Crpana 2. E

zA

Bpoj 28.

a

' Antanta i Mađarska.

Antanta je upozorila Mađarsku, da se
njezino stanovište i shvaćanje legitimista
u pitanju mađarskog kralja protivi zakon-
skom članku 47. iz godine 1921,-4u kojem
je utvrđeno, da se gubitak mađarskog

prijestolja odnosi na sve članove habsbur-

ške kuće. Mađarska vlada je na ovo dala
poluzvaničnu izjavu, u kojoj se obvezala,

da će pitanje prijestolja u svoje vrijeme

,

riješiti u sporazumu sa Antantom. Sa time
u vezi, državno odvjetništvo u Budimpe-
šti zaplijenilo je sve one listove, koji su

donijeli manifest o priznanju Karlova sina

Otta za budućeg mađarskog kralja, a pro-
tiv auktora manifesta postupa se sudbeno.

Antentat u Budimpešti.

U ponedjeljak su izveli u Budimpešti
pristaše Hortyeve vlade atentat na vođe
opozicije. Za vrijeme sjednice opozicije
eksplodirala je jedna paklenska mašina,
te je ubila šest članova opozicije a mnogo
ih ranila. Atentatorima se još nije ušlo u
trag. Rodbina ranjenih i poginulih raspi-
sala je nagradu od jednog milijuna kruia
onomo ko pronađe atentatore.

Oko Rijeke.

Sva obećanja sa talijanske strane, da

zoi

Dostojevski i dostojevština.

Prama predavanju G. S. Petrova.

Ca
+

#

koef

Ia
Ki

KI a ž
Pr EKE: «
ZEZA AN e s / “
NE enk ac A“ i
BH u
po 2 "n :
s ICOM bi
N22: p

predbacuje : »I ti to kažeš! Ti dobri! Ti
= krotki! Pa zar će žrtva zato manje patiti,
ako se i dželat udari na muke ?“ Ivan kaže

ki

Dostojevski je psiholog ne duše čo- još : »Bog mi je dao ulaznicu za na ovaj
vječje uopće, nego specijalno ruske duše svijet, ali ja nikako ne mogu da se pomi-
i to samo njenih bolesnih strana — psi- rim sa patnjama na svijetu i — vraćam
holog — patolog. Kao što je Pasteur bakte- mu ulaznicu“. Eto zato se Ivan i ubija.

rijolog tela, tako je Dostojevski bakterijo- < Dostojevskog mnogi smatraju proro-
log duše. Dostojevski ne kaže kako ljudi kom, ali to nije tačno. Dostojevski nije
treba da žive, nego kako ne treba da žive. prorok i ako su ideje glavnih junaka ,Bje-

On se čitavog života _nfučio nastojeći da

osova“ ideje današnjih boljševika, a Le-

dovede u sklad ideju o Bogu sa patnjama, njin duhovni sin Šignljova i učenik Petra

kojih je život pun. Ty muku muče i mno-

gi od njegovih junaka. Strasno žude za
harmonijom, koje
u njima.

Dok je Faust tragedija uma,
Dostojevskog

me su i mučenici i mučitelji —  dželati..

/ s ' ..
Mogu da se podele uopće u tri kategorije,

bude svojevoljno srećan, uzmi kamdžiju,

U- prvu spadaju oni, koji se ne bune pro-.
ti patnjama u životu, kao npr. Sonja Mar-

meladova u ,Zločinu i Kazni“ i knez Miš-

M

Verhovenskog, nego je on te svoje tipove
uzimao iz stvarnog života iz svoje okoline.
nema ni oko njih, pa ni Još u njegovo vrijeme postojao je krug
| =“ “nečajevaca“, po imenu Nečajeva, koji je
junaci kao i Šigaljov iz ,Bjesova“ držao da jedna
proživljuju još dublju — desetina odabranih treba da_ima povlasticu
tragediju strasne žeđi za harmonijom, tra- |

gediju savjesti. Njegovi junaci u isto vre: despotski upravlja sa onih devet desetina,

oslobode ličnosti i negraničenog prava da

oucilju da ih usreći. Ako narod neće da

pa ga tjeraj silom _k sreći! Nečajev je u

živoj stvarnosti raširio pokus Raskoljnikoga

kin u ,Idiota“. Mnogi od njih prosto uži-

vaju da se žrtvuju, da ih muče, da su ne-
srećni, kao _ na pr. lica iz ,Braće Kara-

mazonizam pređe malo po malo u sadi-.

