CrpaHa 2. “am. ma PR a Ne Ka. Edd Eo , A Paki. i s s Kay 4 a #5 * 1-3 * ž ; ka 3 h" mar ku bia s : Matt oo < bii j ž = A Ca10o y3ajaMHo HeiloBjepewe u Goja3aK Gpahe Xpsama u Cnosenana 00 xe-| zeMOHuje cpliicko2 Oujena nawez na- poda — M IbEMY MOXEeMO Za. BAXBa- | NHMO aKO crojuMo oBjje rjije cm0. Mu Opscumo cioea da cy apasu cetapa- “ iqucinu onu Koju y Oanauwwum 0a- Huma, Oanuma Knaue Oywesne pa31u- unocillu, onako ozopueny 6op6y eo00e- 34 ,jyeocnasencin80“, 1uTa BHILe aKO here u3naj4uoM 30By cBakor KO Huje »JVTOCJIABEH “. Mu cmalipamo 0a je nauynjona/1- Ha OyxcKOCIN CBAKO2 uCiHUHLIMO2 UpPU- jameva naliez HapooHoz jeduncinea Koje inpeća iek 0a us3epadumo, da će ocinasu okpeuu8arba cMpo»u8ux 2p0608a c 8aHa,a Ja ce csojcku upu- x8aiiu :ouXx08a Ouzungekuupawa u3- Hyiipa, 0a 6Gucmo ce kpeny nu Kaiipeo 60%0j u cpehinujoj Oyoyhnocinu ca Mpiuse izauke na kojoj eso iipeko iupu zodune 6adasaduuwemo ey6ehu ce oko Kojeka«keux bpa3a. + ĐILDO JOB U zadnjem času stigosmo u broju od srijede da javimo tužnu vijest, da je jedan nesustao nacijonalni radnik, jedan uzor patriot, jedan karakter i poštenjak za na uvijek zaklopio oči. U srijedu u jutro ne minuo je ĐILDO JOB. . Kadgod se bude i govorilo i pisalo o našoj nacijonalnoj borbi u Dubrovniku, vezanoj za ime srpsko, ne može se mimoići ime pok, Đilda Joba, U ona vremena, kada je i samo priznanje da si Srbin bilo već neki teški grijeh ispred ondašnjih vlasti, kad je takovo priznanje bilo i suviše do- voljan razlog da te salijeću sa svih strana — bile to sa bratske ili tuđinske strane, — u ona vremena kažemo bilo je teško i preteško Srbovanje, bilo je teško i pre- o oteško raditi za opštu nacijonalnu. stvar, koja je bila usko vezana za srpsku. omi- sao. I Đildo Job radio je neumorno, ne- ustrašivo. Radio je ne samo prosto | uče- stvujući kao obični član društva, koje je ona sebe uzelo zadatak nacijonalnog rada, već je on bio u radu aktivniji, a ta aktiv- nost bila je tolika, da je to išlo na njegovu materijalnu štetu, kojoj nikada nije tražio naknade. Koliko i koliko puta otkinuo, — pogdjekad i obilat — zalogaj od svoje za- rade pa pomogao našeg đaka bilo gimna- zijalca_ bilo universitetliju, samo da mu pomogne, da ostane dobar Srbin, da srp- stvo ne isgubi jednog člana koji bi mu svojim intelektom i radom mogao biti od koristi. Koliko je i koliko puta pomogao našeg vrijednog ali siromašnog radnika, dajući mu mogućnost opstanka bilo na koji način, i to samo da se srpsko ime što bolje-i jače utvrdi među radništvom. radnici su ga voljeli i bili mu zahvalni, te. je Đildo Job bio dugi niz godina pred- » Dubrovačkog Radničkog Društva“ sjednik On je sve to. radio i nikada u svome ži- votu nije nikome zbog toga ni prigovorio, a kamo li neku naknadu ili oštetu tražio. Njegov rad na srpskoj narodnoj stva- 2 A ri nije bio ograničen samo u Dnbrovniku, kamo je pok. Đildo bio najpotrebitiji. On je svom srpskom osjećaju dao pravi i ši- roki horizont i vezao ga za opštu nacijo- nalnu stvar, I to je bio razlog njegovom Parage tarne gotovosti, u formi najsentimentalni- jih osjećaja, uopće u onoj formi, koja na prvi mah prisiljava na aplauz i odobra- čestom odlaženju u Beograd, kamo je, pod formom provođenja i razonode, išao ili sam ili zajedno sa kojim svojim saradni- kom, da utvrđuje program i način rada za ono što je čestiti pokojnik i dočekao : slo- bodu i ujedinjenje. Odmah u početku stva- | ranja Narodne Odbrane u Srbiji stupio je, sa još svoja dva druga iz Dubrovnika, kao aktivni član i predao se neustrašivo i ne- umorno velikom radu. L evo dvojica tih starih boraca leže