is GPHJENOM H Cy6oTom y jyTpo

ernnara : 3a HyGPOBHHK,
c NOHAIAIBEM Kytiy 84 Jun. .
ua FOnuHy: [1oiuiTOM 3a /ly6poB-

HuK 4 uujeny IipxaBy 96 zum.
na ronunHy, Ha no rojiune di Ha
mjeceu cpa3mjepno. <

BPOE

UKHJEHE OTNACHKMA

ka š I uM. BUCHH&€ y WupuHu
: E jenaor crynua 3 un. FTipu-
| onhietba, 3axBaJie u OrJIaCH
že aa | oy TekcTy 4 nunapa Crag-

. flojenunu Gpoj # nunap. -
dnaTuBo M yTywuBo y /lyopoBuniy.

BJACHHK H H3JABATEJb : OJIBOP HAPOJIHE_PAJIHKAJIHE CTPANIKE Y NYEBPOBHHKY.
 OnroBopuu ypenuuk: MHXO KJIAHf

H4M OTJIACHBAUHMA _NONJCT.

=

5p. 32.

My6posHKx, 22. Anpuna 1922. |

Fon. 4.

Pari

; 8.55
<a
šake
. k-%
a Š

OBO BPJIO BAXHO IIMTAIBE 0, KOME
ce y TIOCIbEJILEB€. BPMJjeM€ MHOTO TOBOPH
1 nuiuie uma Beli uuraBy cBojy xuecTo-
pujy, Koja zaTupa oz Bpemena kaja je
CpGuja modema 6opoy 34 €KOHOMCKY
HeoBHCHOCT OL Aycrpo-Yrapcke.

PjeriaBai»y Tora rIuTama nHuje ce
MOFJIO  TIPpHCTYUHTH OJMAX IO OCIIOGO-
ijetey, jep je TpeGamo cpeijuBaTu ory-
cTOLIEHY 3EMJbY, AJIH UHM je 3EMJbA /LO-
pejieda KOJIHKO TOJIHKO Y PE/I, NPHCTy-
na uppkaBHa ynpaBa u3Boljetby jeuHor
KDJTIHOT H = COJIMIHOT | XKCIBEBHHUKOT
uporpama, Koju he Tpajara 1yro, a koju
UMA la OGYXBATH CBY HAIIY KPAJBEBH-
uy. 9 TOM nporpamMy mpBo mjecro uje
janpauckoj xemesnuuu. TIpor4B ie OH
ce najpaje u3jacaua. Hrasmja, (Koja ce
Goju Jloshena) kag ne Gu mpunuke
Guje caza MHoro npyrauuje Hero Ju
cy Gune onza Kaja je ana. Cponuja mo-
KpeTaJra TO nurate. H Farjmecka, Koja
je nekazanojyrnupaja Cponjy y me-
HOM_ rIAHY jA NpaHcKke KeJ6e3HMLE, JLA-

HAC AKO H HHje Cai NPOTHB Ib€, a OHO

6u GapeM eega ga je Bee cBojuM
KATIHTAJOM H H3BeJE HA MOPE KOL CKA-
ipa, Kojer_CMATPA KAO CBOjy HHTEPECHy

cBepy. IIpoTuB janpaHcke x«emesiuie

OZ CNOJSHHX Henpujaresba MOpamMO jomni

pauyuaTu Fbemne, Maijape u Byrape,

Koju yornhe Tpaxe CBaky 3T01Hy npr-
JHKYy Na Hac MyuKH HarnaniHy. AJIH IbH-
XOBA CHATA LAHAC HE LONupe 34 030u-
IBAH H OTBOPEH JMILIOMATCKH PAJI IIPO-
TABY mac u nanie japaHcKe »Ke1be3HH-
le, Beli ce CaMO_CJIJAKE THM JA OBE
HCZALOBO.BHHKE H 3ABEJEHE CTEeMEHTE

KOL HAC, He GH JIH CTBOpMJIH ON ja-

NpaHcKke »KeJbe3HHUe jenuo Harie yHy-
TAPIb€ ILIEMEHCKO MJIH PETHOHAJIHO TIH-
Tatbe. MeyTH4M CBE TO poOBapetbe He
MOXe HHKAKO JA OMETE CAM PAJI OKO

Ce ca MHOTO cCTpaHa VIIAJLA ,

> as *
p< se . “psa
A2 H> Pa
Pen NABLA
24h ada zg)
zB A Tab

janpaHcke »xee3snuine, Koja npema or-
HeM MHIJbEIbY IPEJICTABJIBA jeJIHO IIPBO-
KJIACHO CKOHOMCKO IHTAHPE MJIAJLE IP-
xaBe. HaueHo CKOpo u Hema pasna-
IK€IbA+Y TOM IIHTAH>Y, BeH CaMO nmoje-

