42 po gpujenom K cy6orom y jyrpo £annafa: 3a NyGpoBHuK, MP aurareeM y Kyhy 84 un. ( M saBY: flowTOM 3a /ly6poB- ud be uujeny /IpxaBy 96 JuH. gih onuny, Ha NO FojmnHe u Ha 2 i mjeceu. cpa3mjepHo. =! k gnojem Gpoj €. Aunap. - ATuB0 Hi ogryikuBo y ly6poBHuny. BnacHuK u usnaBare;: OJIBOP HAPOJIHE PAJUKAJIHE CTPAHKE Y JIYBPOBHHKY. | uM. BUCHH€ y HMupuuu onli€iba, 34XBaJie M _OFJACH y TeKcrTy 4 junapa Craj- HHM OFNACHBAUHMA NOM CT. Onrosopuu ypenunx: HBO XEPIIO gp. 42. | -Ny6posnuu, 27. tjaja 1922. ron. i. Upravni činovnik, sudija, advokat, udent prava, svaki građanin koji se interesuje za javnu stvar, koji prouči ikone od 26. aprila ov. g. o opštoj | upravi i 0 oblasnoj i sreskoj samo- upravi, Be može da se otme snažnom osećanju radosti i zadovoljstva i jas- nom uviđanju, da je s ovim zakonima, | pored Vidovdanskog Ustava, učinjen džinovski korak ka ostvarenju veli- koga zadatka što ga je naša genera- cija dobila od istorije, da, naime, od ove kao po nekom čudu stvorene lepe nove otadžbine izgradi što brže jednu walnu državnu celinu, jedan pravi i svima pristupan zajednički dom ga“ je živeo u onoj mozajičnoj dr- javi, koja je bila dvojna austro-ugar- ka carevina, dobro zna, kakva li je to muka bila učiti i upoznavati admi- ' nistraciju raznih provincija, krunovi- na, zemalja, it. d. 1, malo ko je znao, kako je uređena i kako radi uprava u najbližim susednim pokrajinama. Mi, iz Dalmacije, nismo poznavali ad- ministraciju, nadleštva, funkcionisa- nje upravnoga aparata nama najbliže Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Sla- vonije, a još manje Slovenačkih pro- vincija i Vojvodinskih krajeva. A, lako je biloi za one iz Bosne, iz Hr- vatske, iz Slovenije, iz Vojvodine. Kad je koji upravni činovnik, silom prilika, hteo da pređe u službu u dru- go koje do sad pobrojanih državno- pravnih i administrativnih područja, morao je da se dade na učenje za- kona i administracije toga novoga područija kao jedne nove države. Zidanie države. nje i pothranjivala, naročito u javnim funkcionerima, osećanje da je s one strane pokrajinske granice inostran- stvo. Sad, navokon, posle vekova po- cepanosti i podvojenosti, ti kineški zidovi, koji su nas delili jedne od drugih na tome tako važnome polju administracije, na kojemu se pogla- vito provađa svest jedinstva u jedno- me narodu, jer se na njemu kreće realan i praktičan život svagdašnjice jednoga naroda i izvađaju najvažniji gocialni, kulturni i privredni zadatci državnoga organizma — pali su, i, verujemo, za navek. Na celoj terito-. riji naše otadžbine, od Triglava do Vardara, od Subotice do Jadrana, nizačije | savremenih demokratskih država. Jasne i sigurne granice nad- ležnosti udarene su dvema upravama, opštoj. i samoupravnoj ; savršeno je uređena njina međusobna saradnja ; donete su sigurne garantije za slobo- dan i uspešan rad samoupravnih jedinaca i njine nadležnosti ; umereno i saobrazno najmodernijim principima upravnoga i državnoga prava reguli- san je nadzor državne uprave nad x poslovima samoupravnih vlasti ; krug la oblasne i sreske samouprave aš aa e ko je širok i realan da rastvara prostrano i blagodatno polje za buđe- rteira e; tas se. E . h4 . . nje, razvijanje i uspešno delovanje i svih aktivnih i zdravih sila našega naroda u cilju onoga jedino nužnoga, istinskoga i bitnoga zadatka, koji sebi mo da postavimo i od kojega la zavisi sva naša budućnost, imamo, u administraciji, ista nadle- naša vrednost u međunarodnoj zajed- štva, iste organe, iste postupke, ista nici: izvođenje privrednoga blagosta- itanjima realnoga života, može da prava i dužnosti. Ko ovu veliku te- nja, socialnoga | reda, nacionaine 1 kovinu posmatra sa jednoga realnoga kulturne prosvećenosti. gledišta, sa gledišta pragmatizma, koje 2 | apram ovakove jedne reainosti, kao god u čistoj filozofiji tako i u zidan a države i sigurnoga koracanja se uzme kao najsolidnije, taj prosto ne može da shvati da se kome ova unifikacija naše administracije može prikazati drugojače nego kao j edno ; veliko belodano dobro. Ko ovo dobro koj a će opet da se ogradi