x opujenom # eyforom y |yrpo ornnara: 3a_ /lyOpoBuuk, gOHALJAIBEM y Kyhy “84 JM. ja FOAMNY: IloliTOM 34 Jly6pos- va uujeJy JipkaBy 96 Jun. =a rodHHY, Na NO FOJIMNE MH HA u. mjeceu cpa3šmjepuo. de - dlojenuuu 6poj €. nuuKagp. - narnBo M yTyiuBo y /ly6poBnuky. TI PAJUKA MHE GITPAHKE s NYBPOBHHKY. Pai ea BP. 49. | 2 < XEPIIO UMJEHE OFNACHKMA: | uM. BUCHHe y imupunu jezuor crynua 3 nun. Ipu- onhiemba, 3aXBaJle u OrJiacnH Y TEKCTy 4 IuHapa Crad- HHM OTJIACHABAYHMA NOTIJ CT. ns < * Prilikom zadnjeg težačkog zbora u Blatu na Korčuli Narodna ir Stranka u tre- nucima najvećih iskušenja naroda svo- ga uzela je smiono i ponosno: zajedno sA junacima-oslobodiocima, našim Be- Jim Orlovima, na sebe teški krst mu- čenja i iznijela ga zajedno s njima preko Golgote na Goru Preobraženja, te time izvršila krupnu istorijsku ulo- gu u našem narodu za posljednih četr- deset godina. Jer, istorija našega na- roda kroz posljedna četiri. decenija, u svima svojim važnijim mijenama, svodi se upravo na rad i ulogu koju je vršila u našem političkom životu radikalna stranka. Preobražaj Srbije iz apsolutizma u doba parlamentari- zma izvela je radikalna stranka. Time je ona osposobila Srbiju za njenu isto-- rijsku ulogu u borbi za narodno oslo- bođenje i ujedinjenje. Ovu najveću ulogu Srbije pripremili su vođe ra- dikalne stranke i radikalna stranka. Isto je tako radikalna stranka za vri- jeme ratova 1912-18 god. ar u ulozi vođe. To joj. niko pošten, pa ni iz inata, ne može poreći. I ako se danas osvrnemo na pro- šlost radikalne stranke i kad sabe- remo čitavo njeno političko-aktivno djelovanje, dobit ćemo jednu grdnu sumu pozitivnog rada jedne stranke, koja je iskrsla iz opanka, kojoj je sva snaga ležala u onoj zatalasanoj i uje- dinjenoj težačkoj duši, koja-je dala iz svoje težačke sredine Srbiji i na- rodu onakove vođe, koji su bili kadri da dovedu cio naš troimeni narod do davno želikovane slobode. I ako radikalna stranka može da sa svojim političkim aktivom izađe u gotovo zavidnoj mjeri ispred drugih stranaka, opet ne mislimo, da taj njen o dosadanji rad, mora ili može biti kao neki uslov, da baš, redom svako, mora biti član današnje Narodne Radikalne Stranke, Ondje gdje je političkih stranaka tu obično i politički život ide solidni- jim i pravilnijim tokom, ali i to je- dino onda, kada je borba, ili upravo natjecanje tih stranaka međusobno lojalno, kavaljerski i parlamentarno. Na žalost kod nas, izmeđa naših partija, kao da svega toga ne postoji. Glavno oruđe — ne natjecanja već — borbe sastoji se u raznim smica- licama ocrnjivanja, sklanjanja, upro- pašćivanja istaknutijih, ne štedeći pri tome sva ona sredstva, koja se nie kako ne mogu smatrati poštena i po- štenim ljudima dopuštena. Ima jedna stvar koja je u našoj unutrašnjoj političkoj borbi vrlo ka- rakteristična. Da li je to još nastavak onog krivog mentaliteta iz doba po- kojne Austrije ili je to sada proraču- nani gest, ali tek stoji, da većina iz. « drugih stranaka potpuno identificiraju radikalstvo sa srpstvom. Njima kad kažeš da si radikal oni te razumiju kao da si im kazao da Obratno. S toga je radikal dvostruka i meta za protivnika: on u njega gađa ' ili kao u radikala ili kao Srbina. Ako | o jačeg značaja na ovoj. konferenciji nema nema argumenata za prvo ima onda | | izgleda, si Srbin i i Suviše za drugo. E «Bez one buke i bilo: u Genovi, pa rom. I. # ik je taj despot gojio prama Srbiji pskomi narodu i imenu, dovoljrio iokumentovao u više mahova u etku i za vrijeme rata. Svi su ti umenti u sigurnim rukama, i proti nema za Kunjašića opravdanja. kad j je čestiti i pošteni narod Blata Korčuli preživio i teško austrijsko e pstvo i svirepu talijansku okupaciju, on je brzo bio na čistu, da mu je dlobodu u kojoj se danas nalazi do- nio brat Srbin, onaj isti brat, proti tome ga je slao i njegov despot, trijski prepokorni Tob, Joakin Ku- šić, te mu je s toga listom okre-. leđa. Ali/je Kunjašiću teško izgubiti. E despota. Netom je vidio da ga je narod ostavio, — a