, Bpoj 15. Talijanska kriza. Kako se je moglo predvidjeti, nije uspjelo riješiti talijansku ministarsku krizu te se ona još jednako povlači i nema još izgleda, da će se brzo naći konačnog iz- gleda. Bonomijeva vlada, kad je pred neki izašla pred parlamenat nije našla povje- renja. Bonomijevom kabinetu izglasano je nepovjerenje sa preko dvije trećine gla- sova. Ali pošto je dan pri je toga izgla- sano povjerenje Bonomijevoj. politici, to izgleda, da parlamenat nije proti Bonomiju već priti drugim nekim članovima kabi-. neta. Stoga se cijeni, da.će biti ponuđeno Bonomiju, da sastavi i rekonstruiše novi kabinet, koji će naći svestrano povjerenje u parlamentu. član 18- versailiskog mira. Na jednoj od posljednih ministArskih sjednica riješeno je da naša vlada napusti beneficije čl. 18. versaillskog ugovora o miru, koji predviđa, da sve savezničke države imaju pravo zahtijevati od Nje- mačke u ime ratne odštete i u ime rat- nih dugova one produkte, koji su produ- cirani u Njemačkoj poslije zaključenja mira, Na taj način saveznici imaju pravo, da u ime ratne odštete mogu uzeti od Njemačke njene produkte bez ebzira, kad su oni proizvedeni, sve dok Njemačka potpuno ne isplati ratnu oštetu. Jedna od prvih država, koja se toga odrekla, bila je Engleska. Osim Engleske odrekle su se gotovo sve države pobjednice u svjet- skom ratu. Jedina država koja se nije još odrekla toga člana jestgk'rancuska. Spasavanje Austrije. Očajno finansijsko stanje Austrije mo- rat će brzo da zabilježi za svoje velike dobrotvore : Englesku, Francusku i Italiju. Sve tri će _ pojednako da priskoče izne- mogloj Austriji u pomoć i dati _ joj "zajam u ukupnoj svotu od 5 milijuna funti šter- linga. Ova velikodušnost prama upropa- šćenoj Austriji nije nikakav akt samilosti već obični trgovački račun sa političkom i. PRA Presse“ misli > da Italija, | sa svojom ponudom i gotovošću | da dade zajam, želi da otvori novi kurs svoje politike u Srednjoj Evropi, koja sva stoji pod uplivom Francuske. M3 nauwe KpaneBuHe. Kpa;beB Gopasak y PyMyibCKOj. TipaMa yrBpljeom nporpaMy, tb: Ber. Kpas Azekcaunap I. ornyToBao je y He- njeby ca cBojoM npaTiboM y ByKkypelur. Ha rpaHuuu y TypH-CeBepHuHy ui3anijo My je y CyCpeT HApOuHTO H3AC/IAHCTBO PYMYiIb- ckor_ uBopa. Y BykypelurT je crurao y nmo- HenjeaK npuje nojue. HcTror nana y Be- HED Y KPAJbEBCKOM PYMYIbCKOM IBOPY TIPH- pelena je rana-peuepa, ua kojoj je npu- CycTBOBAO Kpasb Anekcanjap ca CBojoM NPATI6OM, PYMYIGCKA _ KPAJBEBCKA INOPO/IHLA H YJIAHOBH BJIAJLC. Jyuep je u3BpileHo NnpcTeHoBaiwe, Te je npupeljeH —BOpCKH-KOHLEPT HA KOME CY | cynjenoBau HajGo;bu pyMYIbCKH yMjeTHHiIH. | Ilauac he ce u3BpiluHTH BeJuKa peBnja: rTpyna-a Beuepac he 6uTu cBeuana npej- CTABA y NO3ZOPHIITY. HoBu MyC/IHMAHCKH MUHHCTPH. Tlocauje geMucuje MHHHCTpPA TPFOBHHE J.pa Craxe u MHHHCTpa HAPOJI. 