kineškim | ne vidi i ne priznaje, taj stoji ne- zidom od ostale nacionalne zajednice | iukojoj će da se obrazuje neki ošimerni pravni i državni poredak ? Šta da vredi bolećiva i romatična sumnjivo pod uticajem nerealnih pre- dubeđenja. . Novi su zakoni -jedro i snažno delo, koje pokazuje i potvrđuje | polju budućnost, šta da vrede de- na Radića, koji hrvatskome dne nemoguće hrvat ideologija g. Ljube Babića-Gjalskoga, državotvornu i stvaralačku sposobnost po kojoj bi se već povezani: udovi onih koji su ih izgradili i proveli. S | narodnoga tela opet morali rasturiti, ovim zakonima naša država dobija i na mesto već ujedinjene države takovo jedno organizovanje opšte postaviti šest federativnih nezavisnih agoške i luđačke sleparije jednoga | odu pokazuje snasenje u stvaranju — ske republike, - bi sa ove naše planete iščezla ta Kraljevina Hrvatska i Slavonija“, u koju gospoda od hrvatske zajednice | zablenuto bulje s potpuno istim men- talitetom zagrebačkoga redarstvenoga - nadstraža Florijana Kranjčeca iz naj-- novije Krležine novele, u mozgu kojega je ,ta Kraljevina Hrvatska i Slavonija jedan pojam, pun nekog nadzemaljskog suvereniteta, koji je konačna svrha svega -i zbog čega sve na svetu radi i muči se, da bi nad svima onda stajala ovakova Kra- ljevina“?. | | | Plemenske sujete, historijske hip- | noze, senilne zablenutosti u prošlost, nerealna prećenjivanja sitnih . indivi- dualnih osebina sve će to da u skoro : odnese svež val realnoga života, kao | što će zdrava duševna snaga naroda | našega da nadvlada sve crne, oirov- ne, zlokobne, izdajničke, degenerisane i nastrane sile, koje ludački ili zloči- nački idu za destrukcijom države" Samo idimo napred! Neka se u propisanom roku provedu oblasni | izbori, pak će narod da od sterilnoga politiziranja o formi vladavine i o ustrojstvu države pređe na realno tio praktičnoga i korisnoga rada u samo- | upravi. 2 A | U Beogradu se zida genovsku konferenciju i na njemrad, te se, gotovo jednodušno, konstatuje, da je | ž genovska konferencija doživila potpuni ne- uspjeh, te nije uspjela da postigne niizda- leka onaj cilj, koji joj je bio namijenjen. 2 Uzroci neuspjeha su razni, i svak ih nalazi na svoju tuku, ali gotovo cijela je štampa. | složna u tome, da je glavni uzrok neuspife- UMJEHE OFNACKMA + — jeuuor crynua 3 nUTa fIpu- | Kad država, ma drugamo so — luduje Drd Poslije genovske konierencije. | ae = Čitava svjetska štampa osvrće se na 2 — Ne treba dokazivati, kolika je ta administrativna pocepanost i razno- likost prečila naše duševno ujedinje- -—.—. _ i državne i samoupravne administracije, | koje ni u čemu ne zaostaje za ponaj- | boljim ogledima administrativne orga- | xa“ Fa G m ko jedinaca e da se tako ovekoveči naša | nesretna podvojenost 1. a to sve iz poglavitoga razloga da ne hu u tome što među državama zastupanim | pocepanost, dalo nepovjerenje, koje je sa tokom kon- ferencije sve više raslo. PILICI 4 KRŽINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. K. P. DOMINKOVIĆ. Lijeno se izvali, ali brzo postaje nervozan. Jer Ta- = lijanae ne može da stoji a da ne razgovara barem sam osobom, ako nekog drugog nema. Opet izvali nekakvu . frdnju, poprati ju smijehom i okreće se, ne će li kogod 5 njime zapodjenuti razgovor. Ako i tada ostane osam. ljen, počne nešto da promišlja dok, tek odjednom, ne čuješ kako tihoi sitno žviždi kakvu ariju iz opere Verdi-a, Puccini-a ili Mascagni. Ali mu i zviždanje postaje brzo do- “Adan drug, te okreće da tiho pjeva dok i to brzo omrzne, ler ni zviždanje ni pjevanje ne mogu da mu zamijene razgovor i čavrljanje, za što osjeća neku jaču potrebu. . >> | baš nema poštena čovjeka, skim bi mogao dvije riječi pregovoriti! — misli u sebi Talijanac, osje- “ajući u ovoj osamljenosti jači. umor i od samog prisilje- '& vršenja dužnosti. Lijeno se pretegne, zijevne i sa ičim glasom počne sam sebi da se jada: O che vita!... —.. Noiosa!; upadne mu neko u riječ. Paoa. kao da ga je nešto nenađano džarnulo, 8lo tada prekine protezanje 1 zijevanje, okrene hitro slavu prama onoj strani odakle je glas