AHHH _IPHKTOBOPH nazajy, Ira H TH CE;

OLIHOCE HA NOTAHKOCTH buHaHcujajiHe
HJIH TEXHHUKE HAPABH H TOME CJIHUHO.
lla, nocToju jou jegua rpeluka y Kojy
HaGanyjy
Ce MHOrH npojekTu uecro Bpjio dbaH-

TACTHUHH HM C€3 HKAKBOF CTBAPHOT O--

CIIOHHaA.H TO y NOreny KpajeBa KOjH-

Ma uma za npobe jaupancKa Ke/be3HH-

na H Y. NOTJIELY JIVKE rije HMa La M3-

One Ha Mope. Ilosmara je crap, na

Ou CBaKO IPHMOpCKO mjecro xrjeJo za
noGuje TY 2KCEJbeSHHIy, Na Ce M HaGa-
uyjy pasu npenmiosu on Kojux je cBa-

KAKO UYAHOBAT OHAj, Za Ce _ muMOuby

cBa mocrojeha npuMopcka MjecTa Hu xe-
Ibe3uuna usBene ua Heym-Kgek, rje
OH TpeCaJo CBe, aju AlmcoJyTHO CBe,
CTBOPHTH IITO CE KAKE M3 HHUETA.
MeyTuM  jatpancka  Kemesruna

Tpeća za usalje na mope onpije rje TO
šaxTujeBajy  najBeliu. naponu u 1p-
»aBHu uurTepecu. Ila ako Oye H Kana |

Oye janpancka >KeJeBHHLA H3rpaijena

no Boke, yBjepeu cMo na he ce uu-
jemo npumopje Be3aTu -orpamuuMa Ha
OBY MJIH HA APYTE XKOJBEBHHUKE IPYTO
H NOGHTH cIoj ca cBojum 3ajeljem. Y-
OCTAJIOM CA  jAZLPAHCKOM KCIBEZHHIIOM.
ije 3ABPINeH NpOTpAM NOJMJAMA KE-

SBEZHHMUKC MPEXKE KON Hac, caMmo oHa

MOpa za Oye nNnpBa, aca om roMohH
he ce MHOTO pa3B0jy M CHA3H BEJIHKE

4 yjeuuieHe OTay6une.

HHNITBA. CBAKAKO, KOJIHKO CMO MK ynyheHu, Ha Ha-
IEKHOM. MjecTy nuraie janpancke xeesuuue Beh je

CBpiueHO. Ona he uhu npeko BaypeBa, Te he umaru
.ocBoje TpakoBe Koju he BO/IuTH y CruuT, yopassnio 4

op (On. Ypenn.)

X

OBaj uramak NoGHJu cMo og oco6e u3BaH VpeJ-

f

Obaranj državnog auktoriteta — orostihrnia javnog morala.

(Onima isao je tuđe poštenje najmanje svelo)

II.

Nameće se, samo od sebe, pitanje :
Zašto je držanje Dr. Leontića onakovo pri-
likom imenovanja g. Hope?

Odgovor je kratak i jasan. Dr. Leontić,
kao što kazasmo, osladio je za Amerikom
i bio je zaintačio, da svakako bude naš
konsuo u Južnoj Americi. Ali, eto u tome
nije uspio. I svoj neuspjeh pripisuje radi-
kalima, te im to nikako i nikada ne može

i neće oprostiti. .G. Božo Hope član je ra-

dikalske stranke, te mu je ovo njegovo
imenovanje došlo zgodno, da preko gosp.
Boža Hope udara na narodnu radikalnu
stranku, bez obzira, dali bi time _ mogao na-
škoditi i upropastiti jednu čestitu porodicu.
Zaslijepljen strašću osvete prama jednoj
stranci, on bez milosrđa gleda da upro-
pasti jednog člana te stranke. Eto to je
ono što on kaže, da je dosljedan u obrani
načela prava, pravde i istine. Sada može

svak da čisto vidi koja su to ,načela prava,
pravde i istine“.

— Konsulat u Americi.
Je li Dr. Leontić znao i prije, nego je
g. Hope iznio -svoje ,priposlano“ da je

gospar Božo od sebe odbijao svaki akt

milosti i bezuslovno tražio, da ga se pred-
vede pred sud? Dr. Leontić na ovo ovako
kaže :

Dvije su. tu. tena ili su aboli-
ciju za g. B. Hope tražili njegovi zeprija-

| po ili njegovi prijatelji.

