DaHa 2. NYBPOBHHK, Bpoj 18. Engleska i Francuska. rama svim vijestima koje stižu iz i Londona, postignut je sporazum u Francuske i Engleske na konferen- emjera obiju država, te je ovo dana ia u Boulogne. Tako izgleda, da su ntano odstranjene sve zapreke sa ove dvije velevlasti, koje su sta- a putu za normalni tok konferencije ovi, koja bi se imala sastati svrhom mjeseca. Govori se, da bi se 6. ov. akle u ponedjeljak, imali sastati u nu zastupnici Engleske, Francuske, . Belgije i Japana, da započnu de- ne priprave za konferenciju “u Ge- )rema onim principima, koji su po- »ni na konferenciji ( Cavnes-u i ene-u. | ontferencija četvornog saveza u Beogradu. : Beograda javljaju, da će se sutra i u našoj prijestolnici konferencija jaka sporazuma, ili Male Antante, i su: Čehoslovačka, Kraljevina SHS, njska i Poljska. Konferericija bi se održati u sali oficirskog Doma, a t će ju ministar vanjskih poslova inčić. Konferencija bi imala trajati eset dana, te bi raspravljala “više a a naročito ona pitanja sa kojima kao jedinica izaći pred konferen- Genovi. Sve vlade četvornog spo- a izabrale su svoje delegate za ovaj ak u Beogradu, i danas se već svi * na okupu. | ttalija i Kincla. ' sadanjem kabinetu talijanske vlade, ar spoljnih poslova je Schanzer, koji sada bio talijanski zastupnik u Wa- onu. On se sada nalazi na putu za , te će uz put svrnuti i u Pariz gdje će Političke novosti. doći u kontakt sa francuskim političarima. Francuske novine u Schanzeru vide jed- nog velikog prijatelja Francuske, koji će mnogo doprinijeti do što srdačnijih od- nosa između ove dvije susjedne države. Nemiri u indiji. Preko Londona stižu ponovo vijesti o novim nemirima u Indiji, gdje se opaža da se nije ugušio pokret koji je uperen proti engleskim vlastima i engleskoj upra- vi. Neki dan pucalo “se je na prinea od Walesa, ali bez rđavih posljedica, a orga- nizovane čete gotovo same vladi. četvorni sporazum i Vrhsvno Vijeće. Iz Pariza javljaju: u političkim kru- govima tvrde, da će, prema sporazumu između ministara predsjednika Pašića i i Bratianua ovi pozvati Vrhovno Vijeće, da u buduće ne stvara nikakve odluke u pitanjima koja se tiču Čehoslovačke, Kra- ljevine SHS, Rumunjske i .Poljske, bez prethodnog saslušanja zastupnika ovih “ država. Bankovna panama u Parizu. Zbog otkrivene velike prijevarne ma- : | nipulacije u Banque de Chine u Parizu, zatvoren je njen generalni direktor. Banka, o čijem opstanku zavisi finansijalni pre- stiž Francuske _ u Kitaju i uopće na _da- lekom Istoku, pokazuje deficit od preko 300 milijona franaka. U ovu aferu uvu- čene su i kompromitovane mnoge vrlo poznate ličnosti, pa to daje podloge da se ova stvar izloži kao politička, te su već francuske novine počele žestoko da na- padaju na najviđenije ličnosti, između ko- lih na Clemenceaua, Poincarea_ i Mille. randa. : | | Li o. s : ee o ia NIM e | o. sija se kreće - Rusija živi - živjela Rusija! uski je narod prešao stare putove u i do kraja ioni su odveli Rusiju na tu. | jekovni neprijatelji Slovenstva koji jeli smrt Rusije, zaslijepljeni svojim 1 egoizmom, ne vide stvarnosti, da riješe sva najvažnija internacijo- pitanja bez Rusije, jer u svojoj za- jenosti vjeruju da se Rusija--s Gol- leće popeti -na goru Tabor, gdje se stos preobrazio. Na Rusiju se ne- više obažirati, jer se ona nalazi n bez- om stanju. li gle, istrzana i iskrvavljena Rusija lagano na goru Preobraženja, da bi preobraženoj i prosvijetljenoj bilo x. njima i narodnostima. te: svima dobro i svima staležima i Sergije Čahotin, ruski kaje žan članak pod naslovom ,Nova Rusija“ gdje konstatira fakta koja potvrđuju gornje | navode, te su od ogromne važnosti i s nji- ma treba da računaju svi svetški političari, bilo im to drago ili ne. Nas ta fakta vesele, a neprijatelji de naši da trnu od straha pred opasnosti s Istoka. Mi ih stoga kratko iznosimo. Prvi je fakat, da se ni Evropa ni Be bez. tavi svijet ne mogu nikako srediti provociraju. . sukobe sa vojskom i izvode teror na onaj dio naroda za koga cijene da je vjeran udruže- <“ (g pricu: ruskoga i priču o budali Iva- je> dan od pokretača novog pravca među mla- dom ruskom inteligencijom u emigraciji, napisao je u ,Slobodnoj Tribuni“ vrlo VA- S Rusije. išlo se ma koje pitanje, Rusija se osjeća odmah kao presudan faktor: u bilo kojem ekonomskom ili političkom pitanju svuda i uvijek — velika slavenska zemlja nevidljivo prisustvuje, ćuteći sudjeluje i pada na ljudskn vagu. Mi vidimo jasno da svi ugovori skla- pani bez Rusije ne vrijede ništa. Iza“ tri godine mora se sve početi s početka — Ništa ne vrijedi i čitavi svijet s užasom očekuje mogućnost novih strahovitih ratova. Ovaj ogroman tlak otsutne Rusije u međunarodnom životu — to je jedan fa- kat. Drugi je fakaf “da Rusija nije mrtvo tijelo, kako bi to mnogi željeli, nego ve- liki organizam koji živi novim osobitim ži- votom, koji je nešto strano, novo, neviđe- no, o čemu se ne zna da li je dobro ili zlo. Najveća masa drži da je zlo, ali niko ne zna kakvo je to zlo. To ne znaju si- gurno ni sami autori tog procesa u Rusiji. Ali je već apsolutno jasno da ruska Re- volucija nije besmislena buna. Ona nije ludilo, jer ludilo ne može toliko trajati i dovelo bi Rusiju do smrti, a mi viđimo da se Rusija oporavlja — počinje rad — a Engleska velika drhti i traži da se s Ru- sijom sklope što prije ugovori. To ne znači smrt nego život. Treći je važan fakat, pogotovo za naše komuniste, da sam Lenjin priznaje da mu. nije uspio pokus da ostvari komunizam. Kao svaki pametan i odlučan političar on priznaje svoje greške, analizira ih, povla- či konsekvencije i mijenja politiku. Već se može govoriti o evoluciji re- volucije. Četvrti fakat je da Rusija sada ide novom stazom i mi wdimo već i ogroman uspjeh ove politike. Izvanjski i unutrašnji položaj Rusije ojačava : u ruske u ruskim se znan- teatri, luke dolaze brodovi, stvenim krugovima radi, i izmišljavanja. Nek govore neprijatelji Slavenstva da to dugo potrajati neće, jer će Rusija ipak krenuti nac komunizma, mi se _sje-| timo,. .razumimo . procijenimo omiljenu njuški, koji je na prljavoj ruci, na kra- stavom prstu, pod smrdljivim dronjcima imao zlatan prsten neiskazane vrijednosti sa dijamantom divne. ljepote. I duša ru- o oskoga naroda je taj dragocjeni dijamant na prljavoj ruci pod smrdljivim dronjkom. Djelima i životom svojim ruski se narod često valjao u smrdljivim dubinama So- | dome i Gomore, ali dušom svojom on teži u visine Sikstinske Madone. Povijest nije osudila Rusiju da služi komunizmu, nego komunizam da bude oruđe za normalni i opotpulli razvitak ruske nacionalne zadaće. Jer Rusija i Slavenstvo imaju jošte mnogo nova da kažu svijetu. umjetnost .iškole se opet razvijaju. To je važan fa- kat da život pobjeđuje mete sve teorije Period pokusa je prošao za navijek. Mi imamo sada mladu, novu, ener- gičnu, aktivnu Rusiju, u kojoj sam narod jeste i bit će gospodin i gazda. Ako su boljševički vođe jedini kadri da održe or- ganizaciju vlasti, njih treba pomoći, jer je važniji spas Rusije od pitanja o tom ko će u njoj vladati. Rusija se obnavlja — to je no Va- žan fakat — to je glavna posljedica velike ruske Revolucije. I koliko god erni gavrani, neprijatelji Rusije i Slavenstva zahtijevali njenu smrt, koliko god kukurikali