Crpana 2. A . m Ps pr ik ii di Bpoj 31. kad to i tako javno tvrdi,tu i takovu ne- istinu kroz javnost kolpotira, kad na tako- voj neistinosti sve svoje ispade bazira, kad na njenoj osnovi u tuđe poštenje tiče, kad, držeć se nje jednu čestitu porodicu hoće da upropasti kad... . itd. Gosp. Hope a na prvi glas, koji je brzo stigao iz Splita u Dubrovnik, — ne- tom je državni tužilac odustao za nekoli- cinu od optužbe — a koji je naviještao nekakvu aboliciju, napravio protest, kojim je bezuslovno odbijao svaki akt što bi mo- gao izgledali kao neka milost i tražio je svakako da mu se sudi. Dr. Ljubo Leontić, mješte da se drži ove istine on je prika- zivao g. Hope kao aboliranog čovjeka, koji je tražio i našao taj put samo da izbjegne pravdi. Eto, to je ona laž na koju se po- dupro Dr. Leontić, da ,ostane ispravan i i dosljedan u obrani načela prava, pravde i istine“. Eto, to je ona laž, sa koje Dr. Leontić demagogški više: Kuda idemo ? Kuda ovo vodi? — Kakvo o je ludilo ZA- hvatilo gospodu u Beogradu? Eto, to je ona laž, zbog koje Dr. Leontić meće svo- jim člancima natpis: Obaranje. državnog auktoriteta — prostitucija javnog morala, Eto, to je ona laž sa kojom Dr. Leontić hoće da upropasti jednu čestitu porodicu (za koju je on inače lično obavezan obzi= rom i zahvalnošću). Eto, to je ona laž, sa kojom M kože. da mu je tuđe poštenje najmanje sveto. A zašto je držanje Dr. Leontića ova- kovo? Je li on i prije priposlanog g. Boža Hope znao, da aboliciju nije tražio on, već da je ona potekla sa jedne druge strane? Zašto Dr. Leontić nije bio gotov da sa- vjesno, ,u obrani načela prava, pravde i istine“, prije to ispita, kao što je bio go- tov, da na osnovi laži onako udara. Zašto Dr. Leontić nije barem pokušao da ,,u obra- ni načela istine“ potraži stranu koja je aboliciju predložila i zašto ju je predlo- žila? Zašto napokon Dr, Leontić na pri- poslano g. Hope, nije postavio sam sebi pita- nje: zašto ovoga čovjeka nijesu predveli . pred sud. već su ga. ipak abolirali? | <“ Da, ali strast ne postavlja pitanja niti zna za razloženje, ona je slijepa pa slijepo udara.“ — Na-ova pitanja, kao na još neke is- pade Dr. Leontića,“osvrnućemo se. | TERMENEDILOO 108 | Smrt pok. Đilda Joba registrovale su gotovo sve beogradske novine a mnoge su donijele opširnije o pokojniku. Ugledna ,Samouprava“ od petka do- nosi ovaj nekrolog o pokojniku : za ondlakirki 12, ovog meseca, preminuo u je Dubrovniku građevinski predužimač Hrme-. = sko nezahvalnosti. Ime ovoga čoveka, poznato u skraće- nom obliku ĐILDO, i priznato je i, može se reći, čuveno i izvan uzanih granica nje- | govog Dubrovnika. Čovek u punom smi- = . Z.. 4 *2 a neđildo Job. slu reči, otac sa retkim vrlinama, patriota kakvih je malo i u sredini patriotizmom do potpunosti prožetoj, Đildo, naš Đildo, stajao je na zavidnoj visini, do koje ose samopožrtvovanjem i trnjem posutim sta- zama dolazi. U položaju sa uslovima pu-' nog materijalnog obezbeđenja, on je da- vao i dao sve, spreman, kao _ malo _ ko, i sebe na>žrtvu da prinese, nacionalne ideale i sreću svog naroda. mena odvaljen, borben, u najlepšem na- cionalnom smislu reči, do egzaltiranosti, nije znao za kompromise, išao je sredinom da se je uvek, iako bez konvecionalnih kvalifikacija, mogao videti, od svuda, kao kakav nacionalni div malog Dubrovnika. | On, je u Dubrovniku igrao značajnu ulogu, | naročito u redovima radnika; pravo, on je bio vođ radnika i okupljao ih oko sebe u jednoj jedinoj nameri i želji: da ih spremi za veliko delo narodnog oslobođenja. Nje- gove ranije veze sa Beogradom, i Srbijom uopšte, svode se, u