. Crpaha 2. y a € #979). su se sa te strane a preko Arbanasa vr- šile prama nama na Albanskoj granici. Još ćemo mi u dovoljnoj mjeri osjetiti Italiju preko Albanije, istina ne onako kako joj to do sada bilo omogućeno, ali će ona naći ipak načina i ako je svoju vojsku povukla iz Skadra. | o genovskoj konierenciji. Malo dana još, pa će se u Genovi da sastane i otpočne rad konferencije, o kojoj se toliko piše, koja toliko obećava, a koja ipak izazivlje veliku skepsu. ,Man- čester Gardijaun“ publikovao je 29, marta dug intervju svoga praškog korespondenta sa dr. Benešom o politici Male Antante na genovskoj konferenciji i prema Rusiji. Beneš je rekao da će konferencija u Đenovi imati politički i ekonomski ka- rakter. Rešenje ekonomskih problema ne- moguće je bez promene politike prema Rusiji. Beneš predlaže politiku brze i ši- roke trgovinske kooperacije sa Rusijom bez političkog ili diplomatskog priznanja Sovjeta. Političko priznanje Sovjeta nije od velikog značaja. | Čehoslovačka i Mala Antanta bili su protiv vojne intervencije u Rusiji i zahte- vaće u Đenovi da sve evropske države vode jedinstvenu politiku prema Rusiji. Ako Konferencija u Đenovi odluči da prizna Sovjete, Mala Antanta neće biti u stanju da definitivno reši ruski problem, ali ima izgleda da će doprineti mnogo njegovom rešenju naročito vaspostavlja- njem odnosa između Rusije i Evrope. * Sama Mala Antanta ne očekuje mnogo od Konferencije u Đenovi. Mala Antanta treba veliku finansijsku pomoć, ali je u tome pitanju vrlo pesimistična, i ona je sama preduzela svoju rekonstrukciju. Što se tiče rekonstrukcije Rusije, Čehoslovačka će igrati u tome značajnu: ulogu, dok će uloga drugih država Male Antante biti > mnogo inanja, jer su u glavnom poljopri- > vredne države. Beneš je protivan politič- koj feder&ciji, kao i ekonomskoj država. > ugovora tih država. Federacija tih država > restaurirala bi političku i ekonomsku pre- | si vlast Nemaca, kao što je to bilo pre svet- skog rata. Beneš je odlučno protivan ma kakvoj reviziji Trianonskog Ugovora, ali veruje da je sadanja Mađarska sa novim državama neophodno potrebna. Beneš osu- duje Mađarsku kao nedemokratsku državu, što je velika smetnja za političku buduć- nost te zemlje. + Rumunjski zahtjevi. Rumunjska delegacija namjerava u Genovi istupiti sa finansijskim zahtjevima prema Njemačkoj, Rusiji i saveznicima. Od Rusije će zahtjevati da joj povrati 300 mi- lijuna rubalja u zlatu, koje je rumunjska. vlada prilikom provale Nijemaca predala u Jessyu carskoj ruskoj vladi, a kasnije su ih boliševici upotrebili u svoje svrhe. Od Njemačke će zahtijevati 400 milijuna maraka u zlatu za žito i živežne namir- nice, što ih je dala Njemačkoj za vrijeme rata. Od saveznika će tražiti 100 milijuna leja, jer su se saveznici obvezali, da će nadoknaditi štetu za razorene izvore što su ih Nijemci upropastili. BPredkonierenca saveznika. Izgleda da nikako ne ide glatko među saveznicima u pitanju genovske konferen- .