"e imas. opujenom u oyborom y jyrpo gpernnara : sa NyGpoBHuK, c OaurageM y Kyliy 84 Jun. Ka FONHHJ > [lomromM 3a /ly6poB- ank H uujedy JipkaBy 96 nu. ga FOJUHy, Ha No rogune u ua . = mMjeceu cpa3smjepno. = i: . rlojenuuu Gpoj . guuap. - 1aTHB0 H YTJIKHBO y ly GpOBHHKJ. BjacHuK u u3snasaTe;b: OJIBOP HAPOJHE PAJLUKAJIHE CTPAHKE y JlY BPOBHHKKY. š OnroBopHu VpenHHK: MBO XEPIIO LIMJEHE OTNACHKMA: Il uM. B4CHH€ y UWupunu jenuor crTynua 3 nun, flpu- onfi€iba, 34XBaJIe u orJacu y TeKCTy 4 nunapa Craj- HMM OTJIACHBAYHMA NONJCT. Sp. 45. Ay6posnux, 10. Jyua 1922. | : Fon. I. AyOpoBHHE, 9. jyna. Ilanac je Tpeliu zan OIniTer Hapo/- gor Beces;ba. '“uTaBa Halia KpasbeBuna OL HCTOKA ZO 3anazla, OZ CjeBepa 10 jyra KHBH OBA TPH NaHa y 3aHOCy Be- ce.6A HM PAZOCTH, TPH AHA Gpyje 3BO- ga u Hapon, onojeu 4 ycxuheH KJmMue cpome Kpasby M CBOjoj Kpaseuuu: 2iu- BHJIH ! HakOH OBHX JIAHA CJIABE H BECEJBA npeliu he ce y HOPMAJIHH TOK IKHBOTA, 1 OCBpuyliđ ce Ha nponie nane, cTAT he ce xJajinuje MHCJIHTH O IbHMA. Illro cMO NpOxuBjeIu Kpo3 Tpu gana ? “Jecy JI OHH OHJIH OOHUHH NAHH neke CJaBe, koja Tpe6a OGJIHTATHO JA Tpaje TpH zana ? Kpo3 Tpu nada CBeqaHOCTH HApOJ je cmaBuo jenaH enoxajimu norafjaj : [IPBY KeHnu/6y cBor mapojinor KpaJba UHTABOT HAM TPOHMEHOT H VjezHIbeHor mapoja, H C TuMe y Besu_ IIPBY cBojy Kpasbuny. Kpo3 oBa TPH mana Hapoj ce je panoBao noponuuHoj cpenu Oro- pa Jynaka Koju je »xuBuo jedluno sa CBOj HApOlIL, KOj4 je 3ajemuo ca cBojomM | jyHAUKOM H OCBETHHUKOM BOjCKOM IIPO- NIaO CBeE PATHE MyKC H3APIKABIIM M [lO3HATy AJOAHCKY I OJITOTY, Y NMIBY ZA _ UHTABOM CBOM POLY H3BOjyje C1OGOJLY H yjeidibee. H za yuBpCcTH KPBIbY OCBCHeHH IIJIOJI CBOT HAUMJOHAJIHOF PALA H a OCurypa GynyhHocrT cBoMe Hapo- Ny M HapolBoj Ip«xaBu, —moBoju ce6u nocrojny npyrapuny a Hapoy 1oG6py MajKy. KH Kojuko je »xemunoa Haier Kpa- ba jeman enmoxajaH moratjaj ca Hamer UHCTO HAPOJHOT TJICIIMNITA, H€ MaHs€, CaM oBaj zoraljaj, MA y ce6u_mMHoro jakor sHmauaja, u TO y ToJuKOj Mjepu, la 4 Cc Te crpaHe HMAMO OCTA PA3J10- Ta na ce BeceJumMo. KpasbeBo Bjenfare caMo ro ce6H VuBpiuiliyje HANI yHYTPALIE>H IIOJIOXKAJ a u naje naM javcTBa sa mame 6pso mH COJIHJIHO KOHCOJIHLOBAHbE, a CpeTHH Fbe- roB #360op maje uaM jaMcTBa, na HeMo MH H KAO IpKABA H K40 HAPOJI 34y3€- TH Onaj mojowxaj, KOju he y BarcKoj INOJIHTHUH MOhH Ja y3Me OHAj NPABAN, Koju he nac oGesOujenuTu rnpaMa Banu na ce curypuuje yuBpcruMO y ceOH. Ha je To TaKO, TO HeMO Ce Jako yBjepuT4u Kpo3 Koju zaH, Kan Oy emo UHTATH JIOHLOHCKE, IIAPHCKE, AMEPHUKE, TaJIHjaHCKe HM OCTAJIE HOBHHE, KOje he NIDOFOBOPHTH Y HMEe CBOjMX BJIA/LA. CHTYypHH CMO Ja CY TH BCJHKH HA- ponu TauHo ouujemuju 3Hnauaj cpehe M BECePa Koje je Hani uuo TpoumeHu HAPOZL, NPOKHBHO *PO3 OBA TPH NAHA, Taj onjek Ha crpau najGobe he Ham NOKa34TH, KAKO je 3HauajaH, CMHIIJBEH H CMJIAH KOpAK NOlLy3e0 Hau Kpa, KAL Ce je OJVIJUHO HM H3BPIIHO JA CTE- ue ceO6u Bjepuy 1pyrapu4uy a Hama _/0- 6py_majky. Vi3 beorpana jaBbajy, KAL Cy Br- CoKu MrazeHniu OHJIH Ipe OJITAPOM H Kala ce Bpriimo uuH Bjenuanja, za