ianask opujenom u oy6orom y |yTpo

nipernnara: 32. NyGpoBiuK,
c NoHamaibeM y Kyhiy 84 un. |
ua ronuuy. TouTom 3a Jly6poB-
guk u uujeny /IpikaBy 96 1uH.
Ha FOJHHY, HA NO FOJLHHE H HA
. — mjeceu cpa3MjepHo. =:
. flojenunu Gpoj 1. Aunan. -
(naTHBO M YTYIKHBO y JlyGpoBHHKJ.

Bnacnuk u usjaBaTes: OJIBOP HAPOJINE. PAJIHKA INE CTPAHKE Y NVEPOBHHKY.
OnroBOopHu ypenHuK: IETAP- NETKOBHR.

LIMJEHE_OTNACHMA

1 um. Bucune y uupuni
ojenuor cryimua 3 uu. Tipu
onhewa, saxBajie u orgaci

Y TEKCTY 4. nunapa CTAaJI

 HHM OTJIACHBAHHMA NOTYCT

e.

o

Ny6posHuK, 12. Anpuna 1922.

rop. I.

[py

AyS6poBHnk, 11. anprsa

Y TeHnoBu je y noHenjebak OTBO-
pena kompepenuuja, Ha kojoj cy 3acry-
nane cBe ip«aBe EBporne a uma ux
npuauuan Opoj u ca gpyrux Konrure-
nara cBujera. NT JABHH IMJ6B, — Gapem
e jegHakO TAKO Haraacyje — oBe Kon-
pepenuuje y Tome je ga OOHOBH €KO-
nomCKH EBpony. (CaMa OoBa u. OBakoBa
—y>KHOCT KOHGepeHuuje zaHac, kaza je
eKOHOMCKH IIpOOJIeM EBpone nomao y

nojoxaj, rije eroBo pnujenieipe uje

JAKO AJIH je CBAKAKO OJL HajBeher HH-
Tepeca,
xiby, jep je sa EBporiy HIAK, XOhiellI-

Hehe, oBa Kondbepeniuja Kao neku:

IIOCIBEJIEBH DOPYM, TIPeI KOjuM MOpa
na ce note 1o Hekor_pujermiema, Ta Ma
KAKBO OHJIO.

Par je noncTa y ceG6u neriro crpa-
NIHA, AJIH, KO 3HA ZA pauyHa, TIoce-
nine para cy MHoro crTpamiunie.
pouuTo OBaj cBjercku par cBe je TaKO
IpeoKpeHYO H _OJL OOHUHHX CBAKANAII-
iIbHX TIHTAEbA HANpABHO je uuTaBe rnpo-
GleMe O KOjuMA OBHCH ONCTAHAK H 2KH-
BOT H HHAHBHJJAJIHU U ApyrurBenu. H
Gani c Tora, iuro je koneepennuja y
|eHOBH CTABHJIA CEĆH Y 3ZALATAK, A

 pjeniaBa. OHO nNuTate koje < gau-nanac.

= TuuiTI uuo cBujer a napouuro EBpony,
ouu nujenor cBujera Cy OBO nana u
yupre y I['eHnoBy Koja 6am.360r oBora
nocTaje jegaH XMCTOPHUKH TPAAL y KOT
nanac EBPOrlA TJIEIA Y HEKY PYKY KAO
y crmacuresba Koju OH jy ciacuo #3 oBe
ekodomcKke Gujene. Xohe Ju oBa Kon-
bepennuja  H3BPIIHTH .OHAj  BAJATAK,
Koju je ma ce6e ysena? Xohe gu mo-
CTHOH 1IHMJB ?

To cy ImuTatba Koja u nexore nHa-
Tjepyjy _ckency, koja BMIIe HATHIbY HE-
TATHBHOM HEFO IIOZHTHBHOM OJLFOBOPY.
AKO ce ma kouepenuuju Gyne mpe-

Lu

H HexXOTE CBpalia Ha ce6e ra-.

Ha

TPECAJIO TIIHTAHA UHCTO EKOHOMCKE NPH-
Pole, IIHTaa Koja y ce6u HOCe IIOT-
NyHy HCKDEHOCT H BOJbY, A Ce maHA-
LIHb€ NOPATHO CTAHE ZAHCTA HBBYU€ M3
NOCAAEbET TEIIKOT TEPETA, KOT je EKO-
HOMCKO. CTAIB€ HABAJIMJIO M HapoJuMA
H npaBaMa, ona he y nocra Besmu-
KOM IIOCTOTKY KOHdepenuuja y TenoBu
Ja OITOBOPH CBOM 34/ATKy H JA HC-
NnyHH Hale OHHX KOj4 OJL OBE KOHE-
penje u CyBHilie MHoro ucuekyjy.

