HH O A . rlojenuiu 6Gpoj 1. nuHap. - lsnagn GDHJENOM # OVGOTOM Y JYTDO pernnaTa : 3a /1yGpOBHHK, : noHauiaibeM y Kyliy 84 Jun. Ha FOJuny. ITowuTom 3a Jly6opoB- nuK H uujeny /ipxaBy 96 nun. na rojuny, Ha no rojune u na mjeceu cpa3smjepno. naruBo m yTywuBo y /\y6poBuuxy. UMJEHE OTNACMMA: | uM. BuCuHe y iHupunu jenuor crynua 3 nun. fTipu- orilietba, 34XBaJle u_orJacu Y TeKCTy 4 nuHapa Crag- HUM OFJIACHBAUHMA NONJCT. OnroBopuu ypezuuk: MBO XEPIIO Sp. 35. | fGy6poBuuu, 3. Maja 1922. Fon. !. Jyr oenag [IpuuKoM 6opaBsvena lip. Jlase MapkoBuha, MHHHCTPA_IPABIE, NOHHO je Mjecsu ,Rad“, KojeMy je nupekTop ip. /by6o Jleomruhi, y cBojem 1295. Gp. OJ 21. anpnga 0. r. HOTHIY NOJ NaCIIOBOM =, HauuoHaJIHcTHuKa OMJIA- guHa“. y Toj noruuu us3Hocu_,Rad“ na je r. ip. Jlasa MapkoBHh, No3HaT noi uMeHomM Jlasuua, 64uo y 2?KeneBu 34 Bpujeme para ypeinuKk Jucra ,;La- Serbie“ — u IupekTHO OMEeTa0 jyro- CIABEHCKY TIPOTATAHJIJ Y HHOCTPAHCTBY. XBAJTA IbEMY H IbeMY CJIHUHHM, BCJIH nape ,Rad“, koju cy _nmporexupajmu BCJIHKO-CPIICKE IITPEGEePE, a Taman ueCTUTY HALIy jyFOCIIABEHCKY OMJAJHHY y IlIsajuapekoj u y Ppanuyckoj, MH CMO nowKuBjeju na je Beuk4 Opoj #3 rpele- parne |yroCTaBeHcKe peBoJmyuuoHapne OMJIAJIAHC VILAO y KOMYHHCTHUKE PE- OBE. CAJLAEA HALMOHAJIHCTHUKA OMJIA- Ia mak My ce imama. Ilpenparna HANHOHAJI. OMJIANHHA 3HATHO Ce PA3JIK- KOBAJIA OL OBAKOBE IOPATHE C. X. €. OMJIAJIHHE“, | | Kaja He 64 cMo rnosnaBann ,Rad“, KAO H TO HA HITO OH OHOM CBOjOM HOTHNOM HHIIAHH, He OH Ce HA _Iby cje- 4yeaiiu oO ciipanuapckux 6opća u 3a0jeeuua, Oa 6u nam buna uucima Kao cynue, 6e3 vaze, da cinoju 8u- CoKo z0je je ceax 8u0u, a ne move ua ty lpcinom iiokasainu, OJyuu- CMO ce Ja yHeceMO MAJO CBJETJIOCTH V OHO HEKOJIHKO PeZAKA HAUHCAHHX y npopujie cBpxe, jep cMaTpaMo za o ToMe omnanuna ne he Guru oGaBnje- IITEHA. ; wja Y emmurp IGHXOBOT ,HAPOJIHOT jeNHHCTBA ITO KOjy MJAJA H HEIOKBApeHa CpuA Cajte OMJIANUHE, A HM YJHje , 2 S aunin. OY Ty heMO ce CBPXy NOCIJIKHTH »JYTOCIABHJOM y eMurpanuju“ Kojy je nanucao IIpoq. yuuBepsuTera y Peo- rpany r. Jos. H. Tomuh koju Bem Ha crp. 123. Hcre_ Kibure za ra , DA- NHKAJIH HHCY HMUHM 34yKHJIH, A jOLI. MAIb€ — IbETOB HCTJANIIBH yueHHK y ruMuasuja rr. lip. Jlasa MapkoBnh on kojer je 6uo u nanagan“ JIp. Jle- OHTHH Ha peny6aukancekom Tamy IIIBaj- napcke 3azgojeu on cBojux — cp6u- JaHCKO-jyTOCJIOBEHCKHX yuHT€Jba, Koju cebe € NOHOCOM 30BY NeMOKPATHMA, PEITJyOJHKAHCTBOM, TE NOCIBEJIHO TOMY H MPXIbOM IPOTHB panukajcKUX Boka KOjH — Cy Bojim 6op6y NporuB OMO uujedy u nor Kojom Guo xKa- NOM“, NnpeHmo je Ty mMpxiby H ma Hale Hanuuonaano To. Kao iro cy ETA IPETOBH YUHTCJ6EHM — CpGujaneko- jyrocmoBeHeku pery6uukanuu 3azojunu MPKIBOM IPOTHB PAZMKAJA H3 JIMUHE 4 naprujeke 34CJHMjenJbeHOCTH, Koja