gr. opujenom 4 oyGorom y |yrpo ernnara: 3a /1yOposnuk, ; nOHauateM y Kyhiy 84 JUN. a roAuHy: flomuirom 34 /ly6poB- ra uujeny pkasy 96 nun. g FOMMHY, HA NO FONAHE H Ha , omjeceu cpa3mjepno. "i . roje nanu Gpoj €. aunap. - (naTHBO HM YTYAMBO y Jly6poBHuKy. dona brt Bjacnuk u usnagareg: OJIBOP HAPOJIHE PAJHKAJIHE CTPANKE Y JIYEPOBHHKY, Onrosopuu ypenuuK: HBO XEPLIO HHK UMJEHE OTNACKMA: l IM. BHCHH€' Y uWupunu jemuor crynua 3 uuu. lipu- onhieiba, 3aXBaJe "i ormacu y TeKcTy 4 nunapa Cran- HHM OTJIACUBAUHMA NONYCT. * seefE 2 Sp. 35. | ' ZRy6DOBHHK, 42, šyna 1922. Fon. it. pe Odkle Srbiji onolika snaga i junaštvo ? Kad strani svijet priča o prošlom svjetskom ratu, ne može nikako da mimoiđe Srbiju i srpskog vojnika, i Se može, pričajući o njima, a da, pa bilo i preko volje, ne istakne silnu snagu i besprimijerno junaštvo srp- skog vojnika. Kad mi govorimo i pričamo o na- šem oslobođenju, o oslobođenju svih nas od tri imena: Srba, Hrvata i Slo- venaca, ne možemo, pa ma se našao kogod kome taj fakat i nije nekako DO ćudi, a da ne spomenemo, ne istaknemo patrijotizam, junaštvo i ct- pornu snagu srpskog vojnika, koji nam je svima donio slobodu, pod ci- jenu potoka svoje srpske krvi, pod cijenu od milijona i po svojih, srp- skih, žrtava. Narodna zahvalnost za naše oslobođenje ostaje i ostaće vje- kovima u priznanju onog kološsalnog prijegora malene Srbije da izvojuje narodnu slobodu, da ispuni svoj sta- ri zadatak općeg narodnog oslobođe- nja 1 ujedinjenja. Odakle Srbiji onolika snaga i ju- naštvo ? U prvom redu treba imati na umu da je Srbija seljačka, zemljoradnička zemlja. Ova malena zemlja bila je “ vjekovima vazal i rob turske | impe- rije, a narod je bio obična raja, ovisna 0 svojim gospodarima. Težeći uvijek za slobodom, ta jad- na raja dizala se i padala, dok napo- kon nije. došla do svoje slobode. I kad se je osamdesetih godina pro- šlog vijeka malena Srbija počela da sređuje, shvaćajući, još onda ulogu koju joj historija namjenjuje, prva stvar bila je u tome, da u slobodnoj zemlji mora svak i za sebe, ekonom-. ski, buti slobodan. Tada se rađa jaka eee radikalna stranka, regrutovana iz srp- skog seljaka, i ona na sebe uzimlje najjači zadatak oko rješavanja toga pitanja. I agrarno pitanje u Srbiji ri- ješeno je na tako jedinstven način, kao nigdje u Evropi. Svaki srpski se- ljak postao je ekonomski slobodan, svaki je imao svoje skromno ali do- voljno imanje, i to imanje bilo mu je osigurano čak i ispred vlasti, nije mu se moglo krnjiti ni u ime poreza ; u jednu riječ: svak je bio svoj na svom domu. I kad je došlo vrijeme da du- šmanin udari na Srbiju, taj seljak srpski borio se je kao lav za ono svoje siromaštvo, koje mu je pred- stavljalo njegovu slobodu. On se je borio da sačuva ono parče zemlje koje je bilo njegovo a ne nekoga drugo- ga; on se je borio da odbrani sebe a ne kakvog gospodara, on se je bo- rio za sebe a ne za drugoga. U tome je ležao glavni uzrok i razlog onoli-| koj snazi i junaštvu malene Srbije koja je zadivila cio svijet a nama do- nijela slobodu. Drugi razlog, koji je u sebi no- sio puno snage kod svakog srpskog. dia u etiam ratu, e e = niža jen sa širim naleta sanat ko fr : nomski on je lakše mogao da shvati, da osim njih u Srbiji ima njegove | braće izvan tih granica, a ta braća da robuju i da čekaju dan slobode. Oni su bii svjesni da je na njima red, kad izvesni kucne čas, moraju uzeti na sebe najteži teret oko izvojevanja te slobode i narod: - burnijih prizora, već to se opaža i svaki- nog ujedinjenja. Ta su dva najvažnija razloga za što je Srbija bila onaka silna u BE šlom rata. i američkih grupa, da oni Pred takovom se Srbijom klanja C10 svijet. Da je Srbija postala tako- va u prvom redu je zasluga vođa ra- dikalske stranke. To su vođe koje su nikle u narodu, koji su rasli sa