CBakako y TenoBu he 6uru nemoryhe |

CBPIIHTH 34/ATaK HeAJIHO NOGPO. JeEp,
H aKO Ce ucTHue za ce ue He u31a3HTH
Ha cpujeny ca NOJIHTHUKHM NHTAIBHMA,
oneT je u 6e3 ux TElIIKO EKOHOMCKH
upoGnem pujemiuTu TaKO, la He Gyne

HeEKOME HA IITETy. Hema cymibe, ra he |

jauu u Goraruju rjegaru ga craG6uje u
CHPOMAILIHHje  HATIPpAB€E CKOHOMCKH  O-

BHCH€ O ceGH, Za MX C THME OIIMAX HJIH
C BPEMCHOM HalipaB€ H TIIOJIHTHUKH O-
BHCHE.“ =

CurypHo je ma he oner u 1 namety
jakux gohu no orumaia, jep he csaxu
OJ I>bHX HaACTOjATH A ce eKkOHOMCKH
npoOJemM pujeriu TaKO, KaKO Gu npeko
IBETA MSUPKAJH HIM NPONIMPHJIH  NO-

Calaibe paške nojurnuke cbepe. Ilo
NOCA/ZLAE>HM | uuopmanujama. KMrannja

TOM NODUŠKYAH; upuje: Kontpepe :
XTjema [a obje 10 ciropasyma
nailehy ime u mac. Komuko je y Tome |

uceTuHe u iuro je ca rbesune CTpane Vi.
TOME NONJE/Y VuHIEHO, MOJA he ce |
jonu nanac snaru. CsakaKO HMAMO 1O- | noj
na Gani_MHOFO H€ MO-_

XKEMO PATYHATH OL BCJHKE TOBOPJBH- | Sveto, piše i govori o milijunaškoj aferi,

do sitnica raspravljaju o toj infamiji ra-.
xoBe Jujene pujeuu cxpaji»e je ppuje- | od po čitavom svijetu, kovanoj u
Ca ibuma, na 6uo 4 y3 uujeny  “ Bgd

S najsurovijih mračnih spletaka.
KAKBE »KPTBE, NOTINVHO CBpIIuMO. Hama

BOJBHO HCKYCTBA

BOcTH Tanmujaucke. be3 o6supa na ir-

ME la

: nog. čestitoj dubrovačkoj porodici,

ZA s may
kje zeka
o sg

F

ponajboljih sinova Dubrovnika.
da oko Pravde pregledalo kroz tminu Zlobe,

a NOKIETOJL joba HMA HauHHa *

H MOXe a Habe nauuHa ra HEKAKEbE-
HO y Hamoj kyhu MyTH, MU heMO na
CTPANAMO, Te Ham Hehe Mohu nomokiH
HHKAKBE ee Na Hu ia y
TeHoBu.

| Hama areni Beli je y beHo:

BH, 93 nyr ox Murana go BeHoBe

Ouuo je y BO3y Beh roBopa o oo
cuMa usmety Hac u Hramuje, a y Te
HOBH, IIpuje KOHbepenne, MOPAJIO  jć
unak nou zo Hekor pesygrara. Xo
hHeMO JIH H JLAJBE JIJTATH CTAZOM HEO/UIY
UHOCTH H THME aru yBjepeme O na
IOj APIKABHHUKOJ CIIOCOOHOCTH Bi My
APOCTH ? :

Obaranj državnog auktoriteta

(jedan skandalozan članak)

| Sumnjamo da li je ikada zloba čovje-
ka, riješena svakog i najprimitivnijeg: čuv-
stva i osjećaja pravde, trgla za onakim

oružjem punim otrova da zlonamjerno oba-
ra državni auktoritet da ubije čast i da iz

osnova razruši opstanak jedne porodice ;
sumnjamo da li je iko, pa i prepušten sa-
mim niskim instinktima mržnje, zaslijepljen
ambicijom slave i visokih položaja, da li
je, kažemo, iko posegnuo za onako otrov-

onim. sredstvom lične i političke borbe, kako

je to uradio direktor ovdašnjeg lista ,Rad-a“
Dr. Ljubo Leontić u članku prošlog broja
svog. lista.

