ianask opujenom u oy6orom y |yTpo nipernnara: 32. NyGpoBiuK, c NoHamaibeM y Kyhiy 84 un. | ua ronuuy. TouTom 3a Jly6poB- guk u uujeny /IpikaBy 96 1uH. Ha FOJHHY, HA NO FOJLHHE H HA . — mjeceu cpa3MjepHo. =: . flojenunu Gpoj 1. Aunan. - (naTHBO M YTYIKHBO y JlyGpoBHHKJ. Bnacnuk u usjaBaTes: OJIBOP HAPOJINE. PAJIHKA INE CTPAHKE Y NVEPOBHHKY. OnroBOopHu ypenHuK: IETAP- NETKOBHR. LIMJEHE_OTNACHMA 1 um. Bucune y uupuni ojenuor cryimua 3 uu. Tipu onhewa, saxBajie u orgaci Y TEKCTY 4. nunapa CTAaJI HHM OTJIACHBAHHMA NOTYCT e. o Ny6posHuK, 12. Anpuna 1922. rop. I. [py AyS6poBHnk, 11. anprsa Y TeHnoBu je y noHenjebak OTBO- pena kompepenuuja, Ha kojoj cy 3acry- nane cBe ip«aBe EBporne a uma ux npuauuan Opoj u ca gpyrux Konrure- nara cBujera. NT JABHH IMJ6B, — Gapem e jegHakO TAKO Haraacyje — oBe Kon- pepenuuje y Tome je ga OOHOBH €KO- nomCKH EBpony. (CaMa OoBa u. OBakoBa —y>KHOCT KOHGepeHuuje zaHac, kaza je eKOHOMCKH IIpOOJIeM EBpone nomao y nojoxaj, rije eroBo pnujenieipe uje JAKO AJIH je CBAKAKO OJL HajBeher HH- Tepeca, xiby, jep je sa EBporiy HIAK, XOhiellI- Hehe, oBa Kondbepeniuja Kao neku: IIOCIBEJIEBH DOPYM, TIPeI KOjuM MOpa na ce note 1o Hekor_pujermiema, Ta Ma KAKBO OHJIO. Par je noncTa y ceG6u neriro crpa- NIHA, AJIH, KO 3HA ZA pauyHa, TIoce- nine para cy MHoro crTpamiunie. pouuTo OBaj cBjercku par cBe je TaKO IpeoKpeHYO H _OJL OOHUHHX CBAKANAII- iIbHX TIHTAEbA HANpABHO je uuTaBe rnpo- GleMe O KOjuMA OBHCH ONCTAHAK H 2KH- BOT H HHAHBHJJAJIHU U ApyrurBenu. H Gani c Tora, iuro je koneepennuja y |eHOBH CTABHJIA CEĆH Y 3ZALATAK, A pjeniaBa. OHO nNuTate koje < gau-nanac. = TuuiTI uuo cBujer a napouuro EBpony, ouu nujenor cBujera Cy OBO nana u yupre y I['eHnoBy Koja 6am.360r oBora nocTaje jegaH XMCTOPHUKH TPAAL y KOT nanac EBPOrlA TJIEIA Y HEKY PYKY KAO y crmacuresba Koju OH jy ciacuo #3 oBe ekodomcKke Gujene. Xohe Ju oBa Kon- bepennuja H3BPIIHTH .OHAj BAJATAK, Koju je ma ce6e ysena? Xohe gu mo- CTHOH 1IHMJB ? To cy ImuTatba Koja u nexore nHa- Tjepyjy _ckency, koja BMIIe HATHIbY HE- TATHBHOM HEFO IIOZHTHBHOM OJLFOBOPY. AKO ce ma kouepenuuju Gyne mpe- Lu H HexXOTE CBpalia Ha ce6e ra-. Ha TPECAJIO TIIHTAHA UHCTO EKOHOMCKE NPH- Pole, IIHTaa Koja y ce6u HOCe IIOT- NyHy HCKDEHOCT H BOJbY, A Ce maHA- LIHb€ NOPATHO CTAHE ZAHCTA HBBYU€ M3 NOCAAEbET TEIIKOT TEPETA, KOT je EKO- HOMCKO. CTAIB€ HABAJIMJIO M HapoJuMA H npaBaMa, ona he y nocra Besmu- KOM IIOCTOTKY KOHdepenuuja y TenoBu Ja OITOBOPH CBOM 34/ATKy H JA HC- NnyHH Hale OHHX KOj4 OJL OBE KOHE- penje u CyBHilie MHoro ucuekyjy. CBakako y TenoBu he 6uru nemoryhe | CBPIIHTH 34/ATaK HeAJIHO NOGPO. JeEp, H aKO Ce ucTHue za ce ue He u31a3HTH Ha cpujeny ca NOJIHTHUKHM NHTAIBHMA, oneT je u 6e3 ux TElIIKO EKOHOMCKH upoGnem pujemiuTu TaKO, la He Gyne HeEKOME HA IITETy. Hema cymibe, ra he | jauu u Goraruju rjegaru ga craG6uje u CHPOMAILIHHje HATIPpAB€E CKOHOMCKH O- BHCH€ O ceGH, Za MX C THME OIIMAX HJIH C BPEMCHOM HalipaB€ H TIIOJIHTHUKH O- BHCHE.