. Crpaha 2. y

a € #979).

su se sa te strane a preko Arbanasa vr-
šile prama nama na Albanskoj granici. Još
ćemo mi u dovoljnoj mjeri osjetiti Italiju
preko Albanije, istina ne onako kako joj
to do sada bilo omogućeno, ali će ona naći

ipak načina i ako je svoju vojsku povukla

iz Skadra. |

o genovskoj konierenciji.

Malo dana još, pa će se u Genovi
da sastane i otpočne rad konferencije, o
kojoj se toliko piše, koja toliko obećava,
a koja ipak izazivlje veliku skepsu. ,Man-
čester Gardijaun“ publikovao je 29, marta
dug intervju svoga praškog korespondenta
sa dr. Benešom o politici Male Antante
na genovskoj konferenciji i prema Rusiji.

Beneš je rekao da će konferencija u
Đenovi imati politički i ekonomski ka-
rakter. Rešenje ekonomskih problema ne-
moguće je bez promene politike prema

Rusiji. Beneš predlaže politiku brze i ši-

roke trgovinske kooperacije sa Rusijom
bez političkog ili diplomatskog priznanja
Sovjeta. Političko priznanje Sovjeta nije
od velikog značaja. |
Čehoslovačka i Mala Antanta bili su
protiv vojne intervencije u Rusiji i zahte-
 vaće u Đenovi da sve evropske države
vode jedinstvenu politiku prema Rusiji.
Ako Konferencija u Đenovi odluči da
prizna Sovjete, Mala Antanta neće biti u
stanju da definitivno reši ruski problem,
ali ima izgleda da će doprineti mnogo
njegovom rešenju naročito  vaspostavlja-

njem odnosa između Rusije i Evrope.

* Sama Mala Antanta ne očekuje mnogo
od Konferencije u Đenovi. Mala Antanta
treba veliku finansijsku pomoć, ali je u
tome pitanju vrlo pesimistična, i ona je
sama preduzela svoju rekonstrukciju. Što
se tiče rekonstrukcije Rusije, Čehoslovačka
će igrati u tome značajnu: ulogu, dok će

uloga drugih država Male Antante biti
> mnogo inanja, jer su u glavnom poljopri-
> vredne države. Beneš je protivan  politič-
koj feder&ciji, kao i ekonomskoj država.
> ugovora tih država. Federacija tih država

> restaurirala bi političku i ekonomsku pre-

| si vlast Nemaca, kao što je to bilo pre svet-

skog rata. Beneš je odlučno protivan ma
kakvoj reviziji Trianonskog Ugovora, ali
veruje da je sadanja Mađarska sa novim
državama neophodno potrebna. Beneš osu-
duje Mađarsku kao nedemokratsku državu,

što je velika smetnja za političku buduć-

nost te zemlje.

+

Rumunjski zahtjevi.

Rumunjska delegacija namjerava u
Genovi istupiti sa finansijskim zahtjevima
prema Njemačkoj, Rusiji i saveznicima. Od
Rusije će zahtjevati da joj povrati 300 mi-

lijuna rubalja u zlatu, koje je rumunjska.

vlada prilikom provale Nijemaca predala
u Jessyu carskoj ruskoj vladi, a kasnije
su ih boliševici upotrebili u svoje svrhe.
Od Njemačke će zahtijevati 400 milijuna
maraka u zlatu za žito i živežne namir-
nice, što ih je dala Njemačkoj za vrijeme
rata. Od saveznika će tražiti 100 milijuna

leja, jer su se saveznici obvezali, da će

nadoknaditi štetu za razorene izvore što

su ih Nijemci upropastili.
BPredkonierenca saveznika.