zam, uživanje u mučenju drugih. Ko je

u granicama malog kruga, Lenjin je po-

novio nečajevštinu u državnim granicama

Rusije. I Raskoljnikov i Šigaljov, Verho-

venski (sin) i
mazovih“. To se bolesno uživanje — taj

Lenjin kopija su Velikog
Inkvizitora, koji hoće silom i mučenjem

da raširi nauku mira i ljubavi, dok oni

hoće da despotizmom šire slobodu. Ra-

M3 uauwe Kpanesuune

KpaJbeBa uHBHJIHA JIHCTA.

PajuKaJiHu KIyO Oupxao je y yropa
nocjnje node cjejiuuuy, Ha kojoj je Kaye

CKH OJICOp IIPEJIOKHO, JA CE ZAKOH O I

BHJIHOj ztucTH KpasbeBoj npumu oHaKO Kak

je npemioxeHo oz Brane. Yjenuo je Il)

3AKJBYUHO, JA HCKIbyuH CBAKOT WIAHA Koj
OH rjacao nporuB oBor sakoHa. OBaj 3;
KOH O nuBujHoj Kpa/beBoj JIHCTH H3rJACA
je y ueTBpTaK y CKYymuITHHH.

Ilocjera pymyibcke KpajJbnue.

nezjesby je, kako Beh jaBHCMO, CTH
ria y Beorpajr pymytbcka Kpasvuna Mapnj;

Majka Hame Gynyhe Kpaseune. BopaBa

IbeH y beorpauy rpahaHcrBo je rmnparuj
Ca uckpeuum cumrnarTujaMa u zasto je BH
uspaxaja cBome Becesby u ocjehajy. Y yro
pak je nanpaBuja user zo Cpemckux Kap
NOBaNa. Y cpujeny je npoBeja naH y un
T4MHOM /ApytiTBy Ca KpajbeM AJrekcanipom
KOju je OGOJIKMO Ha Ha3e6H, TE HE H3JIABI
Ha IIOJBE. Y HETBpTAK je OTNYTOBAJA, |
NnpaTi>u  renepana Xauuha, y ArTeHy, 1:

onocjeru cBojy khepky, 3a Kojy je u3sje

IiTena na je oGojbeJa. |
Hema usrjena, za 64 Kpasvuna Mapunj:

MOTJA MOpeM IA cTHrue u3 Arene y /Iy

GPOBHHK. ne

će se na Rijeci brzo povratiti normalno i
pravo stanje nijesu ništa pomogla jer se
nije ozbiljno ništa uradilo. Izgleda da Ita-
liji konvenira ovakovo stanje na Rijeci

dugo vremena mučen i kinjen, kad uspije
da se oslobodi, sveti se i uživa mučeći.
druge. Tako jedan dio mučenog ruskog.

pa

id

 skoljnikov nije zločinac, on je idealist, on
hoće da ljudi budu srećni, da ih oslo-
bodi patnja, ali i da kazni ugnjetače. Ra-

XpBaTCKU H CpricKu CeJbalu.

Y yropak y jyTPO CTHrJIH CY XPBATCKE

baš sada, kada se otvara konferencija u
Genovi i kada se_misli, da će u Rapallu
da dođe do sastanka naših i talijanskih
premijera. |

Fašisti ispod vode potpomognuti od
zvanične Italije ne dopuštaju već idu sve

dalje u svojim ispadima. Oni čak prijete
talijanskoj vladi, da će poduzeti najskraj-

nije korake, ako talijanska vlada ne spriječi
povratak na Rijeku predsjedniku konsti-
tuante Zanelli. Je li ova pretnja naručena

> od talijanske strane ili je ona samonikla,
o to se za sada još ne zna. Svakako ima
znakova, da fašisti udešavaju način kako |
> bi još na našem teritoriju došli glave Za-
 -nelli i članovima konstituante. |

Amerika i Evropa.