na- rodom i koji su s togaiznali da-od onog srpskog seljaka, nekadašnje raje, naprave slobodna građanina u sva- kom pogledu. Ali oni to nijesu od na- roda i države uradili u prvom redu, jer su se zvali radikali, već jer su bili ljudi, ljudi iz naroda, sa narodom za narod. Ti ljudi nijesu obećavali, oni su radili, a narod ih štuje i sluša kao svoje vođe ne zbog njihovih obeća- nja već zbog njihovog rada, jer na- rodu daše a ne obećaše. Danas zalazi svak među jadan na- rod koje i zvan i nezvan. Od tih, devet desetina varaju jadnog seljaka i težaka sa lažnim obećanjima, jer nijesu do sada ni htjeli ni znali, da barem nešto urade za našeg težaka čime bi preda njih izašli; samo ga varaju, ali ako to uzima časoviti uspjeh, morat će brzo pred narodom s og padne. Radikalna stranka sretna je, da | na njenom krmilu ima dovoljan broj ljudi, u koje će naš narod, — koji je 80%, težak i zemljoradnik, — imati potpuno povjerenje, ne na osnovu obe- ćanja već na osnovu djela i rada, čigov je plod svakome bjelodan. = Političke novosti. > Da nije Rusije i njenog izaslanstva u Haagu, ne bi se baš mnogo o ovoj kon- ferenciji ni govorilo. Od tamo opet stižu glasovi, da su Rusi ponovo napravili jedno iznenađenje. Ruski delegat Litvinov navi- ješta da predstoji zaključak između Rusije koje su spremne, da obnove cio niz ruskih industrijskih podu- zeća i da se bace na iskorišćavanje rus- kih petroleumskih izvora. o“ Ovocje svakako izazvalo senzaciju na- kita među Francuzima, Englezima i Ta: lijanima. | | Prilike u Njemačkoj. : Poslije. umorstva ministra rathenii sve jasnije iskače na površinu, da su pri- like u Njemačkoj postale nesnosne. Tako- | ve prilike dovele su Njemačku u pravo kritično stanje, koje svoga odraza nalazi ne samo u skupštini, u kojoj dolazi do naj- danjem političkom životu po cijeloj zemlji. Njemačka svakako preživljuje dane teške krize, o kojima u mnogim stvarima ovisi i sama sudbina zemlje u budućnosti. | = U trskoi. Već smo javili o teškim i krvavim ne- mirima u Irskoj. Posljednje vijesti u mno- gome se ne slažu. Neke kažu, da je vla- dinim četama uspjelo da potpuno uguše ustaše, dotle druge: vijesti i dalje pričaju | o teškim borbama između ustaša i vladi- nih četa. | između Grčke i Turske. | Još uvijek: vlada ratno stanje između Ž Grčke i Turske. Neke evropske velesile tražile su načina da dođe“ do likvidacije nijesu tE ovog ratnog stanja, ali do: sada, uspjele. Po nekim: znakovima izgleda, su u Grčkoj skloni, da se sami nagode sa Turcima. . oma Bugarska demantuje. | | Od strane Bugarske demantuju se sve | vijesti, kao da bi Bugarska potpomagala | bilo kakvu četničku akciju, koje uznemi- ruju naročito naše krajeve u Macedoniji. Samo što se ovim demantima ne po- klanja nikakva pažnja, jer je i suviše do- kumentirano, da je bugarska vlada i su- više u tijesnoj vezi sa ovim razbojničkim bandama, PILICI # KRŽINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. 95 K. P. DOMINKOVIĆ. 3 — Hajde neka .ti joj kratko i nastavih put. Na stanici smo čekali dugo, više od dva sata, dok je došlo vrijeme da voz otputuje. Putnici se počeli da sakupljaju. Ima ih dosta, ponajviše vojnika. Na kasi nastade čitava gužva iz koje se čulo neprestano grđenje. Činovnik bude!; odgovorih na kasi jednako nešto viče i grdi. Mnogi se vraćaju ljutiti, jer da večeras ne mogu otputovati. | — Samo oni koji putuju u pravcu Mostar-Sarajevo, Mogu otputovati; čujem činovnika kako s kase viče. Kad dođoh i ja na red, odmah me odbije, s napo- menom da ne mogu otputovati večeras. — Molim Vas; zašto ne mogu?; pitam ga učtivo. — No!, kad sam kazao, ne možete. Ne mogu se ja Ovdje vazdan objašnjavati, a napokon trebate imati pro- Pustnicu ovdašnje vlasti; odgovori mi surovo i oštro. Vidim da je nekakav naduvenjak i da ne pomaže. Sa njime