“ = CurypHo je ma he oner u 1 namety jakux gohu no orumaia, jep he csaxu OJ I>bHX HaACTOjATH A ce eKkOHOMCKH npoOJemM pujeriu TaKO, KaKO Gu npeko IBETA MSUPKAJH HIM NPONIMPHJIH NO- Calaibe paške nojurnuke cbepe. Ilo NOCA/ZLAE>HM | uuopmanujama. KMrannja TOM NODUŠKYAH; upuje: Kontpepe : XTjema [a obje 10 ciropasyma nailehy ime u mac. Komuko je y Tome | uceTuHe u iuro je ca rbesune CTpane Vi. TOME NONJE/Y VuHIEHO, MOJA he ce | jonu nanac snaru. CsakaKO HMAMO 1O- | noj na Gani_MHOFO H€ MO-_ XKEMO PATYHATH OL BCJHKE TOBOPJBH- | Sveto, piše i govori o milijunaškoj aferi, do sitnica raspravljaju o toj infamiji ra-. xoBe Jujene pujeuu cxpaji»e je ppuje- | od po čitavom svijetu, kovanoj u Ca ibuma, na 6uo 4 y3 uujeny “ Bgd S najsurovijih mračnih spletaka. KAKBE »KPTBE, NOTINVHO CBpIIuMO. Hama BOJBHO HCKYCTBA BOcTH Tanmujaucke. be3 o6supa na ir- ME la : nog. čestitoj dubrovačkoj porodici, ZA s may kje zeka o sg F ponajboljih sinova Dubrovnika. da oko Pravde pregledalo kroz tminu Zlobe, a NOKIETOJL joba HMA HauHHa * H MOXe a Habe nauuHa ra HEKAKEbE- HO y Hamoj kyhu MyTH, MU heMO na CTPANAMO, Te Ham Hehe Mohu nomokiH HHKAKBE ee Na Hu ia y TeHoBu. | Hama areni Beli je y beHo: BH, 93 nyr ox Murana go BeHoBe Ouuo je y BO3y Beh roBopa o oo cuMa usmety Hac u Hramuje, a y Te HOBH, IIpuje KOHbepenne, MOPAJIO jć unak nou zo Hekor pesygrara. Xo hHeMO JIH H JLAJBE JIJTATH CTAZOM HEO/UIY UHOCTH H THME aru yBjepeme O na IOj APIKABHHUKOJ CIIOCOOHOCTH Bi My APOCTH ? : Obaranj državnog auktoriteta (jedan skandalozan članak) | Sumnjamo da li je ikada zloba čovje- ka, riješena svakog i najprimitivnijeg: čuv- stva i osjećaja pravde, trgla za onakim oružjem punim otrova da zlonamjerno oba- ra državni auktoritet da ubije čast i da iz osnova razruši opstanak jedne porodice ; sumnjamo da li je iko, pa i prepušten sa- mim niskim instinktima mržnje, zaslijepljen ambicijom slave i visokih položaja, da li je, kažemo, iko posegnuo za onako otrov- onim. sredstvom lične i političke borbe, kako je to uradio direktor ovdašnjeg lista ,Rad-a“ Dr. Ljubo Leontić u članku prošlog broja svog. lista. Sa nevjerojatnim cinizmom i uprav krvničkom hladnokrvnošću on, sa osmije- hom na licu, stiska konop oko vrata jed- da je zadavi i uz to, da bol bude jači, s ironi- jom dobacuje: nemam proti Vama ništa, Mjesecima, ljudi njegova kova ne šte- de tuđe poštenje bilo u kojoj formi, ozbilj- ili šaljivoj. Mjesecima se, sa sirane onih kojima je tuđe poštenje doista malo ličnih. osveta, političkijeh mržnja i tovi prekopavali, a iz temelja se rušio ugled I kad je X čekanu slobodu, od Mjesecima. osu porodice strepile, sijedi očevi čamili u Ipeoa jemunerBa, paja M pena y HANOJ istražnom zatvoru, kuće se premetale, vr- KyliH, M KAL TO HacTyuH oHnua hemMo- ce u Ges F'enose camu rnomohn 1 H EKO- HOMCKH HM IOJIMTHUKH. še s prostitucija javnog morala uzalud tražeći tobože pokradeno blag Baltinovih armija, onda nije Dr. Ljub Leonlić našao ni jedan čas zgodan d ožigoše ovaj prljavi postupak, već je dobro