je Kao Goxju GJArocIOB, nanaja Kpo3 TO Bpujeme jaka KHIIA, a KAJ Cy BucoKkH MJAJEHIH H3ANDIH H3 UPKBE, JA HX je oGacjalo cynie-cpehe. Bonum Omen — y KOr H MH BjepyjemMo. Političke Sastanak u Beogradu. Prilikom ženidbe Nj. Vel. Kralja do- ' šao je sa Ilidže naš ministar _ predsjednik g. Nikola Pašić, te se je u Beogradu ovom prilikom sastao sa Bratianu i sa Dr. Be- nešom. Oni su održali jednu konferenciju, kojoj politički krugovi pridaju važnost od velikog značaja. U isto vrijeme u Beogradu se nalazi. i grčki izaslanik za Kraljevu svadbu, te je i on dožao u dodir_sa političarima Male Antante i sondirao teren kako bi i Grčka. ušla kao član Male Antafite. Po Italiji se još nikako hijesu smanjili sukobi iziđu fašista i komunista. Do naj- okrvavijih je incidenata došlo u Bologni, i oni će biti uzrok, kako talijanske novine donose, ministarskoj krizi. Kongres Lise Naroda. U nedjelju je otvoren kongres Lige za Savez Naroda u Pragu. Za predsjednika je izabran talijanski predstavnik Rossini. Na dnevnom je redu: razoružanje, pitanje za- štite narodnih manjina i utvrđenje Saveza Naroda. Naš delegat, g. Jovanović, iznio je or kongres formalni protest protiv akcije bu- garskih komitskih četa na našem teritoriju. £ novosti. u trskoj. U Irskoj vri. Dolazi do krvavih suko- ba, do pravog boja. Engleska vlada nare- dila je britanskim četama da stupe u akciju za pacifikaciju južne Irske. Cete su. već duboko uljegle u teritorij, a morale su se služiti i sa artiljerijom. Za udruženje Njemačke s Austrijom. Češki list ,Čas“ od 8. juna, opšir- ono izvještava o kongresu veliko-njema- čke stranke u štajerskom Grazu, te = pripisuje veliko političko značenje. Velika njemačka politika ne će biti revidirana_ i ideja udruženja Austrije. sa Njemačkom oživila je nanovo. Kongres se završio u znaku ove ideje. U Njemačkoj ima zna- mu kova, da se je ova idejai njen pokret po- čeo razvijati sa velikom snagom. Spoljna politika naše države treba da obrati ovo- me pokretu veliku pažnju, jer Veliko-ni- jemci govore o oslobođenju Nijemaca is- pod nesnosnog jugoslovenskog jarma. \ Anketa u Maioj Aziji. Prema vijestima iz Amerike, Sjedi- njene države odredile su svoje članove u anketnu komisiju, koja ima da izvidi po- činjena zvjerstva u Maloj Aziji, te da pri- kupi potrebne podatke koje će dostaviti vladama. € vXeo O Srbiji. Danski ljekar Dr. Torvald Tarsen koji se dobrovolino ponudio za vrijeme balkan- skog rata srpskom Ministarstvu Vojnom — da liječi ranjenike i koji je svojim radom po beogradskim bolnicama mnogo zadužio | Srbe pisao je velikom danskom listu ,Sli- kebord's Avis“ o Srbiji i Srbima. U pismu veli između ostaloga i ovo: Srbija je veoma mlada država i ako u njoj živi narod koji je još prije mnogo vijekova imao svoju carevinu koja je mo- rala podleći osmanskoj navali u 14.tom stoljeću. Tek 1878 god., poslije duge borbe, Srbija se potpuno oslobodila proglasivši svoju nezavisnost. Od tada su Srbi pregli na posao da stvore jednu potpuno civili- zovanu državu — što im je pošlo za