Evropa okreće oči prama Americi i
traži da ju njezina pomoć izvede iz ovog
haotičnog ekonomskog pa _i političkog
stanja. Ali Amerika na to ne će ni glave
da okrene, dok evropske države ne zbace
preteško breme papirnatog novca i dok
ne ograniči naoružanje. ,Kad to urade
evropske države, onda će ih Amerika i

pomoći“, tako kaže senator Aewen, koji

Se skoro vratio u Ameriku sa svog puta
po Evropi. pik

sami mučitelj.

naroda, kad se jednom dočepao slobode,

rate
“

zloupotrebio ju je i od roba postao je des- lijevanja krvi u dobru svrhu. On je htio

skoljnikov se u teoriji nije žacao ni pro-

pot — boljševik. Ali duša ruska ipak nije da se uvjeri da li će i u praksi biti do-

svirepa nego bolesna i treba je liječiti.

o
=:

pe

m

A
sd

| = sljedan svojim idejama,
Junaci druge kategorije ne samo što
se ne bune proti patnjama, nego ih čak

da li će biti u
stanju da mirne duše prolijeva krv. U tu
je svrhu sebi izabrao najmanje korisno

odobravaju kao Aljoša i starac Zosima uke — gadnu, staru .zelenašicu. I pokus

»Braći Karamazovima“.

naci Dostojevskog, koji se bune i to na.

 jeslabo ispao. Njega je mučila grižnja

U treću se kategoriju ubrajaju ONI |U“ savjesti, nije bio dovoljno jak i — sam

BE se optužio.
razne načine. Knez Volkovski iz ,Poniže-

> On veli Sonji; ,Ja nijesam ubio babu

a

5 go Š '1& a “4 . .x_ . ž hu . < ž Soba .. . .
nih i Uvređenih buni se proti ličnoj pat- . zelenašicu, ja sam htio da ubijem princip.

nji. On je ne priznaje, neće da. pati, ali

Nije zločin što sam nju ubio, nego je zlo-

ga se ne tiču ničije druge patnje i radi čin što nemam snage da ostvarim svoje

svog uživanja spreman je da muči druge
— čak i svog rođenog sina. Ovo je egoi-
stička, lična buna. Drugi, kao n. pr. Ras-
kojnikov iz ,Zločina i Kazne“ bune se radi
patnja naroda, proletarijata, ali dopuštaju
patnje mučitelja. Treći je način bune —'
proti stradanjima u čitavom kosmosu, kao
kod Kirilova (,Bjesovi“) i Ivana Karama-
zova. Oni ne pristaju da niko pati, pa ni

olvan Karamazov priča bratu Aljoši
kako je plemić dao dete psima, da ga ras-
trgaju pred očima materinim, samo zato

što je dete bacilo kamen na njegova psa-

ljubimca, i pita. ga, što zaslužuje plemić.
Aljoša kaže: ,Smrtnu kaznu!“ Ivan mu

ideje. Ne ostaje mi druge nego da se.

predam sudu“. Eto to je pravi smisao
»Zločina i Kazne“, a ne kao što mnogi
tumače, da je gladan student ubio babu
zelenašicu i orobio je, ali ne mogavši odo-
ljeti grižnji savjesti sam se predao sudu.

Rusima je došao Hristov nauk preko
trule, degenerisane Vizantije, koja ga je
izvratila i prikazala Boga, ne kao Boga
živih i srećnih, kao .što Jevanđelje kaže,
nego kao Boga žalosnih, potištenih robova.
Ovo je mnogo utjecalo na dušu ruskog
naroda, da se u njoj, još uz duga stoljeća
ugnjetavanja i mučenja rodi dostojevština,
nemoć da se otme zlu, kojeg je svjesna.
Tako se može rastumačiti, da 150 milijona

ruskoga naroda trpi tiraniju i teror neko-

likih stotina hiljada boljševika.

u CPIICKH COJPANM H3  BHPOBHTHUKE XKVIA:
Huje y Beorpan, y rocre cp6ujanckum ce:
Jbauuma. Ha Georpanckoj cTaHuuu goueka:
HH Cy Ca BETUKHM OJIYUIEBIbEIBEM, a CAMP

 beorpaljanu NOKNOHKINE HM TIpABy GpaTciKy

NaxKi6y. Cesbanu cy oGuiviu Tonomy, rije
CY Ce NMOKJOHHJIH rpO6y Kpasba OcnoGo-

NHTOJbA, TE My NoJOxuJIu Bujenan. Ilocje-

THJIH CY HEKOJIHKO MjecTa Illymazuje Te u
CmemepeBo. Jyuep cy ce noBparnviu KyhiH,
nocehiu co6om najnpujaranje  yrucke m3
Cp6uje ranje Cy nanu na uckpeHo Gparcko

 TocTonpumMcTBO.  OBakOBe ekckyp3uje oj
BCEJUKE Cy KOpHCTH 3a ysajaMHO ynosna-

BAIbBe H NPMJIOT CY HAPOLINOM jENHHCTBY.

