Crpana 2. ti JI BPOBHHK, m. OR ri sidi do pan Bpoj 23, sie a : 4 Grupisanje pred konferenciju, Ipak, kao da će doći do genovske konferencije, jer pripreme pojedinih dr- žava za svoje sudjelovanje, upućuju na to, da će brzo doći do te konferencije, kojoj se pridaje tolika ekonomska važnost, a uz ekonomsku i prikrivena politička. Naročito upada u oko što se države po0- činju da grupišu, i da*u grupama zajed- nički istupe na konferenciji. Već samo ta- kovo držanje država krije u sebi političku stranu, i ako su te grupacije zbog riješe- nja ekonomskog problema. Tako su se u Londonu već sastali ekonomski i tehnički stručnjaci saveznika da izrade konkretne predloge za genovsku konferenciju. Tako su se grupisale i manje države pod imenom Male Antante, a jednako se grupišu i one države, koje su u svjetskom ratu bile neutralne. Rusija i Njemačka također gledaju da se sporazumiju i da usvoje kolo uvedu i baltičke države. Dakle, grupisanje na sve strane, a sve zbog toga što ne vjeruje jedan dru- gome i što se svak boji, da sam ne ostane izigran. Ovo su simptomi, koji ne daju do- voljno jamstva, da će konferencija u Ge- novi izvršiti pravi svoj zadatak. Mađarska i Karlo. Iz Budapesta javljaju, da je službeno | utvrđeno, da-je Mađarska vlada više puta nudila ekskralju Karlu, da će se ona po“ brinuti za njegovo izdržavanje ito, koliko budu dopuštale mađarske finansije, paši sada je poslano Karlu 5 milijona kruna. | Da bi mu osigurala što viši i siguran. prihod, mađarska vlada se najenergičnije protivi da se prodaju imanja koje Karlo ima u Mađarskoj. Hardingova nota o razoružauju. Kako ,Chicago Tribune“ javlja, pred- sjednik Harding će skoro poslati svim evrop- skim državama notu o razoružanju ko-' pnene vojske, koje bi se imalo izvesti u najkraće vrijeme, radi poboljšanja svjet- skog položaja. Rijeka. Dok s jedne strane čitamo, da beo- gradska vlada poduzimlje energične korake kod talijanske zbog vandalizma i nasilja | fašista na Rijeci, i dok s druge strane opet čitamo talijanske zvanične izjave, da će se sa talijanske strane odmah preći na pot- puno i brzo izvršenje rapalskog ugovora, da se a da će se u toliko i sve učiniti, dođe do reda ne Rijeci, — dotle ipak je- dnako i danas čitamo, da fašiste na Rijeci gospodare i da u najbližem susjedstvu pra- ve nasilja i vandalizma nad pristašama pri- jašnje vlade a naročito nad elementom naše krvi i jezika. I tako dok se s jedne strane narod i javno mnijenje gleda zadovoljiti običnim. izjavama gotovosti sređenja prilika, dotle se od svega toga ne radi ništa već se pušta | fašiste da nesmetano tjeraju svoju dok — ne maknu na noge protivnu stranu da i ona, sa svojim neodgovornim elementom, obračuna sa ovim običnim nasilnicima ta- | lijanskim, zvanim fašistima. Vaiia nam se nanovo roditi. Prema predavanju predsjednika češko-slovačke republike Profi. Dr. 4. G. Masaryka: Etika i Alkoholizam. U staro doba sudbina čovjeka dolazila je s polja, ozgo; sa progresom svijesti sudba sve više silazi u samog čovjeka, on: o ANE više nosi svoju sudbu u sebi samom; njegova si dba nije više kakv« spoljna sila, . DVE tok Ba takvim. pojimanjem mogao se je javiti karakter koji ono što radi ne radi iz straha s polja ili iz sebičnih interesa, nego zato što osjeća i pojima da tako treba da radi. Ali u društvu ljudskom, veli Boža Kos- žević, mnogo je više muških nego muževa, innogi je više zelenih nego zrelih ljudi; većina nižih ljudi dobijaju samo boju zre- log čovjeka a kad ih čovjek zagrize, on okusi svu oporost nezreloga“. - Silno je razvijena kultura