Crpana 2.

A . m Ps pr ik ii di

Bpoj 31.

kad to i tako javno tvrdi,tu i takovu ne-
istinu kroz javnost kolpotira, kad na tako-

voj neistinosti sve svoje ispade bazira, kad

na njenoj osnovi u tuđe poštenje tiče, kad,
držeć se nje jednu čestitu porodicu hoće
da upropasti kad... . itd.

Gosp. Hope a na prvi glas, koji je
brzo stigao iz Splita u Dubrovnik, — ne-
tom je državni tužilac odustao za nekoli-
cinu od optužbe — a koji je naviještao
nekakvu aboliciju, napravio protest, kojim
je bezuslovno odbijao svaki akt što bi mo-
gao izgledali kao neka milost i tražio je
svakako da mu se sudi. Dr. Ljubo Leontić,
mješte da se drži ove istine on je prika-
zivao g. Hope kao aboliranog čovjeka, koji
je tražio i našao taj put samo da izbjegne
pravdi. Eto, to je ona laž na koju se po-
dupro Dr. Leontić, da ,ostane ispravan i
i dosljedan u obrani načela prava, pravde

i istine“. Eto, to je ona laž, sa koje Dr.
Leontić demagogški više: Kuda idemo ?

Kuda ovo vodi? — Kakvo o je ludilo ZA-
hvatilo gospodu u Beogradu? Eto, to je
ona laž, zbog koje Dr. Leontić meće svo-
jim člancima natpis: Obaranje. državnog
 auktoriteta — prostitucija javnog morala,
Eto, to je ona laž sa kojom Dr. Leontić
hoće da upropasti jednu čestitu porodicu

(za koju je on inače lično obavezan obzi=

rom i zahvalnošću).
Eto, to je ona laž, sa kojom M kože.
da mu je tuđe poštenje najmanje sveto.

A zašto je držanje Dr. Leontića ova-
kovo? Je li on i prije priposlanog g. Boža
Hope znao, da aboliciju nije tražio on, već
da je ona potekla sa jedne druge strane?
Zašto Dr. Leontić nije bio gotov da sa-
vjesno, ,u obrani načela prava, pravde i
istine“, prije to ispita, kao što je bio go-
tov, da na osnovi laži onako udara. Zašto
Dr. Leontić nije barem pokušao da ,,u obra-
ni načela istine“ potraži stranu koja je
aboliciju predložila i zašto ju je predlo-
žila? Zašto napokon Dr, Leontić na pri-
poslano g. Hope, nije postavio sam sebi pita-

nje: zašto ovoga čovjeka nijesu predveli

. pred sud. već su ga. ipak abolirali? | <“
Da, ali strast ne postavlja pitanja niti

zna za razloženje, ona je slijepa pa slijepo

udara.“ —
Na-ova pitanja, kao na još neke is-
pade Dr. Leontića,“osvrnućemo se.

| TERMENEDILOO 108 |

Smrt pok. Đilda Joba registrovale su
gotovo sve beogradske novine a mnoge
su donijele opširnije o pokojniku.

Ugledna ,Samouprava“ od petka do-
nosi ovaj nekrolog o pokojniku :

za

ondlakirki 12, ovog meseca, preminuo u je
Dubrovniku građevinski predužimač Hrme-.

= sko nezahvalnosti.
Ime ovoga čoveka, poznato u skraće-

nom obliku ĐILDO, i priznato je i, može
se reći, čuveno i izvan uzanih granica nje- |
govog Dubrovnika. Čovek u punom smi- =

.
Z.. 4
*2 a

neđildo Job.

slu reči, otac sa retkim vrlinama, patriota

kakvih je malo i u sredini patriotizmom

do potpunosti prožetoj, Đildo, naš Đildo,
stajao je na zavidnoj visini, do koje ose
samopožrtvovanjem i trnjem posutim sta-
zama dolazi. U položaju sa uslovima  pu-'
nog materijalnog obezbeđenja, on je da-

vao i dao sve, spreman, kao _ malo _ ko, i

sebe na>žrtvu da prinese, nacionalne
ideale i sreću svog naroda.
mena odvaljen, borben, u najlepšem na-
cionalnom smislu reči, do egzaltiranosti,
nije znao za kompromise, išao je sredinom
da se je uvek, iako bez konvecionalnih
kvalifikacija, mogao videti, od svuda, kao
kakav nacionalni div malog Dubrovnika. |
On, je u Dubrovniku igrao značajnu ulogu, |
naročito u redovima radnika; pravo, on je
bio vođ radnika i okupljao ih oko sebe u
jednoj jedinoj nameri i želji: da ih spremi
za veliko delo narodnog oslobođenja. Nje-
gove ranije veze sa Beogradom, i Srbijom
uopšte, svode se, u glavnom, baš na taj
i takav rad. Onda, kad su mnogi pronon-

A a

Sirani patriote bežali i od međusobnog po- |
zdrava s ljudima obeleženim srbovanjem, |

Đildo je, u uzanom krugu svojih poverlji-
vih prijatelja, spremao bombe i eksplozive
za čas borbe za oslobođenje. Sećamo se,
kao da je juče bilo, jednog eksperimenta,
koji umalo nije bio katastrofalan.

