doš opjemomM 4 6y6oTom y IyTp0 srnnara: 3a /lyOpOBHHK, aumaeM y Kyhiy 84 mu. ga rotHHy- [1ouTOM 3a Jly6poR- kom 1ujeny JipkaBy 96 nun. Ka ronuuy, Ha no KORNNe H Ha .. . mjeceu cpa3mjepno. s! gojemuuu 6poj 1. Runap. (naTHBO M yryuBo y y6poBHuKy. Č non BJacHHK H u3snaBaTeJb: OJIBOP HAPOJIHE PAJLUKAJIHE CTPAHKE Y 1YEPOBRHKY. | “> Onrogopnu ypenuuK: HBO XEPIIO UHJEHE OTNACKMA: | uM. BuCHHe y Mupunu jeunor crynua 3 nun. fipu- onhewa, 34XBaJle u_orJacu y TeKcTy 4 nunapa Crag- “ HuM OrJIACHBATUMA_NONJCT. pon Sp. 41 o NySPOBHHK, 24. Maja 1922. | * Fon. 4. = Beograd, 16. maja. Pitanje podele zemlje na oblasti, drugih rečima administrativno uređe- nje njeno u glavnim linijama, tešeno je, najposle, s formalne strane, kako vam je poznato, vladinom uredbom. Možda to i takvo rešenje nije naj- sroćnije, ma da je u saglasnosti s odredbama Ustava; ono je, verovatno, moglo biti i bolje i, ako hoćete, so- lidnije, da je rešeno putem i načinom svestrana pretresa i filtracije raznih pogleda, želja, težnja + pretenzije. Ta- kav način njegova rešenja i sam Ustav je. pretpostavio, kad je -ono prvo, upravo ovo što je sada učinjeno, pred- video u krajujem slučaju. ; Ne mislimo ovde ulaziti u sve- stranu analizu ovog rešenja jednog od najosetljivijih naših unutrašnjih pitanja, pa, prema tome, ni davati svoj sud o njemu; svojom konstata- cijom hteli smo samo podvući prete- ranu elastičnost odredaba Ustava i njegovo prepuštanje rešenja ovako krupnog pitanja volji egzekutivne vla- sti. Možda, u ostalom, kad se uzmu g-obzirorazimolike“ 1" često “suproue želje ponekih krajeva, ni to nije. đavo, jer se tako moglo izbeći su- daru tih raznih želja; ali je ipak, S formalne strane, a možda i stvarno, ovo rešenje. gore no što je moglo biti. Istakavši, ukratko, sa par reči, svoje mišljenje, neobavezno, u osta- lom, o ovom rešenju pitanja podele naše zemlje na oblasti, zadovoljni smo što ovom prilikom možemo naročito naglasiti, da je Dubrovnik sa širom okolinom, neobično srećno prošao: on je, čak i ne baš u striktnoj sa- glasnosti S odredbama Ustava, iako Pažnja Dubrovniku. ne ni u protivnosti s njima, prošao kao kakvo mezimče i dobio svoju du- brovačku oblast. Još u odboru za po- delu zemlje na oblasti Dubrovniku je ukazana naročita pažnja. Nije to bilo spontano, niti je došlo odjednom ; ali, uprkos protivnosti i ne baš potpuno prikrivenim akcijama, zahvaljujući i zauzimljivosti i auktoritetu i rečitosti — to moramo javno kazati — gosp. Ljube Jovanovića, istina po izbornom okrugu i dubrovačkog poslanika, ali kome je Dubrovnik najmanje dao u poverenju pri izborima, — Dubrov- nik je, na kraju krajeva, triumfovao. On se.tome može radovati, ali u toj radosti ne sme zaboraviti, da je za nju on sam najmanje učinio. Ima još nešto, čime je Dubrovnik odlikovan i po čemu je nesumnjivo stao ispred mnogih drugih varoši; on je dobio jednu neobično važnu in- stituciju: upravni, administrativni sud čija kompetencija obuhvata celu Crnu Goru i Dalmaciju. I u ovom, kao i u prvom pitanju, Dubrovnik ima da zahvali, najviše i najtoplije, jednom i istom čoveku. Ne mislimo isključivo, — dil SVaKOJAKO 1 pre Sviju 1 najvise. | sk “ Prošlost Dubrovnika odista | je. dostojna pažnje; ali ona bez sadaš- | njice ne predstavlja predsudan ka- pital. Verujemo, da je pri rešavanju napred izloženih pitanja igrala zna- čajnu ulogu i prošlost njegova, Du- brovčani ipak ne smeju živeti u za: bludi, da se prilike i «potrebe mere po zaslugama ili, u konkretnom slu- čaju pravilnije kazano, po slavi izu- mrlih pokolenja. Ako u toj zabludi budu živeli oni će lako doživeti TA- zočarenja. Dubrovniku se ukazuje PILICI # KRŽINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. 