42

po gpujenom K cy6orom y jyrpo

£annafa: 3a NyGpoBHuK,
MP aurareeM y Kyhy 84 un.
( M saBY: flowTOM 3a /ly6poB-
ud be uujeny /IpxaBy 96 JuH.
gih onuny, Ha NO FojmnHe u Ha
2 i mjeceu. cpa3mjepHo. =!
k gnojem Gpoj €. Aunap. -

ATuB0 Hi ogryikuBo y ly6poBHuny.

 BnacHuK u usnaBare;: OJIBOP HAPOJIHE PAJUKAJIHE CTPAHKE Y JIYBPOBHHKY.

| uM. BUCHH€ y HMupuuu

onli€iba, 34XBaJie M _OFJACH
y TeKcrTy 4 junapa Craj-

HHM OFNACHBAUHMA NOM CT.

Onrosopuu ypenunx: HBO XEPIIO
gp. 42. | -Ny6posnuu, 27. tjaja 1922. ron. i.

Upravni činovnik, sudija, advokat,
udent prava, svaki građanin koji se
interesuje za javnu stvar, koji prouči

ikone od 26. aprila ov. g. o opštoj |

upravi i 0 oblasnoj i sreskoj samo-
upravi, Be može da se otme snažnom
osećanju radosti i zadovoljstva i jas-
nom uviđanju, da je s ovim zakonima,
| pored Vidovdanskog Ustava, učinjen
džinovski korak ka ostvarenju veli-
koga zadatka što ga je naša genera-
cija dobila od istorije, da, naime, od
ove kao po nekom čudu stvorene lepe
nove otadžbine izgradi što brže jednu
walnu državnu celinu, jedan pravi i
svima pristupan zajednički dom

ga“ je živeo u onoj mozajičnoj dr-
javi, koja je bila dvojna austro-ugar-

ka carevina, dobro zna, kakva li je

to muka bila učiti i upoznavati admi-

'

nistraciju raznih provincija, krunovi-

na, zemalja, it. d. 1, malo ko je znao,

kako je uređena i kako radi uprava
u najbližim susednim pokrajinama.

Mi, iz Dalmacije, nismo poznavali ad-

ministraciju, nadleštva, funkcionisa-

nje upravnoga aparata nama najbliže

Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Sla-
vonije, a još manje Slovenačkih pro-

vincija i Vojvodinskih krajeva. A,
lako je biloi za one iz Bosne, iz Hr-
vatske, iz Slovenije, iz Vojvodine.

Kad je koji upravni činovnik, silom

prilika, hteo da pređe u službu u dru-
go koje do sad pobrojanih državno-
pravnih i administrativnih područja,
morao je da se dade na učenje za-
kona i administracije toga novoga
područija kao jedne nove države.

Zidanie države.

nje i pothranjivala, naročito u javnim
funkcionerima, osećanje da je s one
strane pokrajinske granice inostran-
stvo.

Sad, navokon, posle vekova po-

cepanosti i podvojenosti, ti kineški

zidovi, koji su nas delili jedne od
drugih na tome tako važnome polju
administracije, na kojemu se pogla-
vito provađa svest jedinstva u jedno-

me narodu, jer se na njemu kreće

realan i praktičan život svagdašnjice
jednoga naroda i izvađaju najvažniji
gocialni, kulturni i privredni zadatci
državnoga organizma — pali su, i,
verujemo, za navek. Na celoj terito-.
riji naše otadžbine, od Triglava do