glavnom, baš na taj i takav rad. Onda, kad su mnogi pronon- A a Sirani patriote bežali i od međusobnog po- | zdrava s ljudima obeleženim srbovanjem, | Đildo je, u uzanom krugu svojih poverlji- vih prijatelja, spremao bombe i eksplozive za čas borbe za oslobođenje. Sećamo se, kao da je juče bilo, jednog eksperimenta, koji umalo nije bio katastrofalan. Na žalost, gotovost ni svoje pripreme da plasira u odlučnom času gigantske narodne borbe; bio le uhapšen pre no što je borba i po- čela. Šta je sve Đildo u zatvoru prepatio, teško je iskazati ; Srbin od kre- Đildo nije mogao ni svoju | : Ž mim stanovište u pitanju istočne Gali- ograničićemo se na kon- e 15 POBHMK - | | rad za ZEoK izbrisala ako i ljud- O Đildu se može govoriti šta se hoće, se ali mu niko i nikada neće moći sporiti če- ž.. 2 titost i besprimerni pRoizam: Pred tim vrlinama mi se. duboko klanjamo i u is. krenoj tuzi za izgubljenim prijateljem sa pijetetom kličemo : Neka je čast, hvala i slava Đildu Jobu, za kog se može uvek kazati, da je svoj rod bezgranično ljubio ! N. L. Brkić - | Političke Na Genovskoj Konferenciji. = Jedno od najjačih pitanja na konfe- renciji u Genovi ističe se rusko pitanje, a naročitou priznanju današnje sovjetske vlade kao zakonite vlade nad _ Rusijom. To je pitanje mnogo smetalo, jer se nije u tome moglo da dođe do saglasnosti. Pra- “ma posljednim vijestima kao da se je na- šao neki sredfiji put, kojim bi i to pitanje bilo uklonjeno, barem u toliko da ne sme- ta pravilnom radu konferencije. I ako ne svečano i nekako suviše kategorično, ali se je pristalo na priznanje sovjetske vla- de u Rusiji. Pred ruskim pitanjem potisnuti su za sada Nijemci u pozadinu, a naročito u pi-. tanju reparacija, u kojem se je htjelo doći do nekih modaliteta koji bi imali doći u prilog Njemačkoj. Za Mađarsku, Austriju i Bugarsku ja- - vljaju, da su na konferenciji posve osa- mljene, te su doživile neuspjeh, naročito Mađarska u. pitanju manjina. | O Uskrsu konferencija nije radila sa- O dva dana Uskrsa. Ukrajinci i Genova. Iz Beča javljaju, da su se tamo sas- tali na vijećanje članovi Narodnog Vijeća | zapadno- ukrajinske, koji borave u inostran- stvu, da povodom konferencije u Genovi stataciju: da je optuživan za veleizdaju i strij predlagan na smrt na vešalima. Srećnim je sticajem prilika smrt je izbegao: i tako, u najvećoj radosti, iako i u velikoj bedi, do- | živeo veliki čas narodnog oslobođenja. Te ško je pretpostaviti, da je iko taj. čas sao toliko radosti pozdravio ! ; Još nije bio ni odahnuo, još se njiha so n delirijumu oduševljenja, kad je pakost ljudska spremila zamku, da mu ogorča ča- . sove radosti iudari na njegovo čestito čelo | žig srama i pokvarenosti. Prvih meseci od oslobođenja upleten je bio u poznatu mi-- lijunašku aferu, insceniranu pakošću izlo-. bom, i strpan u aps, da, umesto u slobodi, čami u mračnim dubrovačkim kazamatima. Veća nepravda jednom nesebičnom patrioti | nije mogla biti učinjena! Bio je, posle sko- ro tri meseca zatvora, pušten u slobodu ; kra otiv okupacije. ukrajinskog teritorija po -Poljaćima i Rumunjima i i zatražiti što brže uspostavljenje samostalne zapadno- ukra- -jinske Pobune Povodom dolaska Hamid-bega u Beo- grad, izdalo je beogradsko pddueljenje za štampu“ ovaj komunikej : | Jedan ovdašnji list, saopštavajući pri- je neki dan dolazak u Beograd Hamid- bega Toptani, sugerira da će njegov do- lazak u Beogradu imati uticaj na pravac naše politike u Albaniji. Sa dobro obaviještene strane dozna- jemo, da Hamid-beg Toptani došao u Beo- tm novosti. ovdje nema nikakav politički karakter. In. teresi naše zemlje nalažu