41 K. P. DOMINKOVIĆ. Već je osam punih rqi .. . ni 2 . . . Valijan mi pomalo dosadio čavrljanjem, ali, onog mladića do moje postelje, nema nikoga s. kimebi pristojno progovorio. Nego, i ona dva Muslimana kao da su počeli postajati nešto obazriviji prama meni. dalje me nije dirao, a onaj ćoravi, koga su svi zvali Ć o ro, gotovo iznemogao, ponudio mi se čak, da će mi on rediti postelju. Ovaj kao da je bio baš malo šašav, i ako zbog toga nije ovdi dira onaj drugi Musliman. — Aooo! Đavo odnio njega i njegov lijek! "ne kaza da je otrov? Prevrnuše mi se crijeva i poblju- vah sve što-sam i lani pojeo ' | ii — A osladio ti se, je li? iki đavo mu slast odnio! | ladilo ti se više što je tuđe, Ti e aan? . .v_ vw . Njega su ostali ponajviše 1 ponajeesce diral neke pute, onako kao u šali, iznio i batina osuđen da živim između ovakove čeljadi, opet, i moradoh se izmiriti sa svojim, položajem. Pa opet, pone: kad se je i među njima poštogod dešavalo, što je bilo kadro da me ipak malo razonodi i da mi n Tako se nešto desi sa Ćorom. Jednog jutra počeo on da nešto oblijeće oko onog dalmatinskog seljaka što je na opažanju i koji bi morao da iz ene bočice pije lijek, ali ga on jednako prosiplje kroz rupu na prozoru. — Je li, Boga ti, kakav je to lijek? pita ga “— Ne znam, Boga mi, ni sim. Ja ga pomalo istresam | ne pijem. Jednom. sam ga, u početku, okusio, sladi pa mi je otužno. — Zar baš slatko ?%; opet će Ćoro. Gle i lijek može da bude sladak! Baš mi nešto Vidi ovaj seljak da se je Coru nešto osladilo, p ne će da prosiplje lijek, već ga netaknu +. . ; ,. . 5 Prozoru, udalji se i pođe do peći da se ogrije. Coro, kao ' dana odkako ovdje živim. Istina, | ćuti, (da ga se ništa ne tiče, primakne se, kao slučajno, k pro- pravi se da nešto gleda na zoru, prisloni se uza nj, Onaj jedan. Ćoro | _— Što ti se dogodi, i; pa ie čak| . I ako sam nasilu, | | -— A ma eto jest, aljera mL ti na nos iskočilo, a? mnogo mog jada !; počeo. dalje kuka, a mi da se čudno ! rupu u prozoru. tog ostavi . __— a #) liječnik. _— —————;B—»—a__o polje, zahvati polako bočicu, "malko okusi, osjeti da je zaista slatko, te onda je iscijedi gotovo do dna. Onaj seljak vidje što Coro radi, pa samo pogleduje nas, namiguju osim njega i trajalo ni deset minuta a Čoro se izgubi u nužniku. Eto dan samo veče. Onaj seljak odštetu za ono što mu se dogodilo zbog lijeka. Coro zaboravio na svu muku, a za duhan da mu se i još jednom crijeva prevrnu, oslađuje duhan a izviše glave. U to neko poku cigaretu trljajuć joj pepeo o pod, a još brže izvuče nekakvu grdno uprljanu, prilično veliku njedara, pa njome k& mahnit |odmahuje dim da se razide. Straža bravu a u baraku plaho naleti neki mladi oficirić, imao dežurstvo pa došao Kod stražara na vratima, te malko zastane dok od njega ga do jedno četvrt sata natrag; blijed kao krpa, obe ruke po trbuhu i previja se. — Kuku, gdje pogiboh !; izvali na postelju i samo što kuka. jadan ne bio?; okupio ga i -— Ne to, već onako 0s _— Ostavi me, jadan bio, na miru; iskidamo od smijeha. > — Un Uh! Ja bi, Boga mi Ćoro. | ovamo u aps, pa ih krkao samo sa ovim lijecima. _— Po čem, jadan bio? | ž _— Kako ne ćeš! Eno za onoga kažu da je lud, pa mu dali ovaj lijek: A tamo, pametan ko iko. Ne će da ti, pa eto gdje ga pije, već, vidim ja, sve ga istresa eno ondje kroz onu A da ga je pio, altri put prevrnuo i đavo bi g nai vam prave ubojice. Eno mu svaki dan primiču po jednu pažnja i ukazivaće mu se, verujte, i dalje, bude-li se. pokazao dostojan pažnje. Niko i nikada nije nagrađivao nezahvalnost ! Ne treba nas razumeti rđavo! Ne mislimo nezahvalnost pre- ma ličnostima, već nezahvalnost pre- ma celini, prema državi. S > Dubrovnik može da bude alem- kamen u kruni našeg nacionalnog poseda ; on može, samo ako hoće, da bude ponos i dika celokupnog našeg naroda. Sve to zavisi od njega. Ne treba, zato, da zaboravi ni za čas na onu narodnu: ,Svak je ko- vač svoje sreće!“. | E Mi, od svoje strane, želimo Du. brovniku svako dobro. Ali će želje, pa čak i naše nastojanje oko. toga, ostati bez rezultata, ne oseti li to i on, i njegovi građani. Po našem SILVE . s. .. e mišljenju, do njih, do njihove svesti, do njihova pravilna shvatanja duž- nosti, zavisi, više no i do čega dru- goga, da mu se obezbedi sjajna bu- dućnost, sjanija, možda, i od_njego- ve prošlosti. Svi njegovi građani, bez razlike, moraju o tome dobro .