3/IPABIbA u.pa KapamexMenoBulia, uMAO je 1meHTpasinu 0/160p Jyr. Myciumancke Opranu3anuje a pujemiu: za gu he Myciumancku K1y6 u3a OBe JIeMHCHje OCTATH y KOAJIHLIHjH BJIAJIH- HHX CTpaHaka uju he npehu y onosuunjy, Te, AKO CE OJIJUH 34 OCTAHAK Y KOAJIHLIHjH, Jla HA3HAUH HOB€ MHHHCTpP€ KAH/AHJATE HA Mjecra oHe zBojuue uiTo cy zemMucujouupa- nu. Ha cBojoj cjeguunu, ogpxanoj npen Majo nama y CapajeBy, MycuumaHcka K1y6 je OJLIJUHO JA H JLAJBE OCTAH€ Y BJIAJIH, TE je KAHJIMJIOBAO 34 MHHHCTPA TPTOBHH€ rr, Ocmana BuroButia a 34 MHHHCTpa HapoJ- Hor 31paBba r. Nepsuui OmepoBuha. Tpo6 Bnanuke Pana Ha JIoBhieHy. Y MuHHCTApCTBy TpajeBuna Guje cy u3J0KeHe ckuije 3a FberowmeBy rpoGHy Ka- nery ua JloBhieuny. Tum NoBoJoM ce cacTajra u KOMHCHja KOja je uMaja za usaćepe na- UupT 34 OBaj HAII MALHJOHAJIHH CIIOMEHHK, Komucuja je ozo6pusa Tpu ckuue. 3BOHA 34 UPKBY * Oxpu1y. [Ipobecop ua yuuBepc4_y Fbyjopky | up. J. Tlyuun napyuuo je y sbyG;bauckoj JIHBHHLIH 34 CIHCKONCKY UNPKBY y Oxpuny sib 3BOHO TEIIKO 2000 kr., MaxkenoHnunja oneT nocrana cprcka Kako je Guna u mpe zosacka TYpaka y Espony. Tum je xp. Ilyuuu _ucnyH4o cBoj 3aBjeT on rojune 1912. HoBe HoBuanuiue on 10 nunapa, M3 Amepiiiće Beki Or cKOpa crura cy uBa: | Barona uoBuanniia oz uo 10 zguHapa, uuja | je KBaJIHTETA BPJIO LOGpA a jeiuakO H u3- pana. Te noBuanuue Behi_ce upe6pojaBajy y Beorpany, a nycrur lie ce y npomMeT He- TOM Ce NOBYKY H3 IIPOMETA OHE O/I 5 JIHHAA. 3JajaM y lIsuuapckoj. Kako #3 Beorpana jaB/bajy, MHHHCTAP (bunancuja uacraBuo je nperoBope 3a sajam Ca eHr/IeCKHM Hy/luoneM bogrToHnom. FberoB noga3sak y Beorpaj umao je za 6yze oBo NaHa, HO uHuu ce, za je OJVIOKeH 34 HEKO BpujeMe, JOK Ce He Gyny NpPHXBATHJIH IIO- CIBEJIHH VCJIOBH HAILE BJIAJLE HA mjepoaB- HoM mjecry y JlouoHy. Meljyrum jašuna ce je jom jenua nonyna 3a 3ajam. JenaH CHH- HeKa jaBJbA La je € NHKAT niBajita pckux“ * Ganaka NOHY/IHO je ua- ouoj upaBu 3ajaM ot 50 muwujona NIBaj- NapcKux_ panaka, HITO JIaHac OnroBapa oKo 750 Muanjoka, nunapa.. Muuucrap dunan- cuja je TIpuxBaTHO OBy NOHy/y HP ynyTHO | muBajapcKOM CHH/IMKATy yCIOBE, No KO- juma Gu MOrao za cTyrnuey JeTAJbHHje TIPE€- TOBOpe 3e OCTBApeib€e OBOT 3ajMa.. Bepcuje o noBjiaueiy r. Ilamuha. Ha Beorpaja myiuiTeHe Cy KDO3 HOBHH€ pa3sne Bepčuje o noBJaueti»y MuHHCTpa npem- cjenuuka r. Hukoje Ilamuhia ca cBor Ilo- nowxaja u TO, no jezuoj Bepcnju, Kaj ce BpaTH ca cBor nyTa ua DyKypetira Kamo je momao y npari»y tb. B. Kpaa, a mo uipyroj sepcuju TO Ou ce HMaJIO NOTOJIHTH HETOM KPO3 NapslaMEHAT upotje u36op- HH 34KOH, “ Ojua3aK JejeraTa Ha puMCKY KOH- depenuujy. Ha Beorpaza jaB/bajy: Hani neseraT 3a eKOHOMCKY KOHepenuujy, KOja ce OBux nana oupxaBa y PuMy, 1p. OToH Pu6apx ornyToBao je y Pum, noimuro je y Beorpaziy npuM#o uHcrpykuuje. Ha nyTy y Pam /p. PuGapx 3anpxaT he ce zaH-1Ba y JbyO.ba- HH, OlakJe ke ca eKkcIepruma zezerannje ornyTosaru y Pum. a TproBauKkH VFOBOp c AycTpujom. .IlperoBsopu Koju ce Boje y beorpazy u3Meljy ayCTpujeKHXx u Haliux JenerarTa o Npe/IMETy TPFOBAUKOT