> Bpoj 26, S

>

odem nA a.

Otimanje oko Rusije. : usnajy cgoje oTanuGuHe ? 3ap My HHCMO MH se sumnjati. Na te pomirljive elemente

Iz Londona javljaju: Saveznički struč-
njaci raspravljaju o ruskom pitanju. Iz.
među francuskog i belgijskog stanovišta
s jedne strane te engleskog i talijanskog
s druge strane, postoje gotovo nepremo-
stive zapreke, Prvi rade na_ tome, da se
u-Rusiji uredi jedan specijaini režim fran-
cuskih i belgijskih kapitalista, koji imaju
radokope i fabrike u Rusiji. Engleski i
Italijanski stručnjaci stoje na stanovištu,
da se to protivi zaključcima u Cannes-u.
U toliko se govori, da je Lloyd George
izjavio, da će Engleska sama priznati so-
vjetsku Rusiju, ako se saveznici ne spo-
razume o ruskom pitanju.

Schanzer o konierenciji u Genovi.

Talijanski ministar spoljnih poslova
Schanzer izjavio je na audijenciji kod En-
gleskog kralja, da rad konferencije u Ge-
novi neće trajati dulje od mjesec dana.
Osim toga' izrazio je uvjerenje, da će se
na konferenciji nadovezati cio niz inter-
nacijonalnih dogovora, sastanaka i spora-
zuma. Što se tiče dolaska Rusa na kon-
ferencu, naglasio je, da će ruska delega-
cija biti primljena sa najvećim poštovanjem.

Odjeci stanja na Rijeci.

Predsjednik riječke vlade Zanella, koji

se sada sa većinom članova konstituante

NonuruuKu mopan.

 CYFePHPAJIH, C AHA BA JLAH, TA MMILJBEHA ?

Beorpajteka ,Tpu6yua“ y com 6pojy

OL 24. MapTa, ocBpuyhu ua jezan yBojiuuK
3BAHHUHOT Oprana /lemM, Crpanke ,/lemoxpa«

Tuja“, NOHOCH 4IAHAK NOJ TOPIbHM HATIH-

COM, Y KOME H3M€eljy OCTAJIOF KAKE H OBO:

Haw napon, cpehoM umu necpetiom,

Cnajta Mey one Hapore uuja je nogaruuka

ucTopuja Guja naj6ypunja. Hau apo umao
je NpMmiuKEe Za, HA JENY BHIH CKOpO cBe
noGpe u ce pljase pexuMe. OH 3Ha ura
je amcoyrusaM u zecnoru3aM, 3Ha mura je
rpaljancka M BOjHA NHKTATYPA, 3HA ITA je
HEYCTABH4 H yCTAaBHA MOHAPXHjA, 3HA ITA
je Ha34/UbAIUTBO, KOHCEPBATHBH3A4M H JLEMO-
KPATH34M, OH 3Ha mira cy Manupecranuje,
JeMoHcTpanuje u no6yne. OH 3Ha a ce u3-
OOpu MOFy BPIIHTH y3 IIpujaTe/6CKO Cye-
TOBaie Tojiniuje 4 za ce, NoHeKa), Mory
BPuIHTH H Ce3 TOF CygeJoBawa. Buzeo je

KAKO Ce NPOTEPyjy KPAJbEBH, IPOTEPYjy HIH
yOujajy KPa/eMIle, BHJIEO KAKO Ce oGapajy
KPaJbEBH, 0Capajy zunacruje, oGapajy npe-

KOTepnje, 3Ha mura je cBeMohi 1noji3eMHux
HHTpHTa_KOje pyrue za 6u nonusaje uro
Cu OMeT, y IAHOM MOMEHTY, MODE. CPYIIH-
Tu. Ham Hapoz umao je, peujy, jemuucTBeHo

3Jap HEeKYJITyPHe HapojIHe Mace 3Hajy ta
HOBHH€, y BehHHH NIPMJIHKA, HE TIPECTABJbAJY
TAKO 3B4HO jaBHO MHUIbEIb€, BEH MHILILJbEIbE
OBE HIH OHe NOJIHTHUKE KOTEPHje, MHLIJBE-
ibe OBOT HJIH OHOF_ yPeLHHKA ?