dovoljno je pročitati rezoluciju koju donosimo u današnjem broju — te da je dao pot- puno povjerenje nekolicinji ljudi \ u Blatu koji su slučajno i Srbi i radi- kali, on pregne da demonski rovari protiv ovih ljudi. Obilazi Split i Beo- grad, obigrava ljude-od upliva i po- ložaja, laže ih na sve moguće načine samo da bi maknuo te ljude #z Blata. Kod radikala se prikazuje kao njihov prijatelj, a vođe naroda u Blatu ocr- pje se DT omislite — kao antidr- # žavni elemenat i kao komuniste, a u stvari? bi ih pobijo kao pse jer su Srbi. Kod demokrata ulijeva najjaču dozu mržnje, prikazujuć ih što i jesu, za radikale, koji će da nanesu grdne štete demokratskoj partiji. Na taj de- monski način donekle je -uspio, da su već neki, čak i telegraiskim pu- tem premješteni, ali narod, shvaća“ jući odakle to ide, neće o tome ni da čuje. : Glas naroda glas vje gospodnji a u isto je vrijeme naj bolji i najpo- uzdaniji dokumenat, da su mnogi i u Splitu a“ pogotovo u Beogradu gr- E iro nasjeli poznatoj austrijskoj kre- aturi Joakinu Kunjašiću, predsjedniku opštine na Blatu. I Ako u Beogradu ne znaju ko je išto je taj čovjek, neka se obrate na Blato, odakle će dobaviti dovoljno autentičnih dokumenata, koji će po- kazati, da taj čovjek nije vrijedan da: se nalazi u društvu patrijota, a kamo li da je još na čelu jedne općine, na- rod koje dao mu je javno “već tri puta svoje nepovjerenje. o Vrijeme je da se abai udovolit i da mu se skines vrata čovjek koji nije vrijedan da pokriva mjesto na- rodnog predstavnika. Dolitičk Konferencija u Haagu. | reklame kao sto otvorila se je konfavdtc cija u Haagu, koja i nije ništa drugo nego. nastavak genovske. O kakvom uspjehu jer dok su u Genovi jače dife- ž = rencije između država nastale za vrijeme. Događaji na u Blatu, na ostrvu | Korčuli, dosta su u ovoj posljednoj konstataciji karakteristični. Blato u Korčuli je veliko selo pj kojemu živi težački narod. Ali taj na- | rod je i vrlo pošten, bistar i čestit. | Sa tim narodom despotski je vladao | u vrijeme pokojne Austrije, njen naj- veći sluga, Joakin Kunjašić. Mržnju, ; same konferencije, dotle se za konferen= ciju u Haagu te diferencije ističu i prije nego je konferencija bila i otvorena, dakle . i prije njenog rada. Već po ovome može se unaprijed kazati, da i haaška konfe- rencija ide u susret potpunom neuspjehu. Proslava obrane Verduna u Londonu. i njegovih boraca, preređena je i skupština u Tempel-Hallu, & No oda je prema vost. između ostaloga, veli, da će Verdđum i preko neumrlie slave bditi nad franeuskim narodom u borbi za njegovu slobodu. U pismu se još ističe i pristojno između Engleske i Francuske. | izbori u Madžarskoj. Konačni rezuliat izbora u Madžarskoj pokazuje dosta jaku većinu vladinih stra- naka. Od 245" zastupnika" 165 pripadaju vladinoj grupi a 80 opoziciji. pu Amerika neće u Haag. » Balkan-Express“ javlja iz Londona, vijestima iz Washingtona državni tajnik Hughes izjavio, da američka vlada neće ni posmatrača poslati na kon- ferenciju u Haag. Američka vlada zado- U nizu svečanosti u počast Verduna jedna - na kojoj je. . pročitano pismo Lloyd Georgea u kojem, voljit će se izvještajim američkog -posla- nika u Haagu. Držanje američke vlade ostaje usprkos svim nastojanjima evrop- skih država nepromjenljivo. muza DiBja 49 K. P. DOMINKOVIĆ. KRŽINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. Rekoh, zaboravnosti pri igri, iva ja nijesam nikada ČUO, da bi se sed kad bi ga om en zbog izvinio, barem suho: znate, nešto sam se zamislio“. A toga izvinjenja od gospara »oprostite, i ako ga se je često _opomi- — Conte Ivo, mi Vas čekamo, na Vami je red da Izigrate; opomenuo bi ga koji od igrača. — A?... Je li, je li? Evo me odmah. A kako ovo, molim vas, toj igra ?; naglo bi se trgnuo iz misli, a da Nikada ne kaže: ,znate, oprostite, nešto sam se zamislio“. Ovo gospar Ivo nije nikada kazao, ako ništa a ono, da U neku ruku opravda svoju zaboravnost pri igri. I baš u Ovom držanju, čini mi se, da sam ugledao