YTOBOPA, HJIY — KAKO jaBibajy us Beorpana — BpJio no6puM ny- TeM. AycTpujcKu egeraTu mnoka3syjy 3pso noGpy BOJby, Te je Bpro BjenojaTio, ma ce UHTAB IIOCAO 3ZABPIIM y BPJIO KĐATKO BPH- jeme u y uurepecy o6ux 3eMaJbaj KpaJbeBO Bjenuaibe. Kako Georpazcka ,Enoxa“ jaBsba, Kpa- JbEBO Bjenuaibe umalo Gu Guru 4. jyua na JaH KATOJIHUKHX HM npaBocnaBHux /l[yxoBa, Koju oBe romune nazajy y ucru nam. OJ HOCHO Hauuua Bjenuaiba, za je Kpasb usja- BMO IKEJbY,, ia Ce BjeHuaIbe H3BPIIH TIO OGpe- muma Koje upkBa nponucyje u no oGuua- juma HAILIEr HAPOJA Y TAKBHM IIPMJIHKAMA. 360r Tora za Hapouuru_ ozG6op crapujux »KeHa y Beorpany panu Ha uepemonujajiy, KOju he oGyxBaTuTu cBe oOuuaje, Koju ce OJLP»KABajy y CDIICKAM NLOMAHHHCKHM KyhiaMa, Ko hoće da razvali našu državu za koju je izginula i propala četvrtina svega I. naroda u Srbiji? U Nemačkoj izračunali su sad tačno koliko je od kojeg naroda poginulo za vreme svetskog rata. Na strani nemačkoj, austrijsko-madžarskoj, bugarsko-turskoj iz- ginulo je i propalo 13 milijona i 700 hi- ljada duša, ana ruskoj, srpskoj, engleskoj, francuskoj i amerikanskoj strani izginulo je 23 milijona i 300 hiljada duša. Svega je dakle čovečanstvo u ratu izgubilo 37 milijona ljudi. Prema broju duša u državi najmanje je izgubila Amerika, 0'4.0d sto, pa Engle- ska 87 od sto, pa Belgija 47 od sto, pa Rumunija 6 od sto, Italija 6 od sto, Bu- garska 6 od sto, Turska 65 od sto. Naj- više su izgubile Francuska 8'5 od sto, pa Rusija 9 od sto, Nemačka 9:3 od sto. U nesrećnoj Austro-Ugarskoj, gde smo ginuli i mi ovamošnji kao njihovo roblje, pro- palo je 11 duša od svake stotine naroda. Ali iznad i ispred svih u tom krvavom ratu propalo je u Srbiji po 23 ondašnjeg | naroda od svake stotine. Sve države za- jedno koje su bile u ratu imale su pro- sječno 6'2 od sto gubitaka, u Srbiji samoj propalo je po 28 od svake stotine, ili četvrti deo svega naroda u Srbiji propalo je za naše oslobođenje i ujedinjenje. Čovek se ledi kad vidi te brojeve i kad pomisli šta oni kazuju. Koliko pobi- jenih ljudi, koliko uništenih života, koliko razorenih ognjišta, koliko zakopanih po- rodica! I svejeto dala Srbija dobrovoljno, u nesebičnoj želji, da oslobodi nas, braću, od Triglava do Đevđelije, da im da _ slo- bodu i život. I kad je to postignuto, Srbija je, ona- ko skrhana i isceđena, s radošću i ozbilj- nošću pristupila opet poslu i radu na svo- joj. obnovi i izrađivanju sada velike za- jedničke kuće. Ali je ona u tome predu- sretnuta kako zaslužila nije. S raznih stra- na obasuta je grdnjom i podsmehom, pa i mržnjom. Njen gunj i opanak ismevan je, njena volja za rad i napredak zlobno su tumačeni i nemarno su to u doba, kad se sređuju krvavi brojevi žrtava u ratu, po kojima Srbija ima ne- zavidnu slavu, da bude na prvom mestu izopačavani, i i daleko-ispred svih. Tako je Srbija do- čekana, ona koja je dala slobodu i život. A ko to mrzi Srbiju i Srpstvo? ko to želi | propast naše države ? i ko to radi i sad! u našoj državi da ju ai Pozna- | jemo mi te sve. Isti oni austrijski izmećari i dušmani | naši, koji su i pre rata i za vreme rata i i uvek mrzili i pakostili nam i o glavi nam radili; koji su nas optuživali i oroginjalia koji su i za vreme austrijske okupacije u E Srbiji bili najgori, isti ti i danas su tačno onaki kakvi su uvek bili. Oni produžuju | svoje. To je jasno i razumljivo. Ali to. što oni hoće, ne može i neće biti. To ne. odaduineće sad pogotovo isti oni Srbi, koji. su izginuli i satrli i Švabe i Madžare, i Bu-_ gare, i Osmanlije i svakoga ko je radio | o srpskoj propasti. u Teško dakle, tek sad onome i svako- me, ko bude radio o propasti naše države i naše nacije. Srbi su naučili ćutati i mno- : ooo.o—vo oo __—_a:=—_ -.-.-.-.S.:S:"—":—x:—:šćš:čćčć:"ć:":*<*<"*"«":*"—ć >*.::a.e:av— o. nes ==. Za a ne stoka. I bolje nepotpuna polovina naroda nego potpun broj stoke, pa zato neka ih, neka idu.... Pa još ako se nešto okrene, kako izgleda i kako bi moglo da . . — Čuti, ne pričaj!; prekine me Mita, rukom, previjajuć se u tijelu i kao da uzdiše. Jaka graja dopre do nas. — Phi! Mi se ovdje vazdan objašnjavamo, pa i za- boravismo na svoje drugove. Ne znamo ni koliko nas je, ni koji smo. Čuješ samo graje! — kd opominje me Mita i hvata me za ruku da pođemo. Izađemo iz sobe. Dok smo se mi napričali, dotle se u salonu skupilo dobro društvo. Oni što su tek sad stigli i zbog kojih je nastala graja, ustrčali se po koridoru, pa im nekako krivo što su uživali više slobode od nas, jer im mi razgrabismo ljepše i komodnije sobe. Prije nego stigoh da uđem u salon, omakne mi se pogled i vidjeh da nas je bajuneta već dobro stegla. Na laktu kog pravi skala, jedno 8—10 stepenica prije nego se izađe na koridor, ukrutio se jedan vojnik u propisanoj pozi, držeći pušku k nozi a na pušci se sija bajuneta kao da je danas skovana. — Pazi, bratac Mita! Baš smo sigurni. — Pa, ovaj, to je zbog Našeg Gospostva;od- mahne Mita rukom i nasmiješi se. Mi uđosmo u salon među drugove. odbacujuć Dva prva dana. Odmah kako se izađe uz stepenice na koridor, su- čeliće se nalazi salon. Jedan krupni divan, a pred njime veliki astal, nekoliko fotelja i dva manja stola, a po zidovima pet-šest starinskih slika, to je nemještaj salona. = Kad stupih unutra, zatekoh čitavu graju koju su podigli moji drugovi nešto vikom, nešto glasnim razgo- .|vorom, nešto neprestanim premiještanjem fotelja, a nešto smijehom. Gusta magla duhanskog dima, kroz koju se u pramenove rasula već užežena električna svjetlost, na- punila je salon i zavila moje drugove u zajednički ogrtač. Rukujem se sa svakim kako se sastanem, i, da pravo rečem, nađoh se sa nekoliko njih, za koje mi nikada ne bi na um palo da će se danas sa mnom naći. Poznam ih kao zaista vrlo odlične i karakterne narodne patriote. ali koji su se u svom patriotizmu isticali više sa nutarnjim osjećajem nego