Izgleda da nikako ne ide glatko među
saveznicima u pitanju genovske konferen-

.<cije. Do sada smo čuli, čitali i razumjeli,

da se hoće ipak da javnosti donekle su-
gerira, kako između saveznika nema bog
zna kako jakih diferencija, a i one što
postoje, da su neznatne i da se lako ukla-
njaju. Sada opet čitamo vijesti, da će se
samo jedan dan prije otvorenja genovske
konferencije sastali saveznici na posebnu
konferencu, na kojoj će se utvrditi zajed-
nički program. Do sada je o tom zajedni-
čkom programu bilo i suviše govora, i da
između saveznika vlada saglasnost onako
kako je sugeriraju, sigurno ne bi u po-
sljednji čas bilo potrebe od predkonferen-
ce za utvrđenje zajedničkog programa,
jer je on morao davno da bude utvrđen.

Kario umro.

U posljednjem smo broju donijeli vi-
jest da je Karlo Habsburški na smrtnoj
postelji, ali je on već tada bio mrtav.

Iz Beča javljaju, da je glas o smrti
Karlovoj primljen relativno ravnodušno.
Karlisti, kojih je najviši dio među bečkom

njegovoj smrti, te među sobom prikup-
ljaju potporu za Karlovu familju.

Izgleda, da je smrt Karlova. mnogo
jače djelovala na Budapest i Mađarsku
nego na Beč i Austriju.

Prema posljednim vijestima mađarska

je vlada u službenom listu potpuno i u
tonu dvorskog ceremonijala objavila Kar- SRE
= lovu smrt. Mađarski, pak, legitimisti pro-.
glasili su Ottona II. kao nasljednika pri-
jestolja mađarskim kraljem. Kraljica Zita -
smatra se kao regentica do punoljetstva |

Ottona. Vlada mađarske uputila je Ziti
telegram pun saučešća. | Na ena

| Na dalekom istoku.

Po vijestima iz Tokija, crvene čete,

progoneći bijele gardiste potjerali su ih na
neutralnu zonu i tu nastavili njihovo pro-,
ganjanje prama  Vladivostoku. Tom  prili-
kom došlo je do sukoba između boljše-
vičkih četa i japanske vojske.

Misli se, da će Japan zbog onoga

b : 5 tera ? ; "
n : j Pad s x Li Se nA ELiĆi def. KI
boja PR i

BOJE.

ZA
ši hi PIA

po Pymyib€Ka Kpasbuua y beorpa/y.

= V nenjesy nocauje none cruraa je py+
.MyibCKa Kpabuuna Mapuja _ y Beorpaz. Ha
cranuuu jy je nouexkao mam Kpasb ca npuH-

NOM IlaB/1loM, reHepaJIHTeTOM, "TAHOBHMA
BJIAJLe TE pa3ne parnpeseHTatiuje.

> Beorpaz je uuo uckulieH HALIHM H PY-
MIBCKHM 3aCTaBaMA. OL CTAHHLE NA ZO
Jipopa BenuKa Maca napona no3npaBiba je
Bucoky Touitiy u amer Kpasba. TIpez /1Bo-
DOM CHJIHH HApOJL OJyIIEBIBEHO je K/MIAO
u duje npecrao zok Kpasuna ca KpajbemM
Huje usana Ha GaJiKOH.

Ha Beuepu je Guo zo 190 no3sBaHuua.
Kpasvuua he ce 3a1p»KATH. HEKOJIHKO AHA

y beorpany Te he nperienaTH CBe IberoBe

3HAMEHHTOCTH. 3a BpujeMe bena GopaBka
VTBP/Iuhe ce LeduHuTHBHO laH Bjenuariba

Haier Kpajba, a Taj nan he cBakako OHTH
npuje IlerpoBor rocrTa.

YMjeTHuuKa u43/10)KGa.

Kao IurTo je NosHaTo OKO CBETKOBHHA
npuiuKOM Kpa;eeBor Bjenuaiva rnpenButjena
je u BemuKa yMjeTHnuKa #371026a, Kojy Npu-
pehyje JIpxaBiu OLIGOp 34 CBETKOBHHE, Y3
CAPAJLEbY. CBHX JIHKOBHHK VMJeTHHKA Y 3€MJEH.
Ila Gu ce cauyBaJa Tpaziuuuja paHnuje npu-
peljaanux usnox6a, oBa he us/mox6a Ho-
CHTH HMEe ,V. JyrocJoBeHcKka H3JoxGa“,
VUpPyKeHa Ca M3J10KGOM PyMYIbCKHX CJIHKA-
pa, Koju cy Takoljep u3jaBMJIu KeJby H TO-
TOBOCT, la TOM NPHJIHKOM Cyljenyjy. TIpe-
FOBOpH Hu3meljy opramusanuja ce y BeJuKo