Vardara, od Subotice do Jadrana,

nizačije | savremenih demokratskih
država. Jasne i sigurne granice nad-
ležnosti udarene su dvema upravama,
opštoj. i samoupravnoj ; savršeno je

uređena njina međusobna saradnja ;

donete su sigurne garantije za slobo-
dan i uspešan rad samoupravnih
jedinaca i njine nadležnosti ; umereno
i saobrazno najmodernijim principima
upravnoga i državnoga prava reguli-
san je nadzor državne uprave nad

x

poslovima samoupravnih vlasti ; krug

la oblasne i sreske samouprave

aš aa e

ko je širok i realan da rastvara
prostrano i blagodatno polje za buđe-

rteira

e; tas se. E . h4 . .
nje, razvijanje i uspešno delovanje i
svih aktivnih i zdravih sila našega
naroda u cilju onoga jedino nužnoga,

istinskoga i bitnoga zadatka, koji sebi

mo da postavimo i od kojega
la zavisi sva naša budućnost,

imamo, u administraciji, ista nadle- naša vrednost u međunarodnoj zajed-
štva, iste organe, iste postupke, ista nici: izvođenje privrednoga blagosta-

itanjima realnoga života, može da

prava i dužnosti. Ko ovu veliku te- nja, socialnoga | reda, nacionaine 1
kovinu posmatra sa jednoga realnoga kulturne prosvećenosti.
gledišta, sa gledišta pragmatizma, koje 2 | apram ovakove jedne reainosti,
kao god u čistoj filozofiji tako i u zidan a države i sigurnoga koracanja

se uzme kao najsolidnije, taj prosto

ne može da shvati da se kome ova
unifikacija naše administracije može
prikazati drugojače nego kao j edno ;
veliko belodano dobro. Ko ovo dobro koj a će opet da se ogradi kineškim |
ne vidi i ne priznaje, taj stoji ne- zidom od ostale nacionalne zajednice |
iukojoj će da se obrazuje neki
ošimerni pravni i državni poredak ?
Šta da vredi bolećiva i romatična

sumnjivo pod uticajem nerealnih pre-
dubeđenja. .

Novi su zakoni -jedro i snažno
delo, koje pokazuje

i potvrđuje |

polju budućnost, šta da vrede de-

na Radića, koji hrvatskome

dne nemoguće hrvat

ideologija g. Ljube Babića-Gjalskoga,

državotvornu i stvaralačku sposobnost po kojoj bi se već povezani: udovi

onih koji su ih izgradili i proveli. S |

narodnoga tela opet morali rasturiti,

ovim zakonima naša država dobija i na mesto već ujedinjene države
takovo jedno  organizovanje opšte postaviti šest federativnih nezavisnih

agoške i luđačke sleparije jednoga |

odu pokazuje snasenje u stvaranju —
ske republike,

-

bi sa ove naše planete iščezla ta

Kraljevina Hrvatska i Slavonija“, u

koju gospoda od hrvatske zajednice |
zablenuto bulje s potpuno istim men-
talitetom zagrebačkoga redarstvenoga -
nadstraža Florijana Kranjčeca iz naj--
novije Krležine novele, u mozgu

kojega je ,ta Kraljevina Hrvatska i

Slavonija jedan pojam, pun nekog
nadzemaljskog suvereniteta, koji je
konačna svrha svega -i zbog čega sve
na svetu radi i muči se, da bi nad
svima onda stajala ovakova Kra-
ljevina“?. | | |

Plemenske sujete, historijske hip- |
noze, senilne zablenutosti u prošlost,

nerealna prećenjivanja sitnih . indivi-

dualnih osebina sve će to da u skoro :
odnese svež val realnoga života, kao |
što će zdrava duševna snaga naroda |
našega da nadvlada sve crne, oirov-
ne, zlokobne, izdajničke, degenerisane
i nastrane sile, koje ludački ili zloči-
nački idu za destrukcijom države"
Samo idimo napred! Neka se u
propisanom roku provedu oblasni |
izbori, pak će narod da od sterilnoga
politiziranja o formi vladavine i o
ustrojstvu države pređe na realno tio
praktičnoga i korisnoga rada u samo- |
upravi. 2 A |
U Beogradu se zida

genovsku konferenciju i na njemrad, te

se, gotovo jednodušno, konstatuje, da je | ž
genovska konferencija doživila potpuni ne-

uspjeh, te nije uspjela da postigne niizda-
leka onaj cilj, koji joj je bio namijenjen. 2
Uzroci neuspjeha su razni, i svak ih nalazi
na svoju tuku, ali gotovo cijela je štampa. |
složna u tome, da je glavni uzrok neuspife-