<cije. Do sada smo čuli, čitali i razumjeli, da se hoće ipak da javnosti donekle su- gerira, kako između saveznika nema bog zna kako jakih diferencija, a i one što postoje, da su neznatne i da se lako ukla- njaju. Sada opet čitamo vijesti, da će se samo jedan dan prije otvorenja genovske konferencije sastali saveznici na posebnu konferencu, na kojoj će se utvrditi zajed- nički program. Do sada je o tom zajedni- čkom programu bilo i suviše govora, i da između saveznika vlada saglasnost onako kako je sugeriraju, sigurno ne bi u po- sljednji čas bilo potrebe od predkonferen- ce za utvrđenje zajedničkog programa, jer je on morao davno da bude utvrđen. Kario umro. U posljednjem smo broju donijeli vi- jest da je Karlo Habsburški na smrtnoj postelji, ali je on već tada bio mrtav. Iz Beča javljaju, da je glas o smrti Karlovoj primljen relativno ravnodušno. Karlisti, kojih je najviši dio među bečkom njegovoj smrti, te među sobom prikup- ljaju potporu za Karlovu familju. Izgleda, da je smrt Karlova. mnogo jače djelovala na Budapest i Mađarsku nego na Beč i Austriju. Prema posljednim vijestima mađarska je vlada u službenom listu potpuno i u tonu dvorskog ceremonijala objavila Kar- SRE = lovu smrt. Mađarski, pak, legitimisti pro-. glasili su Ottona II. kao nasljednika pri- jestolja mađarskim kraljem. Kraljica Zita - smatra se kao regentica do punoljetstva | Ottona. Vlada mađarske uputila je Ziti telegram pun saučešća. | Na ena | Na dalekom istoku. Po vijestima iz Tokija, crvene čete, progoneći bijele gardiste potjerali su ih na neutralnu zonu i tu nastavili njihovo pro-, ganjanje prama Vladivostoku. Tom prili- kom došlo je do sukoba između boljše- vičkih četa i japanske vojske. Misli se, da će Japan zbog onoga b : 5 tera ? ; " n : j Pad s x Li Se nA ELiĆi def. KI boja PR i BOJE. ZA ši hi PIA po Pymyib€Ka Kpasbuua y beorpa/y. = V nenjesy nocauje none cruraa je py+ .MyibCKa Kpabuuna Mapuja _ y Beorpaz. Ha cranuuu jy je nouexkao mam Kpasb ca npuH- NOM IlaB/1loM, reHepaJIHTeTOM, "TAHOBHMA BJIAJLe TE pa3ne parnpeseHTatiuje. > Beorpaz je uuo uckulieH HALIHM H PY- MIBCKHM 3aCTaBaMA. OL CTAHHLE NA ZO Jipopa BenuKa Maca napona no3npaBiba je Bucoky Touitiy u amer Kpasba. TIpez /1Bo- DOM CHJIHH HApOJL OJyIIEBIBEHO je K/MIAO u duje npecrao zok Kpasuna ca KpajbemM Huje usana Ha GaJiKOH. Ha Beuepu je Guo zo 190 no3sBaHuua. Kpasvuua he ce 3a1p»KATH. HEKOJIHKO AHA y beorpany Te he nperienaTH CBe IberoBe 3HAMEHHTOCTH. 