= Ko je cTBOpHO TAKO 3BAHH NOJIHTHUKH

pi

MOpaJ ? Hapojine Mace uJIH OHH KOju BOJE
Hu 34BO/lEe TE Mace? Mace cy caMO HecBecHo
ycBojuje Taj TAKO 3BAHH INOJIHTHUKH MOPAJI.

 lInpokum HapojnumM macama mMHoro je

 BHIIe norpe6Ha jenua eTHuka NIKOJIa, Hero

jeuia NOoJIHTHUKA IIKOJIA. AJIH, HEOTIXOJHO

je norpe6Hno na npBo yuuTe6u Hayue ura
je mopag. Hama uwramMna, Taj anocTOJ Mp-
 Kibe, Taj NPONOBEJIHHK IOJIHTHUKOF MOPAJA,
raj PACALHHK YBPC/IA H KJIEBETA, HE CME OLI

uMaT4 npereHcuja na Gyne yuHTeb Wuupo-

 KHX HApOlIHHX Maca. OzaHno opykje npode-

CHOHAJIHHX NOJIHTHUAPA, OHA 6e3 HKAKBHX

 CKPJIIJIA CIIPOBOJIH IIOJIHTHUKH MOPAJI CBO-

jux uucnuparopa. TIpobec4onaJiHu IoJIHTH-
HAPH, TH TPOBAUH KHBHX HAPOLHHX H3BOPA,

: TAKO HCTO, He CM€jy HMATH NpeTeHCHja a
CTOJIH. 3HA ITA Cy rpaljaucke u Bojunuke | |

Oy1y VuHTe/6H HAPOJIHHX MaCa, OHH HCTH
KOju BOJE H 34BO/e MACE H KOju Cy je HA-

 JUMIH LA MP3H CBOjE TIOJIHTHUKE TIDOTHBHH-

Ke, a Herupa Tojepanuujy u za, Kao ibe-

 3HHH YUMTe/BH, NpAKTUKYje TAKO 3BAHM IIO-

sebi imao dovoljno atrukcione snage po-
trebne radi pobede nad elementima ne.
gacije“.

Reči su vrlo dobre, ali ima jedna te.

mogla bi se i morala naslanjati stvar spo.
razuma, ali takvog sporazuma koji bi u.

škoća. Kod Srba su takvi ekstremisti retki,

bez značaja i bez uticaja. Ni jedna politi. |

čka stranka, ni jedna parlamentarna gru.
pa ne stoji na načelu ,amputacije“, nju na

naglasuje ni jedan političar. To je samo.

fraza, kojom se u razdraženosti služe ne.
merodavne ličnosti. Na protiv! Na srp.
skoj strani stalno se ističe potreba spora-
zuma i zajedničkog rada: narodno i držav-
no jedinstvo prelazi kod Srba u krv i
meso njihovo.

Ali za sporazum se traže dvojica. A
gde su Hrvati? Opšte je mišljenje da i

imeđu Hrvatima ima trezvenih i umerenih:

elemenata. — Ima ih io tom nema sumnje,

— ali gde su? Mi ih ne vidimo! Za sada.
oje pred nama Hrvatski Blok, koji pred-

stavlja ogromnu većinu hrvatskog stano-

ovništva. To je fakt sa kojim treba raču-
nati. Ako hrvatski deo našeg naroda želi.

sporazum, mora za svoje predstavnike da
izabere ljude koji žele sporazum, Za sada
je nemogućno predvideti, kako je mogućno

NOJIHTHUKO HCKYCTBO. 34p TO Huje HajGojba
NOJIATHUKA IIKOJIA ? 3ap TO He Gu TpPeGaio
na Oyne HajGo.ba noJmuTHuKA 1iKOJa ? Hc-

> JIHTHUKH MOAJI. Će
| OGnoBbene dbpase u OGHOBJ/BEHA JLEMA-
 roruja ue crBapajy HOBy €Noxy u noJIHTH-

nalazi na našem teritoriju u Kraljevici,
uputio je Pašiću, Lloyd Georgeu u Poin-
careu ovaj telegram : Smatram za dužnost

visnu Hrvatsku Seljačku Republiku. Sa ioga
gledišta može se razgovarati samo o na-

čuvena nedjela.

izvjestiti Vašu Ekscelenciju, da je, uz pri-
sutnost. talijanskih trupa a potpomognut
od strane talijanskog generala Castelli-a,
talijanski poručnik Cabruna, povjerenik

D'Annunzia, zaveo na Rijeci vojnu dik-

taturu. Više od polovice članova Konsti-
tuante, koji predstavljaju apsolutnu  ve-
ćinu u bijegu je, da bi izbjegli prisustvo-

>

Mala Antanta održati predkonferencu za-

> ledno sa baltičkim državama i Poljskom, te
da će zajednički istupiti u svim pitanjima.

