dsnash opujemom u oy6oTom y")yTpo 1 npernnara : 3a /lyGpOBHHK, c NOHALIAIGBEM y Kytiy 84 jun. ua rojiuny. TouqTom 3a lNly6poB- auk u uujeny /p»aBy 96 1uH. Ha FOJHHY, Ha NO FOJMHC H HA .: < mMjeceui cpa3mjepHo. =! . flojenuuu 6poj 1. punHap. - (naTHBO M yTyuBo y /ly6poBnnky. * : pi > KA ' 4 , LJ i ža Q BjacHuK u usnasare: 0JIB0P NAPONE PAJUKAJIHE CTPAHKE Y NYEPOBHHKY. OnroBopiu ypenHuK: HBO XEPLIO a UHJEHE OTNACHMA: I um. BuCuHe y Wuupunu jenuor crynua 3 gun. Ipu- onhietwa, 3axBaJe 4 orJjacu Y TEKCTy 4 nuHapa Crag- HHM OFJIACHBAHHMA NOTIVCT. Le 5p. 43. | Ryopornii 31. Maja 1922. | Fon. i. Fui Kaxo crojumo! HaJa34MO Ce y BpeMeHy, Kana MO- KeMO JA 3460HIBEKHMO HCTOBPEMEHO pHllle CTBAPH O/I ZAMALIHOT 3HAaUaja, KO- —HKO Y HALIOj Kyfiđ TOJIHKO y HAllleM cycjeCTBy. Y IpBome pery rpez Hama je jezaH cBeuaHu uuH, KpasbeBo Bjeuuae. OBO je eh no ce6u jenaH morabaj, Koju, KOJIHKO NPY2KA IIPHJIHKE 34 HCKPEHO H HCTHHCKO BE€Ce/be HAPO/A, OBHM TEILUKHM TIPHJIHKAMA /LOJIAZH KAO MOJEM KOjH he na ucnpaBu 4 u3sjujeuu OBO HecpeljeHo 4 XaoTHuHo crabe. Y CBEH4AHOM uHHYy KpaJbeBa BjeHuarba Bn- NuMO M3M€hy ocranor u jenaH jak u CHTYpaH INOTe3 IIOJIMTHUKOT 3Hauaja, koju he CBAKAKO YTPTH_ IIyT COOJ 6y- nyhHOCTH NO APKABy H HAapo. OBaj CBEHAHH UHH IPECTABIBA jeIHY BEJIMKY RPDKABHY AKTHBY y CBAKOM TIOTJIEJIY. lpyra CTBAP /LOCTA BEJHKOT 3HA- aja, O Kojoj ce gaHac MHOTO FOBOPH, TO je TIHTAIbe BAI6CKOT_ SAMA H TIOHY- na Koje HaM ce nojdoce. Te noHye nojaše ca cojmMjiHe crpaHe, ou Ame- puke, H Beh caM Taj «bakar Mopao 6": 3a Hac 6HTH yTjemeHB, jep mokasyje la HMAMO KpeluTA KOJ HAjCOJALEHjHX u najmoiuujux. OBo, caMOo mo ceo, NpecTaB.bAJIO Gu jeguy NOJIHTHUKY Ip- XKABHY AKTHBY, KAJI MM CAMH H€ GuCMO: OMJIH TOJIHKO NaKOCHH MEHy COGOM, TE Ca PA3ZHHM CYMIbHYUEIBHMA O OLPIbHBA- ibuMa He 64 cMO yOnjajim u oHo /0- 6por rjaca M NoBjepea IITO HaM ra. Vi3rjena, na“ Kpyr4 Beh nokgaibajy. KOL HAC HMje MOFyhe pjeniaBaTH_KAKBO BAKHO HAPOJIHO HJIH IPIKABHO TIHTARE aKO Ce, OMJIO KAKO, HE JLOBEJLE y BE3y Ca HEeKHM IPIPABHM A(DepaMa, a TO cBe Jia ce CaMO HANAKOCTH jedIHOj Napruju uJiH Noje;tuHHM JIHUHOCTHMA, A TIpH TOME Ce H€ BOJIH pauyHa, KOJIHKO Ce Ha Taj HHuHH KucKkpenuTyjeMo Cam omaMo, rnje Ham je KDEIHT HajnoTpeOHnju. TOJIHKO, y_ NONyT 3AIHHX CMPTHHX Tp3aja, 3ZALATAK JA NOAPKABA Bjepy y' - H 6au y MOMeHTy Kana umajy a Ce Y HaILIeM KOMy CBPlIIe uBuje BeTHKe oveliki optimista prama genovskoj konfe- CTBApH: KpaeeBo Bjemuae -u ruTarbe 3ajMA, Y HameM cycjecrBy Kao za ce KAO Na Ce npunpemMajy, za Hac 30yHe CALI y OHOM MOMEHTY, KAJ HMAMO /A CBPIIHMO Buje crTBApu, Koje came no celu najy rapaHTujy, na heMO KpeHyTH K 60boj GynyhHocTu, na HeMo rnoueTu | ja ocjehaMO KAKO Ce ca HAC CKHJA | OHAj HEKH TEDET, KOT CMO CBH KPCTHJIH : | | radovi komisija u Genovi omogućiti znatno . poboljšanje ekonomskih prilika u Evropi, CrKy VEEN MED IIM Vramija koje su se jako pogoršale za vrijeme svjet- rela a HalaKkocTH Cca 3anaja uuMpeKk- | THO a npeko AnGaHuje HHEHPEKTHO. | IlpoHoce ce ruacomu ga Mabapu na. KAO He3a1OBOJbBCTBO. HALIOj FpaHuuu KOHNeHTPHLI nocTa | Opojme rTpyne u ga