3a BpujeMe bena GopaBka VTBP/Iuhe ce LeduHuTHBHO laH Bjenuariba Haier Kpajba, a Taj nan he cBakako OHTH npuje IlerpoBor rocrTa. YMjeTHuuKa u43/10)KGa. Kao IurTo je NosHaTo OKO CBETKOBHHA npuiuKOM Kpa;eeBor Bjenuaiva rnpenButjena je u BemuKa yMjeTHnuKa #371026a, Kojy Npu- pehyje JIpxaBiu OLIGOp 34 CBETKOBHHE, Y3 CAPAJLEbY. CBHX JIHKOBHHK VMJeTHHKA Y 3€MJEH. Ila Gu ce cauyBaJa Tpaziuuuja paHnuje npu- peljaanux usnox6a, oBa he us/mox6a Ho- CHTH HMEe ,V. JyrocJoBeHcKka H3JoxGa“, VUpPyKeHa Ca M3J10KGOM PyMYIbCKHX CJIHKA- pa, Koju cy Takoljep u3jaBMJIu KeJby H TO- TOBOCT, la TOM NPHJIHKOM Cyljenyjy. TIpe- FOBOpH Hu3meljy opramusanuja ce y BeJuKo OBa he usloxGa GuTu panpe3seHTaTuB- Ha u perpocnekruBna, oGyxBarajylhiu_oGH- MOM IHO XX. Buje, aristokracijom potišteni su sa viješću o < ge Ilok1oH Bauke KpaJby. > Benuka CkyriuruHa Bauke 2Kynannje nonujena je jemuornacny OJviyKy, Ja ce npu- —uKoM Bjenuaima Fb. Ben. Kpama Ajekcan- upa nonapu Kpasey cBoje uMaie-u PyTOry Ha /lyuaBy, Koje mo cBojoj BeJimuHHu4 u#3- HOCH ZO 300 gaHana 3em;be. > TeHoseka KOH pepenuuja. V cBuma' 34auuTepecoBaHuM MHHHCTAP- caMa ornoueo je uuresuBaH pag Ha npu- KYIIbAty Marepujajia, koju he Guru norpe- . CaH HALIHM CKCIIEPTAMA HA HeHOBCKOj KOH- dbepeuuuju. Taj paz oco6uTO je 4uTe3uBaH y MunuucTrapcrTBy Punancuja, CaoGpahaja u ConujaJiHe IIOJIHTHKE. ( 3a usjenuauee 3zaKoHa. Ho 15. anpuia uspanuhe ce y renepajI- HOj Zupekuuju HenocpejHux nopesa 34KoH- .cku npojekaT o usjejiunauewy nope3a, Koju he ce OHJa rnpenaTu HapouunToj KomMucHju Ha nperger. 3aKOHCKH IIpPOjeKT OCHHBA ce Ha OBUM NpuHuunuma : 1, omopesoBawe ke Ce BPIIHTH NOJjeIHAKO HA UHTABOj TEDHTO- puju KpasbeBuHe; 2. crerneH peaJIHor oro- M3 unawe KpaneBune. pe30Bai»a Bpruuhe ce npema nmpuxojumMa u Z uMoBuHu. OBaj he 3akoH BpujenuTu ou 1. janyapa 1923. | [IporuB renepaja 3eueBuha. [IpencraBiuuu ornosuuuje ynyTHJIH cy zajeguuuky uuTepnesanujy M4HHCTPY BOjHOM, y Kojoj nurajy o nponacru pekpyra 3a MHHHCTDOBAtA., ŽeueBulia, Te TPAKH OJ/ITO- BOp, IITO ce je +npeny3emo a Ce KPi&Biu npoHnaty. Muuucrap Ilamuh znao je y cyCoTy na ckymuTuHckoj cjenunuu u3jaBy y ume Baje, na je, nopen uerpare Kojy je apenuo Muuu- cTAP BOjHH za ce npoBene npoTuB Bojiux oprana, cyBuuie je mpeny3sera ucrpara o nujenoj cTBapu M KOJ NpeBo3sa u pas- Mjemiraja perpyra. C Tora _ je ojrpe- ljeH HAPOUHTH MHHHCTAPCKH KOMHTET, KOjH hu pyKOBOJIHTH HCTparOM, a pesyarar he — nojiunjeru y orpejeno BpujeMe ripen ckyri- INTHHY. Ilovka KpaJby AJeKCaHpy. Y Hejjesby npej none rmnpenao je, y HapouuToj cBeuaHoj aynjeHuuju, r. OKeHcKku nocnanuKk Ilobcke, y3 CBojepyuHo mucmMo miedba nobcke 1pxaBe r.IIHJICY ACKOT H HAj- BHLI€ TIOJBCKO OJLIHKOBAIbe, OPLEH TIOJBCKOT Benor Opana tb. Ben. Kpasby AmekcaHzpy. .OBaj ce opne naje caMo IneQdoBuma 1p- XKABA H LO Cala ra umajy caMo KpajbeBa benruje u PymyHuje Te dpaHuycku TIpe/- cjenruuk Mujiepan. Iloma3ak Haiuux gejerara u FeHoBy. Nanac noja3su Hama zemeranuja Ha Konbepennujy y TenoBy. Kpenyhe u3 beo- rpaga