= umist. ODHJONOM H CyĆOTOM y jyrpo prij ggernnara: ga Ny6poOBHHK, raopa y Kyliy 84 un. a FOJUE . HOIHTOM 34 RyGpoa- uuu m oniujeny JipkaBy 99 nuA, na FOJIMIY, NA NO TOMIC BH Ha . < mjećeu cpa3šmjepno. =! . DGojenuniu Gpoj € Hua. - = gaaraBO Ho YTyuBo y Jly6poBunxy, Bnacunx H H3NABATEJb | 0150P MAPOJIHE. PAJNIKAJHE CTPAHKE y Ay BPOBHHKY. OnroBopuu ypennung MBO XEPLIO UHJEHE_OTNACKHMA: 1 um. BuCuHe y uupuuu. jenuor crynua 3 uiti. [ipu-- onilieiba, ZAXBAJIE M OFJACH V TEKCTy 4 jiuHapa Craji- HMM OFJIACHBAUHMA NONYCT. Poena 5p. 37. Ny6pOosHuu, 27. dyna 1922. . ron. i. E RJE: Bilo je to nekako poslije Rapal- skog ugovora, dok nam još nikome nije moglo da uđe u glavu kako je vještini naše diplomacije uspjelo da izgubi istočnu istru i Zadar, koje smo pred godinu dana mogli da dobijemo blagoslovom Evrope, kad se u Splitu pronese glas o skorom dolasku D.ra Trumbića. Po varoši, užurbanoj pri- premama za doček svog građanina, stala je tada da se mota, ističući se nad svim ostalim, od ulice do ulice, od ćoška do ćoška, da zaviruje u du- ćane, da obilazi društva i privatne domove, da kupi zastave i da kiti glavoluke jedna karakteristična figu- ra, omalešna, crnomanjasta, savitljiva čovječuljka, sa sicilijanskim ili cigan- skim crtama, za koju, na prvi pogled, niko ne bi pomislio da zna engleski. Zadarski izbjeglice, kojih je u Spli- tu bio na okupu lijep broj, sjećali su e, da su za vrijeme svjetskog rata viđali vrlo često tu istu figuru, sa jednakim udvorno-savitljivim pokre- tima, u pratnji austrijskog podnamje- snika Grofa Thuna ali dalje nijesu marili da doznadu za duševne pobu-- de, koje su pratioca Grofa Thuna na- = pravile aranžerom dočeka Dr. Trum- | “bića. Na sami dan dolaska već prvom zorom mogli su rani ustaoci da opaze po ulicama to čeljade preodjeveno u svečano ruho. , Prođoše svečanosti dočeka i Zoe bra splitska publika odanu, u uvje- venju da je svršila i misija ove ne- Obične pojave, koja je već počimala da udara u nerve — ali se publika ljuto prevari: na dan mitinga na kom je g. Dr. Trumbić dokazao očigledne Zabavljen Slučaj jednog pisca prologa. pallu ustupili, uskrsnu opet ispred D.ra Trumbića na pozorišnu estradu onaj čovječuljak u salončiću i man- šetama te ispuca jedan prolog u čast konferensijeru, a u isto doba razno- _ sači novina poplaviše pozorište i va- roš milijonima neke prigodne himne, koja se je prodavala prvo po 3 krune jugosl. valute pa docnije po tri ko- mada za jednu krunu. Od onog dana datira nagli uspon ovog čovječuljka, koji je znao da u zgodan čas ščepa lokalnu Slavu za. rep. Stalno saradništvo na jednom | velikom, gotovo najvećem jugosloven- | skom dnevniku, članstvo u splitskom | općinskom odboru i, ako se ne va- ramo, jedan srpski ordenčić V. ste- pena nijesu nego prvi koraci na du- goj sunčanoj stazi, koja se otvara nje- | .govu oštroumlju, političkoj pameti i poznavanju engleških citata, stazi, koja | ne može da ne završi poslanstvom No Spectator se ne daje jal bez rane | kod engleškog dvora, gdje mi zaista oskudjevamo