: # danas cpujenom u ey6orom y |yrpo pernnava : sa JyOPOBHHK, c NOHANIAIBEM y Kyhy 84 nuu.. na FOnuHy: [lomTOmM 34 Jly6poB- HuK # uujesy lipxaBy 96 nun. ronHHy, Ha no rojiune 4 Ha mjeceu cpasmjepHo. =: g . Nojenuuu 6poj 1 puuap. - 28 naaTino u yryuBo y ly6poBuuy. 8 Ha BJacHuK u u3snaBaTesb: OJIBOP HAPOJINE. PAJLUKAJIHE CTPAHKE Y doe PUBRNKK OuroBopnu ypejuiHK: HBO XEPILIO HHM OrJIACHBATUMA NONYCT. > E Ž 5p. 44. RySposunx, 3. šyna 1922. Fon. i. = Q zakonskom predlogu za riješenje agrara u Daimaciji. Svakom čovjeku koji poštuje prav- du i iskreno voli bližnjega svoga, da- leko od svake sebičnosti i gramzenja za tuđim dobrom staje pamet kad čita po novinama zakonski predlog g. stojanova za rešenje agrarnog spo- ra u Dalmaciji toj zemlji nečuvenih iznimaka. G. Stojanov i njegova družina vo- đeni samo svojim ličnim interesima sastavili su taj zakonski predlog bez da suse posavjetovali sa zanimanim strankama kojima on egzistenciju u- grožava i kradomice ga donijeli u Beograd na konačnu redakciju za uza- konjenje. Ovaj bi zakonski predlog, kad bi se interpretirao onako, kako - ga velik dio zanimanika interpretira, ugrozio opstanak “/, inteligencije u Dalmaciji, osiromašio bi srednji sta- lež, do gorčine ozlovoljic najpoštenije patriote, one patriote koji su jedini možda pravo shvatili ujedinjenje tro- imenog naroda. Oko 100.000 duša najvećim dijelom žive od prihoda svo- jih zemalja, koje hoće da im otmu i dadu onome koji ih nikad do sad nije tražio, dok ga na nijesu na tu | neprave u. naučili. dd poi imi puno slučajeva sfle su rodi- telji ostavili svojoj deci zemlju u na- meri da im obezbede opstanak. Zašto da od gladi poginu mali posjednici zemalja koji su bilo kada svoj trud i svoj kapital pošteno u zemlju uldžili i ulagali. Kako se može oduzeti poštena pri- | šteda jednom građaninu koji je ve- zao svoj život i opstanak za skupo plaćen komad zemlje, koja mu je svo- jina i zakonom zajamčena. == sebi nose revolucijonarni karakter. To traži svačiji zdravi razum, a to je uvijek svakako i bilo i mora da bude u svakoj povi i civilizova- noj državi. Je li potrebita ekspropriacija ze- mlje, — što u Dalmaciji nije slučaj, ista mora da bude ekvivalentno is- plaćena. Ako je nečiji posjed pred ratom vrijedio 2000 K, toj je bio ekviva- lentan sa 2000 iranaka, prema tome dosljedno on treba danas da se plati sa iznosom koji odgovara današnjoj vrijednosti od 2000 franaka. Mi smo uvjereni da interpretacija većine malih posjednika neće bili tačna, a da će biti ispravna ova naša interpretacija, jer ne možemo vero- vati da bi razboritost treznih glava u Beogradu mogla da sankeioniše za- kon koji bi nepravedno ugrožavao opstanak stotina hiljada duša koje od te zemlje žive, te da bi ga odbio kao nepravedna kad bi i predložen bio, i našao jedan srednji put. Mi vjerujemo da se u Beogradu država gradi. zi e o Ove redke primamo od osobe iz- Van uredništva te im rado dajemo mjesta u svome listu, da se čuje glas | sviju klasa, jer Narodna Radikalna Stranka nije i neće da bude stranka koja zastupa interese samo jedne kla- se nego interese celokupnog naroda bez obzira na klasu, narodnost i veru, okako je to ona i u svom programu izričito istakla i osobito podvukla. Političke novosti. Rapaiski ugovsr. Iz Beograda javljaju da je predan pi-. smeni projekt Lloyda Georgea za izvrše- nje rapalskog ugovora, prama kome je, ako dođe do potpisa sporazuma, utvrđen provizorij za luku Baroš i definitivno sta- . nje na Sušaku u našu korist. U projektu se za Zadar predviđa po- treba, da mu se osigura pogranični pro- met, a prometna zona varira između 15 i 5 kilometara. Konačno, ako naša i taliian- ska vlada prihvate ovaj predlog, Prema izvještajima iz Rima, talijanska vlada želi, da se sporazum postigne i pot+ opiše prije svadbe Kralja Aleksandra, tako da prijateljstvo i srdačni odnosi: između naše države i Italije budu obilježje oda“ slanstva, koje talijanski kralj šalje na Kra- ljevu svadbu u Beograd. Nemiri; u iialiji. | POE Nemiri u Italiji na dnevnom su redu. Ovo posljednje vrijeme ovi nemiri kao da obuhvataju jačeg maha i da po malo | u Izgleda Italija je a ši “dužna | da evakuira u roku od . dama ža ; potpisa sporazuma. us a da fašisti pripremaju po cijeloj zoni te- rorističku akciju, koja prijeti da se brzo oizvrgne u građanski rat. Do sada se javlja (0) čestim i krvavim sukobima između ia- šista i komunista, te talijanske novine do- nose i nabrajaju žrtve ovih sukoba. Zbog ovoga ima izgleda da će doći SE o rnznih štrajkova. U Trstu je došlo do sukoba između fašista i komunista, žbog toga proglašen opći štrajk. te je M izberi u Mađarskoj. vlade. Ovi su izbori od osobitog političkog značaja, jer oni pokazuju da će se na vla- di održati ljudi, koji ne zaziru od avantura. Za nas susjede Mađara od naročitog su značaja ovi izbori i njihov rezultat. Odgovor Njemačke reparacijonoj komisiji Iz Pariza javljaju, da je posebni nje- mački kurir donio odgovor Njemačke na notu reparacijone komisije. Reparacijona komisija sastala se- je odmah na oficijelnu sjednicu i: pps na znanje. njemačku notu. i političkih, e u ž Čuvajmo naše more. Naše more i primorje to su naša vrata sa slobodan izlaz u svet; u njima nam je životna pogodba za našu samostalnost, jeuuor crynua 3 mun. Ipu- za naš privredni razvoj i polet. Za čuva- nje našega mora imamo sve razloge: naših najvećih interesa privrednih, nacijonalnih | a za čuvanje našega imamo i najpovoljnije uslove, kakvih retko gde na svetu ima u razvijenosti i zaštiće- nosti obala, u izvanrednim pomorskim po- dobnostima naših primoraca, u ustalaštvu, umešnosti i izdržljivosti naših pomorskih i primorskih privrednika. mora | Svi ti veliki razlozi za čuvanje naše- | ga mora i svi ti povoljni uslovi za izvo- đenje i postizanje toga čuvanja, treba samo da kod naše vlade nađu razumevanja i pomoćnoga odziva, pa onda možemo biti u HJEHE | OFNACHMA: i 1 um. BuCHHE y uIMpuuu onhera, šaxBAJIe M OFJACH y TeKCTy 4 nuuapa Crag- ko. bez brige za obezbedu našega mora isve- ga što od te obezbede zavisi. A ta je pomoć s državne strane sada. darstvo mogli savladali strašne ratne po-_ sledice i odoleti organizovanojiod države svim sredstvima podržavanoj konkurenciji < s italijanske strane. Mi smo već ranije na ovom mestu izlo- žili, šta je sve Italija na našem moru i potrebna, da bi naši pomorci i naše bro- | primorju privredno zahvatila najpre kao saveznica Austre-Ugarske, pa zatim kao Antantina saveznica za vreme okupacije našega primorja, Sada je neminovna, neodložna potre- < ba, da mi čuvamo naše more, da naša dr- privredne. i nacijonalne interese. Odazivajući se uputima s državne stra- ne, nekoliko naših brodarskih. Društava pi konkurencije i da od nje odbrane. naše — darstvu, da se održe u borbi protiv strane o žava bude u potrebnoj meri na ruci našim <: Mađarskoj se“ provode. izbori z a. pomorskim. poduzetnicima -i parlagnenat, a njihov rezultat može se sa sigurnošću utvrditi kao potpuna: pobjeda | našem bro-. | ; i kaan kJČL, Ki ZPR Pa i sed slilo se u jedno društvo ;Jadranska Bios <<. vidba“, koje ima skoro 80 parobroda razne tonaže podesnih za naše obale i za po- stupno razvijanje saobraćajanih veza do Soluna i Carigrada, pa i do ušća Dunava, | te da stupi u vezu s našim. Brodarskim Sindikatom i tako da našim brodarstvom | S obuhvatimo celo Balkansko Poluostrvo. | a Ali od sadašnje svetske krize pomor- stvo najviše trpi, te ni naša društva nisu Kapor KALCIJ REKNE ne = PILJCE | KRZINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. 44 K, P. DOMINKOVIĆ. Ja se u neke napravih kao da se razbudđujem i izvučem glavu ispod teškog bijelja. — Dobro jutro, ljudi!; pozdravim ih i stanem tobože da trljam oči. | — Dobro jutro!; odgovore mi. — Pa ima nas ovdje odasvuda, počnem prvi da zamećem razgovor. Iz Crne Gore, iz bo sa Korčule, iz Dalmacije i iz Dubrovnika, — Gle, gle! A otkud to znate?; pita me Korčulanin, koga su svi, a i on svakoga, zvali: kumpare. — Vrlo lako, po vašem razgovoru: odgovorim. I ako sam bolestan opet ustadoh, jer znam da će Mi ovako biti toplije nego u postelji. Moje novo društvo Poustajalo, odmah slaže pokrivače i uređuje postelje. Uz Posao se jednako razgovaraju, te opominju, na _ kome je danas red da pomete ćeliju a na kome da istrese kiblu. Okupila ih i želja