OBa he usloxGa GuTu panpe3seHTaTuB-

Ha u perpocnekruBna, oGyxBarajylhiu_oGH-
MOM IHO XX. Buje,
aristokracijom  potišteni su sa viješću o <

ge Ilok1oH Bauke KpaJby.
> Benuka CkyriuruHa Bauke 2Kynannje

nonujena je jemuornacny OJviyKy, Ja ce npu-

—uKoM Bjenuaima Fb. Ben. Kpama Ajekcan-
upa nonapu Kpasey cBoje uMaie-u PyTOry
Ha /lyuaBy, Koje mo cBojoj BeJimuHHu4 u#3-

HOCH ZO 300 gaHana 3em;be.

> TeHoseka KOH pepenuuja.
V cBuma' 34auuTepecoBaHuM MHHHCTAP-
caMa ornoueo je uuresuBaH pag Ha npu-

KYIIbAty Marepujajia, koju he Guru norpe- .

CaH HALIHM CKCIIEPTAMA HA HeHOBCKOj KOH-
dbepeuuuju. Taj paz oco6uTO je 4uTe3uBaH

y MunuucTrapcrTBy Punancuja, CaoGpahaja u

ConujaJiHe IIOJIHTHKE.

( 3a usjenuauee 3zaKoHa.
Ho 15. anpuia uspanuhe ce y renepajI-
HOj Zupekuuju HenocpejHux nopesa 34KoH-

.cku npojekaT o usjejiunauewy nope3a, Koju

he ce OHJa rnpenaTu HapouunToj KomMucHju
Ha nperger. 3aKOHCKH IIpPOjeKT OCHHBA ce

Ha OBUM NpuHuunuma : 1, omopesoBawe ke

Ce BPIIHTH NOJjeIHAKO HA UHTABOj TEDHTO-
puju KpasbeBuHe; 2. crerneH peaJIHor  oro-

M3 unawe KpaneBune.

pe30Bai»a Bpruuhe ce npema nmpuxojumMa u Z
uMoBuHu. OBaj he 3akoH BpujenuTu ou 1.

 janyapa 1923. |

[IporuB renepaja 3eueBuha.

[IpencraBiuuu ornosuuuje ynyTHJIH cy
zajeguuuky uuTepnesanujy M4HHCTPY BOjHOM,
y Kojoj nurajy o  nponacru pekpyra 3a
MHHHCTDOBAtA., ŽeueBulia, Te TPAKH OJ/ITO-
BOp, IITO ce je +npeny3emo a Ce KPi&Biu

npoHnaty.
Muuucrap Ilamuh znao je y cyCoTy na

ckymuTuHckoj cjenunuu u3jaBy y ume Baje,
na je, nopen uerpare Kojy je apenuo Muuu-
cTAP BOjHH za ce npoBene npoTuB Bojiux
oprana, cyBuuie je mpeny3sera ucrpara o
nujenoj cTBapu M KOJ NpeBo3sa u  pas-
Mjemiraja  perpyra. C Tora _ je ojrpe-
ljeH HAPOUHTH MHHHCTAPCKH KOMHTET, KOjH
hu pyKOBOJIHTH HCTparOM, a pesyarar he —
nojiunjeru y orpejeno BpujeMe ripen ckyri-
INTHHY.

Ilovka KpaJby AJeKCaHpy.

Y Hejjesby npej none rmnpenao je, y
HapouuToj cBeuaHoj aynjeHuuju, r. OKeHcKku
nocnanuKk Ilobcke, y3 CBojepyuHo mucmMo
miedba nobcke 1pxaBe r.IIHJICY ACKOT H HAj-
BHLI€ TIOJBCKO OJLIHKOBAIbe, OPLEH TIOJBCKOT
Benor Opana tb. Ben. Kpasby AmekcaHzpy.