nam, da pomog. nemo da se u Albaniji zavede što prije “ unutrašnji red, mir i sloga među uglednim prvacima. Rapallo. U Genovi svakako još traju pregovori između talijanskog ministra vanjskih po. slova te našeg ministra i predstavnika na konferenciji Dr. Ninčića. Što je među nji- ma utvrđeno i da li je do kakvog kona- čnog rezultata došlo, još o tome nemamo sa zvanične strane nikakvih pozitivnih vi. jesti, ni rđavih ni dobrih. Svakako javnost s pravom traži malo hitrije i tačnije infor- macije u pitanjima koja se odnose na naša vitalna pitanja, kao što je ugovor utvrđen u Rapallo a još nikako ne izvršen. Venizelos se povukao. Iz Pariza javljaju, da je Venizelos pri- spio u Washington i da sve glasine, koje. kažu, da ga je kralj Konstantin pozvao u Atenu, ne odgovaraju istini, jer da se je Venizelos, kako on to sam kaže, povukao sa političkog polja. Zahtjev Male Antante o razoružanju. Pariški listovi, javljaju da su delegati Male Antante održali, inicijativom dr. Be-- neša konferenciju, na kojoj su raspravljali o predlogu odnosno evropskog mira. Mala. Antanta zahtijevaće pozitivne garancije, na- ročito će zahtijevati pravo da mogu inter- venisati vojskom radi sprovođenja ugovora o moru i protiv eventualnog povratka Habs- burgovaca i .Hohenzolerna. Osim toga, dr-- žave Male Antante zahtijevaće da se svi. obavežu ds će pomoći državi koja je na- padnuta protivno odredbama Pakta. 2 odobrava taj zahtijev o garantijama, koji potpuno odgovara fran- »Petit Parizien“ cuskom gledištu, i dodaje da će Bratijanu vjerovatno izjaviti da Rumunija ne može vjerovati čisto moralnoj obavezi boljševi- ka. Formulišući isto mišljenje ,Echo de Paris“ veli da su odluke Male Antante učinile dubok utisak na Lloyd George-a. Fašiste na Rijeci. Fašistički odredi neprestano terorišu naš narod po opštinama. Naš narod živi u velikom strahu, i traži zaštitu od Beo- Neočekivano, iznenada i na zaprepa- šćenje stigla nam je tužna vest: da je -ali on više nije slobodu osećao, klecao je E pod teretom nezaslužene sramote. Smrt ga grad po svojoj ličnoj želji, primljen samo kao gost. Njegov boravak i da će biti gradske Vlade ili bar zaštitu Be kon- zula strane države. s i o jj —— — PRASE. o peeničko čujemo s protivne strane zida kako udaraju kao odgovor jednaki udarci. Tako uradi nekoliko puta i svaki put bio je jednak odgovor. S druge strane kamenog zida mora biti da je neka druga ćelija, ali svakako manja od ove naše. Tu je bio neko zatvoren. Jeli kakav osuđeni zlikovac ili je kogod naše sudbine ? Svakako teško njemu, ako mora dulje da izdrži u ovoj memli od kamena! Je li mu naše kucanje ulilo kakvu nadu ili mu izazvalo sažaljenje ? Je li mu, | ako i za čas, olakšalo jadno stanje, čujući da u zlu ima društva ako ga i ne vidi? Svemu ovome imali smo od- govor u njegovim otkucajima, ali nijesmo mogli da ih razumijemo. Prekinemo sa kucanjem, jer možda da ga ono još i podražuje, možda mu izazivlje kakve teške misli. Mi znamo, da ovdje ne ćemo dugo, a ko zna koliko je njemu određeno. Prekinemo kueanjem u nekoj dvoumici, da li time činimo onom nesretniku bolje ili gore. Opet šećemo ćelijom. Češće se zaustavljamo pred prstenom, pa se sve nešto otimljemo bi li opet pokucali ili ne. Odjednom čujemo kako izdaleka svira muzika marševe i obilazi ulicama. Za muzikom mora da je sva sila djece; jer već čujemo jaku viku, koja je sigurno morala da bnde neka vrsta veselja i manifestacije. Čemu ovo veselje ? Da nije kakva pobjeda, a pobjede su naročito u prvi mah, od velike potrebe? Glas muzike i glas dje- čurlije gubio se nedje kroz ulice dok nije sve isčezlo i utišalo