“ma

CrpaHa 2.

po

POBHHK,

čući da nasjedamo  neistinama i podvala-
ma. Kad mi, uvjereni da smo potpuno tačno
informisani, ipak istim putem nastavismo,
dobismo čak i iz Beograda informacije, da
smo krivo izvješteni, da je Joakim Kunja-
šić najbolji patriota na Primorju, da su
težaci Blata komuniste i
menat. | ZANE
Da bi nam savjest bila čista, uputili
smo jednog člana naše redakcije, da lično
pođe u Blato na Korčulu i da se o svemu
na svoje oči uvjeri. 3 >
Rezultat je ovaj: naše stanovište o
prilikama u Blatu potpuno su ispravni,

jer su direktne informacije iz Blata bile

tačne. ći
> Sve ono što smo donijeli o načelniku
Blata, Joakim Kunjašiću, potpuno je tačno,
jer smo bili u stanju da se uvjerimo iz
originalnih dokumenata. S toga nikako ne
 —možemo da shvatimo, da nadležne vlasti
još dopuštaju, da g. Kunjašić još jednako
stoji na. opštinskoj upravi, iza kako mu

je devet desetina naroda javno izrazilo

nepovjerenje i to tri puta i iza kako su
poslali na nadležna mjesta autentične do-
kumente o austrijskom duhu, koji je bez
potrebe vladao kod g. Kunjašića za vrijeme
rata. Gotovo ne vjerujemo informaciji, da
iz Splita prikazuju Beogradu Joakima Ku-
. njašića kao najvećeg našeg patriota, i ako
u Splitu imaju i znaju sve o njemu. Ali
se g. Kunjašić vrza samo po Splitu i Beo-
gradu i zna da podvaljuje i ovdje i tamo,
i da u svome podvaljivanju čak i uspijeva,

jer mu neki odmah vjeruju prije nego se

okrenu na pravu adresu. |
Drugo, odnosno naroda u Blatu, tu

nema ni trunka, ni sjene kakvog komu-.

antidržavni ele-|

u 49. broju našeg lista.

nizma, nema ni sjene kakvog antidržav-
nog i antidinastičnog raspoloženja a još
manje odgoja. Razgovor o Nj. Veličanstvu

vrlo je čest, i treba slušati, onako pri

hiadnom razgovoru, pa da čujete sa kakvim

i poštovanjem i sa kojim pouzdanjem i

vjerom u dobro govori blatski težak o.

svom junačkom vladaru. Klicanje Kralju,
gosp. Pašiću, Vladi, vojski i jedinstvu Srba,
Hrvata i Slovenaca. to ide tako. spontano
i oduševljeno, da je to nemoguće i zami-

sliti, ko ne zađe među taj pošteni, trezveni

i radišni svijet, Blaćani su muževno. pre-
turili jednu od najtežih društvenih kriza,
glad, — krizu u kojoj je najzgodnije zlou-

potrebiti seljaka, ali oni se ne dadoše

zavesti, već i gladni voljeli su i svog Kralja
i svoju zemlju. ne

S toga se pravi vrlo rđava usluga, kad |

na najvišim mjestima slušaju neke, — a
to je bez sumlje zbog uspjelog obmanji-
vanja Joakima Kunjašića, — te čak i te-
legrafski miču sa mjesta ljude, koji ne

samo što uživaju potpuno uvjerenje blat-|
skih građana, već baš ti ljudi rade i od- |

gajaju tog čestitog težaka, da i dalje voli

svog Kralja, domovinu, vojsku i t. desio
sve ono što nas u državi pravi jake i što

vodi napretku. 2
Na kraju dužnost nam je istaći da

ovako čestit, pošten i patrijotičan narod

zaslužuje pažnju sa najviših mjesta, zaslu-

žuje i potporu u svojoj ekonomskoj bijedi,

te napokon zaslužuje, da kompetentne

Vijesti odmah i potpuno uvaže sve one.