.OBaj ce opne naje caMo IneQdoBuma 1p-

XKABA H LO Cala ra umajy caMo KpajbeBa
benruje u PymyHuje Te dpaHuycku TIpe/-
cjenruuk Mujiepan.

Iloma3ak Haiuux gejerara u FeHoBy.

Nanac noja3su Hama  zemeranuja Ha
Konbepennujy y TenoBy. Kpenyhe u3 beo-
rpaga Ca CHMIJIOMCKHM  EKCIIDeCOM, Te he
ce saycraBuru_y Panany, Koju je y 6.u-
34Hu ITeHoBe. OBaj paHu TOoJasak Hale
jemerauuje NOBOJLu Ce y Be3y Ca 2Ke/BOM
Tazujancke Brane, Koja 6u jom npuje ca-
craHka Konbepenuuje y TeHoBu enja
na pasroBapa c HauumM zemeraruMa. Kako
ce nujeHu, oBaj pasroBop umao 606m uu
H3BPNI€IbA PANAJICKOT YFOBOpPA H y Be3H ca
TuME yTBpljebe jezue zajeguuuke nojiuruKke
y norjeny Pujeke. Y GeorpajicKHM  ZHUNJIO-
MATCKHM KPYTOBHMA Ce FOBOPH, LA Huje uc-
KIbVU€HO, LA He HANiH NEJEFATH TIPEJLTO-
uru Hrajuju peBu3sunjy yroBopa y Panajiy
Y NHbY KOpHHpaa rpanuua usmeljy Hac

u Hragmje.

MeiyTHM Ce c Ipyre crpaHe  /ogase
FJIACOBH, NA HALIA BJIALA CBE BHILE ZOJIAZH
no yBjepeiba, na he Hrazuja TeniKO XTjeTH
H3BPIHTH PANAJICKH YFOBOP, TE NIPAMA TOME
ja he ceu eBakyanuja Tpelie 30ne jom 0/1y-
JbHTH. |

Ca zemeraruma umao 6u za note u r.

[lamuh, AJIH IIO 34/UbHM BHjeCTAMA HSFITEZA,
na he 360r Gomecru Gur crpujeueH a
npucycTByje reHoBckoj koueperuuju.

poduzeti neku vojnu akciju spram Rusiji.

našeg druga predviđena mogućnost napadaja na nas, za
cas nas sve zbuni, uznemiri. U našim očima, koje su se
hitro susretale, mogao si čitati samo jedno pitanje: što

ćemo sad? Pa i onaj broj od 20 hiljada nije mogao da

nam bude nimalo prijatan. Debeljko počeo da nam se
izrugava za taj strah, pa udre u smijeh i počne da siplje

hrpu razloga, koji su nas imali uvjeriti, da se _ nemamo |

čega bojati i da smo na najsigurnijem mjestu. Ali huka,
koja se _prelijevala iz jače u slabiju i obratno, nije nam
dopuštala da potpuno damo vjere našem Debeljku, te,
kad bi ona vika, dreka, lomnjava, nekakvo čudo i pokor,
sve stiglo jasno do naših uši i izgledalo kao da se
k nama primiče, tad bi nam postalo sumnjivo Debelj-
kovo uvjeravanje i njegova — iskrenost, a bezbrižno mu
držanje činilo nam se izvještačeno. Kako nam se ponekad
huka učini sasvim blizu, tako se i mi nekako neodređeno
ali opet u jakoj mjeri uznemirimo, pa kao da tražimo
neki izlaz, smišljamo što bi bilo najzgodnije. Trčimo jedan
drugome“od ćelije do ćelije, zastajemo se u koridoru, pa
gotovo istovremeno, blenuvši jedan u. drugog, naginjemo
uho i pružamo ruku prama onoj strani odakle huka stiže,
te samo što jedan drugome šapnemo: čuješ li?, a od
ovog besmislenog pitanja tražilo se istovremeno i obostrano
neki pametan odgovor, neki zgodan savjet, neka, makar
kakva, utjeha i uopće jedna zgodna riječ, po kojoj bi se
imao vladati, koja bi imala umiriti.

