"e

imas. opujenom u oyborom y jyrpo

gpernnara : sa NyGpoBHuK,
c OaurageM y Kyliy 84 Jun.
Ka FONHHJ > [lomromM 3a /ly6poB-
ank H uujedy JipkaBy 96 nu.
ga FOJUHy, Ha No rogune u ua
. = mMjeceu cpa3smjepno. = i:
. rlojenuuu Gpoj . guuap. -
1aTHB0 H YTJIKHBO y ly GpOBHHKJ.

BjacHuK u u3snasaTe;b: OJIBOP HAPOJHE PAJLUKAJIHE CTPAHKE y JlY BPOBHHKKY.

š OnroBopHu VpenHHK: MBO XEPIIO

LIMJEHE OTNACHKMA:

Il uM. B4CHH€ y UWupunu
jenuor crTynua 3 nun, flpu-
onfi€iba, 34XBaJIe u orJacu
y TeKCTy 4 nunapa Craj-
HMM OTJIACHBAYHMA NONJCT.

Sp. 45. Ay6posnux, 10. Jyua 1922. | : Fon. I.

AyOpoBHHE, 9. jyna.

Ilanac je Tpeliu zan OIniTer Hapo/-
gor Beces;ba. '“uTaBa Halia KpasbeBuna
OL HCTOKA ZO 3anazla, OZ CjeBepa 10
jyra KHBH OBA TPH NaHa y 3aHOCy Be-
ce.6A HM PAZOCTH, TPH AHA Gpyje 3BO-
ga u Hapon, onojeu 4 ycxuheH KJmMue
cpome Kpasby M CBOjoj Kpaseuuu: 2iu-
BHJIH !

HakOH OBHX JIAHA CJIABE H BECEJBA
npeliu he ce y HOPMAJIHH TOK IKHBOTA,
1 OCBpuyliđ ce Ha nponie nane, cTAT
he ce xJajinuje MHCJIHTH O IbHMA.

Illro cMO NpOxuBjeIu Kpo3 Tpu
gana ? “Jecy JI OHH OHJIH OOHUHH NAHH
neke CJaBe, koja Tpe6a OGJIHTATHO JA
Tpaje TpH zana ?

Kpo3 Tpu nada CBeqaHOCTH HApOJ
je cmaBuo  jenaH  enoxajimu norafjaj :
[IPBY KeHnu/6y cBor mapojinor KpaJba
UHTABOT HAM TPOHMEHOT H VjezHIbeHor
mapoja, H C TuMe y Besu_ IIPBY cBojy
Kpasbuny. Kpo3 oBa TPH mana Hapoj
ce je panoBao noponuuHoj cpenu Oro-
pa Jynaka Koju je »xuBuo jedluno sa

CBOj HApOlIL, KOj4 je 3ajemuo ca cBojomM |

jyHAUKOM H OCBETHHUKOM BOjCKOM IIPO-
NIaO CBeE PATHE MyKC H3APIKABIIM M

[lO3HATy AJOAHCKY I OJITOTY, Y NMIBY ZA _

UHTABOM CBOM POLY H3BOjyje C1OGOJLY
H yjeidibee. H za yuBpCcTH KPBIbY

OCBCHeHH IIJIOJI CBOT HAUMJOHAJIHOF PALA

H a OCurypa GynyhHocrT cBoMe Hapo-
Ny M HapolBoj Ip«xaBu, —moBoju ce6u

nocrojny npyrapuny a Hapoy 1oG6py

MajKy.

KH Kojuko je »xemunoa Haier Kpa-
ba jeman enmoxajaH moratjaj ca Hamer
UHCTO HAPOJHOT TJICIIMNITA, H€ MaHs€,
CaM oBaj zoraljaj, MA y ce6u_mMHoro

jakor sHmauaja, u TO y ToJuKOj Mjepu,

la 4 Cc Te crpaHe HMAMO OCTA PA3J10-
Ta na ce BeceJumMo.

KpasbeBo Bjenfare caMo ro ce6H
VuBpiuiliyje HANI yHYTPALIE>H  IIOJIOXKAJ

a

u naje naM javcTBa sa mame 6pso mH
COJIHJIHO KOHCOJIHLOBAHbE, a CpeTHH Fbe-
roB #360op maje uaM jaMcTBa, na HeMo
MH H KAO IpKABA H K40 HAPOJI 34y3€-

TH Onaj mojowxaj, KOju he y BarcKoj

INOJIHTHUH MOhH Ja y3Me OHAj NPABAN,
Koju he nac oGesOujenuTu rnpaMa Banu
na ce curypuuje yuBpcruMO y ceOH.