želje, koje je narod jednodušno iznio u
svojoj rezoluciji, koju smo mi donijeli u

M3 nauwe Kpanesune——Đž-_

Ueca O Hanioj npxaBu. |
. Y CBOM yBOJIHOM WJIAHKY ,Ilopacr Kpa-
JBEBUH€ Cp6a, XpBara H CaoBenana“ nuiie

uenika ,Prager Presse“: ,Kpusa .EBpOrICKe.

.€KOHOMHje, IIHTatA Bpujenuocru, Tenikoke
 HOBYAHOT NPOMETA IOTpPECIIA Cy H 1P»KaBy

> JyKHHX CnoBena. AJIH KAO Malo KOja, Kao

Tek nojenmune zpxaBe y uosoj EBpomu ca-

CBOjoj MOM, Te ce ganac mMoxe Noy3/aHo
YTBDJIHTH JIA OZIDABIBEHE CTAJIHO Hanpeny-
je, Ja Cy KPBABE XKPTBE IPHBpeJHOr Opra-
HH3MA NIpETOXHO ATpAPHe upxaBe roToBO
caBjanane. Kpa;beBuHa Cp6a, XpBara u Cno-
BeHANA KAO jeJHA OJ NPBHX EBPONCKHX Ip-
,KABA 3aKJbyuyje jean AaMEPHUKH 34jaM OI
= 100 mumona goJjapa, a nomrTo weHo npu-
BPCIHO ONATOCTAIBE 34BUCH OJI HeKOJIHKO
 XKETABA M HEHE yHyTPAIIE CHAre, A ne on
 Ba314 yrpoxene curyanuje uuyycrpujekor
CBJETCKOT TPTA, 34 E>y cy usrnejmu I0y3/a-

Ilojmuruka MHPHOr pasBujama a OJVIJ UHOT

NpaBna u upxama oGesGjehyje Kpamepunn
CpGa, XpBara u CnoBenana HOBy neneHnjy

PA3BHTKA H rOpacTa“, |

Arpapuu o160p 3a npoyuemwe ZAKOHCKOF
npemwiora arp. oguoca y /lammanuju o

ad ga a A: Arpapuu Oz6op oz 31. aaa koju je
ae  BJAZAJIA je KpaseBuna Cp6a, XpBara HG HAP mvop on KOJENJE:

i S = Ckyriuiruua nsaGpaa za mpoyuu 6najune |
 BeHana CBOjy KPH3y 3aXBaJbyjyhu JEIKNO

. SAKOHCK€ IPEJVIOTE O eKCIIPONpuanuju Be-

NuKux nocjena m JukBunanuju arpapuux

onnoca y Jlanmmannju, KOHCTHTyHCaO ce. 3a
npencjenauka je usaGpaH r, Jby6a JoBaHo-

BHh, 3a noznpencjezanka JIp. X. Kpusman,

.a 34 cekpeTape rr, /Ip.-I, JlasapeBuh, /lp.

CB. MujaroBuh u JoBan_ TlonoBuh.

= Enrjecka u Mu.

ma
"<

Tipema jezuoj Pajrep-oBoj Bujecru oj

17. jyna: »Pujemeno je ga ce cBake rojim-

H€ NpHMH H3Bjecna rpyna CPII. CTyJLEHATA

CK4 H €JHHOYpIIKH ynuBepanreTu. Cryzen-
T4 he nosasurTu y Enmrgecky NO 34BPIIeTKy

.CTymuja y Beorpany, a šsarum he ce Bpa-

hau y CpGujy kao nacrasuunu eHrjeckora

jesaka no cpnckuM rumMuasnjama. EHrIecKka

he 34 I>bHX OLPEIHTH HapouuTH bosnu o
2000 QyHTH TOJIHIIBE, M TO y3 npniomMoti
MunucrapcTBa IIpocBere y bBeorpazy u cpri-
CKOr Nnocnanuka y JloumuoHy. TIpBa napTuHja
CTyZeHaTa cruhiu he Ha jeceu_y Jlounon“.

Hamu norucu. |

= ONY3EH, 20./VI. 1929.

e 4

Jeluuu usna3 ua Jaupancko MOpe Ko-
jer je npupona cama OTBOpHJa u Besaja
BocHy u XepueroBuHy, jecrT rozuHa HeperTBe.

