Crpana 2. E zA Bpoj 28. a ' Antanta i Mađarska. Antanta je upozorila Mađarsku, da se njezino stanovište i shvaćanje legitimista u pitanju mađarskog kralja protivi zakon- skom članku 47. iz godine 1921,-4u kojem je utvrđeno, da se gubitak mađarskog prijestolja odnosi na sve članove habsbur- ške kuće. Mađarska vlada je na ovo dala poluzvaničnu izjavu, u kojoj se obvezala, da će pitanje prijestolja u svoje vrijeme , riješiti u sporazumu sa Antantom. Sa time u vezi, državno odvjetništvo u Budimpe- šti zaplijenilo je sve one listove, koji su donijeli manifest o priznanju Karlova sina Otta za budućeg mađarskog kralja, a pro- tiv auktora manifesta postupa se sudbeno. Antentat u Budimpešti. U ponedjeljak su izveli u Budimpešti pristaše Hortyeve vlade atentat na vođe opozicije. Za vrijeme sjednice opozicije eksplodirala je jedna paklenska mašina, te je ubila šest članova opozicije a mnogo ih ranila. Atentatorima se još nije ušlo u trag. Rodbina ranjenih i poginulih raspi- sala je nagradu od jednog milijuna kruia onomo ko pronađe atentatore. Oko Rijeke. Sva obećanja sa talijanske strane, da zoi Dostojevski i dostojevština. Prama predavanju G. S. Petrova. Ca + # koef Ia Ki KI a ž Pr EKE: « ZEZA AN e s / “ NE enk ac A“ i BH u po 2 "n : s ICOM bi N22: p predbacuje : »I ti to kažeš! Ti dobri! Ti = krotki! Pa zar će žrtva zato manje patiti, ako se i dželat udari na muke ?“ Ivan kaže ki Dostojevski je psiholog ne duše čo- još : »Bog mi je dao ulaznicu za na ovaj vječje uopće, nego specijalno ruske duše svijet, ali ja nikako ne mogu da se pomi- i to samo njenih bolesnih strana — psi- rim sa patnjama na svijetu i — vraćam holog — patolog. Kao što je Pasteur bakte- mu ulaznicu“. Eto zato se Ivan i ubija. rijolog tela, tako je Dostojevski bakterijo- < Dostojevskog mnogi smatraju proro- log duše. Dostojevski ne kaže kako ljudi kom, ali to nije tačno. Dostojevski nije treba da žive, nego kako ne treba da žive. prorok i ako su ideje glavnih junaka ,Bje- On se čitavog života _nfučio nastojeći da osova“ ideje današnjih boljševika, a Le- dovede u sklad ideju o Bogu sa patnjama, njin duhovni sin Šignljova i učenik Petra kojih je život pun. Ty muku muče i mno- gi od njegovih junaka. Strasno žude za harmonijom, koje u njima. Dok je Faust tragedija uma, Dostojevskog me su i mučenici i mučitelji — dželati.. / s ' .. Mogu da se podele uopće u tri kategorije, bude svojevoljno srećan, uzmi kamdžiju, U- prvu spadaju oni, koji se ne bune pro-. ti patnjama u životu, kao npr. Sonja Mar- meladova u ,Zločinu i Kazni“ i knez Miš- M Verhovenskog, nego je on te svoje tipove uzimao iz stvarnog života iz svoje okoline. nema ni oko njih, pa ni Još u njegovo vrijeme postojao je krug | =“ “nečajevaca“, po imenu Nečajeva, koji je junaci kao i Šigaljov iz ,Bjesova“ držao da jedna proživljuju još dublju — desetina odabranih treba da_ima povlasticu tragediju strasne žeđi za harmonijom, tra- | gediju savjesti. Njegovi junaci u isto vre: despotski upravlja sa onih devet desetina, oslobode ličnosti i negraničenog prava da oucilju da ih usreći. Ako narod neće da pa ga tjeraj silom _k sreći! Nečajev je u živoj stvarnosti raširio pokus Raskoljnikoga kin u ,Idiota“. Mnogi od njih prosto uži- vaju da se žrtvuju, da ih muče, da su ne- srećni, kao _ na pr. lica iz ,Braće Kara- mazonizam pređe malo po malo u sadi-. zam, uživanje u mučenju drugih. Ko je u granicama malog kruga, Lenjin je po- novio nečajevštinu u državnim granicama Rusije. I Raskoljnikov i Šigaljov, Verho- venski (sin) i mazovih“. To se bolesno uživanje — taj Lenjin kopija su Velikog Inkvizitora, koji hoće silom i mučenjem da raširi nauku mira i ljubavi, dok oni hoće da despotizmom šire slobodu. Ra- M3 uauwe Kpanesuune KpaJbeBa uHBHJIHA JIHCTA. PajuKaJiHu KIyO Oupxao je y yropa nocjnje node cjejiuuuy, Ha kojoj je Kaye CKH OJICOp IIPEJIOKHO, JA CE ZAKOH O I BHJIHOj ztucTH KpasbeBoj npumu oHaKO Kak je npemioxeHo oz Brane. Yjenuo je Il) 3AKJBYUHO, JA HCKIbyuH CBAKOT WIAHA Koj OH rjacao nporuB oBor sakoHa. OBaj 3; KOH O nuBujHoj Kpa/beBoj JIHCTH H3rJACA je y ueTBpTaK y CKYymuITHHH. Ilocjera pymyibcke KpajJbnue. nezjesby je, kako Beh jaBHCMO, CTH ria y Beorpajr pymytbcka Kpasvuna Mapnj; Majka Hame Gynyhe Kpaseune. BopaBa IbeH y beorpauy rpahaHcrBo je rmnparuj Ca uckpeuum cumrnarTujaMa u zasto je BH uspaxaja cBome Becesby u ocjehajy. Y yro pak je nanpaBuja user zo Cpemckux Kap NOBaNa. Y cpujeny je npoBeja naH y un T4MHOM /ApytiTBy Ca KpajbeM AJrekcanipom KOju je OGOJIKMO Ha Ha3e6H, TE HE H3JIABI Ha IIOJBE. Y HETBpTAK je OTNYTOBAJA, | NnpaTi>u renepana Xauuha, y ArTeHy, 1: onocjeru cBojy khepky, 3a Kojy je u3sje IiTena na je oGojbeJa. | Hema usrjena, za 64 Kpasvuna Mapunj: MOTJA MOpeM IA cTHrue u3 Arene y /Iy GPOBHHK. ne će se na Rijeci brzo povratiti normalno i pravo stanje nijesu ništa pomogla jer se nije ozbiljno ništa uradilo. Izgleda da Ita- liji konvenira ovakovo stanje na Rijeci dugo vremena mučen i kinjen, kad uspije da se oslobodi, sveti se i uživa mučeći. druge. Tako jedan dio mučenog ruskog. pa id skoljnikov nije zločinac, on je idealist, on hoće da ljudi budu srećni, da ih oslo- bodi patnja, ali i da kazni ugnjetače. Ra- XpBaTCKU H CpricKu CeJbalu. Y yropak y jyTPO CTHrJIH CY XPBATCKE baš sada, kada se otvara konferencija u Genovi i kada se_misli, da će u Rapallu da dođe do sastanka naših i talijanskih premijera. | Fašisti ispod vode potpomognuti od zvanične Italije ne dopuštaju već idu sve dalje u svojim ispadima. Oni čak prijete talijanskoj vladi, da će poduzeti najskraj- nije korake, ako talijanska vlada ne spriječi povratak na Rijeku predsjedniku konsti- tuante Zanelli. Je li ova pretnja naručena > od talijanske strane ili je ona samonikla, o to se za sada još ne zna. Svakako ima znakova, da fašisti udešavaju način kako | > bi još na našem teritoriju došli glave Za- -nelli i članovima konstituante. | Amerika i Evropa. Evropa okreće oči prama Americi i traži da ju njezina pomoć izvede iz ovog haotičnog ekonomskog pa _i političkog stanja. Ali Amerika na to ne će ni glave da okrene, dok evropske države ne zbace preteško breme papirnatog novca i dok ne ograniči naoružanje. ,Kad to urade evropske države, onda će ih Amerika i pomoći“, tako kaže