Ha je To TaKO, TO HeMO Ce Jako
yBjepuT4u Kpo3 Koju zaH, Kan Oy emo
UHTATH JIOHLOHCKE, IIAPHCKE, AMEPHUKE,
TaJIHjaHCKe HM OCTAJIE HOBHHE, KOje he
NIDOFOBOPHTH Y HMEe CBOjMX BJIA/LA.

CHTYypHH CMO Ja CY TH BCJHKH HA-
ponu TauHo ouujemuju 3Hnauaj cpehe

M BECePa Koje je Hani uuo TpoumeHu
HAPOZL, NPOKHBHO *PO3 OBA TPH NAHA,
Taj onjek Ha crpau najGobe he Ham
NOKa34TH, KAKO je 3HauajaH, CMHIIJBEH
H CMJIAH KOpAK NOlLy3e0 Hau Kpa,
KAL Ce je OJVIJUHO HM H3BPIIHO JA CTE-
ue ceO6u Bjepuy 1pyrapu4uy a Hama _/0-

6py_majky.
Vi3 beorpana jaBbajy, KAL Cy Br-

CoKu MrazeHniu OHJIH Ipe OJITAPOM

H Kala ce Bpriimo uuH Bjenuanja, za je

Kao Goxju GJArocIOB, nanaja Kpo3 TO
Bpujeme jaka KHIIA, a KAJ Cy BucoKkH

MJAJEHIH H3ANDIH H3 UPKBE, JA HX je
oGacjalo cynie-cpehe. Bonum Omen
— y KOr H MH BjepyjemMo.

Političke

Sastanak u Beogradu.

Prilikom ženidbe Nj. Vel. Kralja do- '

šao je sa Ilidže naš ministar _ predsjednik
g. Nikola Pašić, te se je u Beogradu ovom
prilikom sastao sa Bratianu i sa Dr. Be-
nešom. Oni su održali jednu konferenciju,
kojoj politički krugovi pridaju važnost od
velikog značaja.

U isto vrijeme u Beogradu se nalazi.
i grčki izaslanik za Kraljevu svadbu, te je
i on dožao u dodir_sa političarima Male
Antante i sondirao teren kako bi i Grčka.

ušla kao član Male Antafite.

Po Italiji se još nikako hijesu smanjili
sukobi iziđu fašista i komunista. Do naj-
okrvavijih je incidenata došlo u Bologni, i

oni će biti uzrok, kako talijanske novine
donose, ministarskoj krizi.

Kongres Lise Naroda.

U nedjelju je otvoren kongres Lige za
Savez Naroda u Pragu. Za predsjednika je
izabran talijanski predstavnik Rossini. Na

dnevnom je redu: razoružanje, pitanje za-
štite narodnih manjina i utvrđenje Saveza
Naroda.

Naš delegat, g. Jovanović, iznio je or

kongres formalni protest protiv akcije bu-

garskih komitskih četa na našem teritoriju.

£

novosti.

u trskoj.

U Irskoj vri. Dolazi do krvavih suko-

ba, do pravog boja. Engleska vlada nare-

dila je britanskim četama da stupe u akciju
za pacifikaciju južne Irske. Cete su. već
duboko uljegle u teritorij, a morale su se

služiti i sa artiljerijom.

Za udruženje Njemačke s Austrijom.

Češki list ,Čas“ od 8. juna,  opšir-

ono izvještava o kongresu veliko-njema-
čke stranke u štajerskom Grazu, te
= pripisuje veliko političko značenje. Velika
njemačka politika ne će biti revidirana_ i
ideja udruženja Austrije. sa Njemačkom
oživila je nanovo. Kongres se završio u
znaku ove ideje. U Njemačkoj ima zna-

mu

kova, da se je ova idejai njen pokret po-
čeo razvijati sa velikom snagom. Spoljna
politika naše države treba da obrati ovo-
me pokretu veliku pažnju, jer Veliko-ni-
jemci govore o oslobođenju Nijemaca  is-
pod nesnosnog jugoslovenskog jarma.

\ Anketa u Maioj Aziji.

Prema vijestima iz Amerike, Sjedi-
njene države odredile su svoje članove u
anketnu komisiju, koja ima da izvidi po-
činjena zvjerstva u Maloj Aziji, te da pri-

kupi potrebne podatke koje će dostaviti

vladama. €

vXeo
O Srbiji.