pod hladnom pločom : pok. Drago Marinović i Đildo Job. Preveć često i potrebno putovanje u Beograd moglo je lako dati prilike da au- strijske vlasti unište rad Đilda Joba i dru- gova. One su doista znale, da se u Beo- grad za nešto ide, a Đildoi drugovi bili su vrlo zadovoljni, kad su im dušmani to puto- vanje dovodili u vezu sa srpskim dinarima, Tako sa i autrijske vlasti bile uvje- rene da. se u Beograd ide zbog srpskih dinara a“ne zbog onoga zašto se je uprav išlo. Da ne _ bi, dakle često polaženje u Beograd nanijelo štete, udesilo se je, da drugovi u radu iz Srbije stižu k nama na »oporavak zdravlja“, i tako su nacijonalni radenici s obe strane Drine i Save bili u čestom međusobnom. i direktnom dodiru. Došao je svjetski rat. Između ostalih, razumljivo je, morao je i Đildo Job, je optužen i za veleizdaju i u optužnici. mu predložena smrt na: vješalima. Sudilo | mu se u Grazu, ali je naišao na savjesne_ Ko suce koji uočiše neistinitost a i tendencu | S z : DEA ša > predsjednika. raparacijone komisije, i da optužbe pa ga. oslobodiše. Dočekao je dan slobode, onaj dan za koji je čitav svoj vijek zalagao sve svoje | pai svoju glavu. I sada je još jednako ra- | dio, te je umro kao član Narodne Odbrane. Preminuo je sretan i nesretan. Sretan što je dočekao ostvarenje ideala, kojemu | je i on svojim radom doprinio ; beskarakternih gnjave i terorišu hiljadu dobrih i poštenih“. I zbog ovoga mu nije. bilo teško umrijeti, kako je to on sam ka-| z80, dva dana pred smrt, prijatelju. Neka je Slava, čestitom, neumornom i neustrašivom nacijonalnom boreu te ka-: rakteru i poštenjaku ĐILDU JOBU! jednom svom I da. izdrži tamnovanje, kinjenje i mučenje. Bio 1 hvatljiv. | nesretan - što je dočekao, ,da desetorica zlikovaca i | .Epoj 30. m koslšrenjšije u Genovi. | nferencija u Genovi potisla je“ do- pozadinu sva druga politička pitanja. evropske prijestolnice, pa _i erika spojene: su sa direktnom vezom | Genovom. Toliki je interes za ovu kon- ferenciju i toliki joj se značaj pridaje. = Konferencija je otvorena na 10. ov. frazan u formi najpripravnije_humani- vanje, a koja u realnosti ne odgovara ni iz daleko onome što se je reklo i zaže- ljelo. Tako je i na konferenclji u Genovi. Otvor konference, te pozdravni govor ta- lijanskog ministra predsjednika i istovre- imeno predsjednika konferencije, De Facta, pozdravljen je frenetičnim odobravanjem. Međutim odmah je poslije toga došlo do mimoilaženja. Već prvi dan vidi _ se, a došlo je već i da jasna izražaja, da na konferenciji vlada podvojenost čiju ravno- težu drže stalno u balansiranju dvije od- lučne: grupe: Engleska s Italijom te Fran- cuska sa Malom Antantom. oItako već sam početak rada konfe: rencije naviješta, da će čitav njen rad stajati u znaku hrvanja i nadjačavanja jedne od ovih dvaju grupa. Kuda to vodi nje: ono predvidjeti. Reparacije i Njemačka. E Pariza! javljaju, da se je u utorak timo sastala reparacijona komisija na ofi- o u 3 S Oo- #% cijelan dogovor, zbog zauzimanja stano- eve potiiino mjere za djibnva ličnu sa višta prema odgovoru Njemačke na: notu sama ko ponedjeljak. Otvorena je lijepim | vrlo važnih dokumenata, koji GQ “Političke novosti. kazuje gotovost, di se, na osnovu pred- -ložene baze, dođe do mira, posljedni grčki izvještaj. govori _ o ozbiljnim ofenzivnim pothvatima sa strane Turske, a koje su Grci uz osjetljive gubitke po neprijatelja odbili. Ruski monarhiste u Poljskoj. Iz. Varšave javljaju, da se prema od. luci poljske vlade mora izagnati iz Poljske. veliki broj ruskih emigranata, mornahista,. Na popisu izagnanika nalazi se preko 300 | osoba. Poljska vlada došla je do posjeda . jasno do- kazuju, da su ruski mornahisti pripremali | komplot, s pomoću kojega bi izazvali su- kob između Poljske i Sovjetske Rusije, te bi tom prilikom mogli i ruski _monar- histi da uđu u otvorenu akciju protiv So- vjeta. Organizacija tih monarhista stajala | je u potajnoj vezi s generalom Vrangelom, | Beogradom i Berlinom, a i poljski aristo- krati pomagali su u dovoljnoj mjeri pokret | ruskih monarhista. Atentatori u Genovi. Članovi ruske delegacije u Genovi obratili su se talijanskoj vladi, da ih uzme u zaštitu, jer da su sa pozitivne strane doznali, da je vođa monarhističke vojske general Wrangel uputio svoje ljude u Ge- novu, dobro ih materijalno opskrbio, te im stavio u zadatak da izvrše atentat na članove ruske delegacije, koji predstavljaju | današnju sovjetsku Rusiju. Talijanska vla- da odazvala se njihovoj molbi i preduzela x zaštitu, reparacijone komisije. Na ovome sastan- , ku nije se uspjelo doći do jednog stvar= . - zaključka, ali svakako je bilo _kon- m statirano, da je sia ae E. jela KoPariški > Matin“ javlja, da je te iste Tada oma mu je izjavio, da reparacijona “komisija - mora sada prihvatiti sve potrebne prisilne mjere, kako bi Njemačka izvršila sve uvjete ri predsjednik | Poincarč. pozvao. k sebi | do na konferenciji povoljan, a da tomu mno- m Naš položaj u Genovi. Dok vijesti iz Genove kažu, da ćemo slabo izaći na kraj sa Talijanima u pitanju e rapalskog ugovore te pitanja Rijeke, dotle | S druge strane, javljaju. da je naš položaj ' go doprinosi: to, što Mala Antanta kom- | paktno istupa u svim pitanjima. Najveća > ose važnost daje ekonomskoj konferenciji, o reparacijone komisije, a da Franeuska | ovlada ne će višeni da čuje o kakvim daljnim pregovorima glede reperacija sa. Njemačkom. E Između Turske i Grčke. < Engleska i Francuska stavile su sebi u zadatak da pod svaku cijenu obustave neprijateljstva između Turske i Grčke, te su čak stvorile i bazu za primirje i mir između ove dvije države na našem Istoku, I dok su dolazile vijesti, da koliko jedna toliko druga vlada između zaraćenih po- jer je ona najglavnija i najrealnija, Po- slije Francuza naša država u njoj zauzi- mlje najvažnije mjesto. Držanje Saska. Prama posljednim vijestima kao da bi - se Francuska imala brzo povući te napu-: stiti konferenciju u Genovi. Razlog tome bio bi u tome što je Francuska već do sada u mnogome popustila od svog sta: novišta, te što “ima n vidu, da će se od nje tražiti da još učini nekih potrebnih ustupaka. krupnoća u stasu, počeše da mi izgledaju ne samo blagi već i puni nekog sažaljenja prama nama, a ono što je izgledalo kao mrko, ljutito i silovito, da_ to nije namije- njeno nama nego nekome drugome. Napokon kad opazih, da uz svoje poglede postaje nekako nemiran i uprav nervozan, još se jače uvjerih da nešto zbog nas trpi, da ga nešto boli, i da onaj mrki i nepristupačni gorostas ima u sebi vrlo pošteno i osjetljivo srce. — Mita? — A? š — Vidiš li onog krupnog mrkova na vratima ? — Ma,evo ima pć_sata, da ga jednako gledam i pazim. — Pa šta ti se čini? Mita slegne ramenima, izdigne guste brkove i samo se nasmješi. — Vidiš ga kolik je i kakav je; kažem. I u snu da ga sanjaš pa da se od njega prepaneš, a dao bi glavu, da je on neka velika dobričina i da je vrlo pošten čovjek. Mita se samo malko nasmiješi. Poslije čitav sat čekanja dođoše i ostala tri vojnika, opet nas uzeše među se te se svi zajedno o di alćja u jedno odjeljenje druge klase. Voz krenu. Jaka vrućina razvila u kupeju grdnu sparind. Prozori su otvoreni, ali nama ne dopuštiše da