da što doznadu o svom novom kelegi, pa me iz daljega uvlače u razgovor. Imeđu osuđenicima ima nekog obzira koji pomalo liči i na delikatnost. Ne navaljuju odmah da im kažem što sam opravio i zašto sam ovdje, već sve to zaobilaze iz daljega, dok se na- Pokon, i samo od sebe, do tog pitanja dođe. Takovo držanje vrlo je shvatljivo. Osuđen zločinae s jedne strane Ipak osjeća ako i malo stida za svoje djelo, a s druge Strane opet mu je teško da se prizna krivim, pa obično li ističe svoju pravednost ili gleda da umanji svoj grijeh. Š toga ne nasrće naglo da dozna za krivicu druga jer je i on tada, u neku ruku, prisiljen da se i sam ispovidi, već to radi obazrivo polako j najmilije mu je, ako se ističe nepravda, jer se na taj način i sam osjeti nekako moralno ojačan, te i on daje pravo sudrugu samo da sa jačom ubjedljivošću utvrdi ili svoju nevinost ili nepravednu pretjeranost osude. U tome osjećaju neku osobitu vrstu zadovoljštine i olakšanja kad se ovako jedan drugome izjadaju, jer su vrlo rijetki osuđenici koji će pri- znati grijeh ili veličinu s pararelno sa udarenom mu kaznom. | I tako razgovarajuć napokon se došlo i do toga pitanja: zašto sam ovdje u tamnici? Ja im pomalo ispri- čam a oni ili mi teško vjeruju ili se prosto ne mogu da načude. Na svrhu doznah i ja za njih što uradiše i zašto su ovdje. Jedan je osuđen na 5 godina tamnice zbog krađe, drugi na 18 mjeseca zbog pronevjerenja, treći na 3 mjeseca zbog kavge a. M čeka na glavnu raspravu z zbog pronevjerenja. | Došao je liječnik. dan me pregleda. Kaže mi, da mi ne može ništa pomoći već da će u knjigu napisati o stanju mog zdravlja. Sve što bi mogao učiniti to je, da me pre- dloži u tamničku bolnicu, ali me savjetuje da na to ne eine jer je u ćeliji. Polje i zdravije. nego u toji. t. zv. bolnici. E me ne pritiskovae ova memla od kamena, još je | i interesantno poživljeti malko među osuđenicima. — Nemojte preda | ammnom ni napominjati. novac!; razvikne se jednom onaj. te je osuđen na 5 godina, kad smo nešto slučajno zapodjeli razgovor o novcu. — Da nije bilo tih nesretnih novaca, ja bi i danas bio pošten čovjek kao i prije. Ja sim ne mogu da dođem kraju, kako me je đavo obmanuo, te ukradoh. Pu kakav sam ja lupež? Ja nijesam lupež! Da sam lupež, bio bi znao ida sakrijem novce pa da ih nikada ne nađu, a ne bi onako ludo odnio ih kući i ostavio onako, da ih svak može da nađe. Vidite < da ja nijesam lupež. Ukrao sam, priznajem, ali nijesam lupež. Tako sam im kazao i na suđenju i pokajao Se, pa me opet osudili na 5 godina. Previše je toliko, i to me boli. — E, a što ćeš mu sad! Paragrafi su paragrafi. Ako ukradeš do neke mjere, odmjere i malenu kaznu, a preko te mjere udaraju golemu kaznu. Znači da si malo pogo- lemo ukrao; počnem ovako da zamećem s njime razgovor. — A znate li, gospodine, da je pogolemo nekomu. kazati: ukrao si, lupež si. Pogolemo je to i zamisliti. opet nijesam ukrao. Đavo me, kažem vam, neki obmanuo. | Kasa mi je bila uvijek otvorena, gospodar imao u meni povjerenja a nikad mi ni na kraj pameti da ukradem. Dok na svrhu davo mi sami uhvati ruku i ja zagrabih, ia vam opet kažem : ja nijesam lupež, a ako sam ukrao: zagrabih mnogo. Kako to uradih i zašto to uradih, ja ni sada ne umijem da kažem. Pa recite po duši, jesam li jalupež? — Sve je to dobro pa, ako ćeš, i pametno, već mislim da znaš, da je Bog dao razum i slobodnu. volju. Razum da prosuđuješ a slobodnu volju da odlučuješ. Razum ti kaže da je krađa zlo koje se zakonom kazni, a slobodnoj ao je volji slobodno da bira između zla i dobra. Ti si pri- volio zlu, pa sad ćuti i trpi. — Bi će i to pametno što kažete, ali vidim da hoćete da okrećete negdje duboko, a nemojte da mi idete Za duboko, jer ja ne ću moći dokučiti, pa sam onda izgubio razlog i pravdu. Svakako, koliko mi pamet dokučuje, e kazaću vi nešto, a nemojte da mi se rugate pameti. da Kažeš nešto o razumu, a baš mu za ovu moju nesreću nema mjesta. Da sam ja onaj dan imao razuma ida mi. ga đavo nije odnio ne bi ja ono ni uradio, I prije su mi grdui novci bili pod rukom, ali mi, eto do tada, đavo nije razumom prevrnuo, pa nijesam nikad ni pomislio da