Konpepenuuja y MHHHCTApCTBY
caoGpatiaja.
Y cy60oTy je y MHuHHCTApCBy CaoGpa-

haja Oma konepenuuja ua kojoj cy yue-

CTBOBAJIHNOMOlHAK MuHHCTpPA CaoGpahaja,

HAueJIHHK MaIIAMCKOT Ojijesbena, noMotinuKk

NKupeKTOpa Georpancke nupekuuje u nauejJ-

HHK MANIHHCKOT OljeJbeIBA' y 3arpe6y. Ha

KOHPepeHnuuju ce NmuCcKyTOBAJIO IMTAIPE O

H4UHHy HaGaBe mMaTepujasa 34 Hale »e:
JbE3HHUKE€ panuonuue. PjemaBano ce je u

NuTaib€ 0 yrOBOpHMA 34 ONODABKY Haller
BO3HOT NapKA, HapOuHTO O roBopy ca Ma-

aA"A(đAANČA"''\—"a_B=<———Z—<X%Š]A>=—=ooommo ao

——————

nepodnošljivi. Ovo stanje postajaše nam sve nesnosije, te

smo morali, bilo na koji način, da ga u nekoliko barem |

ubiažimo, ako nam nije moguće da ga ostranimo, Između
nas našlo ih se ipak, koji ni u najkritičnijem položaju ne
puštaju da ih zaokupi pesimizan. |

 — Ipak ne treba da stvar shvaćamo preveć tragično ;

o razlagali su oni. Sve ove besposlice sa nama kao taocima

ne. smijemo shvatiti tako ozbiljno, a, možda, ni oni sami

ne shvaćaju ozbiljno. Mislimo, da ovo oni s nama rade

više stoga da nas moralno utuku, da nam dušu izmuče,

nego što baš računaju s time, da nas na ovaj način smaknu,

Da ih ne bi nimalo glava zaboljela zbog naše glave, o
tome smo više nego uvjereni, ali da baš pod svaku cijenu
trče za našom glavom, u to ne vjerujemo.

Ovo razlaganje, uprav neka vrsta tješenja, nije moglo
da nas dovoljno umiri. Dan smo prošli vrlo težak i rđav,

— Gospodin Dušan Babić neka u jutro bude spreman
za putovanje sa transportom; odjeknu pred večer krještavi
glas Debeljkov, kad je otvarao gvozdena vrata na koridoru,
puštajuć preda se osuđenike koji su nam nosili večeru.

— Je li, samo ja?; pita Dušan, a svi ostali na taj
upit zanijemismo obuzeti nekom drhtavicom da ne bude
još kogod pozvan.

— Vi i gosp. Matošić; odgovori Debeljko.

Gospodin Matošić je Spljećanin, pa tako sad saznasmo
da.ima već i gdjekoji Spljećanin u tamnici. Ž

Kako je Dušanu bilo pri duši i kako mu ie prijala
vecera, ne znam. Znam samo da. je drugima odlanulo
kad ne čuše da ih se prozivlje, pa su sigurno slađe i
yečerali. — Uzalud, čovjek je u sebi, ako i prikriveno,
ipak grdan egoista.

svojoj glavi,

Son : 4, Avgusta.
Jutros su odveđeni Babić i Matošić za taoce sa nekim
transportom. Pred polazak svaki se od nas najradije sa-
staje sa Dušanom. Mi, sretni što nas nije prve zapala ta

čaša, sokolimo ga i ako bez nekog uvjerenja i — iskre-|

nosti. On se i sam ojunačio, pa udario najnižu cijenu
koja će mu možda danas da poleti.
Toj mogućnosti udario -šaljivu stranu, samo da joj
odužme ozbiljnost, jer se. tako-lakše pregara svaka zla
eventualnost. Kad ga pozvaše, izljubi se svakim od nas.
Mi ostadosmo'i udarimo u razna maštanja “i kombinacije
vrhu njegova odlaska. | |

Dogodi se često, da je veći broj ljudi silom podvrgnnt
da izdrži nešto, zašto su ili čuli ili cijene da nije baš

ugodno, a da može da čak bude i opasno. Jeste li se

kadgod slučajno namjerili u predsoblju zubnog ljekara,
gdje ih se našlo nekoliko da prvi put vade bolesni zub.