o be- zizlaznom stanju Rusije, nesumnjiv je fakat : | Rusija se kreće — Rusija živi! Živjela Rusija ! M3 nawe Kpanesune. Haiia XumHa. y MHHHCTAPCTBY Bjepa OJpikana je KOH- depenuuja o HOBOj zpxaBHoj xuMmuu. Kaj cy Beh Ha peny Komneepeniuje, ona 3a1iTo He GH LONIIO NO Tora H 360r Halle XxumMHe. [loo cy Tome u3sjaBe ca crpaHe NpKOBHHX BJaCTH, jep Ode me MOry a mojinecy, za ce y UPKBH NjeBa y TeMIy OL MAIA, A Om€T je, KAY HENOJECHO KA CE y UPKBH rnjeBa »naj puška govori“, jep je To Gojiu Nokiu, Oz CBHX XHMHA, CIIOBEHAUKH ETIACKONAT IIPH- anaje peuurujosiu kapakTep jemuHo cprickoj | HapoJinHOoj XHMHH, AJIM Na je CYBHIIIE€ jenao- CTpaHa, jep za nema OMIITH APAKABHH KA- pakTep. V3 CJIOBEHAUKO MHIIJb€IbE IIPHCTAje H XDBATCKH EIILHCKONAT. AJIH KAKO MHEHCTAP- CTBO Bjepa Huje mos3Bano na pjemaBa o Ha- NIOj XHMHMH, TAKO He OBO IIHTAHE NATH BIIA- ma na pjemere, Te za ona naije Hajsroj- Huju nyT, KaKO hemo nohiH 10 jede oriire Hapojine xumne, Koja Gu ce, BaJbJla 0€3 3a- 30pa, MOTJIAa H Y NPKBAMA TjeBaTH. MuHucTpu MJYCJIHMAHH. MycJiuMaHCKH MHHHCTPIH! y Blau, Bu- JIOBHh u OmepoBnh, npaBe HeKo ruTaie npuje nero nomoxe 3aKJeTsy. 3axrujeBajy na ce cMmujeuu myKOBHHK MapKoBHl, jep za je on usao HeKaKaB NOBjepJ6HBH AKT, TIpa- MA KOME KAO ZA Cy TemKOHe, KOje Cy y NOCIbEJIIEbe BPHjeMe HACTAJIE y HALIOj IPKA- Bu ca MyxaMe/aHIHMA, TE HMAJIE HAK yuE€1lI- ha u Ha MHHHCTAPCKY KPH3y, pE3yJITAT Be3e Ca jeinuM CTpaHuM KOMHTETOM, uMju je 3a- . NATAK JA NOIpxKaBa Myxamezanue ma par- HOj HO3H Tipama HHOBjepuuMA ,yribeTauumMa“. MycJIuMaHCKH MHHHCTpH OlOMjajy OBy TBPJIEbY KAO yBpe1y, Koja On xTjeJa za Gauu pljaBy cjeHy HA IBHXOB INATPHjOTH3AM, C TOTA Ce VCTEKY IA IOJIOKE 3ZAKJICTBY KAO MHHH- CTPH, LOK HM CE He LAJE ZANOBOJPIITHHA. Hose JIOKOMOTUBE u3 Ibemauke. Y MALIHHCKOM OJIJEJBEH>V MHHHCTAPCTBA caoGpahaja nmpenysumajy ce nmpunpeme 3a npujeM om 400 HoBux JIOKOMOTHBA u3 Fbe- Mauke. OBe JIOKOMOTHBE IDHMHT he ce Ha pauyH parne ozuirere. JIokomMOTuBEe HajBe- hum nujeioMm uspahyjy ce y XaHoBepy, u GuT he HcTOor THIIA KAO H npeniparTne cpr- cke. Oz OBHX nNnpumurT he ce 100 6p30Bo3- HHX H 300 TepeTHux. Bjepyje ce, za he oko 1. anpnHJla OBE JIOKOMOTHBE GHTH HA HallOj TEepuTOpnHju. o da da malko prospavam. I zaspah tvrdo. Nešto prije sata probudi me graja i užurbanost po koridoru. lruga Mite nema u sobi a i on je pošao kad i ja ilo prospava. Ne znajući što je, i ne vodeći baš ) brige što bi moglo da bude, komodno ustanem, m se i obučem. Izađem iz sobe i nađem da su mi vi u nekoj hitnji, nešto viču i kao daju naloge KĆ građanima koji se, ne znam kako ni kada, stvo- \ hotelu, sa nekakvim znakovima oko lijeve ruke, je mi kazaše da je to narodna straža. Prvog retoh zapitah: što se je dogodilo ? — Putujemo večeras u Šibenik ; odgovara mi sa čuđenjem kao da mi ne vjeruje njeknjai pitanja, Te je gotovo čitav sat, kako je došlo naređenje, da pravimo, jer da večeras putujemo. — Pa ja sam spavao do sada! rekoh da razjasnim čega za to ne znadoh. Neke od nas, koje su trgovački ili kakvi drugi jači i silili, da se prije putovanja nađu časom kod kuće, e uz pratnju i pažnju detektiva ili kojeg člana ne straže, a oni su opet nama javili kući o našem cu, priglavljujuć da nam večeras u 8 sati donesu Ini prtljag. Šalju nas u Šibenik! . . Ništa više, ništa detaljnije amo. Imamo li tu ie došeđih n kakvu tvrđavu, nam je politički odaslanik kazao za Salzburg? Koliko s držati? Kako će s nama postupati? Što uopće ia misle? — Sva ta pitanja počela su nam se vrzati meti, te počesmo da svak na svoju ruku stvara inacije, koje opet nijesu imale osnova, jer ništa ne, znadijasmo već ga putujemo u