Ty HeMa. BHCOKHX TIJIAHHHA_H' KPIIHHX ropa

Koje 6u npkocne pa3B0jy H H3M€HH TprO-
BHH€ OHJIO KOIIHOM, GHJIO MOpeM. H I PLIH
u PuMJbAHH  VIIOTPEGIBABAJIH Cy Taj rmpu-
POLHH NT, 4 H ZyOpOBAUKA PEN yGjIHKA uMa-
ja je cBojy KOopnunaHTHy TauKy Orysen,
34 pa3Boj cBoje TproBune. OnyseH je Guo
TJABHA KOHTPOJIA JBO3H€ H H3BO3H€ TPFO-

.BHH€ H Ty je OuJa rjaBua nmapunapa. Pa-
 3BOJEM IIPHIIKA KJIABHA NapuHapa rmpenija

je y MerkoBuh, a y OnyseHy je ocrao uuu
NaPpHHApcKH ypen ca jegduM uUHHOBHHKOM.

EJe, OTPAar MHOTO BEKOBA y Onyseny
je Guo nmocraBien Hea BpcTa NapHHAPCKOT

ypena u Taj je osze nocTOjao cBe zo 12.
neuem&pa 1921. Tpe6a yseru_y oG63up na:

TIpekO Orysema u3Baxa Ha xuaje

VERMOUTH

Bpoj 5)
| M
CBH IPO/LYKTH. HEDETBAHCKH ; FPOXbe
KB€, BHHO, CajaMu, nujaBune nr. Mo

Ce M3BaXaTH peko Onysena, jep je je
TO Hajnojecuuja TproBauka TAYKA Mag,
ZyueHTa H 34 KyTIIIa. |

Y zemeM6py 1921. zurouie nan i
HAPCKH ype1 He npezButajyhu a ha.
HAH€TH OTPOMHy IITETy u NaHry6y Kon
NPONYNEHTY TOJIMKO H_KYIIIY. Tanac

Xe

JIdTAPa BUHA, MHOTO Barona 2KY K€, CM

BA, TPOKJA HT.A. H Kyu cy NPHCu),

AKO MHCIE TO M3BECTH, Nohu u Me
BHli Na zHrHy ca NAPHHAPCKOT YPEZA cp
BO/IHHNy, 4 TO MX CTOjH MHOTO Tpy/Ia, R
ryCe u TponikoBa. He rpaxumMo Ia ce g
NOCTABH BHIIA NAPHHAPA, AJIH TPAXWM
je HeonxojiHo morpe6Ho u NpaBezuo,
Ce IIOCTABH OTET HMKH HAPHHAPCKH m
NOK TO 6yle, neka ce » KOHTPOJINUK“
OCTAJIE MCIIPABE NOBEPE KOHTPOJIHOM Oy
dunamuujeke crpaxe, ImTo he sa KYIINE 6,
BEJIHKA OJIATOJAT A IPAKABA HHIITA He m
Tyje. pexora je na Gapem Hannu IPO
KOJH CE Tpolle omeT y Haroj zpxaBu g
jy sanpeka. HagaMo ce ma he Hauexa
CnaurTy 4 omu y Beorpany ojimax TOJ)
TH CBE NoTpeGuTO, za ce oBoj IIpeKOj |
TPeOH CMECTA VJLOBOJBH. ki

u kem

58. KA

=: svjetskoga glas

š)
jahu = € .& SOS
VLAKA SBR IK B ČEK Šn
o u B Sd S X Š
Ž Pao i“ * E RISE
d da x ž š g a :
& < če Kg x2 Z
b u PP DALI e SERE A
ž [3 s ra Tekah, Ša Ž
M Pu 3

Jedna četrdesetgodišnjica. Na-
vršuje se tačno 40 godina od smrti veli-

kog dubrovačkog pjesnika i rodoljuba Meda

Pucića čija je smrt pravila prelaz između

ostare dubrovačke i nove srpske književ-

nosti. Živio je u doba kada je sa svojim
književnim radom zatalasao nacijonalni
osjećaj, i bio jedan od pokretača i podr-
žavača narodnog pokreta druge polovine
prošlog vijeka. | do |

Radn. Društvo ,Bratimstvo“ u Gružu, g.
J. Perović, držaće predavanje o ovom na-
šem velikanu.