Na žalost,
gotovost ni svoje pripreme da plasira u
odlučnom času gigantske narodne borbe;
bio le uhapšen pre no što je borba i po-
čela. Šta je sve Đildo u zatvoru prepatio,
teško je iskazati ;

Srbin od kre-

Đildo nije mogao ni svoju | :

Ž mim stanovište u pitanju istočne Gali-

ograničićemo se na kon- e

15 POBHMK - | |

rad za ZEoK izbrisala ako i ljud-

O Đildu se može govoriti šta se hoće,

se ali mu niko i nikada neće moći sporiti če-
ž..
2 titost i besprimerni pRoizam: Pred tim

vrlinama mi se. duboko klanjamo i u is.
krenoj tuzi za izgubljenim prijateljem sa
pijetetom kličemo :

Neka je čast, hvala i slava Đildu Jobu,
za kog se može uvek kazati, da je svoj
rod bezgranično ljubio ! N. L. Brkić

-

| Političke

Na Genovskoj Konferenciji.

= Jedno od najjačih pitanja na konfe-

renciji u Genovi ističe se rusko pitanje,

a naročitou priznanju današnje sovjetske

vlade kao zakonite vlade nad _ Rusijom. To

je pitanje mnogo smetalo, jer se nije u
tome moglo da dođe do saglasnosti. Pra-

“ma posljednim vijestima kao da se je na-

šao neki sredfiji put, kojim bi i to pitanje

bilo uklonjeno, barem u toliko da ne sme-
ta pravilnom radu konferencije. I ako ne

svečano i nekako suviše kategorično, ali

se je pristalo na priznanje sovjetske vla-
de u Rusiji.

Pred ruskim pitanjem potisnuti su za

sada Nijemci u pozadinu, a naročito u pi-.

tanju reparacija, u kojem se je htjelo doći
do nekih modaliteta koji bi imali doći u
prilog Njemačkoj.

Za Mađarsku, Austriju i Bugarsku ja-
- vljaju, da su na konferenciji posve osa-

 mljene, te su doživile neuspjeh, naročito
Mađarska u. pitanju manjina. |
O Uskrsu konferencija nije radila sa-

O dva dana Uskrsa.

Ukrajinci i Genova.

Iz Beča javljaju, da su se tamo sas-

tali na vijećanje članovi Narodnog Vijeća |

 zapadno- ukrajinske, koji borave u inostran-
stvu, da povodom konferencije u Genovi

stataciju: da je optuživan za veleizdaju i  strij

predlagan na smrt na vešalima. Srećnim je

sticajem prilika smrt je izbegao: i tako, u
najvećoj radosti, iako i u velikoj bedi, do- |
živeo veliki čas narodnog oslobođenja. Te

ško je pretpostaviti, da je iko taj. čas sao

toliko radosti pozdravio ! ;

Još nije bio ni odahnuo, još se njiha so
n delirijumu oduševljenja, kad je pakost

ljudska spremila zamku, da mu ogorča ča-

. sove radosti iudari na njegovo čestito čelo |

žig srama i pokvarenosti. Prvih meseci od

oslobođenja upleten je bio u poznatu mi--
lijunašku aferu, insceniranu pakošću izlo-.

bom, i strpan u aps, da, umesto u slobodi,

čami u mračnim dubrovačkim kazamatima.
Veća nepravda jednom nesebičnom patrioti |

nije mogla biti učinjena! Bio je, posle sko-
ro tri meseca zatvora, pušten u slobodu ;

kra otiv okupacije. ukrajinskog teritorija po
-Poljaćima i Rumunjima i i zatražiti što brže

uspostavljenje samostalne zapadno- ukra-
-jinske Pobune

Povodom dolaska Hamid-bega u Beo-
grad, izdalo je beogradsko pddueljenje za
štampu“ ovaj komunikej : |

Jedan ovdašnji list, saopštavajući pri-
je neki dan dolazak u Beograd Hamid-
bega Toptani, sugerira da će njegov do-
lazak u Beogradu imati uticaj na pravac
naše politike u Albaniji.