U takim prilikama, i ako svak zna i riješen je da
se toj neugodnosti podvrgne, opet se svi izmiču bareni
toliko, kako ne će doći prvi na red. Tada sve jedan
drugome nuđa i daje drage volje prvenstvo i bez uvje-
renja ga uvjerava, kako je odnosna stvar malenkost, a
ovamo ga spopane strah, pred kojim sve izmiče i odgađa
da dođe na red, samo da od onog pred sobom dozna
što je i kako je. Pa kad je već zubar odredio ko će biti
prvi, onim ostalim nekako odlane, pa ga više iz straha
nego iz uvjerenja sokole tako, da se i on sam razjunači ;
ali netom ga zubar pozove, on se trgne, spopane ga strah,
ali ipak pođe. Oni što ostanu, počnu tada da izvode razne
kombinacije o operaciji koja se sada vrši, pa natule uši
na svaki glas, strašeći se da ne bi čuli kakav krik ili
jauk. Nastrpljivi čekaju da izađe prije nego drugoga po-
zove. A_ kada ovaj izađe sa smiješkom na: ustima, jer je
oslobođen bolesti i straha, svi ga naglo salete sa osjeća-
jem zavisti i udru u Pitanja: što je bilo i kako je bilo?

Hitno se žure da čuju odgovor prije nego drugi dođe na
red, pa kad čuju, da je sve malenkost, prividno se zara-
duju odgovoru ali mu ipak ne vjeruju, već ih jednako

podržava drhtavica, te bi najradije da ipak što kasnije.
dođu na red. Ima ih koji bi sad i zanijekali da ih je zub.
je. pogdje-

ikada zabolio, samo da ga ue _ vade, a možda
kojem krivo, što se je sa zubima i rodio.

Slično ovome, samo muogo intezivnije, bilo je _ naše.

raspoloženje pred polazak i poslije polaska Dušanova.

U našoj čeliji, zbog već početog primjenjivanja nas.
kao taoca, najnemirniji je, po svom spoljašnjem držanju,
Ignjat Job, sinovac odličuog rodoljuba Đilda Joba. Anćo,
— tako smo zvali Ignjata — bio je osjetno bolestan na:
nervima, a ovi su mu, u sadašnjim prilikama, sigurno
bili vrlo potreseni. Naš Anćo bio je mršav, pa je izgledao |
visočiji nego što jest. Na glavi je imao jaku crnu kosu,
koju je spustio da mu pada na ramena, kao što je običaj
kod umjetnika. A i naš Anćo je umjetnik. Zanima ga
slikanje, a u nekoliko prilika, pri našim domaćim društve- |
nim zabavama, igrao je u raznim komadima na pozornici, |
i svaki put je pokazao u dovoljnoj mjeri prirođenog dara |
i tačnog razumijevanja. Ako se ne varam, bio je neko
vrijeme članom jedne pozorišne družine. Na glavi nosi
a pod.
velika crna kravata
povezača. Usljed mršavosti ima lice više ocijeđeno i blijedo, |
pa su mu dva crna i bistra oka tim jače izrazita. I ruke |
i noge nekako su mu se oduljile, a kad ide sam ili kad |
treperi šakom i
razmahuje da mu lijepo duga

obično veliki mekani crni šešir sa širokim krilima,
vratom mu se razmahuje široka i

je nešto zamišljen, razmahuje rukama,
dugim prstima a glavom |

kosa oblijeće i oskače. Prava slika interesantnog nervoznog |
umjetnika. Inteligenat je i ozbiljan. Više je zamišljen pa #
malo s kime govori, a i ako govori, to .le samo onda kad

se vodi razgovor o nečem ozbiljnom. Šalama se

ne prilagođava, a kada se desi,

ne može da sluša, već se udaljuje.

(Nastaviće se),

KU

mnogo
og dx da kogod u ćeliji zametne. |
kakav razgovor, koji je bliži nekoj vrsti ogovaranja, on to