> Am pak rk ei: last opujenom 4 6yboToši y iyrno ernnava: 3a NyOpopnik, ( OHAWIAIBEM y «yHy 84 miu. la FOJANJ > [lowrom 3a Jly6poB- guk u mujeny ApaBy 96 nun. Na TOJHHY; HA NO FONUHe H na . mjeceit cpašmjepuo. = :-: . dlojezuiu 6poj 1. guuap. - nano u VTJKUBO y JlyGpoBHHKy. UMJEHE OFAAČKNMA: I uM. BuCuH& y iuupunu jenuor crynua 3 nu. Npu- onheiba, 3axBaJie u orgacu y TeKCTy 4 nunapa CrTagi- H4M OFJIACABAYHMA NONJYCT. E 5p. 37. Fon. |. gamera. I ako je ova po zlu poznata afera dubrovačka, inače zvana još i miliju- naškom, formalno završena ukazom od 98. februara 0. £., kojom je avolirano delo i posljednjih osumnjičenih gra- đana dubrovaškiu u njoj, ona još daje odjeke od sebe i pruža priliku za kri- tiku i napadaje. Na žalost ne onih koji gu je lakomisleno i gotovo krivično iza- zvali, nego onih koje je ova lakomi- slenost i krivičnost pogodila! Urednik dubrovačkoga ,Rada“, . dr. Ljubo Leontić, mislio j je da mu i i njegova publicistička dužnost nala- že i njegova doktorske titula dopu- šta, da i posle objavljene brošure Du- brovačka milijunaška ajera u okto- bru mesecu prošle godine, i ukaza od 28. februara, nelojalne borbe iza busije gađane i ranjene političke protivnike opkrada i plačka | U mesto da poste: one brošure. uzme pod nož kritike pokrajinsku splitsku vladu i državnu vlast u op- šte, on napađa one koji su nezako- nito i lakomisleno osumnjičeni, u za- tvoru pre! ko tri meseća držani i u časti svojoj povređeni. Pa ne buđući tim zadovoljan onisad, povodom po-. stavljenja g. Boža Hopea za uprav- nika pošte dubrovačke, to isto čini, napadajući i Hopea i drugove mu, i ministra pošta i telegrafa kome se čudi kako je mogao i smeo tako što učiniti ! Ko Kako je ova stvar za naše prilt- ke odista važna iu mnogom pogledu karakteristična, mislim da je opšti in- teres progovoriti i ovoj stvari, povo- dom tim, malo više i istaći glavne karakteristične momente ovoga skan- dalozn noga procesa Koji, lakomisleno I krivično poveđen, nije smeo na ja- vnost suaskoga pretresa ni izaći — da se ne bi još više osramotila, obru- može vršiti zanat političkog marođera koji posle jedne brovniku“. zala državna vlast u opšte a Mokra 8 jinska s splitska vlada posebice | \ Ovaj proces je poveden, kako tvrdi splitskom vladom određeni dr- žavni tužilac dr. Culić, zamenik dr- žavnoga tužioca u Splitu, ,usled br- zojavne prijave sa strane državnog komesara u Dubrovniku g. Jovana Todorovića na ovdašnju zemaljsku vladu, i pošto je isti javio da je on obavio preko uanšenja, ista je u do- govoru s predstojništvom pr avosuđa u Splitu, polovicom maja tekuće go- dine (1919) odredila da se uputi istra- ga proliv eventualnim krivcima, da se ustanovi da li je u Dubrovniku doista, kako se tvrdi u brzojavu, a već se javno po Dalmaciji govorkalo, nestalo više miliona novca i osta- log ratnog plijena bivše austrijske vojske koja je kroz Dubrovnik prošla. ža provedenje te istrage odredila je vlada iz razloga shodnosti da se do- dijeli državnom odvetništvu u Du- brovniku u pomoć. POI dr. $. Čulić) kao državni odvjetnik, a okru- žnom sudu u Duorovniku gospodin savetnik Zvonimir Mrkušić, poglavica kotarskog suda u Sinju, istražitelj, Obe osobe sirane u Du Ono. »govor kanj loga ratnoga plina, koje je kako se | vidi, bilo u Splitu poznato, nije mo- glo pre toga odrediti pokrajinsku split. sku vladu, kojoj je na čelu bio gosp. dr. 1 Krs teli i u kojoj je še pravo- suđa bio g. dr. Katalinić, da povede | ma kakvu istragu po toj stvari Što di to? Splitska pokrajinska vlada nije. po ovoj stvari ništa preduzela ni onda kada je dobila pozitivan izvještaj i predlog od g. dr. Bogdanovića, ko- tarskoga poverenika u Spljetu, 5. ja nuara 1919. god., da u Dubrovniku | fmiže glasovi, po kojima je Di rilikom 2 duzimanja zaliha od Narodnog: ve kao. sudac | “ po Dalmacij i. O nestanku više miliona novca i osta-. eee sn. ća u E krovniku, bilo velikih krađa i pljačkanja i velikih zloupotreba, te usled toga je predložio da se naredi Kotarskom poglavarstvu u Dubrovniku, da < ono preko. svojih organa strogo traži i da za Bio kltivno dokazane krivnje državno odvjetništvo postupa proliv osumnjičenih lica po zakonu bez ikakva obzira! Vi opet morate pitali: zašto ? ali Vam na vaše pitanje nikakav odgo- vor. ne daje splitska pokrajinska vlada, 2 M ioriio, dakle, fakat, da Split- ska pokrajinska vlada od januara do polovine maja nije po ovoj dubrova- koj aferi ništa preduzimala, i ako | je znala. ono isto što joj je Todoro- ić, Komesar za izbeglice, na žalost Srbijanac, a ali koji beše pod rukom i starešinstvom čoveka koji ima koc- karske pojmove o državi, pravu i re- C lu u njoj, javio brzojavom polovinom maja meseca, Ona je, rekao bi čovek, kao baš čekala komesara Todorovića #4) Beograda pa da se reši po ovoj ostvari preduzeti što! To mora čovek pomisliti još i za to, što je ona, split-- ska vlada, S određenima za istr agu ovoj. stvari, od ovoga Todorovića, mesara za izbeglice, načinila i ko- rović za to bio potpuno nenađiežan. Poglavarstvo Dubrovnika, kojemu oje na čelu stajao dr. Perović, bilo je potpuno otklonjeno, iako je ono bilo redovna državna policijska vlast, nad- ležna za prethodnu istragu, ili kako onamo kažu ,predizvide“, i ako. je sa svim pravilno za taj posao upu- ćivao izrečno na nj i dr. Bogdanović, kotarski poverenik u Splitu kad je početkom januara 1919. on prvi i uka- zao na one glasove o pokrađi nekih o milijuna ratnoga plena u Dubrovniku. Tako osumnjičeni dubrovački gra- | đani, članovi Na rodnog Veća, doe i načinom svi Srbi katolici, pohapšeni su i tri meseca, od polovine maja -do polovine avgusta, držani u ponoru ne znajući za što! Osumnjičeni markiz Luko Bona, potpredsednik Narodnog Veća u Du- brovniku, fek je sedamdeset šestoga dana po uhapšenju saslušan, a ostali osumnjenici takođe mnogo kasnije nego što zakon dopušta ! Računske knjige o stanju Pilan- zer-Baliinove blagajne koje su bile tu, tek su pregledane pošto su osu- mnijičeni građani pušteni iz pritvora, i ako je to morao biti. jedan od pr- vih poslova koji se imao uraditi. I to je izvršio savetnik Bašić, a ne istražni sudija Mrkušić, i utvrdio krajem marta 1920. godine: da su te knjige vođe- ne još od 1916. god. i da potpuno odgovaraju izveštaju generala Pflan- zer Baltina od 18. novembra 1918. godine. Posle više ođ godine i po dana vođenja istrage po ovom zaista skan- daloznem procesu, državni tužitelj odustaje od tužbe za 29 lica.i s tim se slaže i šef pravosuđa u spliskoj pokrajinskoj vladi dr. Katalinić. Za sedmoricu, među kojima su i B. Hope. 1 pok. Đildo Job, državni tužitelj na- sara ili upravo ru kovođu cele is- strage. po ovoj aferi, i ako je Todo- 200 do preko 2000 kruna! Ovako lazi da ima mesta tužbi. Vrednosti za koje se oni optužuju sudu su od državni tužitelj Čulić. Predstojnik pra: vosuđa, dr. Katalinić, nalazi među tim, da i ako-optužnice nisu bez te- melja ne treba tužiti ni ovu sedmo- ricu, jer su to ,malene vrednosti pre- ma onoj - ogromnoj vrednosti pred- imeta i novca što su propali tužene| prigode i kojom su se okoristili oni protiv. kojih se radi nedostatnih do- kaza ne može da postupa ili ne u onoj omjeri kako ih javno mijenj e drži kri-. Iz ovoga citata, koji dneni sa- | opštavam, vidi se jasno kakvim du-. hom diše i . pojmove. ima šef pravo -___ == PILICI € KRŽINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914. 1917, 37 KP. DOMINKOVIĆ. — Zar ne idle € jednako. se smije, i još se ne kreće s vrata. E A narod?.... On je obuzet neodoljivom potrebom Še 2 odd b Paz enađen — sto je novo govori: i iznenađen. Vjerovanja, jer u sebi osjeća vjeru. Ta vjera smještena f 2: 2 sli a ma — Eno Fra Ž egli u IE do mu je negdje u unutrašnjosti, nju podržava i hrani neko hige Mei JE : so0 — Da se ne šalite, doktore ? šesto ćutilo, koje je primilo na sebe sve ono, što je za o Obuće en i smije se. je svela 4 ruihi, na glavi mu cilindar, pa | tako stao na vrata, nešto se. uočio, 7 zapro pogied u mene “pita ime odjednom više plaho i So od jednog. sata 1 su died tu mirno, dok odjednom. iz