Sa dobro obaviještene strane dozna-
jemo, da Hamid-beg Toptani došao u Beo-

tm

novosti.
ovdje nema nikakav politički karakter. In.

teresi naše zemlje nalažu nam, da pomog.
nemo da se u Albaniji zavede što prije

“ unutrašnji red, mir i sloga među uglednim

prvacima.
Rapallo.

U Genovi svakako još traju pregovori
između talijanskog ministra vanjskih po.
slova te našeg ministra i predstavnika na
konferenciji Dr. Ninčića. Što je među nji-
ma utvrđeno i da li je do kakvog kona-
čnog rezultata došlo, još o tome nemamo
sa zvanične strane nikakvih pozitivnih vi.
jesti, ni rđavih ni dobrih. Svakako javnost
s pravom traži malo hitrije i tačnije infor-
macije u pitanjima koja se odnose na naša
vitalna pitanja, kao što je ugovor utvrđen
u Rapallo a još nikako ne izvršen.

Venizelos se povukao.

Iz Pariza javljaju, da je Venizelos pri-

spio u Washington i da sve glasine, koje.

kažu, da ga je kralj Konstantin pozvao u
Atenu, ne odgovaraju istini, jer da se je

Venizelos, kako on to sam kaže, povukao
sa političkog polja.

Zahtjev Male Antante o razoružanju.

Pariški listovi, javljaju da su delegati

Male Antante održali, inicijativom dr. Be--

neša konferenciju, na kojoj su raspravljali

o predlogu odnosno evropskog mira. Mala.

Antanta zahtijevaće pozitivne garancije, na-
ročito će zahtijevati pravo da mogu inter-
venisati vojskom radi sprovođenja ugovora
o moru i protiv eventualnog povratka Habs-

burgovaca i .Hohenzolerna. Osim toga, dr--
žave Male Antante zahtijevaće da se svi.
 obavežu ds će pomoći državi koja je na-
padnuta protivno odredbama Pakta. 2
odobrava taj zahtijev
o garantijama, koji potpuno odgovara fran-

»Petit Parizien“

cuskom gledištu, i dodaje da će Bratijanu
vjerovatno izjaviti da Rumunija ne može
vjerovati čisto moralnoj obavezi boljševi-
ka. Formulišući isto mišljenje ,Echo de
Paris“ veli da su odluke Male Antante

učinile dubok utisak na Lloyd George-a.

Fašiste na Rijeci.
Fašistički odredi neprestano terorišu
naš narod po opštinama. Naš narod živi
u velikom strahu, i traži zaštitu od Beo-

Neočekivano, iznenada i na zaprepa-
šćenje stigla nam je tužna vest: da je

-ali on više nije slobodu osećao, klecao je E
pod teretom nezaslužene sramote. Smrt ga

grad po svojoj ličnoj želji,

primljen samo kao gost. Njegov boravak

i da će biti gradske Vlade ili bar zaštitu Be kon-

zula strane države.

s i o jj

—— —

PRASE. o peeničko

čujemo s protivne strane zida kako udaraju kao odgovor
jednaki udarci. Tako uradi nekoliko puta i svaki put bio
je jednak odgovor.

S druge strane kamenog zida mora biti da je neka
druga ćelija, ali svakako manja od ove naše. Tu je bio
neko zatvoren. Jeli kakav osuđeni zlikovac ili je kogod
naše sudbine ? Svakako teško njemu, ako mora dulje da
izdrži u ovoj memli od kamena! Je li mu naše kucanje
ulilo kakvu nadu ili mu izazvalo sažaljenje ? Je li mu,
| ako i za čas, olakšalo jadno stanje, čujući da u zlu ima
društva ako ga i ne vidi? Svemu ovome imali smo od-
govor u njegovim otkucajima, ali nijesmo mogli da ih
razumijemo. Prekinemo sa kucanjem, jer možda da ga
ono još i podražuje, možda mu izazivlje kakve teške
misli. Mi znamo, da ovdje ne ćemo dugo, a ko zna koliko
je njemu određeno. Prekinemo kueanjem u nekoj dvoumici,
da li time činimo onom nesretniku bolje ili gore.

Opet šećemo ćelijom. Češće se zaustavljamo pred
prstenom, pa se sve nešto otimljemo bi li opet pokucali
ili ne. Odjednom čujemo kako izdaleka svira muzika
marševe i obilazi ulicama. Za muzikom mora da je sva
sila djece; jer već čujemo jaku viku, koja je sigurno morala
da bnde neka vrsta veselja i manifestacije. Čemu ovo
veselje ? Da nije kakva pobjeda, a pobjede su naročito u
prvi mah, od velike potrebe? Glas muzike i glas dje-
čurlije gubio se nedje kroz ulice dok nije sve isčezlo i
utišalo se. Mi šetamo po mračnoj ćeliji, ćutimo a ne
čujemo gotovo ni svoj korak, jer je tlo_ mekano i vlažno.