senator Aewen, koji Se skoro vratio u Ameriku sa svog puta po Evropi. pik sami mučitelj. naroda, kad se jednom dočepao slobode, rate “ zloupotrebio ju je i od roba postao je des- lijevanja krvi u dobru svrhu. On je htio skoljnikov se u teoriji nije žacao ni pro- pot — boljševik. Ali duša ruska ipak nije da se uvjeri da li će i u praksi biti do- svirepa nego bolesna i treba je liječiti. o =: pe m A sd | = sljedan svojim idejama, Junaci druge kategorije ne samo što se ne bune proti patnjama, nego ih čak da li će biti u stanju da mirne duše prolijeva krv. U tu je svrhu sebi izabrao najmanje korisno odobravaju kao Aljoša i starac Zosima uke — gadnu, staru .zelenašicu. I pokus »Braći Karamazovima“. naci Dostojevskog, koji se bune i to na. jeslabo ispao. Njega je mučila grižnja U treću se kategoriju ubrajaju ONI |U“ savjesti, nije bio dovoljno jak i — sam BE se optužio. razne načine. Knez Volkovski iz ,Poniže- > On veli Sonji; ,Ja nijesam ubio babu a 5 go Š '1& a “4 . .x_ . ž hu . < ž Soba .. . . nih i Uvređenih buni se proti ličnoj pat- . zelenašicu, ja sam htio da ubijem princip. nji. On je ne priznaje, neće da. pati, ali Nije zločin što sam nju ubio, nego je zlo- ga se ne tiču ničije druge patnje i radi čin što nemam snage da ostvarim svoje svog uživanja spreman je da muči druge — čak i svog rođenog sina. Ovo je egoi- stička, lična buna. Drugi, kao n. pr. Ras- kojnikov iz ,Zločina i Kazne“ bune se radi patnja naroda, proletarijata, ali dopuštaju patnje mučitelja. Treći je način bune —' proti stradanjima u čitavom kosmosu, kao kod Kirilova (,Bjesovi“) i Ivana Karama- zova. Oni ne pristaju da niko pati, pa ni olvan Karamazov priča bratu Aljoši kako je plemić dao dete psima, da ga ras- trgaju pred očima materinim, samo zato što je dete bacilo kamen na njegova psa- ljubimca, i pita. ga, što zaslužuje plemić. Aljoša kaže: ,Smrtnu kaznu!“ Ivan mu ideje. Ne ostaje mi druge nego da se. predam sudu“. Eto to je pravi smisao »Zločina i Kazne“, a ne kao što mnogi tumače, da je gladan student ubio babu zelenašicu i orobio je, ali ne mogavši odo- ljeti grižnji savjesti sam se predao sudu. Rusima je došao Hristov nauk preko trule, degenerisane Vizantije, koja ga je izvratila i prikazala Boga, ne kao Boga živih i srećnih, kao .što Jevanđelje kaže, nego kao Boga žalosnih, potištenih robova. Ovo je mnogo utjecalo na dušu ruskog naroda, da se u njoj, još uz duga stoljeća ugnjetavanja i mučenja rodi dostojevština, nemoć da se otme zlu, kojeg je svjesna. Tako se može rastumačiti, da 150 milijona ruskoga naroda trpi tiraniju i teror neko- likih stotina hiljada boljševika. u CPIICKH COJPANM H3 BHPOBHTHUKE XKVIA: Huje y Beorpan, y rocre cp6ujanckum ce: Jbauuma. Ha Georpanckoj cTaHuuu goueka: HH Cy Ca BETUKHM OJIYUIEBIbEIBEM, a CAMP beorpaljanu NOKNOHKINE HM TIpABy GpaTciKy NaxKi6y. Cesbanu cy oGuiviu Tonomy, rije CY Ce NMOKJOHHJIH rpO6y Kpasba OcnoGo- NHTOJbA, TE My NoJOxuJIu Bujenan. Ilocje- THJIH CY HEKOJIHKO MjecTa Illymazuje Te u CmemepeBo. Jyuep cy ce noBparnviu KyhiH, nocehiu co6om najnpujaranje yrucke m3 Cp6uje ranje Cy nanu na uckpeHo Gparcko