Sa nevjerojatnim cinizmom i uprav
krvničkom hladnokrvnošću on, sa osmije-
hom na licu, stiska konop oko vrata jed-
da je
zadavi i uz to, da bol bude jači, s ironi-
jom dobacuje: nemam proti Vama ništa,

Mjesecima, ljudi njegova kova ne šte-
de tuđe poštenje bilo u kojoj formi, ozbilj-
ili šaljivoj. Mjesecima se, sa sirane

onih kojima je tuđe poštenje doista malo

ličnih. osveta, političkijeh mržnja i

tovi prekopavali, a iz temelja se rušio ugled

I kad je

X

 čekanu slobodu,

od

Mjesecima.
osu porodice strepile, sijedi očevi čamili u
Ipeoa jemunerBa, paja M pena y HANOJ istražnom zatvoru, kuće se premetale, vr-
KyliH, M KAL TO HacTyuH oHnua hemMo-
ce u Ges F'enose camu rnomohn 1 H EKO-

HOMCKH HM IOJIMTHUKH. še

s prostitucija javnog morala

uzalud tražeći tobože pokradeno blag
Baltinovih armija, onda nije Dr. Ljub
Leonlić našao ni jedan čas zgodan d
ožigoše ovaj prljavi postupak, već je
dobro upućen u suštinu ove afere, dalj
pustio i sam trovao javno mijenje svojir
pisanjem, jer je proračunano htio, da n
taj način, tim gadnim sredstvom  obo1
ugled svojih političkih protivnika. |

Dr. Ljubo Leontić je zabrinut, izmeđ
ostalog i za cilindre šefova mjesnih ured
i samilosno ih gleda pokunjen, a zabc
ravlja, da preko svih tih cilindara ugled
i sijedu glavu g. Boža Hope, gdje ka
otac, izvrenut bijesu i poniženju austri
skih horda, okružen četom austrijskih b:
juneta spremnih svakog. časa da mu ri
stave dušu od tijela, sa herojskom res
gnacijom i vjerom u  Pravdu, isčekuje bi

— ove dane radi. kojih je i stradao, i ida, d
ginirai sklada, dm |
| . e junaka Dr.
> Zbog javnog morala! ? Govorili li | to.
baš ozbiljno amerikanski junak. j patuiki iz
rovova Dr. Ljubo Leontić?

čekavši ih, u njima naiđe i na. merika
Ljuba Leontića, koji, ug
jen od velike i junačke. borbe za slobod
ove zemlje, služi se jednom sramno- udi
šenom aferom, da  potkopa opstanak
ugled jedne i čestite porodice.

SEKO zaboravlja Dr. Ljubo, jer, Ba i
g. Božo Hope pun vjere u današnju d(
bio gotov na sve, dot
e Dr. Leontić bezbrižan i siguran p
svoju skupocijenu glavu, putovao po di:
nim farmama, po čarobnim gradovima sje
verne i južne Amerike, opominjući naš
hrabre Amerikance na svetu dužnos
obrane domovine, a on sam tu dužno:
koja se životom plaća, nije nikako kro
četiri godine znao da izvrši, jer je sigurn:
mislio, u svojoj megalomaniji, da je njegc
va glava više vrijedna od hiljada onih, koj

_-—_

s ae:

2 -

PILICI  KRŽINE

uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914- 1917.

— Koji

| su sutra taoci 9; pitamo ga, jer bi svak htio
da se uvjeri, da ga još nije došao red.
— Sutra sigurno nema nikakav transport, jer nam | o

-——

promotri, sjeti se on mene, pa, nekako veseo, što mu n
(treba da pripituje ko sam :

. Oo, vi stel Čuli smo šo ste vi Dubrovčar

29 E Ja o DOMINKOVICĆ.

Danas je Anćo baš dobro zastrašen, vidi mu se po
lakoj nervoznosti. Možda je u stvari kogod od nas za-
Strašeniji od njega, ali su mu jači nervi, da može to pri-

kriti, akad nastane noć onda će, zaštićen - mrakom, da
Yodi borbu sa strahom, |

Večeras nas je pohodio Debeliko. Gotovo nam postao
Wvratan odkako je počeo da onako glasno prozivlje taoce.

lon nam prazan ima već dva dana, pa nas ima koji

8
oga i protestujemo. Neki predlažu da se uz vino do-

Ai i mineralne vode jedno zbog probave a drugo da
dulji život balonu.

. Debeljko sve to sluša, pogleda nešto na sat, hitro
Neo dohvati balon i brzo izađe, a sve uradi bez da
ječ Progovori. To nam se dopadne.