ru- kom, da se ljepše ne_ može zamisliti. Ba- veći se u Srbiji _ četiri nedjelje imao sam prilike da iz neposredne blizine posmatram ljude i žene iz sviju redova građanstva i došao sam do ovih zaključaka: 1.) Srbi su demokratski narod skroz i skroz po- «čevši od samog Kralja pa do.najprostijeg seljaka. Sve redove građanstva vezuje jaka i iskrena simpatija: ovdje se ne može vidjeti da iko ikog gleda sa visine. Svi građani se svojski trude da što više 40- prinesu opštem dobru, bez razlike staleža i ranga. = 2.) Srbi su rodoljubiv narod. lako se. mora priznati da je to svakako pojmljivo: u današnjimsprilikama, ipak je nemogućno živieti ma i kratko vrijeme među Srbima, a ne vidjeti koliko su svaki Srbin i svaka a. Srpkinja prožeti osjećajem rodoljublja i kako taj osjećaj. provijava i kroz oli dnevni život i sav najobičniji rad njihov. Odista trebalo je biti ovih dana u Beo- gradu i vidjeti kakve žrtve taj narod čini. za svoju zemlju i onda dobiti pojam o tome šta znači patriotizam. To je divan osjećaj koji samo može služiti na dobro jednoga naroda kad se samo uzme u obzir to, da osjećaj rodoljublja oplemenjava dušu pojedinaca i da time daje i cjelini veću etičku vrijednost. | 3.) Srbi su moralan narod. Ko je pro- putovao mnoge zemlje i predjele gdje žive tako zvani kulturni narodi i nije nigdje. našao tu osobinu kao jednu od glavnih, PILICI € KRŽINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. 46 K. P. DOMINKOVIĆ. — Nije ništa neobična, šapće mi. Nijesu mi dopu- sili da te posjetim u tamnici, a ja se napravih bolestan jače nego jesam i zatražih da tebe puste k meni. Ovo me nešto umiri, i ako znam da je dosta opasno bolestan i da mu je bolest bez prijebola. — A ja, rekoh mu, sutra ponovo putujem u šiben- ske tamnice. To mi je baš drago i sam znaši čuo si, kako je jadno u ovijem. Kad sam jednom tamo onda ne treba da zbog mene mnogo brineš. — Znam ja, da je tamo bolje nego ovdje, ali, kad bi te htjeli jednom pustiti kući zbog zdravlja i moga i tvoga. Ali eto ne će. Viđi samo koliko su paščad;; reče MI i pokaže rukom na stol. Tamo su ležale nekakve hartije. Ja ih uzeh, rastvo- rih i počnem da čitam. To je bila njegova molba na mi- nistarstvo unutarnjih poslova, koju je pred jedno mjesec dana poslao, a u kojoj moli da me puste kući i tu inter- Niraju jedno zbog mojega zdravlja, a drugo što i on sam leži na samrtnoj postelji a bez igdje ikoga svoga kraj Sebe, Molbi su bila priložena zvanična i nezvanična uvje- renja liječnik. Ministarstvo se je udostojilo ne udovoljiti Molbi i poslalo je natrag. — : — Ništa, brate, sve će biti dobro, ako Bog da! ; tješim ga. Ti samo čuvaj zdravlje, a za mene ne brini. Ne će ovo uvijek trajati. Uzeh za sebe novaca, oprostih se s njime i pođoh. BU Putem mi kaže detektiv ako mi je što potrebno i ako želim, da slobodno svrnem u koji dućan i da kupim. Meni dođe na pamet da kupim dovoljno duhana, papira i šibica, i da to ponesem mojim osuđenicima u ćeliji. Tako i uradih. | Dođoh u tamnicu. Stražar me pita, dali sobom što