TocTonpumMcTBO. OBakOBe ekckyp3uje oj BCEJUKE Cy KOpHCTH 3a ysajaMHO ynosna- BAIbBe H NPMJIOT CY HAPOLINOM jENHHCTBY. Konpepenuuja y MHHHCTApCTBY caoGpatiaja. Y cy60oTy je y MHuHHCTApCBy CaoGpa- haja Oma konepenuuja ua kojoj cy yue- CTBOBAJIHNOMOlHAK MuHHCTpPA CaoGpahaja, HAueJIHHK MaIIAMCKOT Ojijesbena, noMotinuKk NKupeKTOpa Georpancke nupekuuje u nauejJ- HHK MANIHHCKOT OljeJbeIBA' y 3arpe6y. Ha KOHPepeHnuuju ce NmuCcKyTOBAJIO IMTAIPE O H4UHHy HaGaBe mMaTepujasa 34 Hale »e: JbE3HHUKE€ panuonuue. PjemaBano ce je u NuTaib€ 0 yrOBOpHMA 34 ONODABKY Haller BO3HOT NapKA, HapOuHTO O roBopy ca Ma- aA"A(đAANČA"''\—"a_B=<———Z—<X%Š]A>=—=ooommo ao —————— nepodnošljivi. Ovo stanje postajaše nam sve nesnosije, te smo morali, bilo na koji način, da ga u nekoliko barem | ubiažimo, ako nam nije moguće da ga ostranimo, Između nas našlo ih se ipak, koji ni u najkritičnijem položaju ne puštaju da ih zaokupi pesimizan. | — Ipak ne treba da stvar shvaćamo preveć tragično ; o razlagali su oni. Sve ove besposlice sa nama kao taocima ne. smijemo shvatiti tako ozbiljno, a, možda, ni oni sami ne shvaćaju ozbiljno. Mislimo, da ovo oni s nama rade više stoga da nas moralno utuku, da nam dušu izmuče, nego što baš računaju s time, da nas na ovaj način smaknu, Da ih ne bi nimalo glava zaboljela zbog naše glave, o tome smo više nego uvjereni, ali da baš pod svaku cijenu trče za našom glavom, u to ne vjerujemo. Ovo razlaganje, uprav neka vrsta tješenja, nije moglo da nas dovoljno umiri. Dan smo prošli vrlo težak i rđav, — Gospodin Dušan Babić neka u jutro bude spreman za putovanje sa transportom; odjeknu pred večer krještavi glas Debeljkov, kad je otvarao gvozdena vrata na koridoru, puštajuć preda se osuđenike koji su nam nosili večeru. — Je li, samo ja?; pita Dušan, a svi ostali na taj upit zanijemismo obuzeti nekom drhtavicom da ne bude još kogod pozvan. — Vi i gosp. Matošić; odgovori Debeljko. Gospodin Matošić je Spljećanin, pa tako sad saznasmo da.ima već i gdjekoji Spljećanin u tamnici. Ž Kako je Dušanu bilo pri duši i kako mu ie prijala vecera, ne znam. Znam samo da. je drugima odlanulo kad ne čuše da ih se prozivlje, pa su sigurno slađe i yečerali. — Uzalud, čovjek je u sebi, ako i prikriveno, ipak grdan egoista. svojoj glavi, Son : 4, Avgusta. Jutros su odveđeni Babić i Matošić za taoce sa nekim transportom. Pred polazak svaki se od nas najradije sa- staje sa Dušanom. Mi, sretni što nas nije prve zapala ta čaša, sokolimo ga i ako bez nekog uvjerenja i — iskre-| nosti. On se i sam ojunačio, pa udario najnižu cijenu koja će mu možda danas da poleti. Toj mogućnosti udario -šaljivu stranu, samo da joj odužme ozbiljnost, jer se. tako-lakše pregara svaka zla eventualnost. Kad ga pozvaše, izljubi se svakim od nas. Mi ostadosmo'i udarimo u razna maštanja “i kombinacije vrhu njegova odlaska. | | Dogodi se često, da je veći broj ljudi silom podvrgnnt da izdrži nešto, zašto su ili čuli ili cijene da nije baš ugodno, a da može da čak bude i opasno. Jeste li se kadgod slučajno namjerili u predsoblju zubnog ljekara, gdje ih se našlo nekoliko da prvi put vade bolesni