Ca CHMIJIOMCKHM EKCIIDeCOM, Te he ce saycraBuru_y Panany, Koju je y 6.u- 34Hu ITeHoBe. OBaj paHu TOoJasak Hale jemerauuje NOBOJLu Ce y Be3y Ca 2Ke/BOM Tazujancke Brane, Koja 6u jom npuje ca- craHka Konbepenuuje y TeHoBu enja na pasroBapa c HauumM zemeraruMa. Kako ce nujeHu, oBaj pasroBop umao 606m uu H3BPNI€IbA PANAJICKOT YFOBOpPA H y Be3H ca TuME yTBpljebe jezue zajeguuuke nojiuruKke y norjeny Pujeke. Y GeorpajicKHM ZHUNJIO- MATCKHM KPYTOBHMA Ce FOBOPH, LA Huje uc- KIbVU€HO, LA He HANiH NEJEFATH TIPEJLTO- uru Hrajuju peBu3sunjy yroBopa y Panajiy Y NHbY KOpHHpaa rpanuua usmeljy Hac u Hragmje. MeiyTHM Ce c Ipyre crpaHe /ogase FJIACOBH, NA HALIA BJIALA CBE BHILE ZOJIAZH no yBjepeiba, na he Hrazuja TeniKO XTjeTH H3BPIHTH PANAJICKH YFOBOP, TE NIPAMA TOME ja he ceu eBakyanuja Tpelie 30ne jom 0/1y- JbHTH. | Ca zemeraruma umao 6u za note u r. [lamuh, AJIH IIO 34/UbHM BHjeCTAMA HSFITEZA, na he 360r Gomecru Gur crpujeueH a npucycTByje reHoBckoj koueperuuju. poduzeti neku vojnu akciju spram Rusiji. našeg druga predviđena mogućnost napadaja na nas, za cas nas sve zbuni, uznemiri. U našim očima, koje su se hitro susretale, mogao si čitati samo jedno pitanje: što ćemo sad? Pa i onaj broj od 20 hiljada nije mogao da nam bude nimalo prijatan. Debeljko počeo da nam se izrugava za taj strah, pa udre u smijeh i počne da siplje hrpu razloga, koji su nas imali uvjeriti, da se _ nemamo | čega bojati i da smo na najsigurnijem mjestu. Ali huka, koja se _prelijevala iz jače u slabiju i obratno, nije nam dopuštala da potpuno damo vjere našem Debeljku, te, kad bi ona vika, dreka, lomnjava, nekakvo čudo i pokor, sve stiglo jasno do naših uši i izgledalo kao da se k nama primiče, tad bi nam postalo sumnjivo Debelj- kovo uvjeravanje i njegova — iskrenost, a bezbrižno mu držanje činilo nam se izvještačeno. Kako nam se ponekad huka učini sasvim blizu, tako se i mi nekako neodređeno ali opet u jakoj mjeri uznemirimo, pa kao da tražimo neki izlaz, smišljamo što bi bilo najzgodnije. Trčimo jedan drugome“od ćelije do ćelije, zastajemo se u koridoru, pa gotovo istovremeno, blenuvši jedan u. drugog, naginjemo uho i pružamo ruku prama onoj strani odakle huka stiže, te samo što jedan drugome šapnemo: čuješ li?, a od ovog besmislenog pitanja tražilo se istovremeno i obostrano neki pametan odgovor, neki zgodan savjet, neka, makar kakva, utjeha i uopće jedna zgodna riječ, po kojoj bi se imao vladati, koja bi imala umiriti. U neko doba jačina huke počela je da jenja i lo nas je odmah počelo da umiruje. Do kasna u noć slušali smo na kratke mahove, kako do nas dopire vika koja nas više nije uznemirivala ni uzrujavala, jer smo već bili sigurni da je prvi žestoki bijes minuo i da se više > nemamo što bojati. — Ipak su austrijske vlasti vrlo dobar psiholog. U mjestima, koja nijesu