jednu tajnu Sospara Iva. O ovom momentu osjećam neku jaču potrebu, sličnu nekom nagonu, da budem indiskretan, ne prama Ivu već Prema njegovoj plemenitoj duši. Oprosti — a znam da hoće — što ću mu u svojoj indi- Skretnosti dovesti u vibraciju na pne žice njegove nježne duše. Kad sam jednom u tamnici kazao &osparu Ivu, da: Mislim, u svoje vrijeme, napisati doživljaje i impresije “Vog zatočenja, i da ću ih nazvati ni i kržine, tada je %WN prama meni usklinuo : — Divno! Krasno! Kako to Salto pristaje, jer smo baš Piljei i kržine! A ja, pišući ove piljke i kržine, osjećam dA bi na- Pisao nešto nepotpuno i krnjo; da bi mi ovaj rad. ostao "Pa piljaka i kržina ne sastavljenih, ne namještenih ično na svoje mjesto da iz njih sastavim jedan lijepi V 42, kad ne bi malo dodirnuo osjetljive duševne žice ospara Iva | _-—— Neka mi gospar Ivo njalo zbog ne pažnje i griješenja. Ne znam, da li sam dobar psiholog, | ali baš u tome njegovom nie mislim, da sam mu dokučio jednu tajnu. Gospar Ivo se nije. izvinjavao, jer njemu od toga nije bilo potreba, kao što bi bila potreba drugim. Pa da se “i izvinjavao, to njegovo izvinjenje ne bi bilo nešto obična, jer momenat njegove zaboravnosti pri igri bila je posljedica duševnog raspoloženja, a to raspoloženje bilo je takovo, da njemu nije od potrebe nikakvog izvinjenja, već je ono, gotovo sa Diogenovom svijećom, tražilo druga, koji bi uzeo u njemu udjela. Da je on na opomenu od- govorio: ,znate, oprostite, nešto sam se zamislio“, bi taj odgovor shvatio kao. obično izvinjenje iz čio. a što u stvari ne bi bilo; a gospar Ivo nije htio da kaže ili reče nešto, što ga ne razumiju ili pogriješno razumiju. Da je on bio siguran, da će ga iko razumjeti, on bi na opomenu sigurno i odgovorio. Ali je vidio, da ga niko ne bi shvatio, pa je radije. prividno žrivovao jedan akt učtivosti. Ja sam ga slučajno razumio, ali mu nikada nijesam dao da ni iz daleka opazi, eda nešto sumnjam a kamo li da znam. A za to sam imao dovoljno razloga. Uzrok zaboravnosti i griješenju pri : bila je — ie fea Sd: > pred gosparom fol jer dsja sam iko majku. Gledajući i prateći igru, vidio sam gospara ia kako + v š. . ki KARA. .. ME bi za čas otklonio ispred oči karte ; ruka, savijena u laktu, lagano bi mu se prignula k prsima i brzo bi se sa kartama položila na trpezu, a on bi se u taj čas zamislio, uprav švak: nešto zanio, tako da bi prosto i zaboravio da je pri igri. — Vi kao da dolazite sa drugog svijeta!; rekli bi mu, kad bi se na opomenu trenuo i pitao: ,A kako ovo, molim vas, stoji igra?“. On na ovo ne bi ništa vora. već bi samo kimnuo glavom. Baš u ovom momentu ja Sam prozreo gospara ia i dokučio mu do tajne. »Vi kao da dolazite sa drugog ovijattić rekli bi mu drugovi u igri i ne znajuć da su time kazali jednu istinu, da su se zakačili za jednu tajnu, koja traži NEPIA ko će u njoj da-uzme udjela, da je shvati. A gospar Ivo je baš tada dolazio sa drugog svijeta, sa svijeta ljubavi sina prama majci. : ed U tihoj sobi u Dubrovniku sjedi on sa svojom eo Mamom i sa ostalom svojom porodicom. To su članovi, koji jedno za drugog diše, jedno za drugog živi. Jedno bez drugoga osjeća se kao osakaćeni invalid. Sjede oni okolo za trpezom, a u ruci im. karte i igraju tresetu. U času, kad je potrebna igri najveća pažnja, poleti sa jedne strane duboka dosjetka, odgovori brzo s druge fina šala. Kristalni smijeh, pun zadovoljstva obuhvaća ih sve oko trpeze, te vidiš kako samo uživaju ; majka u sinu, sin u majki; brat u sestri, sestra u bratu it.d. Tad bi se igračima lijćno spustile ruke na trpezu, — kao što ih: sada gospar Ivo spušta — za časbi se igra zaboravila, da jedno drugog kipa očima, mazi riječima i gladi finom šalom. Uz tresetu bi se razlila ona iskrena, naivna i nježna porodična intimnost, koja ima mjesta samo u onim poro- dicama, gdje se svi iskreno vole i poštuju, a na čelu im starica majka, oko koje se svi uvijaju. Tu, u tom krugu, ja sam vidio iz tamnice prenesena gospara Iva; kraj svoje drage Mame. z