upućen u suštinu ove afere, dalj pustio i sam trovao javno mijenje svojir pisanjem, jer je proračunano htio, da n taj način, tim gadnim sredstvom obo1 ugled svojih političkih protivnika. | Dr. Ljubo Leontić je zabrinut, izmeđ ostalog i za cilindre šefova mjesnih ured i samilosno ih gleda pokunjen, a zabc ravlja, da preko svih tih cilindara ugled i sijedu glavu g. Boža Hope, gdje ka otac, izvrenut bijesu i poniženju austri skih horda, okružen četom austrijskih b: juneta spremnih svakog. časa da mu ri stave dušu od tijela, sa herojskom res gnacijom i vjerom u Pravdu, isčekuje bi — ove dane radi. kojih je i stradao, i ida, d ginirai sklada, dm | | . e junaka Dr. > Zbog javnog morala! ? Govorili li | to. baš ozbiljno amerikanski junak. j patuiki iz rovova Dr. Ljubo Leontić? čekavši ih, u njima naiđe i na. merika Ljuba Leontića, koji, ug jen od velike i junačke. borbe za slobod ove zemlje, služi se jednom sramno- udi šenom aferom, da potkopa opstanak ugled jedne i čestite porodice. SEKO zaboravlja Dr. Ljubo, jer, Ba i g. Božo Hope pun vjere u današnju d( bio gotov na sve, dot e Dr. Leontić bezbrižan i siguran p svoju skupocijenu glavu, putovao po di: nim farmama, po čarobnim gradovima sje verne i južne Amerike, opominjući naš hrabre Amerikance na svetu dužnos obrane domovine, a on sam tu dužno: koja se životom plaća, nije nikako kro četiri godine znao da izvrši, jer je sigurn: mislio, u svojoj megalomaniji, da je njegc va glava više vrijedna od hiljada onih, koj _-—_ s ae: 2 - PILICI KRŽINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914- 1917. — Koji | su sutra taoci 9; pitamo ga, jer bi svak htio da se uvjeri, da ga još nije došao red. — Sutra sigurno nema nikakav transport, jer nam | o -—— promotri, sjeti se on mene, pa, nekako veseo, što mu n (treba da pripituje ko sam : . Oo, vi stel Čuli smo šo ste vi Dubrovčar 29 E Ja o DOMINKOVICĆ. Danas je Anćo baš dobro zastrašen, vidi mu se po lakoj nervoznosti. Možda je u stvari kogod od nas za- Strašeniji od njega, ali su mu jači nervi, da može to pri- kriti, akad nastane noć onda će, zaštićen - mrakom, da Yodi borbu sa strahom, | Večeras nas je pohodio Debeliko. Gotovo nam postao Wvratan odkako je počeo da onako glasno prozivlje taoce. lon nam prazan ima već dva dana, pa nas ima koji 8 oga i protestujemo. Neki predlažu da se uz vino do- Ai i mineralne vode jedno zbog probave a drugo da dulji život balonu. . Debeljko sve to sluša, pogleda nešto na sat, hitro Neo dohvati balon i brzo izađe, a sve uradi bez da ječ Progovori. To nam se dopadne. Nije prošlo ni četvrt sata, a on se već vratio. sa dva Frei Jedan nategao mišice noseći pred sobom teški Budim bose vina, drugi pogrbio leđa pod velikim košem bod na mineralne vode, a sam se Debeljko uzduvao om sopstvene gojaznosti. — Jedva stigoh na vrijeme; reče kratko, Eo iZ rsi i sjede na jednu postelju. kra dk srce i povraća ustrašeni duh. Balon se dopunjaj anja, grlo-mu sitno klokoče a čaše se pune Atančano lu