Ako su neprijatelji,

i zašto je tajio pred javno-
sti to, po njega strašno opasno, uplitanje
u njegovu aferu od strane — njegovih ne-
prijatelja. | :
Kazasmo, da kad strast nekoga obu-
Zme, on ne zna ni šta radi a kamo li što
govori. Ostavljajući pravo, da se na dileme
ili-ili kasnije osvrnemo, upozorujemo po-
štovanog čitaoca samo na jedno: zašto je
g. B. Hope tek sada objavio pismo, i zašto
ga je do sada tajio pred javnosti. |
Ovdje treba, da čitaocu skrenemo pa-

ožnju na neke ranije članke Dr. Leontića.

Kad je izašla brošura »Dubrovačka Mili-
junaška Afera“, ona je došla i u ruke Dr.

-Leontiću. On ju je ili pročitao ili nije pro-

pravde i istine“,

zašto. je g. Bože.
Boje tek sada objavio. pismo od 4.
.vembra 1920.,

no- |

dneva 24. novembra 1920,

čitao, ali svakako iznio je u ,Radu“ tri

 gromopucatelina članka proti toj brošuri.

Svakako, izgledalo bi, da ju je pročitao,
jer drukčije ne možemo zainislitt da bLon
o njoj, ,dosljedan u obrani načela prava,
mogao pisati, i to onakc
s visoka i u onako demagogškom tonu
a da ju prije, s kraja na kraj, nije dobre
pročitao i svaku joj zapamtio. Na stran
76 brošure stoji od riječi do riječi ovako

»Vlast nije nikako smjela da. pred.
loži aboliciju procesa, jer su se tome pro:
tivili sami osumnjenici. Oni su se odmah
kako su se pronijele glasine o naumlje
nom predlogu za aboliciju, direktno obra
tili nadležnoj vlasti, prosvjedujući šo
takvom završenju procesa.

Gosp. Hope uvjeren da to radi i 1
opštem interesu, prekazao je pismeni pro
test, jedan Ministarstvu Pravde, a drug
državnom  Odvjetništvu u Dubrovniku
kojim je ispravama izričito zahtijevac
da mu se ureče javna rasprava, da bud
u stanju da dokaže svoju nekrivnju kc
liko gamim procesualnim spisima, toliko
drugim dokaznim sredstvima. Istaknuo je
kako je uvijek iščekivao, da javnom ra:

pravom pravda izreče svoju posljedn

riječ, a da ovako ne 'očekivanim, ne že
ljenim i ne traženim riješenjem, oduzimlj
mu se svaka mogućnost da obrani svoj
čast i da dokaže, da je svaka sumnji

koja ima već. godina i pć dana što . ti

.bila neosnovana.“ | | o
: Dakle Dr. Leontiću ili ste Edi br
šuru, pa ste, i pokraj znanja da je g. |

reti,

Hope pismeno protestovao kod nadležni

vlasti i da od njih traži bezuslovno si
đenje, sada prilikom njegova imenovanj.
namijerno i proračunano lagali, da je |
Božo Hope tek sada objavio pismo c
i da ga ;
tajio pred javnosti, ili niste pročitali br:
šnru, već ste, bez da ju pročitate, nap
sali one svoje članke, onako i na onak
skandalozan način i to sve ,u obrani n

čela prava, pravde i istine“. | :

Ovdje za Dr. Leontića nema _ izlaze
ili — ili. Upravo ima jedan izlaz, a ti:
je, da sam prizna, da ga je strast povr

ra

=

PILICI | KRŽINE
uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917.
32 K. P. DOMINKOVIĆ.

[ on je iz naše krajine, ali ga zn amo odavna kao
Nikakva čovjeka. Nesreća jedna, i to je još pravoslavni
Srbin ! Jeste li ga samo vidjeli večeras, kako mu na _mulu
Nije đavo. davao mira. Ali mi je draže, za ne znam
kakve pare, da ste onako skočili i ne dali se da preno-

čite u trećoj klasi, samo da nam ona nesreća nije blizu,

ler ko zna što bi s nama još noćas moglo biti!....

— Pa ako bi se vi pobunili, nas bi odmah strijeljali,
jer smo taoci; upadnem mu u riječ.

Na ovo se naša dva čuvara nekako čudno pogledaše,
Oči im sijevnu, podnarednik se nešto uznemiri i ćuti a
redov do mene, k6 više za sebe, promrmlja :

— Pošla bi i još čija glava! |

Zaćutasmo jer osovome ne htjedosmo dalje da G0-
VOrimo. Poznamo našeg poštenog dobrog i mirnog seljaka;
ali ga znamo da je i strašan kad zapane u vatru. Nesreća
je samo da je veći dio njih odgojen od džandara i finanse,
Pa kad ga se natjera u bijes, on bezglavo srće i gine
“Vakomu za korist a sebi za štetu i siguran je da time
adi dobro, jer je tako odgojen. |
Na svrhu, u kratkom razgovoru, doznah. da su oba
laša čuvara iz Sinjske krajine. Podnaredniku zapamtih
i. a zove se Tomašević, Hrvat je. Redovu zaboravih
čućno ime, ali znam da je Srbin, pravoslavne vjere.