zub. U takim prilikama, i ako svak zna i riješen je da se toj neugodnosti podvrgne, opet se svi izmiču bareni toliko, kako ne će doći prvi na red. Tada sve jedan drugome nuđa i daje drage volje prvenstvo i bez uvje- renja ga uvjerava, kako je odnosna stvar malenkost, a ovamo ga spopane strah, pred kojim sve izmiče i odgađa da dođe na red, samo da od onog pred sobom dozna što je i kako je. Pa kad je već zubar odredio ko će biti prvi, onim ostalim nekako odlane, pa ga više iz straha nego iz uvjerenja sokole tako, da se i on sam razjunači ; ali netom ga zubar pozove, on se trgne, spopane ga strah, ali ipak pođe. Oni što ostanu, počnu tada da izvode razne kombinacije o operaciji koja se sada vrši, pa natule uši na svaki glas, strašeći se da ne bi čuli kakav krik ili jauk. Nastrpljivi čekaju da izađe prije nego drugoga po- zove. A_ kada ovaj izađe sa smiješkom na: ustima, jer je oslobođen bolesti i straha, svi ga naglo salete sa osjeća- jem zavisti i udru u Pitanja: što je bilo i kako je bilo? Hitno se žure da čuju odgovor prije nego drugi dođe na red, pa kad čuju, da je sve malenkost, prividno se zara- duju odgovoru ali mu ipak ne vjeruju, već ih jednako podržava drhtavica, te bi najradije da ipak što kasnije. dođu na red. Ima ih koji bi sad i zanijekali da ih je zub. je. pogdje- ikada zabolio, samo da ga ue _ vade, a možda kojem krivo, što se je sa zubima i rodio. Slično ovome, samo muogo intezivnije, bilo je _ naše. raspoloženje pred polazak i poslije polaska Dušanova. U našoj čeliji, zbog već početog primjenjivanja nas. kao taoca, najnemirniji je, po svom spoljašnjem držanju, Ignjat Job, sinovac odličuog rodoljuba Đilda Joba. Anćo, — tako smo zvali Ignjata — bio je osjetno bolestan na: nervima, a ovi su mu, u sadašnjim prilikama, sigurno bili vrlo potreseni. Naš Anćo bio je mršav, pa je izgledao | visočiji nego što jest. Na glavi je imao jaku crnu kosu, koju je spustio da mu pada na ramena, kao što je običaj kod umjetnika. A i naš Anćo je umjetnik. Zanima ga slikanje, a u nekoliko prilika, pri našim domaćim društve- | nim zabavama, igrao je u raznim komadima na pozornici, | i svaki put je pokazao u dovoljnoj mjeri prirođenog dara | i tačnog razumijevanja. Ako se ne varam, bio je neko vrijeme članom jedne pozorišne družine. Na glavi nosi a pod. velika crna kravata povezača. Usljed mršavosti ima lice više ocijeđeno i blijedo, | pa su mu dva crna i bistra oka tim jače izrazita. I ruke | i noge nekako su mu se oduljile, a kad ide sam ili kad | treperi šakom i razmahuje da mu lijepo duga obično veliki mekani crni šešir sa širokim krilima, vratom mu se razmahuje široka i je nešto zamišljen, razmahuje rukama, dugim prstima a glavom | kosa oblijeće i oskače. Prava slika interesantnog nervoznog | umjetnika. Inteligenat je i ozbiljan. Više je zamišljen pa # malo s kime govori, a i ako govori, to .le samo onda kad se vodi razgovor o nečem ozbiljnom. Šalama se ne prilagođava, a kada se desi, ne može da sluša, već se udaljuje. (Nastaviće se), KU mnogo og dx da kogod u ćeliji zametne. | kakav razgovor, koji je bliži nekoj vrsti ogovaranja, on to