Ovom prilikom Cehoslovačka vlada
sprema više diplomatskih dokumenata koja
će se izdati u više različitih baza, a u
njima će se posvetiti
hoslovačkih legionara u Rusiji,

a"
otvorene, pa se šetamo od jedne do druge, pravimo jedno
drugome posjete i čisto uživamo u nekoj vrsti slobode.

Jedna vrata u dvorištu otvore se. Izađe nekoliko

. cTpauke, jecmo sm joj npenopyuuBasim To-
zao NEPAHUMjy NpeMa APYKUHM NOJMTHUKUM MHII- ii dOJuTKUKH MOpAJ, CMATPAJY KAO CuiLOtIM
 ObEIBHMA MO TIPEMA NOJIHTHUAPHMA APYTHX

pk 0

AP3HyTH Za NOPHYE IBEZHHY OuAjHY HEKYJI- |

Typna. Mu _cmo je saBojujiu dbpašsaMa, o6e-

KYCTBO CTHU€ CE KHBOTOM, HE M3 KIbHTA,

TH JA, y TJABHOM, HEMAMO PAZJOTA IKAJIHTH
Ce Ha Imupoke Mace uapona. Huko ce e cme

TypHOcT. Avu, jecy Jiu 34TO KPHBE IHHpOKE
MACE HAPOJA MJIH CMO KPHBH MH KOju 2KH-
BHMO y yBepeiby za je BoguMo? Ona je
HEKYJITYpHA, jep cMO xTeJu za Oye nekyu-

HAIBHMA M NOJIHTHUKHM MAHHPHMA CYMibHBe

' uKoj ucropuju jezmaor uapoga. KH aKkO xu-
a ze a | BHMO Ha baikaHy, GAJIKAHCKH MAHHPH H y

He mopa ce Guru geMaror, na npn3na-  gozuruuu Nouuiby  GHBATH  AHAXPOHH3MH.
Hosu synu uucy omu Koju zgeknamyjy, 06-
oMaibyjy u KJeBerajy Ha HOB HauHH, OHH
Koju NOJIHTHKY CMaTpajy Kao CBOjy peH-
ora6unuy npoecujy. HoOBuH bylu cy omu
oKOju ue snajy 3a mojuruuku mMopan, jep
 sHajy zna nocroju camo jean jemurTu opad,
 JeMAH HEJIEIBHBH H HHTETPAJIHH MOPAJI, je1HAK
Y NPHBATHOM H Y NOJIHTHUKOM XKHBOTY, IOJI-
la. H ojemua« 3a caky npodecnjy, nojjeuak sa
CTHHKe Bpenuocru. BpOyjyhu je 34 cBoje  cBe pyne y ApyiurBy u y zpxaBu. Hosu
u IbyJIM Cy OHu Koju —BOjaK MOPAJI, IPUBATHH

je upravo protivnost svakom sporazumu.
Reč je oštra, ali tačna: danas među

obi bili za sporazum. Kada bude veći deo
Hrvata došao do uverenja da je sporazum
potreban, tada će i pitanje o sporazumu
postali aktuelno. A dogod toga nema, sva-

s njima, treba bez njih ili preko njih.

međusobno poštovanje. Sporazum nije či-

ki je govor uzaludan. Ako nije _ mogućno

.Crpanaka ? Herosepanruu mu npema cBojum

NOJIKTHUKHM NPOTHBHMILUMA, Koje YBEK CMA-
TPAMO KAO NPEACTABHHKE APyFe, CABPIIEHO

PAZJIMUMTE PACE, HETOJEPAHTHE Cy M mace

 OHAPOJIH€ : OHE CY HALI, CAMO HALI IIPOH3BOJI,
MecroO IuTO MH Iby Lanac ONTyXKyjeMO, ONTy-

naročita pažnja če-

XKHBAHE ona Hac, kaja jeninor jana Gy e

KyITypunja, :
3ap cy napojne Mace KpuBe  Iiuro cy

NOJIHTHUKE CTPAHKE  IIOCTAJIE CEKTE, KAJLA

Hucy KoTepuje ? OKYA HEKYJITYPHE HAPOJI-

He MaCe 3Hajy Ja cy, KAKO MH TO, Y CBOM

CYMIbHBOM HHTEP€CY, BOJIHMO TBPJIHTH, MC-
TAKHYTH NOJIHTHUKH PAJLHHLH JONOBH, JA
HHCY NATPHOTE M JA CY yBeK FTOTOBH HA

sada ne znam.