Slava Mu!

srpsko Radničko Društvo »Bra-

timstvo“ u Gružu priređuje svečanu za-

bavu uz učestvovanje vojne muzike na 9.
jula 0. g. u otvorenoj bašći društvenog
doma — ulica Biskupija u Gružu — sa
vrlo bogatim programom.

> Početak u 6'/» sati u večer. Bogati
bife uz najumjerenije cijene. Ulaznica do-
brovoljni prilozi. Tramvaj za povratak u

U nedjelju na društvenoj zabavi Srp.

Ovo je prva zabava koju ovo mlad
ali vrijedno i svake pažnje dostojno dr
štvo, priređuje slaveći svoju krsnu sla
Vidov-dan.

Društvo je svojim smišljenim, mar
vim i bratskim radom, držeći se on
»Brat je mio koje vjere bio“ znalo da:
kupi u svojoj sredini dosta braće bez m
like vjere i narodnosti, zadojene istinski
radom na podizanju svoga materijalnog

moralnog stanja kao i velikom ljubav
prema našoj prostranoj domovini.

Smatramo suvišnim da ikome prep
ručimo ovu lijepu zabavu.

Pulovanje đaka pomorsi
akadem.je. U nedjelju po podne u
sati polazi iz gradske luke školska lad
»Vila_ Velebita“, pod zapovjedništvom |
Nikole Gerechtshamera, profesora Kr. Pon
Akad. u Bakru. Sa ladom putuje 48 dak
naše Akademije praćeni od 9. A. Ribo
upravitelja, i gg. profesora M. Kobasict
F. Nakića. Ovoj ekskursiji uzimlje učešć
ministarstveni referent sa pomorske aku
demije, g. Branko Živković.

Ovo je prvo naučno putovanje koj
poduzimlju naši nautičari. te im želim

Huju, NoBjepeie unocrpaHcTBa OCHOBAHHjE, (10-15) na OKCOPCKH, KEMGPHUKH, JIOHJLOH- grad do 11 ura. | |

Pe

sretan put i dobar uspjeh.

a

— Sutra su svatovi ;
okumim  gospara Iva-i Dr.
budu svatovi.

Oprostim se sa mojim drugom robijašem, gosparom_

Ivom. Do svoje ćelije mislio sam, kako će neko uživati,

oda je uspio u ovoj sitnici, koja mi onemogućuje, da malo
prođem u razgovoru sa drugom robijašem. =;

Na mojoj ćeliji zaškrine u nevrijeme teška brava.

Stvar za mene tako obična i gotovo već i neosjetna ; ali,

da mi je u tom momentu Onaj teški ključ urinut u srce,

oi da je tada tu zaškrinuo, manje bih, čini mi se, osjetioi

nego što osjetih u tom času. Tako je bila jaka ova sitnica.

Ipak se brzo primirih, jer se sjetih stražara i njego-

kažem svojim drugovima, | sutrašnje svečanosti, razlijegne se odjednom  kriještai
Krstelja a svi ostali da mi glas Debeljkov kroz tamnice, zoveći me po imenu. Baš da
| ustanem i da pođem, a on na vrata u avliju. |
U tamnici se spravlja tiho veselje, kako ovdje davno,
a možda još nikako, nije bilo. Sva će nam gozba biti u
u tome, ako Pavu uspije da sutra uvede morka u «ćeliju.
Dovoljno je i toliko. U životu se nijesam nikada nadao
ni do takove konbiuacije dolazio, da ću najsvečaniji
momenat života, ženidbu, proslaviti u tamnici; da će mi
svatovi biti drugovi robijaši i da će sva čast biti u
(Morku. Pa ipak, pri pomisli na sve ovo, obuhvatio bi me
i DE kneki osjećaj zadovoljstva, pri kome bi mi ovaj svečani
čas izgledao mnogo Ozbiljniji, jači i svečaniji, nego da
ga doživljujem onako kako sam negda umišljao i računao.