vanjskom formom, koja ponekada nije baš najtačniji i najvjerniji izraz osjećaja, a po kojoj se pogdjekoji, u nekim prilikama, lakše ispolje i iskoče na površinu. I baš s toga, što je njihov patriotizam ostao u granicama unutrašnjih osjećaja a nije se pokazivao izrazit u vanjskoj formi isticanja, oni nijesu mogli ni upasti vlastima u oči kao pogibeljan elemenat, a ni razdraženoj masi nijesu mogli da na sebe svrate naročitu pažnju. Dakle, zašto su oni ovdje? To je pitanje mučilo i njih same kao i mene. Poslije se je o tome bilo na čistu, biva da su svemu uzrok lične osvete onih koji su ova apšenja preuzeli u svje patriotske ruke, e da ih tako ne mine slava spasa države pred buntovnicima i veleizdajnicima. Do 9 sati u večer bili smo gotovo svi na okupu, a imala $u stići još samo trojica, kako nas je izvijestio politički odaslanik. Vodeći razgovore i dolazeći u dodir sa svakim, vidio sam među drugovima razne vrsti raspo- loženja, i ako je svakl htto i izabirao način kako će da i svoje raspoloženje udesi prama onim drugovima koje ovaj novi položaj nije nimalo zabrinuo,gveć rek bi, čak , pj bolje raspoložio, jer se nijesu obazirali na sebe, već na nešto drugo mnogo veće; kojima se duševni pogled nije. zaustavio na zidovima tamnice, već je obuhvatio neki široki horizont. Razmairajući, vidjeh odmah u prvom po- četku, da svi oni razni karakteri i temperamenti mojiti. drugova, kolikogod se silili da ostanu u stalnoj harmo-. niji općeg dobrog raspoloženja koje je sada vladalo, nijesu. mogli izdržati a da se zasebno ne izdvoje. To se je lako opažalo u momentima, kad bi se kogod između nas našao sam, osjećajuć se tada kao izolovan i predajuć se samo. svojim ličnim mislima. Ovo je inače prirodna stvar. Nikome ne može biti ugodan položaj pod pažnjom bajuneta, ali opet, kad se već u taj položaj stiglo, svak ga sudi i pro“ suđuje na svoj način, svačiji ganervi podjednako ne podnose, svačiji ga karakter drukčije shvaća, u toliko više što se ali svakako nije vjerovao, da će ga jednog dana čuvati vojničke bajunete, a da mu suviše, nije ni objašnjen. pravi razlog zašto ga čuvaju. To je i razlog, da veći dio, kolikogod nastojao da stalno ostane u zajedničkom ras. od nas gotovo _ niko, ne ću reći: nije nadao, položenju, nije mogao da izdrži, a da barem momentanc ne izda svoj individualni“ osjećaj. S toga sam i mogao još u prvi momenat, da kod njih vidim : čuđenje pred neshvaćanjem razloga novog položaja ; strah pred. nepo“ znavanjem onoga što će doći; potištenost pred uviđanje J poniženja svog ličnog položaja ispred bajunete. E Stomak se je pokazao kao najbolji lijek proti izdvo“ jenom raspoloženju. Naručila se večera, a od salona 5% za čas napravila jedaća soba. Razmilješe se. drugovi Pp" sobama, da svaki donese svoju stolicu, Donesoše Još ne“ koliko stolica, stolova i uz graju naručivanja večere, ZA čas je bila namještena duga, zajednička trpeza. E (Nastaviće 6).