Danski ljekar Dr. Torvald Tarsen koji
se dobrovolino ponudio za vrijeme balkan-
skog rata srpskom Ministarstvu Vojnom —
da liječi ranjenike i koji je svojim radom
po beogradskim bolnicama mnogo zadužio |
Srbe pisao je velikom danskom listu ,Sli-
kebord's Avis“ o Srbiji i Srbima. U pismu
veli između ostaloga i ovo:

Srbija je veoma mlada država i ako
u njoj živi narod koji je još prije mnogo
vijekova imao svoju carevinu koja je mo-
rala podleći osmanskoj navali u 14.tom
stoljeću. Tek 1878 god., poslije duge borbe,

Srbija se potpuno oslobodila proglasivši

svoju nezavisnost. Od tada su Srbi pregli
na posao da stvore jednu potpuno civili-
zovanu državu — što im je pošlo za ru-
kom, da se ljepše ne_ može zamisliti. Ba-
veći se u Srbiji _ četiri nedjelje imao sam

prilike da iz neposredne blizine posmatram

ljude i žene iz sviju redova građanstva i
došao sam do ovih zaključaka: 1.) Srbi
su demokratski narod skroz i skroz po-

«čevši od samog Kralja pa do.najprostijeg

seljaka. Sve redove građanstva vezuje jaka
i iskrena simpatija: ovdje se ne može
vidjeti da iko ikog gleda sa visine. Svi
građani se svojski trude da što više 40-
prinesu opštem dobru, bez razlike staleža
i ranga. =

2.) Srbi su rodoljubiv narod. lako se.
mora priznati da je to svakako pojmljivo:
u današnjimsprilikama, ipak je nemogućno
živieti ma i kratko vrijeme među Srbima,

a ne vidjeti koliko su svaki Srbin i svaka a.

Srpkinja prožeti osjećajem rodoljublja i

kako taj osjećaj. provijava i kroz oli

dnevni život i sav najobičniji rad njihov.

 Odista trebalo je biti ovih dana u Beo-

gradu i vidjeti kakve žrtve taj narod čini.

za svoju zemlju i onda dobiti pojam o

tome šta znači patriotizam. To je divan
osjećaj koji samo može služiti na dobro
jednoga naroda kad se samo uzme u obzir
to, da osjećaj rodoljublja oplemenjava dušu
pojedinaca i da time daje i cjelini veću
etičku vrijednost. |
3.) Srbi su moralan narod. Ko je pro-
putovao mnoge zemlje i predjele gdje žive
tako zvani kulturni narodi i nije nigdje.

našao tu osobinu kao jednu od glavnih,

PILICI € KRŽINE

uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917.
46 K. P. DOMINKOVIĆ.

— Nije ništa neobična, šapće mi. Nijesu mi dopu-
sili da te posjetim u tamnici, a ja se napravih bolestan
jače nego jesam i zatražih da tebe puste k meni.

Ovo me nešto umiri, i ako znam da je dosta opasno
bolestan i da mu je bolest bez prijebola.

— A ja, rekoh mu, sutra ponovo putujem u šiben-
ske tamnice. To mi je baš drago i sam znaši čuo si,
kako je jadno u ovijem. Kad sam jednom tamo onda ne
treba da zbog mene mnogo brineš.

— Znam ja, da je tamo bolje nego ovdje, ali, kad
bi te htjeli jednom pustiti kući zbog zdravlja i moga i
tvoga. Ali eto ne će. Viđi samo koliko su paščad;; reče
MI i pokaže rukom na stol.

Tamo su ležale nekakve hartije. Ja ih uzeh, rastvo-
rih i počnem da čitam. To je bila njegova molba na mi-
nistarstvo unutarnjih poslova, koju je pred jedno mjesec
dana poslao, a u kojoj moli da me puste kući i tu inter-
Niraju jedno zbog mojega zdravlja, a drugo što i on sam
leži na samrtnoj postelji a bez igdje ikoga svoga kraj
Sebe, Molbi su bila priložena zvanična i nezvanična uvje-
renja liječnik. Ministarstvo se je udostojilo ne udovoljiti
Molbi i poslalo je natrag. — :

— Ništa, brate, sve će biti dobro, ako Bog da! ;
tješim ga. Ti samo čuvaj zdravlje, a za mene ne brini.
Ne će ovo uvijek trajati.