cBe oBo uma na. H3BEJIE HEKH CYIYAH IpeNan, za ac. OMETy H 36yHe y CBPIIABAHY HALIHX,. cana Hajjauux, ImuTama. A je uu y crBapu TaKO? Mu_mu- CIHMO Na unak nuje. Y TakoBe aBan- Type mamac uje JlakO yJIa3HTH, a mo- FOTOBO He Ca HaMa, KOjH HMAMO .IOT- NyHO NOySNaa 'y Hamy Bojeky, #H- npen. Kojom upyru umajy pecmekra. OBakoBe agapmaHTHe Bujecru, HEKAKO. npeBeh HECOJIM/IHE Case, noJaše 4 ya“ imaBajy ce ca one cTpane, Koja: jou, uma OHOM MajeHoM ujejiy Hammx HenaTpnjora, KOju jom uujeme ua Gu Morao nofiH Hek Kapgo. AreHara 3a TO HMaje a OBAKOBe BHjeCTH M3 IHXOBE CY _KOB- Hune. C_TOra OL CBHX E>HXOBHX IKEJbA He he u He MOxe GHTH HHIITA, A MH y Hanioj kyhu ugeMO y cycpeT Tako- Boj GynyhHocTu, na he Ham mH cycjecTBo 3HATH OMTU MHPHO H POeCIIEKTOBATH HAC. Y To Bjepyjemo. a» imali su trostruki cilj: Sedma tamnica. Političke novosti. Lioyd George 6 radu u Genovi. Poznato je, da je Lloyd George bio renciji. Rusko-njemački ispad ga je u op- timizmu pokolebao, ali ga nije preokre- nuo u pesimistu. Sada, kada je genovska konferencija svršila, vori kao o kakovu neuspjelom pokušaju, i kad se o njoj go- Lloyd George ima ipak riječi da naglasi neke uspjehe te konferencije, naročito u . uskom pitanju. Pred par dana održao je u donjem Sltimu govor, u kome je naglasio da će skog rata. Pomenuo je mogućnost da se uspostave odnosi sa Rusijom, što će do- nijeti olakšanje ekonomskih prilika u Ev- ropi. To uspostavljenje odnosa moći će se provesti samo u sporazumu sa onim predstavnicima Rusije, koji su je zastu- pali u Genovi. Rusija ima velika prirodna bogatstva. Lloyd George uputio je opo- menu svima državnicima, da misle na bu- dućnost Evrope. Pregovori sa Rusijom olakšanje ruskom narodu, uspostavljenje odnosa sa Rusijom i naročito otklanjanje opasnosti koja pri- jeti u budućnosti. — U ovo posljednje ne možemo potpuno vjerovati. -Mađarske mahnitesti. > Beogradski listovi donese izvješća sa. 4di&š6 i mađarske graniče, da Mađari kon- centrišu jači dake vojske. To bi imalo, kako kažu, zadaću, da Mađari tobože, imalo biti za vrijeme kraljevog vjenčanja. Čak izvješćuju, da su mađari prikupili na našu granicu veliku vojsku: od ništa manje već 24 hiljade vojnika. Mi svakako ovakovim vijestima ne dajemo vjere, jer Mađari znaju da sa ta- kovim avanturama ne bi ništa postigli. Ovakove vijesti dolaze iz onih vrela iz kojih su i do sada dolazila, da uzdrže u životu nađu onoj šačici naših mizerija, koji ovako proriču datume, kad će se opet vratiti ono staro doba ropstva. * PA 5 RS LIRAETEENDAŠTAGI (OGIVETE E RJ rati ssca ELJEJE . ra dra = aaa ČELA ČL PČ EEE, , , . . a=čianaariajraprrara=as» zi mučke i iznenada upanu na naš teritorij, a sve bi, D'Annunzio i Mađari. »secolo“ javlja, da D'Annunzio misli . kroz nekoliko dana doći u glavni grad Mađarske u političke svrhe, i to da dođe do što tjesnijeg zbliženja između Mađara i Talijana. Neki mađarski listovi već sa simpatijom govore o D'Annunzijevoj po- sjeti. Šarlatanstvo | Amerika i pitanje našeg zajma. Iz Beograda javljaju: Američka vlada poslala je našoj vladi notu, kojom traži de- talina obavještenja