y 6op6u me Gupa cpencTBa, us noxy1ne 34 BJACIH MH NPEBJACIH, TAKO MCTO M OH XOh€ Za H3 HCTHX_ paZNOTA,. pyje ife JIHje 1oO3' cBoje a g OIBAKHOCTH Na NpuxBare 60pby 34 | yjemuibete ceux Cp6a, XpBara u Cno- | penana u usBeny je o Kpaja, Kok cy ibuxoBu cpOnjancKO-jyrOCHOBEHCKH HE- | npujarebu Mecro na #x_nomaxy ha: POBAPHJIH NPOTHB I>HX, KAKO TO H mamac pare. o 1 Oz cBux nepnoja naimer. pala 4 KHBOTA. y emurpanuju najuirepecan- rumja je cpenuua 1917. rog. lana cy Gume ucnemeHe mjeje H TEPE OHOT nujena emurpanuje Koju ce masuBao TyTOCJIOBEHCKHM H PAZ CBOj 3BA0 pa NOM ga JyrocraBujy, He oBy CTBOpeHy 1918 nero uac bezeparusuy peny6.u- KY JyrocnaBujy c ByrapckoM, uac Jy- TOGIABHjy y dbeneparuBioj Aycrpuju 0e3 oGaupa na CpGujy u uunacrnjy. Monapxuja cmera jep mpennocraB;ba hunacTujy, a OBO IPDKAHE TOceGHux Tpanuuuja, uuMe Ce OTEKABA HHBEJIH- CAb€ CBUX CJOjeBa u = mokpajuna u CipeMare jezuucrBene jyrocioBencke ujeje. Crora rTpe6a 36pucaru TpBe, na Gu ce OMOryhHO 2KHBOT APYTHM Tpazunujama. ,Hama TpeGa yjemurene CBHX JyrocnoBena u Mu To xohemo. Cnopenua je crsap Kako he ce u noz K4M H3BpiluTH. CacBuM nam je cBe- jemuo xoke su TO Guru non Kapakop- ijeBuhuMa, nog Kapiom umu Pepnu- HAHOM. Crpagahe se Mau TPH iu- nacruje m Tro je ce. Omura crBap caMO zoouja Tum, jep ce moxe u 6e3. ujede“ — roBopuo je jema Barpenn NEMOKPATA. = To je Guma aknuja cpOnjancko-jy- roClaBeHcKe rpyne y ?KeneBu, kojoj ce Npuipyxuo u jeman ,uo omrajune — jyrocmaBeHcke omnajuHe kojoj je HA deny nenrpanuor -opG6opa 6uo Co- | Ip. JbyG6o BeHAII. B. PaGujanunuh, Po kA E OAa # € A so VERNE Lena E \Y ce Beh — Guo ycnmeo Ha BeI4Ky BH- cuuy yaBukuyo je: ,/Ipucajedumene Jyeocnasuje Cp6uju snatuno Gu Ra- 8yhiu uuctly KOWy Joy Ka 2y6a80 imeno!“ Za KApakTepHCTHKY 086 |yroCHo- penicke oMJajiuHe Bprjetu M 0BO: Ka/ je My3HKA_ y jenuoj OJ HajoTMeHHJIX KaBana y >Kemesu — Cafe di Nord Npxajyhi4 peBo1yuuoHapnu —> OTIIOYCJIA KOHNEPT CA XHMHOM , BOXe NpaBie“ 3a0pHo Ce TIUbeCaK CBHX TIpH- CYTHHX Y 3HAK TIOIITOBAHA MyueHHuKe CpGuje u cBu. ce zuroiie — cegarH Cy oOcrana caMo Ba JyeocnoBseHcka CTyteHTa — Jby6u6paruh u TIljanuh- — OHH jegHHH y je—HOM TPIHOM TIpO- CTOPY — y 3HaK nporTecTa . MuciuM ga je TO nocra na oka- PaKTEPHIIC /V2OCAABEHCKJ OMJIALHHY y 2KeHeBH, Kojoj cy GHJIM 341ITHTHHLIH , CPIICKO-jVFOCIIABEHCKH PEITYGJIHKAHLIH — KOjH Ce C IIOHOCOM 30By LeMOKPATE. ,Omlajuna Koja je mpenm parom OMJIA HAHHOHAJIHO-PEBOJIYUMOHAPHA, /O- NIABINH TOA PYKy TmoJuTHYApa Jyro- caoBeua usryOuja je cBojy HarHmoHajJi- . HO-PeBOJIJIMOHAPHY NONHTKKY M Ba >< MujenuJia je HWHTEPHALHOHAJIHOM 3A- nporpaM Koju MjecTo crIoJarniee noduja yHy- Tpatisy cBpxy. Ona je uax ynyhem ON cBOjux crapujux u ua KondepeH- . ue jemuor areuTa Jlem>4uHOBA