Uzeh za sebe novaca, oprostih se s njime i pođoh.

BU

Putem mi kaže detektiv ako mi je što potrebno i
ako želim, da slobodno svrnem u koji dućan i da kupim.
Meni dođe na pamet da kupim dovoljno duhana, papira
i šibica, i da to ponesem mojim osuđenicima u ćeliji.
Tako i uradih. |

Dođoh u tamnicu. Stražar me pita, dali sobom što nosim.

— Otkud, rekoh, kad nijesam-nigdje ni bio, već
sam posjetio bolesnog brata. I slagah ga.

On mi povjeruje, ne prebra me već me tako povede
u ćeliju. Kad udoh, navališe na mene, da li sam po sreći
donio duhana. Ja se nešto prisjetib, da bi stražar mogao
kroz kratko vrijeme do nas doći, jer ako posumnja a nije
me prebrao, tada će nas sigurno uhvatiti da pušimo. S
toga im kazah, da nijesam donio duhana. U to je bilo
doba te legosmo. Do malo eto stražara, da mi tobože javi,
kako moram ustati u 5 sati u jutro, a jednako tako i onaj
te je osuđen na 18 mjeseci, jer i njega sutra sprovede u
Istriju, gdje je k4lnenički zavod za osuđenike preko go-
dine dana. Javi nam to i pode. Tad ja ustanem i kažem
im za duhan.

— Sada, kad je pode i kad se sigurno više ne će
vraćati, evo vam pa pušite do mile volje; rekoh im.

Ja se ne sjećam da sam ikada u životu vidio kod
nekog većeg zadovoljstva i iskrenijeg izraza zahvalnosti,
kao što sam sada kod njih opazio. Dvojica sutra i onako

putujemo, pa je za ostalu trojicu bilo dovoljno duhana

za nekoliko dana. Te se noći nije za dugo zaspalo, već
ih uhvatila volja za razgovor a oslađivali su ga sa puše-
njem od trigčitave cigarete na glavu, kako su bili odredili.

U jutro, još prije 9 sati, odjekivao je među svodovima
teški korak stražarev i zvonjenje snopa ključeva. Došao
da nas dvojicu bfidi, da ustajemo. |

= Brzo se obukoh. Oni koje sam ostavljao srdačno se
sa mnom pozdrave i ponovo mi zahvale za duhan. Sađoh
dolje te mi u kancelariji predadoše prtljag i sve ono što
mi iz džepova oduzeše. Detektiv je već bio stigao. |

Do Gruža je daleko, nema kočije, a meni teško da
tako daleko vučem prtljag. Detektiv pristane da sačekamo
prvi tramvaj, i ako ćemo s toga zakasniti nekoliko minuta
na lađu, koja baš ni onako tačno u minuti ne putuje.
Stigosmo ipak na vrijeme. Na lađi zatekoh onog osuđenika
iz ćelije sa još jednim drugom iz donjeg poda tamnice
a koji je bio osuđen zbog krađe. Obojica sjede na klupi,
vezane im ruke lancem, a čuvaju ih i prate dva džandara.

Lađa krene. Moj pratioc priđe k meni.

— Znate što % počne mi sa smiješkom. Ja Vas dobro
poznam i imam u Vama povjerenja. Putovaćemo do ši-
benskih tamnica zajedno, ali nije potreba da se opazi da
ja Vas pratim. Napravimo se kao da svaki putuje svojim
poslom, recimo, u vojsku i Vi i ja. To je najzgodnije da
kažete ako se s kime slučajno sretete i ako Vas pitaju.
U Spljetu imam rodbine jer sam i ja Spljećanin. Prespavat
ćemo zajedno kod jednog mog poznanika, koji drži gostionu
i sobe, a inače Vi možete slobodno šetati po Spljetu a ja
ću poći do svoje rodbine, da im se javim. Mim, da ćete
ovako biti zadovoljni ?

Ja rfitu iskreno zahvalih, jer se obradovah, ša ću i
ovo malo vremena uživati potpunu slobodu.

Dubrovnik se svrati u Slano, gdje je imao da
ukrca pelina (kadulje). Kako se začudih, kad na obali
ugledah svog druga iz šibenskih tamnica, g. Iva Jelića. Goto-
vo samo što zinusmo jedan u drugog kad nam se oči sretoše.

Lađa se zaustavila ovdje čitav sat.

— Jesi li ti to Ivo? *