o tome, na što naša vlada namjerava utrošiti zajam od 100 mi- lijona dolara, koje traži (?) od američkih banaka. Dalje je američka vlada zatražila informacije o pojedinim ponudama, izja- | vljujuć gotovost, da u svemu pođe našoj vladi na ruku. Ministarski savjet je vijećao o odgovoru, koji bi se sa naše strann imao dati američkoj vladi. Iza detaljnog pretre- sanja povjerena ministru inostranih djela zadaća, da rediguje odgovor na ovu notu. On je to i uradio, a nota je prihvaćena i predata otpravniku američkog poslanstva. | Francuska i Rumunija. Pariški listovi javljaju, da je Bratijanu imao nekoliko važnih sastanaka sa marša- | lom Fochom. izgleda; da su ti sastanci“ imali za cilj, da se precizira držanje Fran- cuske koje će ona zauzeti u slučaju ako sovjetska Rusija napadne Rumuniju.“ Ako | Rumunija bude napadnuta u Besarabiji, biće joj osigurana francuska pomoć u ma- | terijalu i vjerojatno bit će Posta irancu- ski generalštabni oficiri. | S Mi i štalija. Padske »Edinost“ javlja i iz ; Genove, da“ je jedino zasiuga Lloyd Georgea, što pregovori između nas i Italije nijesu bili prekinuti. Sa mogućnošću prekinuća ovih | pregovora već se je bilo, kao gotovo, ra- čunalo. Ima se zahvaliti jedino interven- ciji Lloyd Georgea, što do toga nije došlo, pošto je on uplivisao na Talijane da po- | puste. U diplomatskim krugovima govori. se, da je Lloyd George izjavio našoj de- legaciji svoje čuđenje, što mi prije, u svoje ž vrijeme, nijesmo prihvatili granice _ kako ih je Nitti predložio, prama kojim nam je bila ponuđena željeznička pruga Rijeka —- Sv. Petar sa Postojnom i Idrija, dok smo kasnije prihvatili veoma nepovoljnu pogra- | ničnu crtu utvrđenu rapalskim ugovorom. — Gosp. poglavar kaže, da oni nijesu dobili nikakovih PILJCI # KRZINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. 43 K. P. DOMINKOVIĆ. | — Znate li, kuda ćemo %; pika u neke Feldwebela, postarijeg čovjeka sa dosta dobroćudnim izrazom. — U Dubrovnik ; odgovori mi, a ja:se nešto poveselih. — Je li daleko štacija?; pitam ga. — Jest prilično. Treba će nam foto tri četvrta sata pješice. — A bi li mogao imati kola ? — Ne znam, pita ću. x On pođe negdje, brzo se Sla i kaže mi, da mi mogu poručiti telefonski kola, ali da ja tada moram trošak platiti. Ja pristanem. U neke zovnuše me u kancelariju, predadoše mi nešto oko 46 kruna a za ostatak dadoše mi pismeno da je kod njih i da ću to kasnije, sudbenim putem dobiti. Nešto malo poslije deset sati stignu kola, ukreasmo se u njih i povezosmo se na željezničku stanicu. U željeznici smo imali zasebni kupej. Koliko vođa moje pratnje toliko i vojnici Muslimani držali su se prama meni vrlo prijazno i učtivo. Jedan je vojnik nosio sobom Sve što je potrebno za kavu, te ju tri-četiri. puta putem kuvao pa i mene svaki put ponudio. Sa sobom poniješe i sušene ovnovine i pite, pa mi i od toga dio napraviše. — Po onim kartama, što ih sobom nosim, ja cijenim da ćete Vi odmah kući; kaže mi Feldwebel nešto malo Prije nego stigosmo u Gruž. Iza 8 sati u večer zaustavio se voz u Gruškoj stanici, Uljegosmo u tramvaj