došao, stane časom .. ne vjeruje, pa kad vidi da se nije prevario, ostavlja “Ku i prilazi svom novom prijatelju, pozdravlja se S li s vw * . .. va. * . * ; Nime i počne da siplje riječi, pitanja i odgovore sa ovim zadovoljstvom, da prosto zaboravlja i da je u Užbi | x . \2bi i na dužnosti. — Pa uzmi barem sobom pušku, jer da naljeze kon- tro "i. Ž ola ili gmjena, mogo bi rđavo proći; govori mu sei Pominje ga ge. (izmijeni straža, on se hitro i kratko okrene k nama, na- izvali nešto ne-| pristoino, zadovoljno se nasmije i nastavlja bezbrižno će- retanje dugo i bez kraja. — Ali nemoj, dragi, da propadneši; na svrhu ga se ozbiljno opominje. Eto i ključ je u bravi, već pođi i izvadi ga kako je naređeno. Možda nijesi ni zaključao vrata, pa ako ti rupi kontrola, eto te lako u našem položaju. — O,sti gnoeehrP*) --. . Njihove nekakve pedanterije i lude sitnice upravo mi dozlogrdiše; počne Talijanac da se vajk4, ali ipak uviđa, da je bolje poslušati, te pođe k vratima da izvadi ključ iz brave. doe Vrata baš i nijesu bila zaključana. On zavrne klju- Talijanac. nemarno mahne rukom, čem i dva puta, baš kako je bilo i naređeno, izvadi ključ iz brave, prihvati pušku i uputi se da nastavlja čavrlja- nje. Ali baš na po puta neko pokuea na vrata i htjede da ih otvori. Talijanac se hitro zatrči na prstima noga, metne kliuč u bravu, otvori vrata i stajaše u propisnom stavu na straži. Dolazila je izmjena i kontrolni oficir. = Talifanac propisno, ali ipak sa nekim đavolskim iro- ničkim izrazom, raportira oficiru o svojoj službi, a kad ga migne vrlo vješto i otiđe sa smijehom. Sigurno je bio veseo što je podvalio njokima, te je pošao veseo, a možda sada od zadovoljstva putem zviždi ili pjevucka kakvu iz velikog broja Canzonette triestine. Taliianea zamijeniše Mađari. Već prvi njihov pogled na nas u baraki, kazivao ih je, da su to Tatari, u kojima još jednako kipi ona divlja krv, gotova na krvološtvo na svakoga ko nije njihova plemena. Vršili su službu i pre- tjerano tačno, ne toliko s toga što ih je takove istesala disci- plina kao Nijemce, već što im je određena dužnost došla *) Talijanac zove Nijemce pogrdno gnocchi (njdki) što u nje- mačkom izgovara die Nockern (valjušci). - zgodno da u ime nje kinje. Oni su mi bili izraziti predsta- vnici one rase, pod čijim igom propadaju sve ostale naro- | dnosti a te narodnosti sada se divlje biju i krv liju, da oču- vaju i još jače utvrde gospostvo onoga pod kim propađajuiis- čezavaju. Poznata nadutost, mržnja i zloća mađarske rase pra- ma nemađarima, potpuno se je odrazivala i kod ove straže. | = Čuvalisu mei Česi. Pod jednom bajunetom viđao sam dvojicu njih: Čeha vojnika i Čeha brata, Slavena, U jakoj, | teškoj i nejednakoj borbi sa Nijemcima, Česi su se zadojili njemačkim borbenim duhom. Usvojiše njemačku izdržljivost, njemačku otpornu snagu pa čak i njemački pozitivizam u progresu. Oni sa Nijemcima prave dva nejednako velika | alema, koja se neprestano taru i međusobno bruse, pa i mali sjaje kao i veliki. To sam opazio kod brata Čeha i pod bajunetom. Ali ona tačnost i izrazita ozbiljnost pri vršenju dužnosti, gotovo jednako kao i kod Nijemca, iz- (gledali su mi više kao rezultat stečen u narodnoj borbi | sa Nijemcima nego kao rezuitat vojne discipline. S druge strane vidio sam pod tom istom bajunetom čovjeka koji, uza svu tačnost i strogost vršenja dužnosti, daje ipak izraza da nešto trpi, koji se na slavensku riječ i nehote obazire i nešto premišlja, kao da tuguje, da žali. Vidjeh pod bajunetom brata Slavena, koji sa svojim strogim i tačnim vršenjem dužnosti prikriva vješto neke osjećaje, | kojima mu je strogo zabranjeno da se ispdlje, te, da ono što radi, sasvim je oprečno od onoga što misli i osjeća. Imao sam prilike, da ipak kratko vrijeme sa njime govorim, pa sam se o tome uvjerio. | — Gospodine! Ne znam, poznato, ali ako nije, Vi ćete da smo mi Česi narodni patriote — Nazdar!; odgovorim mu tiho 1 se razumijesmo. | je li Vam već do sada se kroz ovaj rat uvjeriti, i da smo Slaveni. udaljim se, jer na konferenciji, odmah s početka zavla- |