vune, me- tala, muzike, ovaca, svinja, pasa lovačkih, konja za trke it.d. it.d., a na svoj zemljo- pisnoj karti zemaljske kugle nema sela ni grada gdje se goji moć i ljepota čovječjeg duha. Otuda ima malo čovječnosti, a mno- go zlobe i pakosti, malo zbog slabe kul- ture toga duha, zbog male obrade uma, srca i volje ljudi i naroda. I ako o pitanju: što je zapravo etika? vladaju različita i | protuslovna mišljenja, držimo da nećemo. pogriješiti ako postavimo kao temeljni oti- čki zahtjev našeg doba izgradnju skladne i energične ličnosti. Skladne znači : mi shva- tamo mnogostručnost čovječjih darova i sposobnosti i zato hoćemo da stvorimo je dinstveno izdjeljane ljude i Značajeve; ener- gične, reći će spoznali smo one velike za- daće koje novi društveni život nalaže sva- kom svijesnom pojedincu i zato zahtije- vamo svaki od samog sebe i od svakog drugog, da postanemo potpuno izdjelana, djelatna ličnost, sposobna za djela. Danas zahtijevamo od čovjeka ener- giju, mi hoćemo da smo ljudi jake volje i da imamo takovih ljudi. Prije se : nije tražilo. U prijašnja vremena, a i sada još tražilo se marljivost i ustrajnost, ali uz to naročito i poslušnost, pouzdanje i vjera u druge, i to u pojedine vođe. Ali mi smo shvatili da ne trebamo više slijepog vjerovania nego svijesno uvjerenje. Mi hoćemo i možemo ne samo slije- diti i slušati, nego mi hoćemo i moramo da sami nad sobom odlučujemo i viadamo. “ Mi smo shvatili da moderan čovjek sudbi- nu svoju i svoje okoline mora jasno i gla- sno čuvati u zakučastom društvenom ži- votu, i da mora svijestan cilja saradivati na njenoj promišljenoj izgradnji. Mi zahtijevamo od modernog čovjeka da on pravi historiju, i svaki od nas neka pravi historiju. Svaki od nas neka duhovno i duševno potpuno živi Moderna etika tra- ži od svakog čovjeka da on uzme stano- vište u pitanju napretka na svim područji- ma, i da se odluči ne samo za razvoj nego i za usavršenje. Čovjek koji je napredan i koji napredak voli, mora da se sa uvje- renjem odluči za socijalne ideale; takav čovjek mora da sa živom fantazijom, ali bez fantastike stvori sebi sliku budućnosti koju hoće da postigne ili bar da je pripravi. Napredan moderan čovjek mora da bude na čistu o sredstvima koja će iza- brati za ostvarenje svoje budućnosti. ( mora računati, mjeriti, pripravljati, jer sv, ka praktična sila osniva se na tom da un prijed znamo i izmjerimo ono što hoćem Napredak je ličan i društven. Napredak: nemoguć bez punog ličnog života, on nemoguć bez punog društvenog života, j svaki je od nas sa historijom i društvo, Ja, ti, on, mi svi smo društvo i povije; Društvo nije biti jedno uz drugo, jed; pored drugoga, društvo je potrebovati j dan drugoga. Stoga je ljubav prema b žnjemu korijen svih etičkih dužnosti. ljubav prema bližnjemu znači rad za bh žnjega. Mi ne tražimo od modernog čovjel sentimentalnu filantropiju, nego svijest d žnosti o tom da neprestano misli na ubl ženje i odstranjenje tjelesnih duševnih p treba. Dužnost je svakog misaonog čovje, da djelom pripomogne regeneraciju svo, naroda. To će svatko najbolje učiniti a] najprije poradi na tom kod samoga sek svoje porodice, svoje djece. To svakon strogo nalaže narodna dužnost, to stroj nalaže danas istinsko rodoljublje. Ve san vanjska nego i nutarnja politika — odg. preporod i regeneracija samoga sebe — glc narodna lozinka. E 3 uauwe KpanesuuHe. O16op 3a cMateiwe u peBu3ujy uHHOBHUKA NOBpIIHO je CBOj Pan OKO CMAIbEIA UH- HOBHHKA Y MHHHCTAPCTBY COLMJjAJIHE TIOJIH- TuKe. On6op je cMaiwio oz 907 yKa3HHx H 666 HeyKa3Hux uuHOBHHKA y Cp6uju u