čovjekom, koji bi mo- gao da imponuje Loyd Georgeu. No gdje je sreće tu jei nesreće. | prekomjerno engleskom | frazeologijom, naš je diplomata stao £0 da pomalo zaboravlja mudre. pouke. ženu samo od prijateljskog saučešća | h1 jugoslovenskog duha pa nije: poslu= šao poslovicu, koja ga je učila, da ovaj prolog zaobljuje njegovu mo-_ des . a se u dobru ne ponese a u zlu ponizi. To mu se je osvetilo. Došavši. ć u rodnom Splitu na zelenu grančicu, od on se je naglo pokondirio pa je stao. da sa svoje spektatorske visine dijeli lakcije pameti, morala i patriotizma,. da zabada nosić. i ondje, gdje mu nije mjesto, da. postaje svakom loncu: By -venskom dnevniku već u ovoj no- sasa ć obrana ograničio, ode >: o. ae sk = “ šao. na jedan zaboravljeni prolog pa iz njega iznio neke stihove, koji ba- aju: malko u sjenu jugoslavenski pa- triotizam našeg budućeg londonskog poslanika. Da on nije zaboravio onu | poslovicu pa da se nije ponio u do- bru i stao da popuje, možda bi ga. ova čašica bila i minula ali kad se je neoprezno pouzdao u svoju do- sadašnju nekažnjenost pa takao u. osinjak, bilo je prirodno, da ga neko usekne i da ga potsjeti na onaj drugi ž dio poslovice pa da mu dokaže, kako | ono ne samo zna da se u dobru po- nese, već još bolje zna da se u zlu ponizi. > Pod tom češagijom bio - bi svaki E “ | pametan čovjek. podvio rep. i nasto- jao, da se što brže zaboravi ova mala: epizoda, tim više što ona nije. izašla ni u kakvom velikom jugosla- vinskoj. gljivi pok. Antuna Fabrisa, za koju Spectator do danas nije znao. mrtve glave. On, obilazeći vješto oj prolog od 2. Prosinca 1915 (za koji se ne zna jeli preveden na en- SELE gleski) iznosi istoriju svog patriot- kog mučeništva, svoju ljutu peto- | odišnju | zadarsku. internaciju, -ubla- Grofa Thuna i svoj raniji prolog iz 1912 srpskoj braći i ne sluteći kako ralnu liguru, koja za svaku situaciju | u životu. ima u: reservi po Jedan | prolog. 2 Pada sejei na ovu sakatu sa- Speetator bi bio u ovim časovima dostojan one amnestije, koja se je svim prestup- | poklopać i svakoj vreći zakrpa. I Bog | ga je kaznio. Prevrčući prašne artije nicima štedrom rukom udijelila, ali: onaj demon, koji mu diktuje prologe Josipa Barača, 8. dilu kad piše: članke pa zato on m nije znao da ostane u obrani. Već se je osmijelio na napadaj i to na naj- lošiju vrstu napadaja, jer on ne kaže očisto i bistro ono što misli već na- _ bacuje onako neodređeno i od pri- like, kao što govori engleški. Spo- čitovanja mađaronstva i autonomaš- tva, aluzije na lajtnantske sablje, na pflanzerbaltinsku kasu, na Silva- sovo konfidenstvo i t. d. mogu biti istinite a mogu biti i lažne, ali ono što je istinito kao Bog, to je, da je Prof. Josip Barač na 2. Prosinca 1915 spje- vao prolog u čast i slavu Frane Jo- sipa I, viteza habžburške, za čiji su. starodavni presto ginuli pretci prof. kojim se pretcima Prof. Josip Barač ponosi. | I nama bi se otisle s pera ogunjene riječi osude i prezira, da nam opet ne uskrsava pred očima ona vesela: figura čovječuljka