 UMJEHE OFNACKMA + —

jeuuor crynua 3 nUTa fIpu- | Kad

država, ma
drugamo so — luduje Drd

Poslije genovske konierencije. | ae

= Čitava svjetska štampa osvrće se na 2

—

Ne treba dokazivati, kolika je ta
administrativna pocepanost i razno-
likost prečila naše duševno ujedinje-

-—.—.

_ i

državne i samoupravne administracije, |
koje ni u čemu ne zaostaje za ponaj- |
boljim ogledima administrativne orga- |

xa“
Fa

G

m

ko

jedinaca e da se tako ovekoveči naša |
nesretna podvojenost 1.
a to sve iz poglavitoga razloga da ne

hu u tome što među državama zastupanim |

pocepanost, dalo nepovjerenje, koje je sa tokom kon-

ferencije sve više raslo.

PILICI 4 KRŽINE

uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917.
K. P. DOMINKOVIĆ.

Lijeno se izvali, ali brzo postaje nervozan. Jer Ta-

= lijanae ne može da stoji a da ne razgovara barem sam
osobom, ako nekog drugog nema. Opet izvali nekakvu
. frdnju, poprati ju smijehom i okreće se, ne će li kogod

5 njime zapodjenuti razgovor. Ako i tada ostane osam.
ljen, počne nešto da promišlja dok, tek odjednom, ne
čuješ kako tihoi sitno žviždi kakvu ariju iz opere Verdi-a,
Puccini-a ili Mascagni. Ali mu i zviždanje postaje brzo do-
“Adan drug, te okreće da tiho pjeva dok i to brzo omrzne,
ler ni zviždanje ni pjevanje ne mogu da mu zamijene
razgovor i čavrljanje, za što osjeća neku jaču potrebu.

. >> | baš nema poštena čovjeka, skim bi mogao
dvije riječi pregovoriti! — misli u sebi Talijanac, osje-
“ajući u ovoj osamljenosti jači. umor i od samog prisilje-
'& vršenja dužnosti. Lijeno se pretegne, zijevne i sa
ičim glasom počne sam sebi da se jada: O che vita!...

—.. Noiosa!; upadne mu neko u riječ.
Paoa. kao da ga je nešto nenađano džarnulo,

8lo tada prekine protezanje 1 zijevanje, okrene hitro
slavu prama onoj strani odakle je glas došao, stane časom
.. ne vjeruje, pa kad vidi da se nije prevario, ostavlja

“Ku i prilazi svom novom prijatelju, pozdravlja se

S li s vw * . .. va. * . * ;
Nime i počne da siplje riječi, pitanja i odgovore sa

ovim zadovoljstvom, da prosto zaboravlja i da je u

Užbi | x .
\2bi i na dužnosti.
— Pa uzmi barem sobom pušku, jer da naljeze kon-

tro "i. Ž
ola ili gmjena, mogo bi rđavo proći; govori mu sei

Pominje ga ge.

(izmijeni straža, on se hitro i kratko okrene k nama, na-

izvali nešto ne-|
pristoino, zadovoljno se nasmije i nastavlja bezbrižno će-
retanje dugo i bez kraja.
— Ali nemoj, dragi, da propadneši; na svrhu ga
se ozbiljno opominje. Eto i ključ je u bravi, već pođi i
izvadi ga kako je naređeno. Možda nijesi ni zaključao
vrata, pa ako ti rupi kontrola, eto te lako u našem položaju.
— O,sti gnoeehrP*) --. . Njihove nekakve pedanterije
i lude sitnice upravo mi dozlogrdiše; počne Talijanac
da se vajk4, ali ipak uviđa, da je bolje poslušati, te pođe
k vratima da izvadi ključ iz brave. doe

Vrata baš i nijesu bila zaključana. On zavrne klju-

Talijanac. nemarno mahne rukom,

čem i dva puta, baš kako je bilo i naređeno, izvadi ključ
iz brave, prihvati pušku i uputi se da nastavlja čavrlja-
nje. Ali baš na po puta neko pokuea na vrata i htjede
da ih otvori. Talijanac se hitro zatrči na prstima noga,
metne kliuč u bravu, otvori vrata i stajaše u propisnom
stavu na straži. Dolazila je izmjena i kontrolni oficir.