Hp- HOjropu, Ha 145, oguocHo 222, GuBa 3a 30 u 39%,. Y nokpajunama on 1214 cTaJIHHx u nomMoliuux uuHOBHuKa, H36pucano ux je 405, miu 30%. Y nojenuuum Cy mjecruma YKHHYTE€ UHTABE HHCTHTYIIHje, KAO H. II. HH- Baliuicke uicruTyuuje y baba 4 Ty3JH, MHBAJIHACKA IHKOJA y TpeGHiby, HHBAJIHJI- ck zom y Lley 4 oGnacue 3amuruTe jee Hi. MJAJEKH y DHTOJPJ, CKoryby u beorpa1y. Kan ce OBO CMAIEI€ NOTIJHO H3BEJE, vumeguke ce Hekux 351/, Miuijona nmunapa. Ps Onjek GeorpacKOF MHTHHTA. TipencjenuuuiTBO MHTHHTA PATHHUKE omMlajune Haponue Ou6pane, Koju je o1p- xKaH Ha 120. M., NIPHMHJIO je OBaj TeJEerpaM: »PJArOJApuHMO HA pesonyuuju jyuepaiber MMIIO34HTHOT_ HAPOJIHOF 360PA, BOJBHH H OJI- jyuHu na Kpasby HaumiemM 3ajenuuuku cra- ceMO MapTupcky Pujeky. Can je uac, za Beorpaj ysMe y cBoje pyke cynOuuy_Pa- jeke u 3a naBujek omeMoryhu Hacpraje Ta- jiujagcke mađuje. Ako jom u cana Huje jacHo Kyna Gu Hac ojiBeo Hanpucnopa3yM ca HramujoM rene Pujeke, oHzga HaM He npoaeraje Npyro CpecTBO, ZO MAMA M u360- * pa Hajkpaher ryTa zo Puma. XBaza Ta € CMpTHH Beorpaje. Pujeuka jyrocJaBeHcKka cTpanka, rmpe cjenuuk npod. TpoxoBan, TajiuK Crejut Nakne mraH je roToB, cBe je ypeljen He dalju IPpyrO HHIITA, HETO JA Ce H3a6 .pe najkpahu nyT zo Puma. CamMo He paa MHjeMO jOLI NOTIyHO KAKO heMO TO , zsajeguuukH craceMo MmapTupcky Pujer a beorpaz zna y3sMe y cBoje pyKe ibeHy cy GuHy. Harjena HaM za 64 ce ormeT Ka3a) UpHau je H3BPLUHO CBOjy NY2KHOCT, LPH MOXKe Ja OJJIA3H, 4 CaMO OBaj NyT CJ Moe: XBAJIA TH KOE do sena Ha CBECOKOJICKOM CTeTy. MuHucTap noJojjejcrTBa 4 Bona Has Tlyues 6uo je oBux_ zana y ayujeHiy Kon Fb. B. Kpasa Anekcanupa. MuHucT Ilycesb je, Ha MOJI6y COKOJICKOTA CaBe: 3Z4aMOJIHO KpaJba na npucycTByje cireTy y Jby JbaHH KOju he ce orpxkaTu 14.415. ayryc MumucTap je Kpasby cnomMeHyo, za he ce NPHCyCTBOBATH CBA jYTOC/IABEHCKA COKOJIC IPyiuTBa y KpaJbeBuHu Kao Takofjep 4 |: XOCJIOBAUKH CoKO. IIlpunpeMe 3a Taj c1 Na Cy y HajGOJBEM TOKY HM JA Ce HHTEH3F HO panu za ycrnjex 6y1e LITO JPeTiniH. Eb. B. Kpasb je usjaBuo, na he 1ohi “.KpajekuuomM MapujoMm y Jby6/baHy Hu za NIPpuCYCTBOBATH COKOJICKOM CJIETY. Benak opokikći neraspoloženje dolazilo je od toga, što se je danas sastao u tamnici sa mnogim svojim prijateljima i poznanicima, sa nekim svojim vršnjacima, sa kojima se i onako nije već dugo viđao, te se nije nadao, da će _ im susretaj biti u ovoj kući. To je na njega ai na njih tako djelovalo, da se pri sastanku nijesu mogli snaći, već jedino polete u su- sretaj stisnu ruke, kratko se pogledaju u oči pa ih obore k zemlji, krijući suze koje su navirale mješte riječi. Obišavši naše drugove, koji su u prvim grupama stigli i koji su razmješteni po drugim ćelijama, došao je i k nama, ali nekako ubijen i satrven zbog ovog ne baš prijatnog sastanka sa svojim domorodcima. Nije se kod nas mnogo zadržao, pa i ono kratko vrijeme što je među nama bio, osim kratkog pozdrava i raspitivanja za zdravlje, nije gotovo ništa ni progovorio. Ko ne pozna tog čestitog čovjeka, sigurno bi cijenio, da to radi iz straha a ne iz osjećaja saučešća, gledajuć svoje prijatelje i drugove iz djetinstva, svoje poznanike i domorodce, ovdje u ovoj kući neobičnoj u kojoj ništa ne sluti na dobro. Iz onog pokunjenog držanja bez riječi, iz onog njegovog mutnog i zamagljenog oka, ja sam mu čitao dušu u kojoj je vrelo |. jedno pitanje: zar ste ovdje vi poštene duše, u kući na- mijenjenoj razbojnicima, lupežima, ubojicama, defraudan- tima i ostalim zlikovcima? Ja ga shvatih, te omalo što mu ne priđoh i ne rekoh: da, ovdje smo, baš zato jer smo pošteni, pa