Nije prošlo ni četvrt sata, a on se već vratio. sa dva

Frei Jedan nategao mišice noseći pred sobom teški

Budim bose vina, drugi pogrbio leđa pod velikim košem

bod na mineralne vode, a sam se Debeljko uzduvao
om sopstvene gojaznosti.

— Jedva stigoh na vrijeme; reče kratko, Eo iZ
rsi i sjede na jednu postelju.

kra dk srce i povraća ustrašeni duh. Balon se

dopunjaj anja, grlo-mu sitno klokoče a čaše se pune

Atančano lu vodom. Debeljko nam pravi društvo, voli vino
mineralnom vodom a mi mu ne branimo.

Osuđ

Punih D

ne dadoše nikakve naredbe za taoce, a nije do večeras

o tome ništa ni oglašeno ; zadovoljno odgovara Debeljko |
držeći čašu u ruci i mahajuć prratici nogama te su mu

visjele niz postelju.

— Ne-bi bilo rđavo, kad bi uz vino mogli ." da
i mezetimo ; prevrne razgovor jedan, sigurno zadovoljan
što je do dika siguran, da ne će putovati za taoca. Kako
bi bilo, da se dobavi malo salama, sira, sardina u kuti-
jama i ovako nešto ? E Šu

Svi pristasmo. zo

Debeliko iskapi svoju čašu I otskoči sa oalelje dočeka
se na lake noge, spreman da pođe, reče nam: i

— Ne vodite brige, za sve to o ja ću da mislim. Laku nog

| 5. Avgusta.
Jutros je izvedeno na“ ari lu nekoliko novih uap-
šenika. Gledam ih, većina ih mladost, i kao da ismjehava
svoje novo ola pe kao da su na nekom
veselom derneku. ne u tamnici. Neki udrili u veselu

trku, dvojica kišne snagu | a dvojica opet stali da se

boksuju, a sve začinili smijehom i bezbrižnošću. Gledam

ne bi li kojega među njima poznao. Preskačen okom

s jednog na drugog, pa se zaustavih na jednom svešteniku.
Dakle nije naš dum Ante. sam? . . Prelazim dalje, pa se
opet zaustavih na jednome, gledam ga i čini mi se poznat.
Šetajuć, naljeze mi po prozor.

— Zdravo gospa Kekien!; pozdravim ga kad se
uvješih ko je.. | če

— Zdravo! ... odgovori mi on onako iznenadno,
uzdigne prenuto glavu, pogleda me, pa kad me malo

ovdje. A, ičako ie?; pita. me smješeći se. |
—Paeto,kakosada oni hoće!; DEEP jednalo
se smješeći.

Moj: Boegamie bio je mlađi sin odličnog: o
sinjskog načelnika, g. Tripalo. On mi u kratko ispriča
da su sinoć dovedeni njih trideset iz Sinja, a snjima ji:
i preč, pop Grabovac. Ispriča mi, da su mu starog oc:
odmah prvi dan zatvorili, ali ga, srećom, nijesu mnogt

(držali već ga pustiše. Mješte oca sad je on u tamnici. —

Odlični ovi sinjski Hrvati zatvoreni su, jer se nijesu pu
štali upregnuti u kola austrijsko-frankovske politike, :
znam i siguran sam, da će mnogo naše, po krvi i jeziku

braće prečamiti i stradati po tamnicama jedino Pee
sto u nama Srbima vidi svog rođenog brata .

Ima već dva dana da smo svi pisali svojima kući
jedini Anćo to nije uradio. Đildo navali na svoga sinovca s:
molbama, da piše kući, ako će samo i dvije riječi, da se majk:
u nekoliko umiri. Vidim, Anću je nešto teško da piše, p:
se sve otimlje i izgovara samo da ne piše. Na svrhu popust
molbama svoga strica. Ne uzme obični papir za pisma
već dohvati sa ormana nužnika nekoliko listića closset
papier-a, i stane na tim listićima olovkom da piše
te napuni, sitna pisma, oko desetak listića. Ni stricu mu
Đildu ainama nije to nekako bilo pravo, jedno što piše ne

\toj hartiji, a drugo, što nam je preporučeno da pri pisanju

budemo mnogo oprezni zbog cenzure, te napokon zbog

preporuke, da pišemo što kraće, kako bi sa cenzure pisma

mogli odmah otpremiti. S druge strane, ovo držanje
Anćovo Hoxnona nas je do zabrinitosti, jer ga znamo kao