se. Mi šetamo po mračnoj ćeliji, ćutimo a ne čujemo gotovo ni svoj korak, jer je tlo_ mekano i vlažno. Nešto oko jedanaest sati čujemo kroz avliju korake i zvonjavu ključeva. Ovo sigurno idu po nas da nas pdvedu. Još jednom pođemo do prstena i udremo tri puta O zid kao pozdrav i oproštaj onom. nesretniku s druge — ——— strane zida. Sa škripanjem brave na vratima ćelije izmi- ješao se odgovor prstena nekako pridušeno i tužno... Pijani nadglednik preda nam naše stvari, a deset! bajuneta, na čelu sa ofieirom, uzeše nas među se. Osta- vismo svoju treću tamnicu. g Spljetska obala, tamo gdje pristaju brze lađe, bila je puna, nadušena svijetom. Nas provedoše kroz tu masu i odvedoše na muo (g&t), koji je bio prazan, jer je kordon pulicije zatvorio ovamo pristup. Je li to zbog nas, ili tako sada rade, ne znamo. Svakako nama je bilo zgodnije, da nijesmo izloženi očima ljubopitne svjetine. Stojeći tako na gatu, potpuno okruženi od naše pratnje, onaj kapurd, te je putem od Šibenika do Spljeta Boža zadirkivao, počne sada i nas da dira. Mi se na nj i ne osvrćemo, ali to naljuti našeg podnarednika, te zbog toga omalo da nije došlo do ozbiljnog sukoba među njima, da ih mi nekako ne umirismo. Na ponoći stigne brza lađa Kišonaad. Oficir koji nas je vodio htjede da nas smjesti u treću klasu. Mi, sva trojica, počnemo ozbiljno da protestujemo, te izja- vismo, ako s nama ne bude postupati prama našem druš- tvenom položaju, da ne ćemo uljesti u lađu već samo pod grubom silom. Ne znamo da li je oficir bio nedo- voljno upućen ili je htio da aprofitira od našeg putovanja, ali tek, kad čuje naš ozbiljni protest, uvede nas u prvu klasu. Sjedosmo u salon za pušenje. Do nas su sjedali sa puškama podnarednik i onaj mrki redov. Naručimo nekoliko boca pive i hladnih jela, jer toplih se više nije moglo dobiti. Ne sjećam se, da sam. ikad u životu bolje i prijatnije osladio piće nego sada, a jednako i moja dva druga. Na stolu neke novine, uzesmo da čitamo, ali u to uljeze oficir i zabrani nam čitanje. Naša dva vojnika — ——- —————----—-— sjeđe do nas, pogledaju se rodu se, pogledaju r nas i po- nekad kao da uzdišu. Do mene, na kanapeju, sjedi redov. Nije nam se branilo da i dulje sjedimo za stolom, | a za svaki slučaj otezali smo sa jelom i pićem. Lađa se krenula. Putnici nas čudno zagledaju, neki kao da nas žale, drugi su indiferentni, a možda da je kome i drago videći oko nas bajunete. To se nas baš mnogo ne tiče ; | glavno nam je da utažimo žeđu. Kasno je doba noći, pa _ je svak pošao da legne. Neko vrijeme ostasmo u salonu sami. — Gospodine!; oslovi mrki redov više plašljivo, — volio bi pratite mješte što mi vas Eno kad ono dođosmo u me tamnica. glavom i zaškripi zubima. — A koja je životinja onaj kapurć, što je mene | vodio ?; pita Božo podnarednika, koji je do njega sjedio. Ž — Nesreća jedna, o!; odgovori. (Nastaviće se). iznenada i za prst od ruke, da vi nas. čuvamo. Znamo mi ko ste vi. šibensku tamnicu da vas pri- | hvatimo, gledam u ono pusto dvorište, pa kad vidjeh one | moje poštene Sinjane, koljenoviće, gdje su'i šta s njima | rade, bilo mi je tako teško, da bi bio kidisao na sama sebe, kad ne mogu na one koji ih tamo stjeraše. Teško | mi je, jer vidim da je pozatvarano sve ono što je pošteno. i čestito, a na slobodi se razmeću oni za koje je uprav Eh, pravdo!..... pravdo! ...., uzdahne na svrhu redov, povije se u životu, izvadi maramu i počne da briše orošeno lice, oznojeno više zbog duševne muke | '|nego zbog ljetne topline. | Podnarednik se jače prignuo da je nešto bliže, sluša | redova, gleda u te, pa kad redov svrši on samo mahne |