U neko doba jačina huke počela je da jenja i lo
nas je odmah počelo da umiruje. Do kasna u noć slušali
smo na kratke mahove, kako do nas dopire vika koja
nas više nije uznemirivala ni uzrujavala, jer smo već
bili sigurni da je prvi žestoki bijes minuo i da se više
> nemamo što bojati.

— Ipak su austrijske vlasti vrlo dobar psiholog. U
mjestima, koja nijesu vojno zborno mjesto, provele su
hajku na Srbe još ranije, a u onima, gdje se vojska

skuplja, odložili su za ovaj momenat. Poznaju one vrlo

dobro što je to stoka i kako se ona vodi i uspaljuje i

koji su momenti za to najzgodniji!
Sa ovim mislima čekao sam dugo u postelji da mi

san dođe na oči.
| 2. Avguste.

Danas je nedjelja. Jutros, prije nego nam je i stigla
kafa, čujemo crkveno pojanje. Gore na drugom podu,
jedna do druge, dvije su lijepe kapele, katolička i pravo-
slavna. Pojanje, koje je do nas jasno i glasno dopiralo,
dolazilo je iz katoličke kapele, a pojali su osuđenici preko
mise. Pjevanje je prosto, ali je izgledalo da iz njega ipak
izvire neka jača mjera ganutljivog čuvstva. Mi ih slušamo
i stvaramo sliku, kakvi sad zlikovci sjede ili kleće u onim

crkvenim skamijama. Tihi i mirni slušaju nerazumljivu

latinsku riječ svećenika na oltaru, poju pjesan u svom jeziku,
licu daju izgled pravednika a ovamo su najprepredeniji
zlikovci. Prave li se oni takovi ili ih nešto neshvatljivo
i nevidljivo doista takove pravi ? |

Dostojevskij, u jednom svom romanu,
robijašu nemoguće biti bez Boga...

I za nas je bila naročita služba božja. Naš drug,
dum Ante Anić, oslužio je misu koju smo svi bez razlike
slušali i prestajali. Ima nas što se gotovo i ne sjećamo,
kad smo ono posljednji put slušali i prestajali u crkvi,
koliko traje jedna misa. Danas to učinismo svi. Dum Ante
je služio takozvanu tihu misu, ali je poslanica i evanđelje
ipak očitano glasno. Poslanicu je čitao, uprav pjevao,
jedan naš tamničarski stražar, jaka glasa i uvježban u
ovom crkvenom čitanju,

kaže, da je

— Gospodin svami!; otegnuto i kao nekim |
drhtavim glasom, u kojem se gotovo osjećala iskrenost
želje, da te njegove riječi panu na nas tamničare, njegove
drugove, u svojem punom značenju, zapoje dum Ante,
počinjući da čita evanđelje. :

— | sa duhom tvojim!; jednako otegnuto i
jednako drhtavo, bio je naš zajednički i iskreni odgovor.

Volim lijepo pjevanje pa i crkveno. S toga sam u
crkvama prestajao dosta misa i leturgija pjevajuć u zboru.
Čuh svaki put sveštenika kako glasno poje evanđelje i
dosta puta vidjeh da u njemu ima mjesta što jačaju vjeru,
ali je u njima, u isto vrijeme, bio i neki tajni glas, koji
se obara na današnje crkve. U ime vjere stvoriše  vjčre,
biva razne crkve, t& pobožne trgovačke konsorcije, sa
vrlo vještim i dobro ugojenim trgovcima. Šteta što Hri-
stos neće još jednom da sađe na zemlju! Ako je to-
učinio, u vrijeme ono, da spasi ljudski rod, bio bi
od prijeke potrebe da, u vrijeme ovo, sađe i da
spasi svoju crkvu, Sigurno je, da bi grdno velik broj
onih, koji sada govore u Njegovo ime, najurio bez milosti,
jer bi našao, da ih je mnogo zvanih ali premalo odabranih. |

Nego, da ostavim ovo na stranu, pa da se vratim na
nas u kapeli. |

(Nastaviće se).