u kratkom salon- očiću i solinskom cilinderu, koji spa- sava situacije pokvarene od Don Jure Biankina i pjeva prologe Frani Jo- sipu 1, Srpskoj braći, D.ru Trumbiću: 4 — stisne-He potreba - —i Stipanu Radiću. mr e ne Političke novosti Monarhističke agitacije u Njemačkoj. ka Berlinska ,Freuheit“ | javlja o tajnoj. monarhističkoj agitaciji u Saskoj; ta agi- otacija je vođena iz gan rid iz Miinehena. »Balkan Ekspres“. javlja: iz Pond : odaje poslanik Večvud uputio pitanje Pa gleskoj Vladi, da li odgovaraju istini vije-. sti o monarhističkom puču u Njemačkoj. A hoće li Saveznici uspostavu: Hoenzolerna i Witelsbacha smatrati neprijateljskim aktom. Državni je sekretar odgovorio da. vijesti o monarhističkom puču u Njemačkoj: ni- Koristi, koje su nam Talijani u Ra-. moo iz ratnog doba, »Dubrovnik“ je nai o hratE situaciji, ds Te ostavlja ga na _cje- jesu potvrđene, dok se o DENE Ho : enzolerna nije izjasnio. | e PILICI | KRZINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914 1917. 91 K. P. DOMINKOVIĆ. Danas je ekvinocije, a naš gospar Ivo autor j je divnog djela Ekvinocije. Sjetih se toga, pa osjetih da me | to nekako veže sa današnjim danom U ma Kad je zovnila ,arija“, čas šetnje nas robijaša, otiđoh da obiđem gospara Iva u njegovoj ćeliji. Dođoh mu pred Vrata, vrh kojih je broj 80, a na vratima je tablica, na kojoj uz njegovo ime stoji napisano, da je ćelija prostrana 33 četvorna a 127 kubičnih metara. Lako pokucam na Vrata, otvorim ih i uđem u prostranu ćeliju. Naokolo na- mješteno pet gvozdenih kreveta sa tvrdim slamnjačama. Gotovo u sredini odulji, prosti st6, jedna klupa i neko- liko stolica bez naslona. Uza zid umivaonik a do njega Jedan duboki ormar sa vratima, — nužnik. Dva prozora, koja odgovaraju na otvorenu avliju, visoki su i veliki, a šVozdene, i ako ne preveć jake, rešetke ne dopuštaju da “e može glavom na polje. Takove su gotovo sve ćelije, im onih koje su određene za samce, jer im prozori Stoje na visoku, a i dosta su manji. Ali u ćeliji gospara Va nekako veselije izgleda. Na tvrdim slamnjačama na- Valjeno do tri velika, pletena sanduka i nekoliko manjih, ručnih, U njima su odijela i knjige. Kad _kogod pokaže na te sanduke, tad gospar Ivo, gotovo nekako zadovoljno, rekne; omnia mea! Na stolu, uz hrpu knjiga, hartije frnila, ima i raznog cvijeća ; vihojle i i bogiše. Uz cvijeće Vidi ge i po koja dopisnica, što ih je gospar Ivo dobio od Svoje gospođe majke, koja se sada nalazi u Italiji, jer Ni njoj ne dadoše da ostane u Dubrovniku. Te dopisnice Š"dno je iznakazila cenzura, koja kije rije da uta- \izbrisano ; : jedino što je ostalo. mničeni sin zna za osjećaje prognane majke. Pisane su talijanski, a na jednoj vidjeh kako je sve, do jedne riječi, čitljivo. bilo | Jen Ivo Tua ma m ma. Jednaka: sudbina stigla je i mnoga njegova pisma što. ih je pisao svojoj majci, koju go- spar Ivo totiko voli, da bi nekome izgledalo čak i pretjerano. : Uz umivaonik visi jedna mala krletka (kavez). Ima | nekoliko dana da je. prazna, a u njoj je bio jedan