vodom. Debeljko nam pravi društvo, voli vino mineralnom vodom a mi mu ne branimo. Osuđ Punih D ne dadoše nikakve naredbe za taoce, a nije do večeras o tome ništa ni oglašeno ; zadovoljno odgovara Debeljko | držeći čašu u ruci i mahajuć prratici nogama te su mu visjele niz postelju. — Ne-bi bilo rđavo, kad bi uz vino mogli ." da i mezetimo ; prevrne razgovor jedan, sigurno zadovoljan što je do dika siguran, da ne će putovati za taoca. Kako bi bilo, da se dobavi malo salama, sira, sardina u kuti- jama i ovako nešto ? E Šu Svi pristasmo. zo Debeliko iskapi svoju čašu I otskoči sa oalelje dočeka se na lake noge, spreman da pođe, reče nam: i — Ne vodite brige, za sve to o ja ću da mislim. Laku nog | 5. Avgusta. Jutros je izvedeno na“ ari lu nekoliko novih uap- šenika. Gledam ih, većina ih mladost, i kao da ismjehava svoje novo ola pe kao da su na nekom veselom derneku. ne u tamnici. Neki udrili u veselu trku, dvojica kišne snagu | a dvojica opet stali da se boksuju, a sve začinili smijehom i bezbrižnošću. Gledam ne bi li kojega među njima poznao. Preskačen okom s jednog na drugog, pa se zaustavih na jednom svešteniku. Dakle nije naš dum Ante. sam? . . Prelazim dalje, pa se opet zaustavih na jednome, gledam ga i čini mi se poznat. Šetajuć, naljeze mi po prozor. — Zdravo gospa Kekien!; pozdravim ga kad se uvješih ko je.. | če — Zdravo! ... odgovori mi on onako iznenadno, uzdigne prenuto glavu, pogleda me, pa kad me malo ovdje. A, ičako ie?; pita. me smješeći se. | —Paeto,kakosada oni hoće!; DEEP jednalo se smješeći. Moj: Boegamie bio je mlađi sin odličnog: o sinjskog načelnika, g. Tripalo. On mi u kratko ispriča da su sinoć dovedeni njih trideset iz Sinja, a snjima ji: i preč, pop Grabovac. Ispriča mi, da su mu starog oc: odmah prvi dan zatvorili, ali ga, srećom, nijesu mnogt (držali već ga pustiše. Mješte oca sad je on u tamnici. — Odlični ovi sinjski Hrvati zatvoreni su, jer se nijesu pu štali upregnuti u kola austrijsko-frankovske politike, : znam i siguran sam, da će mnogo naše, po krvi i jeziku braće prečamiti i stradati po tamnicama jedino Pee sto u nama Srbima vidi svog rođenog brata . Ima već dva dana da smo svi pisali svojima kući jedini Anćo to nije uradio. Đildo navali na svoga sinovca s: molbama, da piše kući, ako će samo i dvije riječi, da se majk: u nekoliko umiri. Vidim, Anću je nešto teško da piše, p: se sve otimlje i izgovara samo da ne piše. Na svrhu popust molbama svoga strica. Ne uzme obični papir za pisma već dohvati sa ormana nužnika nekoliko listića closset papier-a, i stane na tim listićima olovkom da piše te napuni, sitna pisma, oko desetak listića. Ni stricu mu Đildu ainama nije to nekako bilo pravo, jedno što piše ne \toj hartiji, a drugo, što nam je preporučeno da pri pisanju budemo mnogo oprezni zbog cenzure, te napokon zbog preporuke, da pišemo što kraće, kako bi sa cenzure pisma mogli odmah otpremiti. S druge strane, ovo držanje Anćovo Hoxnona nas je do zabrinitosti, jer ga znamo kao