govoriti. Otiđoh. Prtljag ostavismo kod čuvara na stanici, a mi pođosmo u varoš i nađosmo sobu u jednom hotelu, u kome kao da nijesu vični izlaziti pred goste SA predusretljivošću. Pođosmo za tim odmah na Poglavar- stvo, da dobijemo propusni list, kako bi smo sutra u lUtro otputovali. Kad stigoh tamo zatekoh ih dvoje-troje “ uredu. Netom kazah svoje ime, pokazujuć im vojničku ogitimaciju, odmah se nešto kao uzbuniše i smetoše. Od- SOVaraju mi više neodređeno, nešto se odmiču i došap- avaju, na $vrhu mi zatražiše vojničku legitimaciju, za- držaše je kod sebe, a meni kazaše da će oni sami u jutro poslati mi uređene propusnice u hotel. Sve mi je ovo izgledalo nekako sumnjivo zamršeno, kao da mi je pauk prošao preko puta prije podne. Vratismo se u hotel. Osjetih se vrlo umoran, pa samo skinuh cipele i kaput, te se opružih na postelji. Nije prošlo ni pet punih minuta, a neko nam kuca na vrata i i, pokaže se nekakav mladić. — Što je?; pitam ga. | — Gospodine, traže Vas dolje; kaže mi. | Navukoh cipele i kaput i sađoh gologlav. Na putu pred hotelom čekao me je džandar, postariji čovjek. Priđe k meni i pita me za ime. Ja mu kazah. — U ime zakona, dođite,sa mnom; kaže ini hladno. — Dozvolite da uzmem šešir, da ne idem gologlav ; rekoh mu. ki: di = On mi dopusti. | | — Za Boga, što se je E bgodila#: pita me preplašeno supruga, koja je sa prozora gledala mene i džandara. — Nije još ništa; rekoh smiješeći se. — Da te još ne zatvore1; počne zdvojno. — Molim te da se ne iznemiruješ i ne uzbuđuješ. Pa ako i to bude, nemoj s toga da odmah kloneš. Objesit, mislim, ne će me, a tamnici sam i onako vičan. Ako vidiš da se za neko vrijeme ne vraćam, potraži sudca ili pođi na Poglavarstvo, pa ćeš znati šta je sa mnom. Svakako štogod bilo ne uzimlji tragično. Možda na svrhu, da je samo kakva sitnica ili formalnost. S Bogom! Džandar nije imao na sebi pušku, već je uz sablju nosio revolver. Pa, kad | stane uza me, dade mi desnu stranu te se sa mnom polagano uputi. Izgledao mi je baš kao nekakav matori pauk. Ne pitam ga ni kuda me vodi a ni on:meni ne daje nikakva objašnjenja. Idemo obojica ćutke, dok na svrhu ne svrne sa mnom u jednu kuću sa strane puta. I. nehote se obazrijeh na kuću, vidim “da nije velika, ali je svakako nedavno građena. U dosta širokom ulazu zaustavi. se moj pauk, metne ruku u džep izvadi naočale i natakne ih negdje na sredinu nosa, pa mu se nestalno ljujaju. Odmah za tim turi obje ruke u džepove i počne nešto da traži, dok ne izvuče nekakvu. hartiju i odmah vidjeh da je depeša. — Gospodine!... počne: prama meni nekako pri- jateljski, gledajuć me preko naočala i zadržavši se časak | na tom svom kratkom uvodu. — Evo da Vam kažem što je. Ovo je telegram iz Zadra od naše pretpostavljene vlasti i u njem kaže: , Uapsite K. D. koji putuje za Du- brovnik“. Znate, ja moram da vršim svoju duznost; jer zakon je zakon. Da, da; zakon je: zakon; rekoh. mu smijeći se. Molim Vas samo, da. vi izvršite svoju dužnost, pa da budete tako dobri, kako mi izgledate, te pođete u hotel i javite mi suprugi, da ste Vi svoju dužnost izvršili, da tako ona ne misli zbog mene čekajući me. — E to ne mogu, dok Vas ne predam gore g. sudeu; odgovori mi, a vidim da se ne žuri. — Pa svršimo s time što prije; gonim ga. — Odmah gospodine, dok spremim naočale; znate ne vidim dobro kad hoću da čitam, a daleko mogu da vidim bolje nego sokć. I telegram neka spremim, jer mi nešto dođe na pamet, jesam li ga smio Vama i kazivati ? | Ali mi ne izgledate rđav čovjek, pa ni u telegramu ništa ne stoji da ste kakvo zlo uradili... Baš zašto Vas apse pa još telegrafskom naredbom ? . nisa < Bi - .& Znam biće kakva malenkost. — Molim. Vas izvršite Vi svoju dužnost, a za L ostalo ćete kasnije doznati; rekoh mu, jer vidim da ga mori želja da dozna: kakvog je zlikovea uapsio,