Gruža ne izljegoše četiri francuske tor- piljarke i priđoše k floti. brodovlja počne, kao na komandu, da se kreće, te lijeno odmakne u pučinu, a gusti dimovi trag da je tu bila. = Netom se brodovi izgubiše u pučini, počnu se vraćati razbjegli vojnici. Sa Srđa, niz serpetine, vraća se narodna straža, oko stotine članova, a sa puščanih: cijevi, Malo za tim čitava ta hrpa. ostaviše neko vrijeme | mašču ostale pet ćutila nedokučivo i tajnovito da opet tu nedo- kučivo i tajnovito neprestano vrije i draži. Ovo vrenje i draženje slično je velikoj žeđi i gladi, te čovjek, gotovo bezglavo, trči i nagli da nađe duševne hrane, da ugasi tu žeđu i glad. Pa, sve dok mu zdrav razum, razmišljanje, | učenje i istraživanje ne pomognu, on žuri naglo k raznim duševnim trgovcima, koji ga nude svojom hranom, isti- čnći svaki kako je njegova hrana najbolja i da jedino Ona spasava od, čak i vječne, smrti. A da im trgovina ne propane, osiguravaju je dobavom stalnih mušterija netom se neko rodi, dok još ništa ne shvaća. Ovaj sud i ovo uvjerenje jutros. još jače utvrdih, Sledajuć za čas ovu litiju i slušajuć einičko I neiskreno mrmljanje molitve većine sveštenika i iskrene i naivne Vapaje većine naroda, naročito ženica. .... Gotovo ne pun mjeseo | dana _odležah u postelji. — (Što te vrag nije odnio!; čini mi se kao da čujem one duševne trgovce, kako mi napijaju zdravicu.) — Počeh Se pomalo pridizati, oslabljen od bolesti i ležanja. Na 4. oktobra vladarev je imedan, te se u erkvama Održavaju blagodarenja. Negdje oko 10 sati prije podne Ustao sam i obukao se, kad mi na vrata naglo i bez ku- ćanja stupi primarni liječnik bdlnice, g. Dr. Smolčić, Vierujte mi. Bio. sam. zvanično na sedi ju u katedrali, pa su prekinuli službu na polovini i svak se razbježao. Eno Vam u on pram Pee poredane velike flote. e Mene podiđe gole nervozno drhtanje koje me ugodno zbuni. Osjetih se zdrav i aj te istrčah u bolnički park sa strane mora. Preda mnom se * prostrla široka pučina, mirno se razlila, pa se tamo na horizontu slubljuje s: nebom. Oko 80 ratnih lađa, od grdnih. nebojša do hitre torpednjače, poredalo se u grupe. prama: tipu i veličini i napravilo veliki otegnuti polugrug prama Gružu. Jaki i gusti dimovi izvijaju lijeno u visinu, velike lađe kao da su se okame- nile na svom mjestu, a one sitne promiču se brže i lakše na sve strane. Odjednom. odnekle naljeze, u velikoj vi- sini, jedan austrijski hidroplan, kružeći vrh njih. Za čas, i čuh kako zagroktaše mašinsku puške. Hidroplan počne da se naglo i koso spušta, te se sa velikom brzinom spusti s istočne strane grada, pred samo gradsko prista- nište. Kasnije rekoše, da mu se nešto u mašineriji pokvarilo. Uza 'stranu brda Srđ vidim kako se uz putačine i potoke promiču vojnici i narodna straža. Bježe i kriju se da ih ne bi opazili. < | | premazanih, odbljeskuju sunčeve zrake, Nešto Se sada razjunačili pa, pjevaju li, pjevaju: . Ko na našu zemlju stupi, | Obliče. ga smrtni znoj. i oItaru, neko prstom a neko maramom, krupni znoj sa daka što ih je grdno oblio pri bježanju ........ | Imam još jednu sitnicu iz bolnice. Jedne hk: |donessše mi jedan ovdašnji frankovsko-popovski list, što je baš taj dan izašao. U njemu je oštampana jedna notica, kako sam ja srbijanskom kralju Petru povratio orden: kojim san od njega odlikovan, te i druge potiče da slijede | moj primjer. Pročitah ovu tendecijozno lažnu noticu, prezrivo se nasmijah, jer shvatim da su na mene ovim. načinom htjeli da izvedu neku vrstu presije, cijeneći nrožda da će uspjeti, jer su mi karakter mjerili svojim aršinom. Počeo sam da se malo oparavljam, pa preko dana izlazim u bolnički park i to redovno sa strane mora. U šetnju po parku izlazio je i g. Komnenović, ali ne smi- jemo da se nađemo blizu, jer nas paze. . Neke pute nam je ipak uspjelo, da se, i pokraj sve pažnje razgovaramo. | Ja sjednem i zaklonim še gdjegod pod među ili pod put, a on šeta izviše međe, pazi je li kogod blizu, pa razgo-| vara i presijeca razgovor kad se neko približuje.