nosim. — Otkud, rekoh, kad nijesam-nigdje ni bio, već sam posjetio bolesnog brata. I slagah ga. On mi povjeruje, ne prebra me već me tako povede u ćeliju. Kad udoh, navališe na mene, da li sam po sreći donio duhana. Ja se nešto prisjetib, da bi stražar mogao kroz kratko vrijeme do nas doći, jer ako posumnja a nije me prebrao, tada će nas sigurno uhvatiti da pušimo. S toga im kazah, da nijesam donio duhana. U to je bilo doba te legosmo. Do malo eto stražara, da mi tobože javi, kako moram ustati u 5 sati u jutro, a jednako tako i onaj te je osuđen na 18 mjeseci, jer i njega sutra sprovede u Istriju, gdje je k4lnenički zavod za osuđenike preko go- dine dana. Javi nam to i pode. Tad ja ustanem i kažem im za duhan. — Sada, kad je pode i kad se sigurno više ne će vraćati, evo vam pa pušite do mile volje; rekoh im. Ja se ne sjećam da sam ikada u životu vidio kod nekog većeg zadovoljstva i iskrenijeg izraza zahvalnosti, kao što sam sada kod njih opazio. Dvojica sutra i onako putujemo, pa je za ostalu trojicu bilo dovoljno duhana za nekoliko dana. Te se noći nije za dugo zaspalo, već ih uhvatila volja za razgovor a oslađivali su ga sa puše- njem od trigčitave cigarete na glavu, kako su bili odredili. U jutro, još prije 9 sati, odjekivao je među svodovima teški korak stražarev i zvonjenje snopa ključeva. Došao da nas dvojicu bfidi, da ustajemo. | = Brzo se obukoh. Oni koje sam ostavljao srdačno se sa mnom pozdrave i ponovo mi zahvale za duhan. Sađoh dolje te mi u kancelariji predadoše prtljag i sve ono što mi iz džepova oduzeše. Detektiv je već bio stigao. | Do Gruža je daleko, nema kočije, a meni teško da tako daleko vučem prtljag. Detektiv pristane da sačekamo prvi tramvaj, i ako ćemo s toga zakasniti nekoliko minuta na lađu, koja baš ni onako tačno u minuti ne putuje. Stigosmo ipak na vrijeme. Na lađi zatekoh onog osuđenika iz ćelije sa još jednim drugom iz donjeg poda tamnice a koji je bio osuđen zbog krađe. Obojica sjede na klupi, vezane im ruke lancem, a čuvaju ih i prate dva džandara. Lađa krene. Moj pratioc priđe k meni. — Znate što % počne mi sa smiješkom. Ja Vas dobro poznam i imam u Vama povjerenja. Putovaćemo do ši- benskih tamnica zajedno, ali nije potreba da se opazi da ja Vas pratim. Napravimo se kao da svaki putuje svojim poslom, recimo, u vojsku i Vi i ja. To je najzgodnije da kažete ako se s kime slučajno sretete i ako Vas pitaju. U Spljetu imam rodbine jer sam i ja Spljećanin. Prespavat ćemo zajedno kod jednog mog poznanika, koji drži gostionu i sobe, a inače Vi možete slobodno šetati po Spljetu a ja ću poći do svoje rodbine, da im se javim. Mim, da ćete ovako biti zadovoljni ? Ja rfitu iskreno zahvalih, jer se obradovah, ša ću i ovo malo vremena uživati potpunu slobodu. Dubrovnik se svrati u Slano, gdje je imao da ukrca pelina (kadulje). Kako se začudih, kad na obali ugledah svog druga iz šibenskih tamnica, g. Iva Jelića. Goto- vo samo što zinusmo jedan u drugog kad nam se oči sretoše. Lađa se zaustavila ovdje čitav sat. — Jesi li ti to Ivo? *