vojno zborno mjesto, provele su hajku na Srbe još ranije, a u onima, gdje se vojska skuplja, odložili su za ovaj momenat. Poznaju one vrlo dobro što je to stoka i kako se ona vodi i uspaljuje i koji su momenti za to najzgodniji! Sa ovim mislima čekao sam dugo u postelji da mi san dođe na oči. | 2. Avguste. Danas je nedjelja. Jutros, prije nego nam je i stigla kafa, čujemo crkveno pojanje. Gore na drugom podu, jedna do druge, dvije su lijepe kapele, katolička i pravo- slavna. Pojanje, koje je do nas jasno i glasno dopiralo, dolazilo je iz katoličke kapele, a pojali su osuđenici preko mise. Pjevanje je prosto, ali je izgledalo da iz njega ipak izvire neka jača mjera ganutljivog čuvstva. Mi ih slušamo i stvaramo sliku, kakvi sad zlikovci sjede ili kleće u onim crkvenim skamijama. Tihi i mirni slušaju nerazumljivu latinsku riječ svećenika na oltaru, poju pjesan u svom jeziku, licu daju izgled pravednika a ovamo su najprepredeniji zlikovci. Prave li se oni takovi ili ih nešto neshvatljivo i nevidljivo doista takove pravi ? | Dostojevskij, u jednom svom romanu, robijašu nemoguće biti bez Boga... I za nas je bila naročita služba božja. Naš drug, dum Ante Anić, oslužio je misu koju smo svi bez razlike slušali i prestajali. Ima nas što se gotovo i ne sjećamo, kad smo ono posljednji put slušali i prestajali u crkvi, koliko traje jedna misa. Danas to učinismo svi. Dum Ante je služio takozvanu tihu misu, ali je poslanica i evanđelje ipak očitano glasno. Poslanicu je čitao, uprav pjevao, jedan naš tamničarski stražar, jaka glasa i uvježban u ovom crkvenom čitanju, kaže, da je — Gospodin svami!; otegnuto i kao nekim | drhtavim glasom, u kojem se gotovo osjećala iskrenost želje, da te njegove riječi panu na nas tamničare, njegove drugove, u svojem punom značenju, zapoje dum Ante, počinjući da čita evanđelje. : — | sa duhom tvojim!; jednako otegnuto i jednako drhtavo, bio je naš zajednički i iskreni odgovor. Volim lijepo pjevanje pa i crkveno. S toga sam u crkvama prestajao dosta misa i leturgija pjevajuć u zboru. Čuh svaki put sveštenika kako glasno poje evanđelje i dosta puta vidjeh da u njemu ima mjesta što jačaju vjeru, ali je u njima, u isto vrijeme, bio i neki tajni glas, koji se obara na današnje crkve. U ime vjere stvoriše vjčre, biva razne crkve, t& pobožne trgovačke konsorcije, sa vrlo vještim i dobro ugojenim trgovcima. Šteta što Hri- stos neće još jednom da sađe na zemlju! Ako je to- učinio, u vrijeme ono, da spasi ljudski rod, bio bi od prijeke potrebe da, u vrijeme ovo, sađe i da spasi svoju crkvu, Sigurno je, da bi grdno velik broj onih, koji sada govore u Njegovo ime, najurio bez milosti, jer bi našao, da ih je mnogo zvanih ali premalo odabranih. | Nego, da ostavim ovo na stranu, pa da se vratim na nas u kapeli. | (Nastaviće se).