* sexo . . razmisliti i prema tome se upravljati. | Ne bismo želeli, da nas ko rđavo razume i da nam, neopravdano i bez razloga, prebaci pretenzije kakve pristrasnosti; daleko smo od svega toga! Šta ko čini, sebi čini! Mi Du- brovniku, i varoši i njegovim gra- đanima, želimo svako dobro; hoće li te naše želje biti i realizovane, hoće li, dakle, on imati sjajniju, upravo sjajnu budućnost, ne zavisi ni od koga, nego samo od njega 1 njegovih građana. To nam ne sme niko sporiti, jer bi to značilo odri- cati Dubrovniku svaku volju na život, | abdikaciju na slavnu prošlost, i želju na slavniju budućnost! Dubrovčani, i samo oni, mogu govoriti i tražiti u ime Dubrovnika! Daće im se mnogo, budu li i po- kažu li se zaslužni i dostojni ! Političke Svršetak genovske konferencije. > Genovska konferencija već se je ra- zišla, ona nema više što da rješava niti -ferencija se je razišla a da ne može da ose pri svome rasturanju pohvali da je uspjela. Opšti rezultat konferencije jeste ! neuspjeh. Ali on' nije nenadan i neočeki- van. Po početku se vidi kraj, a na konfe- renciji je odmah s početka vladalo takovo imeđusobno nepovjerenje, da je ono otvo- orilo gve one razne vrsti metoda za rješa- vanje glavnog zadatka, da se je i nehote | > moralo tako i toliko zastraniti da je ne- minovno moralo svršiti neuspjehom. | & d Naš uspjeh na genovskoj kontereneciji. d Ž .. 5 « N .. odane Ako genovska konferencija i nije po: stigla ništa od onoga za što je bila sazva: na postiglismo mi jedan velik uspjeh. Naši M o ovo rar nali aa KL E nes va sređuje novosti. su se predstavnici vratili kući, cijenimo, - dosta zadovoljni. - Na genovskoj No | konferenci li predstav: -ljali smo Malu Antantu koja je znala da nesnosno ekonomsko stanje u Evropi. Kon- € (NIPUnaje u eli ano me g E E 2. da nametne poštovanje sa strane svih onih a koji su nas prije s visoka gledgli. d0-l68 velik moralni uspjeh kojim je cijena naše | države znatno _poskočila. Taj moralni us- pjeh pokazno je i pozitivne rezultate u našem sporu s Italijom. Naš spor s italijom. Može se računati. da je konačno ri- ješen. S naše strane Ježi uspjeh u tome što je posredovanjem engleskog premijera Lloyd Georgea _ ltalija brzo pristala da izvrši nešto bi s nama još dugo natezala nalazeći uvijek neke smicalice. I ako spor nije svršen onako kako bi smo mi željeli i kako bi trebao da bude svršen, ipak. donese je na usta, samo nam i smije se. Nije po- skupio jauče, previja se te se, Što mi meni je i ovako oro da se ljuti, te udrio da sve hećime*) strpao drob bi mu se do sada a sigurno odnio. Doktori su ——a—»——»—aW======> bocu one otrovi, koliko su alčaci, prevare. Računaju: što bi se potruj ih pa mirna Bosna! Tako je, još krvnički ujeda!....— Ne sjećam se tačno, kasnije. Svakako bilo je poslije podne, gotovo pri da ga đavo što prije odnese, a, vidiš, osladili mu lijek, da ga lakše namame i oko fukare mnogo zabavljali; da li je bilo tog istog dana ili dao Ćoru malo duhana k6 neku kao da je bio gotov i sve odbacuje, nekako oholo, dimove počeo da oskakuje i sve na vratima odvrne koji je da pregleda straže. Zaustavi se primi raport. Kad ostavi stražara pa uđe nekoliko koraka u baraku, najednom zastane, izdigne nos, sve nešto njuši, pa će osorno: 2 kae De — No! Tu pušila, ko u dunkel! No, ti pušila, ja sa tebe u štrafe ; baš kao da je znao, prama Coru. _ Šta ti mene u štraf, kad ja nijesam pušio, a, bezbeli, evo neka kažu, nije niko pušio. | Na — Kako niko pušila, a što to?...- izdignute glave a sve-nosom kruži i omirisava. -— Vuu, kako se gospodin oficir prevario !; počne odjednom onaj drugi Musliman. ; | pušila ? No! ko pušila, ja njemu završi, udrio oficirić 1 ji... Kuku, ala me pa razdragan šeta, i pocijepanu maramu Iz ca na vrata. Ćoro brzo ugasi“