s toga imate dovoljno razloga da zbacite sentimentalizam saučešća, i da nam, vedrog lica i jasnijeg oka, samo čestitate. Pozdravivši nas kratko, doktor pođe te nas ostavi kao zaražene nekom vrsti melanholije. Debeljko, sa kri- ještavim glasom i izmahajuć rukom u kojoj se po vazduhu prelamao ispunjeni formular, uvjeravao nas je, da će nam on voditi stalnu brigu za hranu i — za piće, — a si- gurno je bio veseo, “gdje smo mu, koliko drage volje toliko i s povjerenjem, prepustili taj, ne baš lak, referat. — A riverderci signori!; podvikne nam De- beljko, kao da nas hoće da trgne iz malanholije u koju nas je doktor bacio, te izdigne šaku sa formularom iznad glave i maše nas s njome, kao da se rastajemo za dulje vremena, Vrata se ćelije zatvoriše, teška brava oporo škripnu, klinovi cinički zazveketaše i mi ostadosmo Pm prvi put pod ključem. Naša ćelija za ča$ zanijemi, ši što je bila nijema prije nego smo u nju ušli. To je bio prvi izraz osjećaja izazvana posljednim kratkim zvekom zaglavljenog klina i gubljenjem brzog i teškog koraka Ma Debeljka, koji nas je ostavio. Kao đak kad se nađe odjednom pred nekim teškim i na prvi mah neshvatljivim mu zadatkom, pa za čas naglo zastane, umukne, zategnuto i zbrkano se zamisli te, neko vrijeme, dok svemu tome nečim ne doskoči, ne zna ni da sobom krene ; tako smo u tom momentu izgledali i is desetorica u ćeliji. | — Dakle..... Ovo se zove, da smo u tamnici!?; počne jedan od nas nakon opšteg ćutanja, kao da nas time hoće da uputi u riješenje problema našeg položaja. Na ovo nekoji od nas samo kratko i duboko uzdahnu, neki mahnu glavom, neki nešto nerazumljivo promrmljaju, svi se u životu pokrenusmo iz dosadanjeg okamenjenog položaja, a nitko, da mu riječi odgovori. | Kao kad se na kojem kućnom sijelu iznenada sa- stavi malo društvo, koje se tu prvi put upozna, pa im razgovor ispočetka, nešto iz obzira a nešto iz prve stid- ljivosti, ide vrlo teško; nikako da ga upute, već ga kratko zameću pa odmah ućute, i to ide tako neko vrijeme đ se postepeno ne prometne u ćeretanje pa čak i u nel vrstu graje, tako je sada izgledalo i kod nas u ćel Onaj čudni utisak, što je na nas napravio prvi momer osamljenosti u ćeliji, bacivši nas u neko deprimira stanje koje muškom držanju ipak ne pristoji, nekako n je za čas otuđio među sobom, jer je svak pomalo poč da osjeća, da ovakovo držanje nije muško, već da je jedna vrst slabotinje, koje bi se svak htio da otrese, | je zataji, da je se odrekne i da je porekne, kad pro! toga ne bi, u isto vrijeme, svaki od nas imao i de svjedoka, koji, po duši, moraju da svjedoče o našoj s botinji. Ova samosvijest, koja je svakim časom postoji Sve jasnija, napravila je, da smo se i nehote počeli zb toga nekako stiđeti jedan pred drugim ; to nas je za č otuđilo među sobom i od nas napravilo, za kratko vrije jednu vrst obzirnih i stidljivih poznanika, koji njeno | znaju da upute običan i slobodan razgovor. Odjednom čujemo kako, još iz daljega, ožvanja si ključeva, začujemo tvrde i sigurne korake, koji su na sve bliže stizali. Brava na vratima ćelije naglo škripi klinci hitro izletješe, a naš Debeljko s vrata viknu: — Signori tutto in ordin'e!!) Ja sam vA kazao, da se ne mislite. Hranu ćete dobijati po volji iz hotela, ili ako ko hoće, našu domaću, iz tamnice, za ko se ne plaća. Ovo napominjem onako radi reda. Ja S4 već govorio i udesio sa gazdom zd ian, prvog hotel i on je gotov da vam daje hranu. — A hoće li Se, uz dai: modi i malo napiti prekine ga, već raspoložen, Ivo iz Slanoga. —— i) Gospodo, sve je u redu. (Nastaviće se).