U neko doba otiđosmo na počinak. Imali smo veliku
Zajedničku kajitu, sa tri velike i udobne postelje i sa
električnim ventilatorom za hlađenje zraka pri ljetnoj

LJ

sparini, Na vratima kajite, u uskom koridoru, čuvali su

nas izmjenično ova dva. naša stražara, Oficir je uzeo
jednu gajitu odmah do naše.

Spavali smo mirno i dobro. |

Oko 8 sati u jutro sligosmo u Gruž.

Četvrta. tamnica.

Ljetno jutro, vedro i tiho.
staje uz obalu na kojoj je prilično dosta svijeta. Sva naša
straža, deset bajuneta i jedanaesta sablja, okružila nas

na krovu lađe. Sa tom veličanstvenom pratnjom iskrcasmo
se, a svjetina nas Zzačuđena gleda, jer sigurno o našem
dolasku nije nikako znala. Upala im u oči naša neobično
jaka pratnja, pa ne znajući što to znači, sigurno su udrili
u razne kombinacije: kuda nas vode, zašto nas vode i

što će s nama biti? Ima ko nas žali a ima ih ko nam se

i raduje. so

Ukreasmo se u električni tramvaj i slegNon. na
Pile, gdje je i posljednja tramvajska stanica. Izađosmo.
Vojnici se uredili i zatvorili nas poput ljuske od jaja, a
mi se nalazimo u sredini. Svečano nas provedoše preko
cijele dubrovačke Place i dovodoše u Dvor. Putem srećemo
poznanike, |
nan se bez zaziranja javljaju mahajuć glavom ili skidajuć
šešir, drugi podviju glavu k zemlji i prave nam se ne-
vješti, a treći se okreću za nama i zlurado se podsmje-
huju. Na vratima nekih dućana vidjesmo neke naše poznanike
prijatelje. Kad nas spaze za čas se u nas zagledaju kao
da ne vjeruju svojim očima, pa se tiho povlače u dućan.
Kasnije doznadoh, da nijesu mogli izdržati, da nas gledaju,
a nekima je zbog toga i pozlilo, jer prva misao koja h
ie okupila bila je: vode ih na strijeljane !

Viš egrad tromo pri-

prijatelje, nazovi prijatelje i dušmane. Prvi

Čitava Placa nešto se uzvrpoljila. Svijet, naroči!
mlađarija, dala se u:neku trku, pa jedni udrili kroz ulic
drugi sa strana nas. Sastavi se čitava jedna velika pratnji

(Gledam Mitu i Boža. Idu ponosito, smiju se cijeloj ov«

vojničkoj gluposti, a meni to milo. Mi trojica uhvatism

sa vojnicima korak a on, ujednačen, odjekuje sa glatk

kaldrme. Koliko mi je ovo izgledalo kao nekakva, navle
za kinematograf udešena, tragikomedija, s druge me |
strane, u nekim momentima, zahvaćao osjećaj veličat

stvene ponositosti..

Prođosmo dugu du rovatia Placu. Pred Općinsko:
kafanom pije kafu nekoliko gosti, a među njima i česti
gazda kafane g. Robert Odak. Kako nas spazi i poznadi
ustade, skida šešer i javlja nam se. Za to, danas u Di
brovniku, treba imati srčanosti i biti spreman . 1
S toga snađe zlo. : |

Masa svijeta postajala je oko naš sve veća. Ka

stigosmo pred Dvor, nahrupi sav narod koji je bio u kup:

vini na Gundulićevoj Poljani. Baš svečan, i ako nijem, priče!
- Uvedoše nas u Dvor a za nama, zbog silne svjetin:

(zatvoriše velika, glavna vrata. Počekasmio nekoliko m

nuta, dok k nama ne stigne mjesni Stationskon
mandant. On je do sada sjedio pred Općinskom kafanon
i vidio nas, kad su nas proveli. Uljeze nekako mrk i ljuti
Osrednje je veličine, garava, upaljena lica, crnih i i priličn

krupnih brkova. Po činu je major.

— Za ime Božije, što radite sa ovim ljudima! Ov
su pošteni građani a ne kakovi zlikovci!; počne. srdit
major da grdi našeg poručnika u njemačkom jeziku, kai
je ovaj stao pred njega, te mu pop raportirao (
našem dolasku.