Šibenik. U pot- suo neizvjesnosti,“ a ona _ je najzgodnija baza stvaranja raznih i oprečnih kombinacija. Jedino od čega smo bili sigurni, to je da ne ćemo dalje ostati ovdje i đa se moramo večeras praštati sa svojima. To svakako ne će biti najprijatniji momenat, ali mu se izbjeći ne može. Još dosta prije osam sati počela su se naša domaća čeljad skupljati u vrtu hotela, a svaki od njih ponešto nosi. gledamo. Poneko od njih htio bi da nam nešto reče i dovikne, ali straža na to savjesno strogo pazi, opominje ih i prijeti im da će ih ostraniti iz vrta. Morasmo se zadovoljiti sa nijenim pogledima, neko posmijehom, mano velki a neko zabrinutim licem. “ Zemlja već počela da zaklanja sunce i da nas iz prvog sumraka vodi u crnu noć. Naši posjetnici nestrpljivo šetaju po vrtu a i mi nestrpljivi što još ne možemo da se s njima porazgovorimo. U neke dojuri automobil, stane pred vrata vrta te jedva, u smrknuće, razabrasmo da je iz njega iskočio politički odaslanik; momenat, u kojem ne znaš bi li se veselio ili žalostio. Stigne_k nama a za njime naše posjete, iza kako su im prije dobro prebrali prtljage. — Gospodo moja, posjete se mogu zadržati samo jedno pola sata, ne više, jer moram zbog poslova da se žurim ; objavi nam politički odaslanik nekim bezbrižnim glasom. # Svak se okupio sa svojima. Razmilješe se po sobama da tu provedu posljednje po sata u nervoznom razgovoru, pa da se oproste. | Sudeći i po sebi a i promatrajući svoje diuudve, ja sam za ovo pola sata uočio dva jaka momenta. Za vrijeme dok smo se razredali po sobama, ono kratko vrijeme Ne puštaju ih k nama jer još nije stigao politički odaslanik. Izvijaju glavama prama prozorima sa kojih _ih opraštanja za sebe je jedan momenat, u kom svak želi da bude sam sa svojima; u kome prevlađuje ona fami- lijarna nježnost, kad niko od nas nije mogao da bude toliko tvrda srca a da se, barem u jednom kratkom času, pri oproštajnom pogledu sa svojim najmilijim, nije u srcu malo ražalio, da mu nervi nijesu zadrhtali, da mu usnica nije, ako i neprimjetno, zaigrala; i to ne zbog sebe, već zbog onih te ostaju. To su, u ovakovim prilikama, čudni i jaki momenti, koji se ne mogu nikakvim načinom svladati. U njima i onaj najveći egoista, ako i momentano, otpušta barem jedan dio svog egoizma i okreće ga u neku vrstu altruizma. To je momenat u kome se SVi, više ili manje, izjednačujemo. Ja sam se opraštao sa rođenim bratom, koji je bio teško bolestan i nije mu, na žalost, bilo duga vijeka. Ostavljao sam ga kući sama sa jednom starom sluškinjom. Hoće li toliko poživjeti, da me dočeka još jednom vidjeti? Imam i drugog brata, ali je danas morao u vojsku, pa mu uniforma strogo zabranjuje da se smije sa mnom, veleizdajnikom, i da oprosti. Opraštao sam se i sa svojom zaručnicom, sa kojom sam se do malo dana imao da vjenčam. Hoće li joj ovaj oproštaj ubiti sreću, kako ženske obično DA sedmi sakramenat ?! Suzi nijesam pustio na oko, ali sam u sebi ipak ošjećao nešto na nalik plača. Ja bih to nazvao suhi plač. Drugi je momenat bio posljedni čas rastajanja., Pri posljednjem stiskanju ruke koja nikako da se otpusti, pri zadnjem grljenju i ljubljenju kad usne drhću, svak je nastojao s bude što mirniji i ravnodušniji, ali to nije mogao svak i da izdrži. Jedni ostaše ozbiljni, a neki čak i sa prisiljenim smiješkom na ustima. Drugi izdržaše samo nekoliko, pa onda okrenuše glavu, izdvojiše se iz društva i*od svojih, a zgužvana marama već im, nekako kradom, otire jedno pa drugo oko, Treći ne izdržaše nikako već, uz duboki uzdisaj, nešto slično jecanju, nažeše suze koje su im pred oči natjerale maglu, (Nastaviće se). pr. h2 hi .