Mirković, K. Margetić, M. Stojić i još nekoliko, za koje

Dođe i naš čas šetnje. Opet nas izvedoše u avliju

iHeMOpaJIA.

Gde su Hrvati?

»Slovenski Narod“ 22. marta 1922. god.

O hrvatskom pitanju čitali smo ne-
davno jedan ozbiljan članak u kojem je
lako rečeno: , Tandem est laudanda volun-
tas“. Pisac preporučuje sporazum između
Srba i Hrvata, i tvrdi da su na obema
stranama ekstremna krila: Srbi koji su uba-
cili u svet reč o ,amputaciji“ i Hrvati koji
traže neku hrvatsku republiku, pa zaklju-
čuje: ,Putem ekstremnosti ne može se
doći do sporazuma. A da ima i trezvenih
ljudi u obe grupe sve do sada — ne može

kontrahent, samo ako
i ceni.

A šta ovde vidimo? U Hrvatskom |
Bloku sedi n.pr. dr. Košutić i igra u njemu

veliku ulogu. Kad bih ja bio Srbin, ne bih
nikada mogao sediti za istim stolom ni sa
jednim čovekom koji se prijateljski druži
sa Košutićem. Po mome mišljenju moramo

računati i sa tom pojavom u situaciji. Kako

može Surmin sedeti zajedno sa Košutićem?

To je za mene stalno zagonetka. Ako Hr-

vati nemaju nježne osetljivosti za takve

stvari, imaju je Srbi. Gde su, dakle, Hrvati |

koji žele sporazum a ne separaciju ? Zalud

činu kako da se izvrši ,amputacija“, a to

dogovarati se sa ljudima koji traže neza-
Hrvatima mi nemamo uticajnih ljudi koji.

Još nešto. Za prijateljski sporazum |
potrebno je međusobno poverenje, čak i

slo trgovački posao, te da bude i prodavcu |
i kupcu sasvim svejedno, kakav je drugi |
roba odgovara robi |

se osvrćem, ne vidim nikoga. Zbog toga

se danas i ne govori o sporazumu !

osuđenika, pa po utvrđenom redu udru u šetnju na jednoj
strani prostranog dvorišta, Do malo za njima izađe jedan
u građanskom odijelu. Isti ga čas poznasmo. Bio je g.
Dr. Antun Pugliesi, dubrovački donačelnik. On se šeće
sam, s druge strane dvorišta, držeći se više hladovine.
— Eno gospara_ Antuna!; ču se Za čas po našem
koridoru, a neki utrčaše u ćelije da jave drugima.

“ Polećesmo svi na prozore, pa se navaljujemo jedan
na drugog. Gospar Antun nas opazi, pogleda na sve naše
prozore, osmjehuje se, a na naše kriomične znakove, koji
su imali da znače čitavu hrpu pitanja u jedan put, od-
govara sa lakim osmijehom, slijeganjem ramena i izdi-
zanjem obrva, Na njega se nešto mnogo strože pazi nego
na nas. Zatvoren je u samici i ne smije s nikim da raz-
govara. Baren da nam dođe do pod prozore, da mu
dobacimo ili da nam dobaci samo jednu riječ, pa bi bilo
dovoljuo. Ali ne može ni to, jer ga dobro paze. Zašto?
Ne znamo. moa

— Enoi gospara Melka !; ču se odjednom između nas.

Preko puta nas, na drugom podu istočnog krila
tamnica, gdje je smještena bolnica, šetao se je u isto
vrijeme i načelnik grada Dubrovnika, g. Dr. Melko Čin-
grija. Bolestan je, pa je tu smješten, naravno, sam, pa
sam i šeta koridorom. Opazi i on nas, te ge malko povuče
u unutrašnjost i maše _ nam rukom a jednako i mi njemu
odgovaramo. ;

Ovako odvojeni, osjetismo se jedna duša.