y Om- IuTHHCKOj ABOpaHu y [Ilrennaney u NOXHTAJA y HApyuje pyCKuM GOJBIIE- BHuuMa“ u izaxo je Bemuku Opoj jy- 2OCNQBEKCKE OMJANUHE YIIAO Y KOMY- HHCTHUKE penOBe, Kao CnoBeHau B. PaOnjanuuh, — apyrr. ip. sleonTuha — IbeM OJIGOPY, — Koj je zauac Cjageucke OMJajiuHe y 2KeneBu — TO #UXOBa JyrocnaBnja, o Amu ocuM Te JyrocIaBuje — ay- crpujeke JyrocnaBuje — mocTojama je | jom jenua JyrocnaBnja, Kojy HHKO anje < cNopuo.H cBaku je momireH #3 nyOuHa nyile xemdo a To je: mapoiuo jezun- a cTBO y Hapojnoj upxasu — npuca jezutiber»e. Cp6nju non Kapakopljesu- 2 HuMa — ako xohere cprcka Jyrocia- Buja 34 pa31HKy OJ NpBe“. ko FE PILICI | KRŽINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. Odjednom istrgne nas snu Teške kaplje kiše, jak tutanj, k6 da je top blizu upalio, i obojica se ugledasmo sjedeći na postelji. koje je jaki vjetar ubacivao kroz re- Srbije, Srba, .v . *. * v * « hotelu, pa govore jače, uprav vicu, da ih i mi čujemo i da se — ljutimo. Iz njihove vike Kralja Petra i Nikole. Znaju i za nas u | razabiremo, da je ovo K. P. DOMINKOVIĆ. Već se počela pomalo osjećati jesen, kada su kiše česte, noći hladnije a dani kračaju. I ljetna lišinana moru već počinje kao da se trga iz drjemeža, pa jugovina po- češće uznemiri more. Nastaje postepeno doba, kad ni floti nije vrijeme zgodno za akcije. Pa opet nam se nešto kao priviđa, te nam se svaki dan čini kao da ponekad čujemo njeno pucanje negdje u daljini. .— Bratac! bratac !: probudi me negdje pred zoru lako drmanje i tihi glas braca Mite. — Šta je% prenem se pa trljam sanene oči. — Čuješ li? govori mi onako u mraku ; za čas zaćuti pa opet: čuješ li? | Skočim iz postelje pa, u nevidjelici obadvojica, gotovo nagi, dohvatismo se prozora, na kojim stakla nijesmo za- -tvarali. Ućutimo se pa nešto osluškujemo. Neka podmukla tutnjava doprije do, nas. . = Cuješ li? | kroz rijetke oblake proviruju zvijezde i trepte. = — K6 da su topovi ?% govori mi tiho Mita Eno opet, čuješ li ? i me — Svakako nešto jest; odgovorim više nehajno, jer mi čisto žao što mi ta tutnjava nije bliža i čistija. | Stojimo tako neko vrijeme, osluškujemo, a ono s Vremena na vrijeme, opet zatutnji, nekad kao nešto bliže a nekad kao opet negdje dalje. Ne mogavši sigurno kom- binovati sa koje strane to dolazi i što bi moglo da bude, ponovo legosmo i zaspasmo. | | i čiše nt “ie i noćašnja mukla brenice u sobu, rastumačiše nam, da je1 noćašnja : lljubnu masu, da se sita naviče svega i svačesa. Na kučama izvješeno gotovo samo crno-žute i državne zastave. \cijelo mjesto izgleda kao da je sastavljeno od samih kan- | leelarija vlasti. Tako je u Gružu, ujem ; reknem pa se zagledam u crnu noć, a | (njoj najprije izvjesiše zastave, a za njoj je za cas sve i