Nešto oko jedanaest sati čujemo kroz avliju korake
i zvonjavu ključeva. Ovo sigurno idu po nas da nas
pdvedu. Još jednom pođemo do prstena i udremo tri puta
O zid kao pozdrav i oproštaj onom. nesretniku s druge

— ———

strane zida. Sa škripanjem brave na vratima ćelije izmi-
ješao se odgovor prstena nekako pridušeno i tužno...
Pijani nadglednik preda nam naše stvari, a deset!

bajuneta, na čelu sa ofieirom, uzeše nas među se. Osta-

vismo svoju treću tamnicu. g

Spljetska obala, tamo gdje pristaju brze lađe, bila
je puna, nadušena svijetom. Nas provedoše kroz tu masu
i odvedoše na muo (g&t), koji je bio prazan, jer je kordon
pulicije zatvorio ovamo pristup. Je li to zbog nas, ili tako
sada rade, ne znamo. Svakako nama je bilo zgodnije, da
nijesmo izloženi očima ljubopitne svjetine.

Stojeći tako na gatu, potpuno okruženi od naše
pratnje, onaj kapurd, te je putem od Šibenika do Spljeta
Boža zadirkivao, počne sada i nas da dira. Mi se na nj
i ne osvrćemo, ali to naljuti našeg podnarednika, te zbog
toga omalo da nije došlo do ozbiljnog sukoba među njima,
da ih mi nekako ne umirismo.

Na ponoći stigne brza lađa Kišonaad. Oficir koji
nas je vodio htjede da nas smjesti u treću klasu. Mi,
sva trojica, počnemo ozbiljno da protestujemo, te  izja-
vismo, ako s nama ne bude postupati prama našem druš-
tvenom položaju, da ne ćemo uljesti u lađu već samo
pod grubom silom. Ne znamo da li je oficir bio nedo-
voljno upućen ili je htio da aprofitira od našeg putovanja,
ali tek, kad čuje naš ozbiljni protest, uvede nas u prvu
klasu. Sjedosmo u salon za pušenje. Do nas su sjedali

sa puškama podnarednik i onaj mrki redov. Naručimo
nekoliko boca pive i hladnih jela, jer toplih se više nije
moglo dobiti. Ne sjećam se, da sam. ikad u životu bolje
i prijatnije osladio piće nego sada, a jednako i moja dva
druga. Na stolu neke novine, uzesmo da čitamo, ali u
to uljeze oficir i zabrani nam čitanje. Naša dva vojnika

— ——- —————----—-—

sjeđe do nas, pogledaju se rodu se, pogledaju r nas i po-

nekad kao da uzdišu. Do mene, na kanapeju, sjedi redov.

Nije nam se branilo da i dulje sjedimo za stolom, |

a za svaki slučaj otezali smo sa jelom i pićem. Lađa se

krenula. Putnici nas čudno zagledaju, neki kao da nas
žale, drugi su indiferentni, a možda da je kome i drago

videći oko nas bajunete. To se nas baš mnogo ne tiče ; |
glavno nam je da utažimo žeđu. Kasno je doba noći, pa _

je svak pošao da legne.
Neko vrijeme ostasmo u salonu sami.
— Gospodine!; oslovi mrki redov
više plašljivo, — volio bi
pratite mješte što mi vas
Eno kad ono dođosmo u

me

tamnica.

glavom i zaškripi zubima.

— A koja je životinja onaj kapurć, što je mene |
vodio ?; pita Božo podnarednika, koji je do njega sjedio. Ž

— Nesreća jedna, o!; odgovori.

(Nastaviće se).

iznenada i
za prst od ruke, da vi nas.
čuvamo. Znamo mi ko ste vi.
šibensku tamnicu da vas pri- |
hvatimo, gledam u ono pusto dvorište, pa kad vidjeh one |
moje poštene Sinjane, koljenoviće, gdje su'i šta s njima |
rade, bilo mi je tako teško, da bi bio kidisao na sama
sebe, kad ne mogu na one koji ih tamo stjeraše. Teško |
mi je, jer vidim da je pozatvarano sve ono što je pošteno.
i čestito, a na slobodi se razmeću oni za koje je uprav
Eh, pravdo!..... pravdo! ...., uzdahne na
svrhu redov, povije se u životu, izvadi maramu i počne
da briše orošeno lice, oznojeno više zbog duševne muke |
'|nego zbog ljetne topline. |

Podnarednik se jače prignuo da je nešto bliže, sluša |
redova, gleda u te, pa kad redov svrši on samo mahne |