Jest; ali čovjek: snuje a Bog određuje. |

Poslije podne izađosmo na šetnju, pa se zajedno | ane i (g5- 0E
sunčamo u avliji na majskom prijatnom suncu. Moji me im Pa ipak, mozda će te se moći u tamnici vjenčali“
drugovi diraju zbog sutrašnje ženidbe, izmišljaju i kombi-|Primjeti mi jedan od drugova, i,
nuju, kako bi udesili da ovome aktu dadu ipak svečaniju — Teško, mislim, da ne može; upade u riječ izne
formu, pri kojoj bi opet bilo malo jače života i veselja. nada Debeljko, koji je odmah za mnom stigao. Gospodi!
Pavo mozga taktiku i smišlja način kako će udesiti sa|više ne pripada nama, i mi mu više ne smijemo dopusti
morkom, i zadovoljan je što to mora biti sutra, u nedje-|ni obični ulaz u tamnicu bez naročite dozvole. |
lju, kada ni u sudu ni u tamnici službenog personala — A morko?; prišapne mi Pavo. |
nema mnogo. Bilić bi rado častio sa ekstra porcijom — To se od sebe razumije. Ako ne zbog svatovi:
zelenja, ali ga je, na žalost, već svega iz korjena pogulio. a ono svakako, zbog udarena nameta na slobodu. |
Neki možda smišljaju, kako će da iznenade sa zgodom — Ostadoh tu dok je svršio čas šetnje. Presvuko!.
zdravicom, Cak i stražar pristao da uzme wijela u sve! se, udesih prtljag, oprostih se sa svojim drugovima, ostavi!
čanosti, i ako sutra ne će biti u službi. On će se, kaže, u tamnici nesuđene_kumove i svatove, a ja se nađoh!
pobrinuti za cvijeće. Kasnije se nešto s njime došaptavao ove strane brave — na slobodi. | *
Pavo i odjednom postao veseo. Riješio je pitanje s |
morkom. |

U momentu, kad se-je već gotovo utvrdio program moe

— Ako hoćete, možete odmah večeras kući; vič
mi s vrata. Dođite časkom u kancelariju.

Iznenadih se i pođem. U kancelariji mi predadu ne
kakav akt da potpišem. Pročitah i vidjeh, da me ovaj sud
po naredbi Poglavarstva iz Dubrovnika, otpušta iz tamnici.
da sam slobodan i da mogu otputovati u Dubrovnik.

— Nema ništa od naših svatova; rekoh drugovi!
kad se vratih među njih, te im ispričam što je sa mnom
U ovom času bilo mi je baš žao: što se ovako desilo, X.
mi podijeljena sloboda uskraćuje da svršim svečani čin
na način koji bi mi pružio toliko zadovoljstva i čega !
se kroz cio život ponosito osjećao. |

vog prvog aksioma -> zakon je zakoni.;,
Na Slobodi

Primiče se Maj i približuje se vrijeme kad bi morao
u vojsku, a ja bi imao da prije svršim dva krupna posla:
da se ženim ida kod kuće uredim svoje privatne poslove.
.Zamolih, zbog ovog drugoga, predsjednika suda, da zva-
ničnim putem urgira riješenje molbe. koju sam poslao u
Dubrovnik. Udovoljio mi je. | |
Prvih dana Maja dobih pismo iz Zadra, u kome mi
zaručnica javlja, da je napokon uspjela urediti sve što
je potrebno i da ćemo se vjenčati brzo u šibenskoj tamni-
ci, jedino još čeka dok joj. za to odobri školska vlast
nekoliko dana odsustva.

O svojoj namjeri ženidbe nijesu moji drugovi ništa
oznali i, kad sam im sada, onako iz daljega kazao, da
ćemo u tamnici brzo imati svatove, gotovo mi nikako ne
povjerovaše. |

U subotu u jutro, na 8. Maja, dobih iz Zadra od
zaručnice depešu, kojom mi javlja, da te večeri štiže u

(Nastaviće seh |

_ Šibenik! >

x “ZĆ.. a