kana- rinae, koji je neki dan poginuo krivnjom istog gospara Iva. Ta draga ptičica, vesela i živa, pravila mu je društvo u ćeliji. Sa svojim veselim. i jakim pjevanjem, budila bi ga odmah u zoru. Gospar Ivo udrio bi tada u razgovor sa kanarincem kao sa svojim drugom. Taj razgovor, pun nježnosti, trajao bi nekada po: čitav sat. Gospar Ivo pazio ga je sa osobitim marom, | Jednog dana, kad je sunce dobro pripeklo, izvjesio | ga. je na prozor u sunčanu svjetlost. Ali je sunčana | toplota bila toliko jaka, da je jadnoj tičici naškodila, te. je. već sutridan poginula. Taj događaj za nekoliko dana. držao je gopara Iva u nera- spoloženju. S | Čeliju gospara Iva ukrašnje . nekoliko slika. je on sam počeo od neko. doba da izrađuje. One prestav- | 1 ljaju motive iz Dubrovačke. okolice i Dubrovačkog mora. Radi ih iz pameti ali ipak sa. vjernošću prikazivanja du- dg ap) brovačkih hridina, mora. i pitoreskih izgleda. On misli da izradi, ovdje u tamnici, čitavu kolekciju tih dubrovačkih |. motiva, a sva će kolekcija. nositi ime »Izgubljeni raj“. Kad uljegoh u ćeliju, gospar. Ivo je još ležao na svojoj tvrdoj slamnjači, više sjedeći nego ležeći. Ima neko- liko dana da ga muči kijavica pa se dobro ugrnuo. U skutu mu otvorena knjiga Sv. Pismo, nekoliko tali- janskih klasika i trancusnj Mo: Na nosu mu“ naočali Mio caro kje sa Za lećama, jer boluje na očima. Boluje tako jako, da mu je potrebna jedna operacija. Ou je podnosio i. molbe, da mu se dozvoli, da se podvrgne potrebnoj ope- raciji, ali to spada u prošlost, a Dole ". da so, za sada, držim samo sadašnjosti. će : - Zatvarajuć za sobom vrata, pozdravim gospara. Eo On, pogledavši me preko naočala, položi u skut otvorenu | knjigu i sa svojim simpatičnim glasom, u kojem se odra-. žava iskrena predusretljivost, kratko mi odzdravi: 0, dragi! 2. > Gosparu Ivo, znate li da je danas Emaanie e oslovim ga pružajuć mu ruku. a — Pur troppo!l; odgovori mi, Pie Paket z rukom naočale a drugom namještajuć hrpu knjiga u skutu, , da mu se ne omakne sa postelje. — Ovo je drugo, ako Bog da, ovdje u zatočenju a ko zna, koliko su nam ih S naši ,prijatelji“ još. namijenili! Ali o tome ne ću da_ mislim, jer sam tada prisiljen da: mislim. i na Dubrovnik, | a to ne ću. O svemu lakše mislim nego o našem gradu. Osramotili su ga na takav način, da mi je ponekad teško | zamisliti takovu i mogućnost i ako je to fakat. Srećom da imam ovo knjiga. Sa njima se razgovaram, vrhu njih | mislim. U njima se sretam sa prošlošću, u kojoj nailazim | na epohe potpuno jednake sa današnjim stanjem ; epohe, | koje su svršile onako: kako su morale osvršiti, a jejonija : se ponavlja ...,..4 + < | za. Dok mi je gospar Ivo govorio, facih pogled na ija knjiga u skutu. Između njih opazih: Sv. Pismo, djela | talijanskih klasika: Dante, Giusti. Leopardi, Pemon RO Silvio Pellico i još neka francuska djelce sle Madte <.) Ali, kad pomislim, — nastavi gospar Ivo = na svu ljudsku zloću, koja se je onako, bez ikakvih skru- | pola, pokazala gola kroz ovo vrijeme našeg zatočenja, |