jaka tutnjava bila fKibična grmljavina. — . | Često smo se puta ljutili na ovu grmljavinu, koja nas je toliko puta znala da razdraži, da nas na svrhu razočara i ozlovolji ZA 3 Na frontama mora da se već junački gone. Stižu vijesti o pobjedama, svaki se dan izdavaju naročita izdanja telegrama, a narod se 0 njih jagmi, guta ih kao s ki vjeruje im svaku riječ, svako slovo, pa se. »ppatrijoti silili li bijesni. za i | a joe vea ia odmah negdje prvih dana odkada ni u hotelu, izvješavaju se zastave, kite kuće a muziza udrila u sviranje marševa i povukla za sobom rodo- Sese sie“ E + Evo za čas se pometla i narodna trobojka hrvatska, a srpska je, za sada, i onako osuđena na smrt, pa ti tako tako je i u Dubrovniku. Jadni Dubrovniče!... .- Ž Pred prozorima naše sobe željeznička je stanica. Na bilo okićeno. Užurbali se kondukteri i poslužnici na sta: nici. Prislanjaju: visoke merdevine na: ulaz u cu, natežu se teškim kopljima, udaraju čavle, učvrsćuju zicom, Na| kićenje zbog neke velike pobjede nad Rusima oko Lavova, gdje ih je zarobljeno oko 100 hiljada, Lig | Kolikogod nam izgledale pretjerane ove vijesti, pa i ako smo razumjeli, da je zbog mase od velike potrebe da se u početku iznose velike pobjede, opet nam nije bilo ugodno slušati i gledati sve ovo, pa kolikogod cijenili, da. ne odgovara istini. | | odjednom, nenadano dune vjetar. Crno-žuta zastava, izviše ulaza u stanicu, povije se naglo pod vjetrom, zanjiše ko- pljem a ono odjednom pršte i prelomi se po sredini. Zastava se prevjesi i gotovo zakrči ulaz na vratima. av čajno se namjerih sa Mitom na prozoru kad se to dogodi. _— Pazi Mita!; reknem mu vise plaho. _ Vidim ; odgovara mi i smije se. — — Vjeruješ li ti u neke gluposti ?; pitam ga. — A što to? | Žž _— Ma evo ne vjerujem ni ja, pa opet mi nešto | govori da vjerujem. Ja mislim, da u ovim prilikama SA kojim se mi nalazimo, kad iščekuješ nešto veliko, še Z gineš od nestrpljenja e da li će se ostvariti davni idea iL kad napokon strahuješ da možeš lako, a da nićemu kori- stio nijesi, gotovo džabe, izgubiti glavu, onda za nervozan, ali ne obično nervozan, već nekako čudno, ka si čas tužan, čas veseo, a ne znaš pravi razlog ni jednom. pa kite li, kite. Okreću se na prolaznike kao da od njih traže pohvalu za svoj požrtvovni i patrijotski rad, a da na sebe svrate pažnju, dozivaju se među sobom, dobacuju jedlji: čak i "istoine šale na račun proste, zajedljive pa čak i vrlo nepristojne šale n: ni drugom. Ta nervoza ima i tu snagu, da ti podraži i d . EK 3 A . . probudi sve one osjećaje praznovjerice, aa još za rane mladosti. Ta praznovjerića se ii u kto | fi im se izrugavaš, goniš ih od sebe, ali : ip Nije prošao ni čitav sat kako je stanica okićena, kad\ koja je učmala