= Talifanac propisno, ali ipak sa nekim đavolskim iro-
ničkim izrazom, raportira oficiru o svojoj službi, a kad ga

migne vrlo vješto i otiđe sa smijehom. Sigurno je bio
veseo što je podvalio njokima, te je pošao veseo, a
možda sada od zadovoljstva putem zviždi ili pjevucka
kakvu iz velikog broja Canzonette triestine.
Taliianea zamijeniše Mađari. Već prvi njihov pogled
na nas u baraki, kazivao ih je, da su to Tatari, u kojima
još jednako kipi ona divlja krv, gotova na krvološtvo na
svakoga ko nije njihova plemena. Vršili su službu i pre-
tjerano tačno, ne toliko s toga što ih je takove istesala disci-
plina kao Nijemce, već što im je određena dužnost došla

*) Talijanac zove Nijemce pogrdno gnocchi (njdki) što u nje-

mačkom izgovara die Nockern (valjušci). -

zgodno da u ime nje kinje. Oni su mi bili izraziti predsta-
vnici one rase, pod čijim igom propadaju sve ostale naro- |

dnosti a te narodnosti sada se divlje biju i krv liju, da oču-
vaju i još jače utvrde gospostvo onoga pod kim propađajuiis-

čezavaju. Poznata nadutost, mržnja i zloća mađarske rase pra-
ma nemađarima, potpuno se je odrazivala i kod ove straže. |
= Čuvalisu mei Česi. Pod jednom bajunetom viđao sam
dvojicu njih: Čeha vojnika i Čeha brata, Slavena, U jakoj, |
teškoj i nejednakoj borbi sa Nijemcima, Česi su se zadojili
njemačkim borbenim duhom. Usvojiše njemačku izdržljivost,
njemačku otpornu snagu pa čak i njemački pozitivizam
u progresu. Oni sa Nijemcima prave dva nejednako velika |
alema, koja se neprestano taru i međusobno bruse, pa i
mali sjaje kao i veliki. To sam opazio kod brata Čeha i
pod bajunetom. Ali ona tačnost i izrazita ozbiljnost pri
vršenju dužnosti, gotovo jednako kao i kod Nijemca, iz-

(gledali su mi više kao rezultat stečen u narodnoj borbi |

sa Nijemcima nego kao rezuitat vojne discipline. S druge
strane vidio sam pod tom istom bajunetom čovjeka koji,
uza svu tačnost i strogost vršenja dužnosti, daje ipak
izraza da nešto trpi, koji se na slavensku riječ i nehote
obazire i nešto premišlja, kao da tuguje, da žali. Vidjeh
pod bajunetom brata Slavena, koji sa svojim strogim i
tačnim vršenjem dužnosti prikriva vješto neke osjećaje, |

kojima mu je strogo zabranjeno da se ispdlje, te, da ono

što radi, sasvim je oprečno od onoga što misli i osjeća.
Imao sam prilike, da ipak kratko vrijeme sa njime govorim,
pa sam se o tome uvjerio. |

— Gospodine! Ne znam,
poznato, ali ako nije, Vi ćete
da smo mi Česi narodni patriote

— Nazdar!; odgovorim mu tiho 1
se razumijesmo. |

je li Vam već do sada
se kroz ovaj rat uvjeriti,
i da smo Slaveni.
udaljim se, jer

na konferenciji, odmah s početka zavla- |