I iz Šibenika su zatvoreni najodličniji građani, gotovo

SVi /po_samicam: Dr. I, Krstelj, Dr. M. Drinković, M.

kao i jučer. Gotovo jednaka slika kao i jučer: mlađi
nikako da miriju, stariji ozbiljni, danas nešto ozbiljniji
jer imaju da pišu kući, pa misle kako bi nakitili pismo
a da ih ne ožalosti. Stražar, jedan drugi ne jučerašnji,
jednako ozbiljan i povučen stoji naslonjen uza zid. Osu-
đenici nas jednako gledaju, danas sa manjim čuđenjem
ali sa višom pažnjom, ne dižući oka sa naše cigarete,
pazeći tačno gdje će popušeni ostatak da padne kad ga
bacimo. Tačno zapamte kamen ili travku gdje je cigareta

bačena, utvrde znakove kako će brzo i sigurno do nje

doći kad izađu na šetnju, pa se veseli povlače u ćeliju i
trljaju rukom za skoro uživanje u pušenju.

Danas nas pri šetnji posjeti Debeljko, te sa svojim
posjetom u nekoliko izmijeni sliku šetnje. Donio nam
neke listove, zasio u šupljinu prozora najdonjih ćelija i
dao se u razgovor. sai

— Znate li, — pitamo ga u razgovoru — čemu su
ona tri naša Dubrovčana i od sebe i od nas odijeljeni?
Zašto su u samicama i čemu se na njih toliko pazi ?

— Ne znam vam ništa pozitivno. Predani su nam
sa takovim odredbama. Ne znam, nego sam i ja tako čuo,

da su uhvaćeni jer da su sa nekakvim dokumentima

htjeli uteći, te su za sada uzeti kao taoci.

IHS GP; Čudna, onikako ili davno nečuvena
riječ, izleti iz usta Debeljka, a sva naša usta za čas ju
počeše ponavljati i izgovarati, Kakvi taoci?..,, Kako da
oni budu taoci? ..,, Dovijali smo se svemu i svačemu,
ali nikako da izađemo na kraj. Znamo da i najstarija
historija spominje taoce, ali onakovi taoci bili su shvatljivi.

da se pokoreni ne pobune, jer bi tada taoci stradali.

Istorija bilježi kako su Turci odvodili u Carigrad za taoce

najodličnije poljsko plemstvo, a toga se događalo češće
i u drugim i teškim borbama sa srpskim narodom. Isto-
rija, uopće, bilježi za odvođenje taoca sa strane osvajača
iz pokorenih zemalja, ali ovakovi taoci, kao što su ova
naša tri odlična Dubrovčanina, to je patent besmislice
austrijske i njemačke, a taj patent to jače iskače, šte se
baš-sa strane vlasti ističe jednodušnost, lojalnost i vjernost
naroda u monarhiji. Naši taoci moraće da za nešto jamče,
i to sigurno sa svojim živdtom. Imaju li u čemu da jamče

za ovaj narod ovdje, gdje su možda poznati tek po imenu ;
ili možda za narod dubrovačke općine gdje imaju upliva.

ali i ličnih neprijatelja, koji bi im na ovaj način: lako i
jeftino mogli doći do glave ?

Razmišljanje i razglabanje vrhu taoca ubije kod
mlađih dosadanju veselost, prestane skakanje,

razne igre i šale. Skupljamo se u hrpe kao na neki

dogovor, pa se te hrpe opet razmeću da se sve sliju u. ;
jednu veliku, gdje stariji i iskusniji vođe riječ i daju
svoje mišljenje koje se uvažuje. Svakako taoci su na

nas mnogo uticali; same smo taoce sažalijevali, a mnogi

je od nas od srea zahvalio Bogu, što se rie nalazi-u njihovom.

položaju.

Taoci!,... Događaj dana! 0 njima se cio dan vo-
dio razgovor, a sigurno, da je o njima poneki i sanjao
pa — i trgnuo se u snu, > (Nastaviće se).

lamce, koji su vrijedili kao sigurnost za leđima osvajača,

Kad je rimsko carstvo s dana na dan širilo svoje granice
i išlo da pokori cio tadašnji poznati svijet, osvajajuć
zemlje uzimalo je iz njih najviđenije ljude za taoce, biva

metanje
kamena s ramena, kotrljanje velikog kamenog valjka i

i pda
pa