sjednemo do njih, već nas smjestiše u sredinu. Oficir naše pratnje poduzeo je tu mjeru opreznosti. Uhvati nas jaka žeđa. Na stanici Perković zamolimo oficira, da. nam dobavi malo piva ili mineralne vode. Našao se uslužan, viknuo na jednog _ momka i on nam brzo donese jednu bocu mineralne vode, dosta dobre rashlađene. Mita i ja time za neko vrijeme zagasismo žeđu. Putem do Spljeta ne pregorismo gotovo ni riječi. Vojnicima. je zabranjeno da s nama govore, pa i mi nemamo što da razgovaramo. Onaj krupni redov sjedi, pogleduje nas, pa svaki čas odušuje iz punih grudi. Podnarednik, jednako zamišljen, ćuti. | Kod Spljeta, na stanici Solin, zaustavi voz i tu se vojska iskrca, S time kerdaša garancija za ovaj transport, mislim, svršena. U T7!/s sati stizosniači u Spljet. Vojnici nas odel uzeše među se, pred nama oficir, neki rezervni poručnik, Nijemac, te nas proyedoše preko obale i odvedoše u Spljetske tamnice, Oficir nas preda nadgledniku, te mu objasni da smo na prolazu za Grnž, da nas zadrži tu do polaska lađe. Nadglednik, za nesreću, osim što bijaše neka vrst nadripatriote. desio se to večer i pripit. Oduzme nam prtljag i traži da mu predamo sve što imamo po džepovima.I Mita i ja počnemo da pretestujemo, objašnjava- juć mu da je to suvišno, jer da smo za kratko vrijeme ovdje a suviše da sada i onako dolazimo iz tamnice, pa je to dovoljno, da uza se ne nosimo ništa što bi bilo opasno. Ali pijani nadglednik pozove se na kućni red, počne da grdi i, maši se rukama da sim preturi džepove. U jednom momentu zadrhtah. Nijesam predviđao moguć- nost ovog pregledavanja džepova. Imao sam u jednom džepu kaputa svoj dnevnik. Nadglednik turi šaku baš u taj džep i ja zadrhtim. Žao: mi dnevnika, a s druge strane moglo bi mi to napraviti kakvu grdnu nepriliku. Nije baš estetično a ni učtivo spominjati closset- papier, a kamo li o njem govoriti. Ali u ovom momentu moram o njem sa zahvalnošću da govorim. U džepu gdje mi je bio dnevnik, slučajno se nalazio priličan broj listića clossetpapiera. Pijani nadglednik, kad turi ruku u džep, osjeti hrpu papira, umisli u svojoj pijanoj glavi da su sve to kakvi dokumenti — zapravo nije se bio potpuno prevario — pa_ veseo _ izvali neko_ radosno: hal, izvuče punu šaku clossetpapiera a među njima i moj dnevnik, Zama- gljene oči, srećom, zaustaviše se samo na listićima papira. — Pfui, Teufel!; izvali naglo sa nekom tobož- njem odurnošću, koja je imala da u isto vrijeme bude neka vrst gracijoznosti; turi ruku natrag u džep i tu. opet ostavi listiće i dnevnik. I tako je elos setpapier spasio moj dnevnik a mene sačuvao od sigurnih neprijatnosti, Imadoh više sreće nego pameti. Okupila nas velika žeđa, pa nE nadglednika, da nam koji od vojnika donese piva. Naš krupni redov odmah se nađe gotov da nam bude na usluzi, ali nad- | glednik ne dađe, već počne da viče i prevjuje jezikom : — Ii mislite, da je ovo krčma ? Moj Mita se na ovo naljuti, počne i on da viče i | prijeti mu, da će se za ovakovo postupanje pritužiti, — Izvolite se tužiti i ministru!; odgovori mu pijani. nadglednik sa zajedljivim tonom. | — Možemo li barem dobiti vode?; pitam ga, kad vidjeh da se sa njime ne može izaći na kraj. — Izvolite samo naprijed; bio je odgovor. pijanog nadglednika, te, dohvativši snop ključeva, zazvoni s ; sjima i počne da otvara neka vrata. Povedoše nas u jednu usku avliju, do kaja se si lazile kao u neku udubinu. Po-avliji je šetala tromo straža, pa se, kao preko volje, jedva i obazrela na nas. U avliji je čkiljila jedna svijeća. Ovdje svršava moj nena koji | je. “onako sretno spašen ((Nastaviće se).