i odvezosmo se u grad, Prošlo je bilo 9 sati u večer, kad sam između četiri ruske puške i bajunete, kojima je bila oboružana moja | došao na dubrovačku Placu. Trebalo je, da me a ja sam im s&m straža, predadu ovdašnjoj političkoj vlasti, kazivao put do Poglavarstva, jer oni nijesu vješti Dubrov- | niku. Stignemo napokon prolazeći kroz ulice, koje su bile gotovo puste. Pred Poglavarstvom, nekadanjim kneževim dvorom, šeta i drži. stražu nekakav od narodne straže. Već je dockan, kad kanceralije više ne rade. Feldwebel se propituje za poglavara. Napokon nam izađe jedam detek- tiv. Malo se kao začudi kad me vidje, Feldwebel mu pr&da karte, a on sa njima _ pođe do poglavara. Domalo se povrati i kaže mi, naredbe moram u Karmen, poznate Dubrovačke tamnice. Ja počnem da protestujem, ističući da sam teško bolestan a ove su mi tamnice dobro poznate kao vrlo opasne po zdravlje, već neka me privremeno, do daljnih odredaba, zatvori ili u bolnicu ili u kakav hotel ili kući, a da sam u svakom slučaju pripravan sam izdržati i isplatiti even- tualne troškove za stražu, samo da me pri ovakovom zdravlju poštede od nezdravih dubrovačkih tamnica. 1 sam Feldwebel podupre moj predlog naglasujući, da u tim kartama već stoji, kako samo teško bolestan, i da sam nesposoban za taoca i zatvor, pa da s toga vojnička vlast i diže s mene ruke i svaki nadzor nada mnom, već me predaje političkoj, da ona sa mnom odredi, imajući sigurno u vidu ova uvjerenja; te on misli, da me bar pri ovakovom zdravlju ne će i dalje trpati u tamnice, Detektiv pođe ponovo do poglavara, da mu ovo obrazloži. Brzo se vrati, da je poglavar kazao da do daljne uputa, pa da ne dopušta ništa, već morate noćas u tamnicu, kaže mi detektiv. — Ma je li to način da se tako postupa sa bolesnim čovjekom ?; počnem opet da protestujem a pomaže mi i feldwebel. Ž — Ja poznam DVOgA gospodina ; “ odgovara | mu Je tektiv. Da ja odlučujem, znam šta bi radio, ali ovako?... I slegne ramenima. | dau pa | “Vidim da ništa ne ponade vo poglavaru moja blem 2 o. ne zadaje ni malo brige. Moja pratnja oprosti se sa mnom a ja ostadoh, te me detektiv brzo otprati u Karmen. Da pravo rečem, bilo mi je vrlo teško a i krivo, jer _ znam da me je poglavar mogao da poštedi ovako bolesna, i to bez ikakve svoje smetnje, samo da je htio. Ako ništa, mogao mi, je dopustiti da pođem u bolnicu, gdje: sam i onako već dva puta bio. s Noseći sobom prtljag stigoh na An tamnica. De- tektiv pozvoni i vrata se, uz jako škripanje brave, otvore. Predade me stražaru, i kaže mu, da me, po nalogu pogla- | vara i na njegovo raspoloženje, gdjegod smjesti da pre- | noćim, jer možda da i do sutra dođu s doo ner sa da se ovdje dugo i ne zadržim. | Detektiv pođe a stražar me povede sobom. Oduzme | mi prtljagu a mene svega prebra, jer je takav kućni red, i oduzme mi iz džepova sve osim marame. — A kuda ću s Vama, kad je gotovo sve puno?! počne prama meni kad viti sa prebiranjem, te počne da | kombinuje, kamo će sa mnom. > — Možemo u broj 14; pomogne mu drug. — Tamo je pet postelja; upadnem im, nekako kao raspoložen u razgovor. |